Mercedes pokazao holografski zaslon na vjetrobranskom staklu koji nije uvjerljiv

Mercedes-Benz otvorio je vrata svojeg razvojnog centra u Sindelfingenu pokraj Stuttgarta i pokazao nekoliko tehnologija koje tek trebaju doći u serijsku proizvodnju, a među njima se najviše ističe sustav koji bi vjetrobransko staklo trebao pretvoriti u holografski zaslon.

Riječ je o rješenju koje vozaču omogućuje gledanje filmova ili prikaz informacija bez ikakvog dodatnog ekrana u kabini. No, kako to obično biva s laboratorijskim demonstracijama, prvi dojam nije bio blistav. Novinari koji su isprobali prototip opisali su prikaz kao razočaravajuć, a sumnju su izrazili i u samu izvedbu i u svrhu takve tehnologije. Mercedes je, naime, pokazao i pametna stakla s ugrađenim LED diodama, ali ni tu priča nije bila uvjerljiva.

Staklo koje govori umjesto vozača

Njemački proizvođač radi na dvije vrste zaslona ugrađenih u debljinu stakla. Mini-LED diode namijenjene su velikim površinama poput stražnjeg stakla i mogle bi prikazivati upozorenja, znakove kočenja u nuždi ili obavijest da se vozilo parkira. Micro-LED diode, preciznije, služe za animacije na manjim površinama.

Zamisao je da automobil komunicira s okolinom. Ako se zaustavite da propustite pješaka, vozilo iza vas moglo bi na stražnjem staklu dobiti poruku zašto stojite. Na autocesti bi vozaču koji vam se previše približio zasvijetlila poruka o sigurnosnom razmaku, a pri parkiranju strelica s oznakom „P” pokazala bi s koje strane namjeravate stati.

Mercedesovci tvrde da vozač ne bi birao poruke u stvarnom vremenu. Sustav bi ih sam prepoznavao prema situaciji, što je logično ako se želi izbjeći dodatna distrakcija. No, na demonstracijskoj limuzini klase S vidjelo se da je tehnologija daleko od ugradnje u serijski automobil. Iz unutrašnjosti se naziru žice koje spajaju dijelove sustava, a zona prikaza ostaje blago zatamnjena čak i kad diode ne svijetle.

Vizualni dojam nije nimalo futuristički. Svjetleće poruke prije podsjećaju na stare LED natpise ljekarni nego na automobilsku tehnologiju posljednje generacije. Dio tog dojma vjerojatno proizlazi iz sigurnosnih zahtjeva, ali ideja je i dalje uvjerljivija od onoga što se danas može vidjeti u praksi.

Bočno staklo kao ekran bez jasne svrhe

Na istom automobilu Mercedes je pokazao i bočno staklo s micro-LED prikazom. Kvaliteta slike bila je najbolja od svih demonstracija zaslona, ali svrha je ostala nejasna. Jedna od prezentacija bila je razina napunjenosti baterije vidljiva izvana. Zašto ne, ali brojna vozila već imaju svjetlosne indikatore punjenja, a podatak se može očitati i na punjaču ili u aplikaciji.

Mogućnost prikazivanja animacija ili videozapisa za prolaznike izazvala je još veću skepsu. Osim toga, zona prikaza i ovdje ostaje blago zatamnjena, na štetu prozirnosti stakla. Ove dvije primjene dobro pokazuju granice ovakvih rješenja: na stražnjem staklu Mercedes je pronašao stvarnu namjenu, ali tehnologija mora napredovati; na bočnom staklu gotovo je obrnuto — prikaz je uvjerljiviji, ali korisnost tek treba dokazati.

Ostaje pitanje koje se nameće samo od sebe: zašto proizvođač uopće ulaže u holografske zaslone na vjetrobranskom staklu i svjetleća stakla, ako ni sam nije siguran kome to služi? Odgovor se vjerojatno krije u utrci za tehnološkim prestižem, gdje se svaka inovacija, ma koliko bila daleko od upotrebe, pokazuje kao dokaz da se u Stuttgartu još misli naprijed.

Mercedes nije jedini koji ide tim putem. Njemačka automobilska industrija već godinama ulaže u takozvani „software-defined vehicle” koncept, u kojem se vrijednost automobila sve više mjeri digitalnim sadržajem, a sve manje motorom i ovjesom. No, dok se kupci u ostatku Europe bore s visokim cijenama novih vozila i sve skupljim održavanjem, pitanje je koliko će im značiti staklo koje im ispisuje poruke.

Mercedesov holografski zaslon na vjetrobranskom staklu, predstavljen kao tehnološki iskorak, u praksi se pokazao kao rastresita slika koju oko teško fokusira, a razlika u odnosu na klasični zaslon ostaje golema.

Projektor ugrađen u ploču s instrumentima baca sliku na prozirni film u staklu, koji koristi takozvane holografske optičke elemente (HOE) i selektivno reflektira valne duljine svjetlosti. Mercedes obećava vidljivost i na jakom suncu, ali samo iz određenih kutova — vozač i suvozač mogli bi gledati različite sadržaje, a da ne vide ono što se prikazuje drugome. Navigacija, informacije o zanimljivostima, videokonferencija ili filmovi: primjena je mnogo.

Slika u obliku trapeza

No u demonstracijskom vozilu, gdje je video snimka neprekidno kružila po vjetrobranu, iskustvo je bilo neugodno. Slika poprima oblik trapeza, a ne pravokutnika. Oku su trebale dugotrajne sekunde da je uopće izoštri — gotovo kao da čovjek mora škiljiti. Kad je slika konačno postala prepoznatljiva, kvaliteta je ostala daleko ispod razine uobičajenog zaslona.

Uzrok je vjerojatno u tome što se, za razliku od head-up zaslona koji već imaju brojni modeli, slika projicira vrlo blizu, preblizu. Kod klasičnog HUD-a podaci o vožnji prikazuju se kao da lebde nekoliko metara ispred vozila.

Predstavnik projekta na izlasku iz vozila pitao je što mislimo o demonstraciji. Odgovor nije bio potvrdan. No uslijedilo je i pitanje koje je mučilo: čemu razvijati takvu tehnologiju kad klasični zaslon već obavlja posao?

Drvo umjesto ekrana

Odgovor donekle objašnjava namjeru. Neki kupci žele zadržati elegantnu ploču s instrumentima, s lijepom drvenom obradom, umjesto da množe zaslone. Holografski prikaz omogućio bi da se sadržaj pojavi samo kad je potreban, bez narušavanja estetike kabine.

Drugi argument tiče se putnika sklonih mučnini u vožnji. Prikazom videa u njihovom vidnom polju, uz cestu koja ostaje vidljiva u pozadini, Mercedes se nada da će im omogućiti da zadrže vizualne orijentire o kretanju vozila.

Razumijemo li namjeru, ostaje činjenica da je to — samo još jedan zaslon. Ni po čemu nije trodimenzionalni hologram „na Star Wars način”. Između razočaravajuće kvalitete slike, teškoće s fokusiranjem i upitne vizualne udobnosti, dojam je da smo gledali tehnološko rješenje za problem koji zapravo ne postoji.

Mercedes nije jedini na tom tragu. Korejski dobavljač Hyundai Mobis predstavio je na sajmu CES 2025. vlastiti holografski vjetrobran, razvijen s njemačkim optičarem Zeissom, s ciljem komercijalizacije već 2027. Taj će rok pokazati je li tehnologija odmakla od onoga što smo vidjeli u Sindelfingenu.

Neupadljiva inovacija koja bi mogla vrijediti više

Manje spektakularna, ali potencijalno važnija za budućnost električnih automobila jest tehnologija skromnog naziva Power Converter. Iza njega se krije nov način upravljanja energijom unutar baterije.

Napon baterije ovisi o broju serijski spojenih ćelija — ta arhitektura omogućuje sustave od 400 ili 800 volti. No napon varira i sa stanjem napunjenosti i karakteristikama ćelija. Mercedes ispituje pristup s malim programabilnim elektroničkim pretvaračima koji upravljaju tokovima energije na razini svake ćelije ili skupine ćelija. Više takvih modula u paralelnom radu moglo bi davati stabilan izlazni napon, neovisno o napunjenosti ili starenju baterije.

Time bi se napon koji koristi vozilo dijelom odvojio od same arhitekture baterije. Drugim riječima, visoki napon potreban za pogon više ne bi ovisio isključivo o broju serijski spojenih ćelija — o njemu bi se, softverski vođen, brinula energetska elektronika.

Mercedes već postiže 800 volti na recentnim električnim modelima; cilj je taj napon održati neovisno o konfiguraciji i stanju napunjenosti. Pristup bi inženjerima dao više slobode u projektiranju budućih baterija, ali ne jamči brže punjenje.

Tehnologija bi mogla objediniti i funkcije koje danas obavljaju odvojeni sklopovi, primjerice neke pretvorbe izmjenične i istosmjerne struje. Mercedes razmatra i primjenu kod obostranog punjenja — napajanja kuće (Vehicle-to-Home) ili vraćanja struje u mrežu (Vehicle-to-Grid).

Najkonkretnija korist mogla bi doći nestankom jednog dijela. Ti mikro-pretvarači sami obavljaju pretvorbu izmjenične u istosmjernu struju, pa bi se moglo izostaviti zasebni ugrađeni punjač i uštedjeti na težini, prostoru i troškovima proizvodnje. No stručnjaci upozoravaju na dvije moguće loše strane: složenija elektronika smještena uz same ćelije mogla bi otežati popravke, a funkcije poput obostranog punjenja ili najveće snage punjenja mogle bi se kontrolirati isključivo softverom — što otvara vrata plaćenom daljinskom otključavanju.

S vremenom proizvođač očekuje kompaktnije, modularnije i učinkovitije električne sustave, s mogućim dobitcima u potrošnji i autonomiji. Nikakav brojčani dobitak nije objavljen.

Sadašnja generacija Power Convertera doseže 3 kW i podržava izmjenične i istosmjerne primjene. To je još daleko od snaga potrebnih za pogon ili brzo punjenje modernog električnog automobila — čak i manje od 7,4 kW klasične kućne punionice. No arhitektura je modularna, pa bi se više pretvarača moglo udružiti za veće snage.

Mercedes ne navodi datum komercijalizacije. Power Converter mogao bi odgovoriti na stvarne tehničke izazove: pojednostaviti električnu arhitekturu, poboljšati učinkovitost i olakšati uvođenje novih funkcija punjenja. No koristi ostaju teorijske dok se ne najavi nijedan model koji ga nosi.

Mercedes je na sajmu tehnologije predstavio niz prototipova, a najveće iznenađenje nije bio holografski zaslon koji je privukao najviše pogleda, nego sustav nazvan Power Converter — komponenta koju putnici uopće ne vide, a koja mijenja arhitekturu električnog vozila.

Riječ je o istraživačkim prototipovima bez najavljenog datuma serijske proizvodnje. Upravo zato treba razdvojiti ono što je marketinški atraktivno od onoga što ima stvarnu inženjersku težinu. Holografski prikaz, pokazalo se, teško opravdava svoje mjesto pored običnog zaslona. Power Converter s druge strane, odgovara na konkretne potrebe: raspored električne arhitekture i brzinu punjenja.

Što se krije iza spektakla

Njemački proizvođač tako ponavlja obrazac koji smo vidjeli i kod drugih velikih imena: efektna tehnologija služi za naslovnice, a pravi napredak skriven je ispod karoserije. Za kupca je to važnija vijest od bilo kojeg holograma. Brže punjenje i učinkovitija električna mreža unutar vozila izravno utječu na svakodnevnu upotrebu, dok dodatni zaslon utječe uglavnom na prvi dojam u salonu.

Ovdje se nameće pitanje koje izvor nije postavio: ako je holografija toliko slabija od konvencionalnog zaslona, zašto je uopće ušla u demonstracijski model? Odgovor je vjerojatno marketinški — prototip mora izgledati kao budućnost, čak i kada to nije. Mercedes time ne odaje dojam tehnološkog lidera, nego proizvođača koji još traži pravu primjenu za skupu tehnologiju.

Pouka za domaću raspravu

Ova priča dobro ilustrira šire pitanje o kojem se kod nas rijetko govori ozbiljno: tko kontrolira tehnološki razvoj i u čijem interesu. Veliki proizvođači sami odlučuju što će javnost vidjeti kao napredak, a što će ostati u laboratoriju. Kad se takva vozila jednog dana pojave na tržištu, naša će ovisnost o uvoznoj tehnologiji i stranim lancima dobave ostati nepromijenjena — sve dok ne izgradimo vlastite inženjerske kapacitete i jasnu industrijsku politiku.

Do tada ostaje trijezan zaključak: prava inovacija ne treba hologram da bi se dokazala. Ona se mjeri u kilometrima, kilovatima i satima punjenja — a ne u dojmu koji ostavlja na sajmu.