Medicinskim časopisima plaćaju kako bi gurali laži o “koristima” cjepiva

cijepljenje

Postoji razlog zašto platforme društvenih medija, poput Facebooka, sada agresivno i sustavno zabranjuju sav sadržaj povezan s cjepivima. Naime, čak ni “medicinski časopisi”, koji bi trebali biti nositelji medicinskih istina, ne mogu održati potpunu, autoritativnu kontrolu nad liječnicima i javnošću dok govore o tim lijekovima i cjepivima. No kada “nezgodne” istine o njihovoj opasnosti i neučinkovitosti počnu izlaziti na vidjelo i širiti se poput požara, onda farmaceutska industrija gubi. Zato svim silama pokušaju zaštiti sebe, jer oni ne rade za očuvanje i poboljšanje ljudskog života, oni rade za profit.

To je razlog zašto farmaceutske tvrtke ulažu milijune dolara u korumpirane veze s medicinskim časopisima, koji su toliko očajni da bi učinili sve za novac od velikih farmaceutskih firmi. Što uključuje i to da nikada ne objavljuju neovisne znanstvene studije koja bi mogle dovesti u pitanje sigurnost ili djelotvornost centara za kontrolu i odobrenih cjepiva.

Kako se ispostavilo, oglašavanje lijekova i cjepiva je razlog zbog kojeg većina glavnih medicinskih časopisa ostaje u poslu, jer industrija lijekova i medicinski časopisi imaju “ekskluzivan i ovisan odnos”. To je razlog zašto su jedini oglasi, koji se objavljuju u takvim časopisima, oni za lijekove i medicinske proizvode.

Da nema ovakvih medicinski časopisa, koji su u ovisnoj vezi s farmaceutskom industrijom, karteli za lijekove ne bi bili ni približno tako profitabilni koliko trenutno jesu. Brojne neovisne studije otkrile su da oglašavanje lijekova u medicinskim časopisima predstavlja “najveći povrat ulaganja od svih promotivnih strategija koje farmaceutske kompanije koriste”, zbog čega su oni glavni fokus velikih farmaceutskih tvrtki.

Nadalje, farmaceutska industrija stavlja vrlo “visoku vrijednost u oglašavanju svojih proizvoda u tiskanim časopisima”, jer su časopisi primarno informacijsko sredstvo kojim dopiru do liječnika. Drugim riječima, medicinski časopisi funkcioniraju kao „vratari između lijekova i pacijenata“, zbog čega farmaceutska industrija troši oko devet od svakih 10 dolara svog oglašavanja na reklame u medicinskim časopisima.

“Farmaceutske tvrtke osiguravaju časopisima potreban prihod, a zauzvrat, časopisi igraju ključnu ulogu u suzbijanju studija koje postavljaju kritična pitanja o riziku od cjepiva – što bi moglo ugroziti dobit”, izvještava Dječja zdravstvena obrana (CHD) u članku: Sukobi interesa ugrožavaju dječje zdravlje.

„Oglašavanje je tako uspostavljen dio rada časopisa da vrhunski časopisi poput New England Journal of Medicine (NEJM) hrabro pozivaju medicinske stručnjake da„ postave na NEJM kamen temeljac svojih reklamnih programa, „obećavajući“  veće jamstvo da će se oglas vidjeti, ljudi će ga pročitati i djelovati prema njemu.

Zbog toga nikad nećete vidjeti reklamu za dodatke prehrani ili bilo koji oblik prehrane u takozvanim medicinskim časopisima: Budući da se vitamini, minerali i funkcionalna hrana izravno natječu s lijekovima i cjepivima – koji, kao što vjerojatno već dobro znate, predstavljaju jedini prihvaćeni oblik moderne “medicine” u Sjedinjenim Državama.

Većina rezultata kliničkih ispitivanja NIKADA nije objavljena u časopisima jer su rezultati nepovoljni za velike farmaceutske tvrtke

Osim njihove varljive reklamne prakse, medicinski časopisi također su sastavni dio prikrivanja studija, koje su u suprotnosti s onima što je zabranila industrija lijekova, a koje su uvijek povoljne za interese farmaceutske industrije. U stvari, velika većina kliničkih ispitivanja nikada neće biti ni objavljena, jer većina njih ne potvrđuje tvrdnje koje je izradila industrija lijekova vlastitim studijama.

Studije koje financira industrija lijekova gotovo uvijek sadrže neistinite podatke zbog niza čimbenika, od kojih najmanji uključuje metodološku pristranost i degradaciju dizajna studija i analitičkih strategija. Prema CHD-u, pristranost može biti prisutna i zbog stvari poput:

„… Neadekvatne veličine uzorka, kratkog vremenskog perioda praćenja, neprimjerenog placeba ili usporedbe, uporabe nepravilnih surogatskih krajnjih točaka, neprikladne statističke analize ili pogrešnog prikazivanja podataka.

S vremena na vrijeme, pokoji zviždač će izaći, iz ovog časopisa ili nekog drugog, i hrabro razotkriti istinu o onome što se stvarno događa iza kulisa. Jedna od njih je dr. Marcia Angell, bivša glavna urednica časopisa New England Journal of Medicine (NEJM), navodno prestižnog, recenziranog časopisa koji je prepun laži i dezinformacija.

“Jednostavno više nije moguće vjerovati većini objavljenih kliničkih istraživanja ili se oslanjati na presudu pouzdanih liječnika ili mjerodavnih medicinskih smjernica”, citira dr. Angell.

Teško je to progutati, priznavanje da je većina onoga što prolazi kao “znanost” samo propaganda industrije lijekova koja je dizajnirana da maksimizira profit farmaceutskih kartela – čak i kada to stavlja život, svima koji uzimaju lijekove ili cjepiva, a posebno djeci, u ozbiljan rizik.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Onako usput
Gost
Onako usput

Čestitka portalu Logično, i novinarki I. Marinović na ovom članku kojim ukazuje na nepoznate činjenica u pozadini (obaveznog) cijepljenja malodobne djece, postupka o kojem je zabranjeno razgovarati, a istina o njemu nam se nameće kao kakva crkvena DOGMA. Obavezno je, a nije dozvoljeno postavljati pitanja.
O mogućim nesagledivim štetnostima i upitnosti djelovanja cjepiva u smislu obavezno liječničko-biokemijskog tretmana koji se primjenjuje na maloljetnicima i novorođenčadi naročito u zemaljama ex.yu i istočnog balkana, javno istupaju i govore brojni krovni medicinski stručnjaci iz područja cijepljenja od kojih je s područja Hrvatske važno istaknuti prof. dr. Željka Poljaka osnivača dvogodišnjeg postdiplomskog studija Alergologije i kliničke imunologije na zagrebačkome MEF-u sedam godina njegovog voditelja, Dr.sc. Srećko Sladoljev, voditelja Odjela razvoja i istraživanja Hrvatskog Imunološkog zavoda, dr.sci. Lucija Tomljenović, mikrobiologinja i biokemičarka na znanstvenom radu na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija u Kanadi, Dr. Lidija Gajski, internista i ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” te brojni drugi…preporuka svima da ih potraže na youtube kanalima dok još tamo postoje, osobito roditeljima koji sumnjaju i smatraju da je dobro saslušati i drugu stranu ili čak provesti samostalna istraživanja (nije baba roga), a nije im strano donijeti vlastiti LOGIČAN zaključak, te preuzeti odgovornost za svoju odluku.

Slaven
Gost
Slaven

Dr. Poljak nije doveo u pitanje efikasnost cjepiva, već je, zbog encefalitisa kojeg je imala njegova kćer (zbog DOMAĆEG cjepiva protiv pertusisa, Imunološkog zavoda u Zagrebu, u kojem je radio dr.sc. Sladoljev!) izrazio skepsu glede kvalitete izvješćivanja o nuspojavama i obveznosti cijepljenja u Hrvatskoj. Posebno treba voditi računa da je riječ o događaju koji se dogodio prije više od 30 godina. Tu se nema što dodati, osim da je loše kad se vlastita trauma prenese na cjelokupno pitanje (sličan primjer imamo danas sa dr.sc. Almom Demirović, s time da se encefalitis može dovesti u vezu sa cijepljenjem kao uzrokom, ali slučaj ćelavosti Demirovićkine kćeri – teško, jer vjerojatno postoji snažna genetska komponenta, a cjepivo je bilo samo okidač, što bi, da se ne šalimo, mogla biti i svaka, pa i sasvim neozbiljna infekcija, od gripe, preko neke male enteroviroze pa do herpesa)

Dr. sc. Sladoljev je bio to što je bio (ide u mirovinu za koji dan) jer prije 5-6 godina, kad su ga morali vratiti na posao (to je bila ona afera s ptičjom gripom za koju mu skidam kapu) nisu imali pojma kud da ga stave. A svi znamo da IZ već najmanje 15 godina ništa ne istražuje i ne razvija.

Dr. sc. Lucija Tomljenović NE radi na Medicinskom fakultetu, već na odjelu koji se zove “Department of Ophthalmology and Visual Sciences” Sveučilišta u Vankuveru (kao što imaju i “Dep’t of Computing”, “Dep’t of Mech. Eng” i dr.), a o cjepivima ne zna baš ništa suvislo niti je ikad radila na razvoju istih već je na platnom spisku nekoliko protucjepnih bogataša (Dwoskin Foundation je jedna od njih, donirala joj je 150.000 dolara), zajedno sa svojim šefom, Dr.sc. Shawom. Jedni su iz male plejade svjetskih znanstvenika kojima je gotovo svaki rad na temu cjepiva povučen zbog falsifikata.

Dr. Gajski nije nikad, a bogme niti neće biti ravnateljica Klinike za infektivne bolesti. Ravnateljica je prof. dr. Alemka Markotić. Gajski ima ambulantu u Domu zdravlja Željezničar, kraj Glavnog kolodvora, a specijalnost joj je šarati po plakatima.

Koji su to “brojni drugi”?

onako usput
Gost
onako usput

Zašto se nigdje u Hrvatskim medijima ne može pročitati podatak da je razvijenim EU zemljama: Njemačkoj, Luksemburgu, Velikoj Britaniji, Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Austriji, Finskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Norveškoj, Cipru cijepljenje fakultativno, po izboru roditelja, dok je u zemljama poput Hrvatske, Srbije, Bosne, Rumunjske, Bugarske, Albanije itd. obvezno pod prijetnjom sankcijama i novčanim kaznama? Zašto nitko ne spominje da je cjepni obuhvat od 95% kojemu teži farmaceutska klika, jer navodno tek tada cjepiva mogu biti potpuno učinkovita, jedna velika laž i manipulacija. Evo, uzmimo da je prosječan životni vijek u Hrvatskoj oko 80 godina. Pretpostavimo da su se sva djeca do 14 godine cijepili, što znamo da nisu, pripadaju populaciji 18% cjelokupnog pučanstva. Svi oni stariji od 51 godine pripadaju populaciji od 36% koji se nisu cijepili protiv ospica (u Jugoslaviji uvedeno 1968), a svi oni stariji od 43 godine pripadaju populaciji od 46% koji se nisu cijepili protiv zaušnjaka (u Jugoslaviji uvedeno 1976). Dakle LOGIČNO je da cjepni obuhvat u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni, Crnoj gori, Makedoniji može biti tek 54% kada bi se baš svu djecu iz zemalja ex. Jugoslavije cjepilo protiv npr. Zaušnjaka. Djeca ne žive u karanteni, žive zajedno s odraslim ljudima, a isto tako putuju u druge zemlje u kojima vrijede drugačija pravila za cjepljenje, kao što se zna da djeca i odrasli turisti iz drugih zemalja stižu u naše zemlje u velikom broju, a da ih pritom nitko ne pita i provjerava jesu li cijepljeni ili nisu. Farmakokinetika se bavi onim što organizam čini s lijekom, proučava kretanje lijeka u, kroz i iz organizma; analizira tijek apsorpcije, biološku valjanost, distribuciju, metabolizam i ekskreciju. Bavi se onim što lijek čini organizmu; proučava vezanje o receptore, postreceptorske učinke i kemijske interakcije. Zašto nitko ne spominje da baš niti na jednom cjepivu nisu provedena farmakokinetička ispitivanja, koja su za svaki drugi lijek OBAVEZNA da bi se plasirao na tržište. Svatko taj podatak može i sam provjeriti na službenim stranicama HALMED-a (Hrvatske agencija za lijekove i medicinske proizvode). Prof. dr. Željka Poljaka, osnivač dvogodišnjeg postdiplomskog studija Alergologije i kliničke imunologije na zagrebačkome MEF-u sedam godina njegov voditelja, poznat po izjavi PREISPITAJTE SVE, je izjavio da za „Režim obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj možemo bez sustezanja nazvati diktatorskim i protuzakonitim“, a i glasno je izgovorio da je Car gol, pa rekao „Svako cjepivo otrov“. Nažalost i njegova kćer je dobila upalu mozga nakon cijepljenja, pa je rekao dosta je s lažima. Onoga tko želi preispitati sve, sam saslušati što je točno rekao, krovni autoritet s područja cijepljenja u Hrvatskoj, izniman Doktora nauka, liječnik, intelektualac, otac dvoje djece i prije svega čovjeka slobodan je na youtube kanalima dok je još tamo dostupan (Videa mu se bjesomučno brišu) https://www.youtube.com/watch?v=yi7N4JahzJI Dr. sc. Sladoljev je direktor Odjela za istraživanja Imunološkog instituta u Zagrebu, jednog od najstarijih proizvođača cjepiva na svijetu. Svoje mišljenje o koristi i štetama umjetnog stjecanja imuniteta cjepivima U IGLI iznio je 2009. g. kao član Nadzornog odbora Imunološkog zavoda. Bio prvi u svijetu koji se iz regulatornog tijela nekog proizvođača distributera… Pročitaj više »

onako usput
Gost
onako usput

Uporna tvrdnja da je cijepljenje jedna od najučinkovitijih preventivnih mjera zaštite pojedinca i cijele populacije protiv raznih zaraznih bolesti potpuno je netočna, a to se može provjeriti u relevantnim svjetskim statistikama pojave epidemija bolesti i uvođenja cjepiva. Najučinkovitija preventivna mjera zaštite od zaraznih bolesti gusto naseljene populacije na jednom mjestu kao što su gradovi je gospodarenje pitkom vodom, kanalizacijom i ostalim otpadnim vodama, komunalnim otpadom i mrtvima, a to se može provjeriti iz brojnih udžbenika iz povijesti. Zašto hrvatski mediji naglašavaju da je cijepljenje besplatno, kada se zna da se cjepivo kupilo, međutim ne zna se po kolikoj cijeni, niti u kojoj količini, ali se zna da se radi o ogromnom novcu koji je potrebno opravdati. Zašto hrvatski mediji naglašavaju da je u većini zemalja EU cijepljenje djece obavezno, a prešućuju činjenicu da se takvo cijepljenje provodi samo u određenim zemljama, u kojima je vrlo visok stupanj korupcije političara na vlasti, poput Hrvatske, Slovenije, Srbije, Bosne, Crne gore, Makedonije, Rumunjske, Bugarske, Albanije gdje je cjepljenje prisilno pod prijetnjom kaznama, a roditelji koji odbiju zdravo dijete izložiti tom biološko-kemijskom tretmanu diskriminirani su na razne načine, dok je u zemljama poput Njemačke, Luksemburga, Velike Britanije, Danske, Irske, Grčke, Španjolske, Portugala, Austrije, Finske, Švedske, Švicarske, Norveške, Cipra cijepljenje samo fakultativno, po izboru roditelja. Zašto se ne spominje da je cjepni obuhvat od 95% kojemu teži farmaceutska klika, kada navodno cjepiva mogu biti potpuno učinkovita, ustvari velika laž i manipulacija statistikom. Naime, cjepni obuhvat u Hrvatskoj danas ne može biti veći od 60%. Pokušati ću objasniti. Polazimo li od činjenice da djeca ne žive u karanteni, te su svakodnevno izložena odraslim osobama, a svi zajedno se smatraju ukupnim pučanstvom, kao i od toga da za odrasle osobe koje nisu cjepljene nije propisano obavezno cijepljenje i docjepljivanje. Tada uzmimo da je prosječan životni vijek u Hrvatskoj 80 godina. Svi oni koji su stariji od 51 godine recimo da pripadaju populaciji od 36% onih koji se nisu cijepili protiv ospica (u Jugoslaviji uvedeno 1968), a svi oni stariji od 43 godine pripadaju populaciji od 46% koji se nisu cijepili protiv zaušnjaka (u Jugoslaviji uvedeno 1976). Dakle LOGIČNO je da za npr. zaušnjake i ospice u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji, Bosni, Crnoj gori, Makedoniji, cjepni obuhvat može biti u najboljem slučaju 60%, a slobodno računajmo da je manja od 30%, kada se zna da prema deklaraciji cjepiva imunost stečena cijepljenje traje od 7 mjeseci do 7 godina ovisno o vrsti cjepiva. Zašto se ne spominje da na cjepivima nisu provedena farmakokinetička ispitivanja. Za sve ostale lijekove, OBAVEZNA su farmakokinetička ispitivanja da bi se plasirala na tržište. Na obaveznom cjepivu nisu provedena farmakokinetička ispitivanja je podatak koji svatko može sam provjeriti na službenim stranicama HALMED-a (Hrvatske agencija za lijekove i medicinske proizvode). Naime, Farmakokinetika se bavi onim što organizam čini s lijekom, proučava kretanje lijeka u, kroz i iz organizma; analizira tijek apsorpcije, biološku valjanost, distribuciju, metabolizam i ekskreciju. Bavi se onim što lijek čini organizmu; proučava vezanje o receptore, postreceptorske učinke i kemijske interakcije. Dakle, naša zdrava djeca… Pročitaj više »

onako usput
Gost
onako usput

Zašto se u medijima više ne spominje Dr. sc. Lucija Tomljenović, specijalist mikrobiologije i biokemije. Doktorirala je biokemiju i trenutno je postdoktorand na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Britanska Kolumbija, koji je podatak iznesen u članku s portala Biologija.com.hr koji je znanstveni portal specijaliziran za novosti i članke iz područja biologije i srodnih znanosti: fiziologije, medicine, psihologije, sociologije, antropologije, prehrane, agronomije, klimatologije i drugih znanosti, a dostupan je svakome tko je zainteresiran za ono o čemu govori. Njezino istraživanje usredotočeno je na objašnjavanje mehanizama kojima cjepiva i njihovi adjuvansi (kemijski dodaci cjepivima) mogu izazvati neurološke i autoimune bolesti. Također radi na razvijanju novih protokola temeljenih na biomarkerima koji bi omogućili utvrđivanje moguće povezanosti ozbiljnih, štetnih pojava nakon cijepljenja sa samim cijepljenjem. Njezin rad na sigurnosti cjepiva bio je objavljen u vrlo utjecajnim medicinskim časopisima uključujući Annals of Medicine, Journal of Internal Medicine, JAMA, Current Pharmaceutical Design, Current Medicinal Chemistry, Vaccine and Lupus. Tomljenović je i stručni recenzent za Vaccine, Journal of Inorganic Biochemistry, Lupus and Surgical Neurology. Zašto mediji više ne spominju Niku Visković,a dr. med., obiteljskog liječnika iz Dubrovnika. U članku objavljenom u Dubrovačkom vjesniku 5. travnja 2014. izjavio je: “Moja kći je u djetinjstvu samo jednom bila cijepljena, a unučicu i unuka uopće nisam dao cijepiti. Kao liječnik ni trenutka nisam dvojio postupam li ispravno. Dovoljno je pogledati sastav današnjih cjepiva u koja se stavlja svašta, od žive i aluminija preko formaldehida do komada zdrobljene placente. Ako nema nuspojava kako tvrde, zašto ni proizvođači ni država ne žele preuzeti odgovornost za moguće štetne posljedice po dijete?”. Zašto mediji više ne spominju neoprezne izjave Ministra zdravstva i voditelja epidemiološke službe u Hrvatskoj, kojima se potvrđuje što su ustvari cjepiva i kakva su potencijalna opasnost: Dr. sc. Andrija Hebrang, ministar zdravstva i socijalne skrbi RH od 1993. do 1998. godine, u izjavi objavljenoj u članku “Zemlje EU zabranile cjepivo protiv gripe, a Vlada ga je za novac testirala na djeci!” na portalu digitalne-knjige.com: “Toliko je danas cjepiva koja nisu dovoljno isprobana i kojima se ne znaju moguće posljedice, da je nužno biti vrlo oprezan. Zarade na cjepivima su enormne, zbog čega je potencijalna opasnost od neželjenih štetnih posljedica još veća!” Dr.sc. Bernard Kaić, dr. med., voditelj Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u članku “Noa je rođen zdrav, a nakon cjepiva prestao se smijati, igrati i govoriti” objavljenom 28. listopada 2013. u Glasu Istre (na internetu jer dostupan samo uvodni dio napisa). Međutim, način na koji je komentator Slaven iako anonimno vrlo zlonamjeno diskreditirao vrhunske medicinske i ostale stručnjake, omalovažio njihovo mišljenje, stavove i istraživanja, te pritom tražio još, jednostavno je frapantan, a ako je usto i njihov kolega liječnik dovoljno govori o međuljudskom stanju u zdravstvu u našim zemljama. Nelagoda i strah od javnog etiketiranja, prozivanja, diskreditiranja koji se razvija u znanstvenoj zajednici, među zdravstvenim djelatnicima, od strane zatucanih, korumpiranih i novaca žednih političara, nedovoljno educiranih ili korumpiranih liječnika, anonimusa (Slavena, Dub Miroslava) i sličnih, uslijed veličanja cijepljenja do mjere crkvene DOGME koju je postalo opasno preispitivati, značajno otežava… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik