Strah je imanentan svemu što je živo i život. Strah je do jedne mjere za sve što je živo i život poželjan jer ga štiti od objektivne opasnosti. Život u permanentnom strahu ubija život, blokira život, paralizira život i život dovodi u stanje protrahiranog (kontinuiranog) stresa.
U momentu kada obrambeni mehanizam života od straha popusti,događa se stres kada imunitet slabi, nastaju žeđ i glad, neke druge biološke bolesti pa i depresija, pa i duži život u neobazrivosti. Strah je emocionalni doživljaj i izražava najdublju i najjaču ljudsku emociju, ali ne i samo ljudsku. Stres je uvijek bio posljedica nepoznatih oblika ugroze (H.P. Lovecraft). Permanentan strah izazivaju sve češće prirodne i socijalne kataklizme (rat, potres, bolest, epidemije, koronavirus, sve što prijeti ugrozi života). Prirodne kataklizme su sve češće i traže od ljudske vrste napetost u dimenziji biologije, psihologije i sociologije, integrumu ljudskog bića zbog prijetnje životu s naslova neizvjesnosti, opstajanja u životu. I životinje žive u strahu. Ljudska vrsta se brani u strahu pomoću povjerenja u druge ljude, a životinje kroz čin udruženosti u stado, po instinktu. To je blisko i ljudima, ljudskoj vrsti kada je život u opasnosti. Život u koroni i sa koronavirusom traži suradnju po principu evolucije umjesto sukoba. Možda svijet nešto nauči, možda doživi neki pomak u svijesti, možda osvijesti svoje mogućnosti spram budućnosti kroz suradnju kao temeljem više razine života u civilizacijskoj stvarnosti. Narodi svih zemalja svijeta danas žive u skloništima, zatvoreni u stanove i kuće, od 228 država život je blokiran u 204 države svijeta. Brane se na isti način od koronavirusa, tj. ugroze života.
Vrlo je mali broj ljudi u svijetu, danas, hrabar iako je strah realan i predstavlja objektivnu prijetnju i ugrozu životu. Oni koji su hrabri i prkose tom tipu ugroze i opasnosti to ne mogu smatrati nikakvom poželjnom vrlinom jer hrabrost nije vrlina nego stav i odluka pojedinca ili socijalne grupe. Pred svakim strahom rezultat je objektivna, moguća opasnost za život. Pojedinac ili socijalna grupa odlučuju, prosuđuju, procjenjuju da se bude hrabar, da se ne boje ili će se prepustiti potonuću kroz potiskivanje straha pred objektivnom opasnošću. Dobro je bojati se svih oblika ugroze, bilo da ugroza dolazi od prijetnje s naslova prirodnih ili socijalnih kataklizmi (koronavirus) – i jedan i drugi izvor ugroze je nevidljiv (potresi, vulkani, oluje, suše, poplave, tsunami, itd.). Za taj stupanj neizvjesnosti života ljudska vrsta mora biti spremna, pripremljena za otklanjanje posljedica ugroze života u smislu čina udruženosti (zajedničkim naporom i svim znanjima) u smislu svih mogućnosti i ograničenja pa i ograničene svijesti o tim oblicima ugroze, bez progona onih koji drukčije misle u smislu vjerske, političke i scijentističke inkvizicije.
Protiv toga straha, nevidljive ugroze, ljudska se vrsta može braniti pomoću više razine spoznaje o sebi i svijetu, a ne pomoću neznanja, još manje jačom prijetnjom strahom (mediji). Pretjerana prijetnja strahom od koronavirusa je blokirala život u svijetu, gotovo paralizirala život suvremene civilizacije (automobili na parkiralištima, avioni na stajankama na aerodromima, brodovi u lukama, kruzeri na sidrištima i vezovima), stala je proizvodnja i promet svega osim prometovanja oružja i medicinske opreme.
Posljedice korone straha upozoravaju da će biti dugoročne po život ljudske vrste u smislu dugoročne depresije, a za međunarodne razmjenske odnose i pogubne. Što nas očekuje nakon deblokade života od koronavirusa, još ne slutimo. Vjerojatno će moćni opet uvjetovati neki drugi oblik povezanosti pod prisilom, a međuovisnost sasvim sigurno će biti uvjetovana bilateralnom suradnjom u smislu nekog boljeg, poželjnog civilizacijskog ustroja koji će se temeljiti na suradnji kao temeljnom principu evolucije umjesto na sukobu.
Geobiopolitički tip razumijevanja opstanka na Zemlji traži zamjenu s geobiosocijalnim tipom razumijevanja temeljen na suradnji, zajedništvu ljudske vrste bez obzira od kuda je ljudska vrsta došla i kojoj kulturi pripada. Svi smo mi proizvod nekih linearnih važećih mišljenja koja proizvode ograničenu svijest svih nas, svijest koja je blokirala razvojne potencijale mentalne strukture ljudske vrste koja pripada prošlim stoljećima. Središnji živčani sustav je ograničenog dometa u razumijevanju pojava i promjena koja se događaju s nama, oko nas, s nama i bez nas. Središnji živčani sustav je stup komuniciranja sa stvarnošću (EQ, IQ, SQ), u smislu poimanja pojava i promjena u stvarnosti u smislu kvalitete uvorišta (receptora), procesora i efektora, sposobnost uvida u stvarnost određuje zdravstveno stanje središnjeg živčanog sustava. To moramo nepodmitljivo razumjeti.
Izvor: Slavko Kulić | IOWP
bravo logo dosli ste do sredisnjice zivcanog sustava bravo to je to i zmija otrovnica kad ugrize ljudski rod ostecuje centralni zivcani sustav a zmijski otrov se isto koristi u ljekovite svrhe medicinske nemoj te mi zamjeriti sto pisem ovo ok
Strah(od nepoznatog) i sestra mu Panika je oružije,samo je pitanje tko će postati serijski/masovni ubojica ,tko samoubojica,tko oboje od navedenog,a tko će prevazići strah u narednih par mijeseci .
Ogromna je uloga straha u ovom trenutku,glavna uloga mu pripada u ovom maratonskom filmu.
Tema bi trebala biti tematizirana dublje.
Tko će sve svoje strahove,za sebe ,dijecu ,bližnje otresti u zamijenu za što i po kojoj cijeni,to je stanje kada se masa najlakše pod kontrolom drži.
Protumijere? ?
Gdje strah useli, razum se iseli.
Strah je inače potrebna hrana za anorganska bića. Strah je ono što im treba i strah je ono što izazivaju medju humanoidima. A humanoidi ni svesni nisu te potrebe anorganskih bića. Nisu svesni ni anorganskih bića. I onda anorganska biča imaju mogućnost da nesmetano deluju. Svesnost humanoida o njima bi ih umnogome onemogućila. Ali najjače oružje je kad uveriš svoju žrtvu da ti kao tiranin ne postojiš. Onda anorganska bića imaju široko polje delovanja.
Naučila sam da se izborim sa strahovima. Oslanjam se na svoje snage i meni najbliže ljude (što čini poveliki broj), kao i oni na mene. Prema spoljašnjem svetu nisam zla, kome mogu i koliko mogu pomognem, ali se ne upuštam previše, jer smatram da energiju treba pametno kanalisati. Zdrava sam, pokretna, okretna, prilagodljiva, svestrana. Bušim, testerim, cepam, kosim, kopam, krečim, kuvam, šijem, pletem, učim… Znam i da pijem. Samoodrživa sam. Ako pretekne radujem se i delim. Kad nemam, ne tugujem i ne otimam. Jedem hleba i zelja, jačam strpljenje i čekam da svane nova zora. Ne kmečim, ne kukam. Sve posmatram kao izazov i odmeravam snagu sa životom. Nekad pobedim ja, nekad on, pa se učim sopstvenim granicama. Gledam kako da iz svega nešto naučim, poboljšavam i ispravljam sebe, manje ili više uspešno. Zahvaljujem Bogu na svakom iskustvu koje mi je dao. To je sva filozofija. Da ne bi ovo… Čitaj više »
Meni se svida ovo stanje.
Ljudi osecaju ponovo strah. Jer su se raspojasali kao telad na proletnoj pasi. “Ne moze nam niko nista“. Ne strah od Boga, ne od Partije, ali ipak, strah.
Ljudima treba da osecaju strah. Strah od Revolucije je vodio do reformi svuda po svetu, i na Zapadu.
Korona je nasa 🙂
…treba izmislit kakve rucne mjerace virusa i opasnih materija u zraku……da budu oko 10-12 dolara….to bi sad pucalo ko halva na ebay-u
“…jer hrabrost nije vrlina”.
Ako to nije vrlina što jeste? Teško da čovjek može da se izdigne iz prosjeka bez hrabrosti. Tada je spreman žrtvovati sve pa i život.
Neki dan sam napisao da ne prepoznajem ljude koje znam desetljećima. Bili su odvažni i hrabri kada je neprijatelj bio vidljiv i opasan, sada kad ga ne vide skupili su se u sebe, ne izlaze, u panici su. Netko ih je zastrašio i sada su zbunjeni i nisu u stanju racionalno misliti. A i ne moraju, drugi misle umjesto njih.
Ma dosta sa tim virusom, kada dodje do vas zgrabite ga za gusu i ubijte ga, zgazite, ugusite, , ugusite ga u vodi, poduzmite sami nesto nemojte samo cekati da problem drugi rijese.
“Vrlo je mali broj ljudi u svijetu, danas, hrabar iako je strah realan i predstavlja objektivnu prijetnju i ugrozu životu. Oni koji su hrabri i prkose tom tipu ugroze i opasnosti to ne mogu smatrati nikakvom poželjnom vrlinom jer hrabrost nije vrlina nego stav i odluka pojedinca ili socijalne grupe.”
…eh, gdje bi mu bio kraj (i svima nama sa njime) da je imao više hrabrosti u svom životu… (mislim na izvor iz ovog članka)
Strahova ima raznih. Najgori je strah od nepoznatoga. Taj je strah tajanstven, vreba sa svih strana, opasan je, mutira. I kad takav strah koji je inače subjektivni doživljaj, postane rasprostranjen, mi dobivamo masovnu psihozu. Tada se strahovi mase umnažaju, povećavaju se i šire. Trenutno se nalazimo na pragu ovoga stanja u kojemu je masa prestrašena i izbačena iz ravnoteže. Sad je pravo vrijeme za manipulaciju, za ucjene i prisilu. Masa pristaje na sve samo da se vrati u ono prijašnje stanje ugodne ravnodušnosti. Ali tko nam garantira da se poslije Covid 1.0 neće pojaviti Covid 2.0, Covid 3.0? Što ako se u budućnosti budu periodično javljala upozorenja na viruse na globalnoj razini? Zamislite da u toku godine ljudi provode po nekoliko mjeseci u karanteni? I to im postane normalno, jer je to za njihovo dobro? Ako se ja nečega bojim onda je to strah da je ova epidemija samo početak… Čitaj više »
Napokon ste poceli slusati na sto David Icke upozorava zadnjih 30godina…
I love you!❤️
Jeli vjerujete u Boga ili ne?
Odgovorite mi iskreno!😉👍🏼