Miljarde Pompea za inicijativu Kolinde Grabar-Kitarović, iza koje je Ian Brzezinski

Na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu je rečeno kako će Sjedinjene Države navodno osigurati milijardu dolara za Inicijativu triju mora, što je u subotu izjavio američki državni tajnik Mike Pompeo, govoreći o projektu u kojem sudjeluje i Hrvatska, ponosno prenose hrvatski mediji, koji i dalje tvrde kako je ovo „mirovna inicijativa s ciljem razvoja prometne, energetske i digitalne infrastrukture na dobrobit 12 nacija od Baltika do Jadranskog i Crnog mora“.

“Kroz mehanizam međunarodne suradnje i uz potporu Kongresa, osigurat ćemo milijardu dolara srednjoj i istočnoj Europi za Inicijativu triju mora. Cilj nam je kroz snažan privatni i javni sektor zaštititi demokracije“, rekao je Mike Pompeo u Münchenu.

Inicijativa triju mora je navodno neformalna je politička platforma članica EU iz istočne i srednje Europe na potezu Baltik-Jadran-Crno more, a odlazeća predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ovaj projekt uporno i svakom prilikom predstavlja kao veliku ostavštinu njena predsjedničkog mandata, koje nije usmjereno ni protiv koga i cilj mu je jače povezivanje navedene infrastrukture na dobrobit nacija koje sudjeluju u projektu i kako bi se smanjio jaz između zapadne i istočne Europe.

Tako je Kolinda Grabar-Kitarović na jednom od zadnjih predsjedničkih nastupa, na marginama Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, pozvala svoga nasljednika Zorana Milanovića da podrži hrvatsko sudjelovanje u Inicijativi triju mora. Milanović je u predizbornim nastupima i intervjuima tu inicijativu nazvao “običnom paradom” i “starom tlapnjom” predsjednice Grabar-Kitarović, iako će vjerojatno slijediti njezin put i odazvati se godišnjim sastancima koje zakazuju pravi gospodari inicijative iz Washingtona.

U američkim medijima je slabo popraćena izjava državnog tajnika Pompea, koji je obećao milijardu dolara za razvoj „srednjoeuropske infrastrukture“, kako piše internetska stranica Atlantskog vijeća, jedina koja je posvetila nekoliko redaka više ovoj temi i prenijela Pompeovu izjavu u cijelosti.

„Zapad pobjeđuje, kolektivno pobjeđujemo, radimo to zajedno i kao posve novu potvrdu naše podrške suverenitetu, prosperitetu i energetskoj neovisnosti naših europskih prijatelja, danas želim objaviti da ćemo ili kroz američku Međunarodnu razvojnu financijsku korporaciju (IDFC) ili kroz Kongres Sjedinjenih Država osigurati do milijardu dolara financiranja zemljama srednje i istočne Europe iz Inicijative triju mora “, rekao je Pompeo, koji zapravo ne zna ni tko bi trebao izdvojiti milijardu dolara „američke pomoći“.

Atlantsko vijeće priznaje da je najava američke vlade u Münchenu bila prva velika obveza financijske potpore Sjedinjenih Država ovoj inicijativi, koja prethodi predstojećem summitu Inicijative triju mora i poslovnog foruma koji će se održati od 15. do 17. lipnja Tallinnu u Estoniji.

Ako pogledamo objektivno i sjetimo se teškoća koje je Trump imao da pronađe dvije do tri milijarde dolara za izgradnju dijela zida na granici s Meksikom, da bi na kraju novac morao uzeti od Pentagona, te novi nacrt proračuna za 2021. godinu, američka uprava ne da nema prostora za izdvajanje milijarde dolara za poklon europskim saveznicima, već stvara novi proračunski deficit od 1000 milijardi dolara, što ozbiljno ugrožava financijsku stabilnost zemlje. Ipak, kako se kaže, obećanje ne košta ništa i zato ga je Mike Pompeo tako lako i dao.

Ako je Mike Pompeo bi iskren, onda je to iz posve drugih razloga i nisu u pitanju nikakva ulaganja u prometnu , energetsku i digitalnu infrastrukturu zbog poboljšanja kvalitete života naroda Estonije, Latvije, Litve, Poljske, Češke, Slovačke, Austrije, Mađarske, Slovenije, Hrvatske, Bugarske i Rumunjske, već da ove zemlje budu „isturena ujedinjena fronta“ u borbi protiv Rusije i Kine.

Vrijedi podsjetiti da inicijativu podržava i Ian Brzezinski, istaknuto ime američke „duboke države“ i sin ozloglašenog pokojnog američkog stratega Zbigniewa Brzezinskog.

U članku za internetsku stranicu Atlantskog vijeća Ian Brzezinski navodi kako je moguće pronaći ovaj novac kroz privatna ulaganja putem fonda IDFC, kojeg je spomenuo Pompeo, što  će potvrditi predanost ovih zemlja privatnom ulaganju i još ih više odvojiti od „štetnog sovjetskog nasljeđa“. Međutim Brzezinski otkriva važan detalj kojeg skrivaju mediji, a to je da 12 zemalja koje sudjeluju u inicijativi uplaćuju doprinose u američku Međunarodnu razvojnu financijsku korporaciju ( IDFC), što znači da će SAD „pokloniti“ Europljanima njihov novac.

„Jedinstvena karakteristika Inicijative triju mora je njezin napor da umaršira na međunarodna tržišta privatnog kapitala kako bi se ubrzao razvoj regije. Ulažući vlastiti novac u IDFC fond, ulažu vlastitu kožu u igru, da tako kažemo. Srednja Europa pokazuje odlučnost, samopouzdanje i samoinicijativu i predanost da ispuni dugogodišnju viziju nepodijeljene Europe”, rekao je Ian Brzezinski, koji je nastavio voditi politiku pokojnog oca, a to nije dobra vijest za zemlje istočne središnje Europe.

„Ova nova razina podrške SAD Inicijativi triju mora odvija se usred sve jače konkurencije velikih sila i zabrinutosti zbog ruskog pritiska i kineskog ekonomskog utjecaja u regiji“, piše portal Atlantskog vijeća.

Ian Brzezinski je napomenuo da „ova američka inicijativa ima trostruki efekt za vanjsku politiku Washingtona“.

„Pruža opravdanu potporu nekim od američkih najbližih saveznika. Jača srednjoeuropske napore za suzbijanje ruskog i kineskog pritiska i utjecaja, a ako usmjeri resurse IDFC fonda u projekte Inicijative triju mora, vjerovano će u godinama koje dolaze ulagači vidjeti zdrav povrat”, rekao je Ian Brzezinski.

Pravi cilj je sukob s Rusijom i Kinom

Atlantsko vijeće uopće ne skriva pravi cilj stvaranja ove inicijative, koju je Kolinda Grabar-Kitarović godinama lažno predstavljala kao „njezin projekt“.

Na summitu u Bukureštu u rujnu 2018. godine je usvojeno zajedničko stajalište Sjedinjenih Država i članica inicijative da dok se Sjedinjene Države suočavaju s ruskom i kineskom gospodarskom i geopolitičkom konkurencijom u Europi i širom svijeta, Inicijativa triju mora nudi priliku za jačanje ekonomija američkih saveznika u srednjoj i istočnoj Europi i „smanjenje njihove ovisnosti o ekonomskim uvertirama Moskve i Pekinga“, kako su nazvali poslove koje nude Rusija i Kina zemljama srednje i istočne Europe.

David Wemer tada za Atlantsko vijeće piše kako će inicijativa osigurati nastavak projekta „Sjeverno-južni koridor“ kojeg su 2014. vodili general i član Atlantskog vijeća James Jones i Brzezinski.

„Više od pola stoljeća nakon završetka Drugog svjetskog rata infrastrukturne veze na kontinentu bile su usredotočene na razvoj osi Istok-Zapad. Za vrijeme Hladnog rata su cjevovodi isporučivali sovjetsku naftu i plin u srednju i istočnu Europu i također su poslužili kao oruđe za uspostavljanje dominacije i kontrole. Do danas, većina plinovoda, pa čak i autocesta, teče prvenstveno od istoka prema zapadu, jer se zemlje i dalje oslanjaju na ruski uvoz energije i imaju prioritetne veze sa zapadnim susjedima. Inicijativa triju mora ima za cilj ispraviti ovu neravnotežu“, piše Ian Brzezinski.

Koje je vrste projekata trebala podržati Inicijativa triju mora?

Tijekom summita u Bukureštu 2018. zemlje inicijative su se složile oko četrdeset i osam različitih projekata prioritetnih povezivanja.

„Što se tiče energije, inicijativa će nastojati iskoristiti nove terminale za ukapljeni prirodni plin (LNG) u Sinwinoujściu, Poljska, te Klaipėda u Litvi, kao i potencijalni budući terminal koji će se graditi na Krku, Hrvatska. Povezivanje ovih novih izvora LNG-a sa zemljama južno od Poljske i Litve i sjeverno od Hrvatske moglo bi umanjiti potrebu za ruskim uvozom plina u regiji. Pored ovih izvora LNG-a, inicijativa će također nastojati podržati povezivanje regionalnih energetskih mreža na Transjadranski plinovod između Grčke i Italije, kao i povezati nove rumunjske rezerve crnogorskog plina u regiji“, 2018. je pisao David Wemer.

Kao što možete primijetiti, ništa nije učinjeno. Rumunjska kupuje ruski plin i nije našla partnera za eksploataciju svojih ležišta zato što traži da najmanje 50% proizvodnje plina ostane u zemlji, LNG terminal u Litvi se puni ruskim ukapljenim plinom, a LNG Krk se još nije počeo ni graditi.

Tada je bilo govora o izgradnji nove prometne infrastrukture i autoputa sjever-jug, te podršci novim i postojećim željezničkim linijama između zemalja u regiji, kao i izgradnji vodnog koridora između Dunava, Odre i Elbe. Sve je ostalo kako jeste, odnosno na papiru, a za ovakve projekte bi trebalo izdvojiti desetke milijardi dolara, ako ne i više, ne milijardu, što nije dovoljno ni za projektnu dokumentaciju za sve ono što su zamislili general James Jones i Ian Brzezinski, da bi svoje zamisli kasnije pripisali poljskom predsjedniku Dudi i Kolindi Grabar-Kitarović

Što se tiče digitalne i telekomunikacijske međusobne povezanosti, vjerovali su da će biti u stanju ojačati digitalnu trgovinu, istraživačku suradnju i realizirati plan za “digitalnu magistralu Tri mora” koja će povezati regiju komunikacijskom infrastrukturom, optičkim vlaknima i na kraju 5G infrastrukturom. Naravno, ni po koju cijenu kineskom.

“Trumpova administracija izrazila je potporu Inicijativi triju mora kao priliku za jačanje ekonomija ključnih američkih saveznika u regiji i zbog smanjenja ovisnosti regije o ruskom uvozu energije, što je ključni problem za SAD“, rekao je David Wemer.

Govoreći na samitu Inicijative triju mora u Varšavi 2017., Trump je rekao da će projekt “transformirati i obnoviti cijelu regiju i osigurati da vas infrastruktura, poput vaše predanosti slobodi i vladavini prava veže za cijelu Europu, zapravo za Zapad”.

Podsjetimo da je 2018. obećano da će veliki dio sredstava za projekte biti osiguran iz investicijskih i strukturnih fondova Europske unije, te da će zemlje Inicijative triju mora do 2020. iskoristiti 2,5 milijarde eura, a dodatni zamah će dati Investicijski fond tri mora (TSF), kojeg je šest zemalja inicijative stvorilo u 2018. godini. Koje ste projekte od spomenutih vidjeli da su se realizirali? Nijedan, osim ako nije bio predviđen nekim drugim razvojnim planom, pa se geografski podudara s poticajem izgradnje infrastrukture po osovini sjever-jug. Međutim, koliko je poznato,. Novih plinovoda ne, digitalne mreže također, a prometne infrastrukture, odnosno novih cesta i željeznica, da ne govorimo.

U studenom 2019. David Wemer otvoreno piše kako je Inicijativa triju mora prilika za jačanje američkih saveznika u trenutku dok se SAD suočavaju s rastućim utjecajem Rusije i Kine. Što to u konačnici znači? Da su Brzezinski & Co. ove projekte osmislili kako bi poboljšali standard Europljana? Malo tko u to može povjerovati, posebice ako je upoznat sa životom i radom njegova oca, Zbigniewa Brzezinskog, kojem je san bio uništiti pro SSSR, što je doživio, kasnije Rusku Federaciju i na kraju Kinu.

„Inicijativa Kolinda“

Ovako možemo ironično nazvati ono što je Kolinda Grabar-Kitarović predstavila kao svoju inicijativu, kada je govorila o „Upravnici Jadran-Baltik“, kojoj se kasnije „pridružilo“ i Crno more, iako Atlantsko vijeće navodi kako sve to samo nastavak projekta „Sjeverno-južni koridor“ kojeg su do 2014. vodili general i član Atlantskog vijeća James Jones i Ian Brzezinski.

Ali, kao što smo već pisali, ovo uopće nije inicijativa hrvatske predsjednice, nego ideja, gotovo zapovijed bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame, koji je 11. lipnja 2014. u Varšavi prenio inicijativu generala Jonesa i mladog Brzezinskog i rekao „da se Rusiju mora zaustaviti u širenju energetskih investicija na granici koja je sada postavljena”.

“Rusija ne smije prijeći osovinu koja se sada proteže od Baltičkog do Jadranskog mora. Američka politika će se čvrsto boriti protiv europske ovisnosti o ruskom plinu, te protiv širenja ruskih plinskih i naftnih kompanija po Europi”, rekao je 11. lipnja 2014. Barack Obama, što je bio prijedlog stvaranja “sanitarnog kordona”  s jasnim ciljem da se Rusiju odsiječe od Jadranskog mora, ali i ostatka Europske unije s kojima Rusija ima duboke gospodarske interese.

Vraćajući na sad već patetično ponavljanje hrvatske predsjednice “kako je ona začetnica ovog projekta”, treba podsjetiti da je Obamina ideja prvotno bila povezati Baltik i Jadran, ali se u projekt uključilo Crno more, što je izvorno stara poljska geopolitička ideja “Tri mora“, takozvano “Miedzymorze” ili “Intermarium”, koja je u Poljskoj zaživjela prije Drugog svjetskog rata, kada je poljski državnik Józef Piłsudski pod poljskim vodstvom planirao stvaranje konfederacije koja bi se ujedinila protiv Rusije u regiji koja se proteže od Baltičkog mora na sjeveru do Crnog mora na jugu. U ovu je ideju Obama inkorporirao zemlje zapadno od osovine Baltik-Crno more, a nakon više od godinu dana hrvatska predsjednica u javnost izlazi s idejom “Upravnice Jadran-Baltik”.

Kasnije su se Obamin plan izolacije Rusije, koristeći se baltičkim zemljama, Višegradskom skupinom, Austrijom, Slovenijom i Hrvatskom, pridružili i Rumunjska i Bugarska. Tako plan poljskog državnika između dva svjetska rata i stratega američke „duboke države“ iz Atlantskog vijeća, te njihovog bivšeg glasnogovornika Baracka Obame, na kraju prisvojio geopolitički i geostrateški “genij” Kolinde Grabar-Kitarović.

Odgovor na pitanje hoće li SAD pronaći obećanih milijardu dolara ćemo dobiti uskoro, već do kraja ove godine, ali sve sugerira da će sve ostati na lijepim obećanjima, kao i sva prethodna, kao što su 2,5 milijarde eura koje je zemljama Inicijative triju mora obećano u Bukureštu 2018., od kojih nismo vidjeli nijedan euro.

Atlantic Council / International Development Finance Corporation

Opširnije o prisvajanju američkog plana od strane Kolinde Grabar-Kitarović: Kolinda, Trump i poljsko „Međumorje“