Dok se plima u Ukrajini okreće, spremaju li se SAD baciti Zelenskog pod autobus?

U znak podrške, SAD su štitile ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog od bilo kakvih kritika otkako je Rusija napala Ukrajinu u februaru. Kako postaje evidentno da je rat izgubljen, neko će morati da padne, a izgleda da se Vašington sprema da lidera u Kijevu baci vukovima.

Početak kraja

Američki proxy rat protiv Rusije bio je koristan za Washington sve dok je postojao zastoj koji je crpio vojne, ekonomske i ljudske resurse Moskve, čak je prijetio da degradira Rusiju s ranga velike sile. Na primjer, kongresmen Dan Crenshaw opravdao je svoju podršku procesu tvrdeći da mi se “ulaganje  u uništenje vojske našeg protivnika bez gubitka nijedne američke trupe čini dobrom idejom”.

Nakon više od pet mjeseci razbijanja ukrajinske vojske, cijela linija fronta puca. Probijanjem kroz snažno utvrđenu odbranu u Maryinki, Peski, Avdeevki, čini se da je Moskva zapečatila sudbinu Donbasa. Kako se borbe pomjeraju iz gusto naseljenih industrijskih područja u otvoreniji krajolik, teritorijalni napredak Rusije će se vjerovatno intenzivirati. Štaviše, sankcije su se užasno odrazile na Zapad, uzrokujući političku krizu.

U međuvremenu, u istočnoj Aziji se pojavila nova sigurnosna kriza koja više zaslužuje fokus i resurse SAD. SAD i Velika Britanija su izgradile narativ pobjede kada su u martu uvjerile Zelenskog da odustane od mirovnih pregovora s Rusijom, ali sada Washington mora prilagoditi narativ za predstojeći gubitak Kijeva.

Postavljanje pozornice za kraj Zelenskog?

Sve do nedavno, SAD su uspješno podržavale međunarodni imidž Zelenskog kao neke vrste reinkarnacije Winstona Churchilla. Washington je dominirao informacionim ratom u kojem je složenost posredničke borbe pojednostavljena dihotomnim slikama dvojice lidera. Zelenski i Putin su uspješno prikazani kao vrli demokrata naspram opakog diktatora, pobjednički David naspram neuspjelog Golijata. Predstavljanje sukoba kao borbe između dobra i zla je idealna strategija da se mobiliše podrška javnosti i da se nedostatak kompromisa prikaže kao moralna pozicija.

Međutim, kada je rat izgubljen i kompromis je neophodan, narativ se mora promijeniti. Predsjednik Joe Biden mora braniti svoju slabu političku poziciju kod kuće, a saveznici se moraju uvjeriti u američku odlučnost, tako da mora postojati tip koji će preuzeti krivnju za nesreću koja čeka. Iako će Vašington nastaviti da šalje više oružja da bi iskrvario Rusiju, čini se da se istovremeno priprema za poraz tako što više ne štiti Zelenskog od kritika.

Bio je to do sada izuzetno težak mjesec za Zelenskog u zapadnim medijima, koji su ranije uzdržavali svaku kritiku. Kolumnista New York Timesa Thomas Friedman, blisko povezan s Bijelom kućom, izvijestio je  da “postoji duboko nepovjerenje između Bijele kuće i predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog – znatno više nego što je objavljeno.” Fridman je također detaljno opisao rastuću zabrinutost Washingtona oko ukrajinske korupcije i lošeg upravljanja, teme koja je od februara proglašena ruskom propagandom. To je isti medij koji je donedavno ponavljao svaki red Zelenskog, uključujući i označavanje masovne predaje u Mariupolju kao „evakuacije“. Dosta.

Čini se da više nije tabu izvještavati o unutrašnjim podjelama u Ukrajini kao izvoru neuspjeha. New York Times izvještava o bezobzirnoj čistki vojske i sigurnosnih službi Zelenskog, dok Washington Post optužuje Zelenskog da je zanemario gradonačelnike i centralizirao kontrolu nad svom pomoći za oporavak “kako bi oslabio sve buduće političke rivale”.

Skaj njuz, veoma antiruska novinska agencija, takođe je emitovala segment pod naslovom „Zelenski ‘nije sve kakvog ga prikazuju’ zapadni mediji”. Voditelj je optužio Zelenskog za demontažu ukrajinske demokratije preuzimanjem kontrole nad nacionalnim medijima, zabranom političkih opozicionih partija i hapšenjem opozicionog lidera. Sve istina, ali ranije tabu.

Nagomilavajući se, Amnesty International je nakon toga izvijestio  da Ukrajina krši pravila rata i međunarodno humanitarno pravo uspostavljanjem vojnih položaja u gusto naseljenim stambenim područjima, školama i bolnicama. Kasnije je djelimično odustao nakon Tviter napada prokijevskih medijskih ličnosti, ali je ostao pri svojim općim nalazima.

National Review spekuliše da se Bijela kuća tiho distancira od Zelenskog kako bi pripremila narativ koji bi objasnio pomak s beskompromisne pozicije na prihvatanje ustupaka. Stoga se predviđa da će Bajdenov narativ biti „Učinili smo sve što smo mogli da pomognemo Ukrajincima da se brane, ali na kraju su bili previše nesposobni, previše korumpirani i previše opterećeni sukobima.” Takvo žrtveno jagnje slijedilo bi presedane u Iraku i Afganistanu, gdje su za neuspjeh okrivljeni neadekvatnost i nesposobnost protektorata.

Priroda proxy ratova: korištenje Zelenskog i Ukrajine

Vrijedi podsjetiti da je krajem 2013. prethodna vlada u Kijevu molila Brisel da zamijeni sporazum EU-Ukrajina trilateralnim sporazumom EU-Ukrajina-Rusija, pošto je tadašnji predsjednik Viktor Janukovič priznao da je Kijev prisiljavao da bira između Zapada i Rusije.

Nakon što su odbile Sporazum o pridruživanju EU, SAD su podržale promjenu režima u Kijevu kako bi se uspostavila vlada koja je usklađenija. Washington je kasnije podržao “antiterorističku operaciju” protiv onih u istočnoj Ukrajini koji su se protivili novim vlastima u Kijevu. A nakon što su nove ukrajinske vlasti izgubile tu bitku, Amerikanci su radili na potkopavanju mirovnih sporazuma iz Minska u narednih sedam godina.

Priča o Zelenskom je takođe studija slučaja u tragediji sukoba proksija. Kao civil, Zelenski se često pojavljivao na TV-u i strastveno se zalagao protiv drakonskih zakona koji ciljaju na ruski jezik i kulturu jer bi rasparčali Ukrajinu. Njegova predsjednička kampanja je na sličan način bila mirovna platforma, obećavajući da će razgovarati s liderima u Donbasu i tražiti mir s Rusijom. Ukrajinski narod mu je dao ogroman mandat za to nagradivši ga sa 73 % glasova u ubjedljivoj pobjedi. Ipak, nakon pritiska Washingtona i prijetnji nacionalista koje su SAD naoružale i osnažile, Zelenski je promijenio cijeli svoj stav.

Proxy rat između NATO-a i Rusije u Ukrajini bio je tragična greška koja je donijela ogromnu patnju. Nakon što su Ukrajinu natjerale u razorni sukob s Rusijom, SAD sada zahtijevaju da Zelenski preuzme krivicu.

Autor: Glenn Diesen