EU upozorava: Iran krši suverenitet okolinih zemlja i mora se suzdržati na napade Izraela i SAD

Da, dobro ste pročitali. Nije greška. Kaja Kallas i EU traže od Irana da se suzdrži dok im Izrael i Amerika ubijaju djecu, vođe i ruše gradove. Ovo ni Adolf Hitler nije mogao osmisliti.

Dok se svijet još nije oporavio od šoka brutalnog vojnog udara na suvereni teritorij Irana, iz ureda šefice europske diplomacije stigao je dokument koji će ući u anale političkog licemjerja. Kada su Sjedinjene Američke Države i Izrael odlučile posegnuti za oružjem i ubiti najviše iransko vodstvo, napadajući državu koja nije pokrenula nikakvu ofenzivu, Europska unija nije našla snage osuditi agresora. Umjesto toga, Kaja Kallas poručila je Teheranu da se “suzdrži”.

Poruka Bruxellesa odiše zapanjujućom moralnom konfuzijom koja graniči s namjernom manipulacijom. U priopćenju se Iran stavlja u istu ravan s onima koji su ga napali, kao da je obrana vlastitog teritorija zločin jednak onome upada u tuđu državu. To je lažna simetrija koja ignorira temeljnu činjenicu da je prvi potez u ovoj eskalaciji došao iz Washingtona i Tel Aviva. Dok se iz zapovjednih centara Pentagona planiralo bombardiranje, dužnosnici EU-a bili su zatečeni, ali ne toliko da ne bi stigli sastaviti tekst u kojem se ne spominje tko je zapravo zapalio fitilj.

Čitajući izjave iz Bruxellesa, stječe se dojam da na Bliskom istoku djeluju dvije jednako odgovorne strane, što je duboko uvredljivo za svakoga tko razumije osnove međunarodnog prava. Povelja Ujedinjenih naroda koju Kallas spominje u svom priopćenju izričito jamči pravo na samoobranu. No europska diplomacija očito smatra da se to pravo odnosi samo na odabrane. Kada izraelski borbeni zrakoplovi krše zračni prostor suverene države, to je “operacija”. Kada Iran uzvrati, to je “prijetnja miru” koja zahtijeva hitan sastanak ministara i oštre osude.

Posebno je ciničan trenutak u kojem se izražava zabrinutost za protok nafte i globalne opskrbne lance. U tom retku krije se pravo lice europske politike prema regiji. Ne radi se o poštovanju suvereniteta niti o zaštiti civila, već o cijeni energenata i gospodarskoj stabilnosti Starog kontinenta. Ljudski životi u Teheranu manje su važni od stabilnosti burzovnih indeksa u Frankfurtu i Londonu.

Ovakvim stavom Bruxelles šalje poruku koja će odjeknuti daleko šire od Perzijskog zaljeva. Poruka glasi: agresija se isplati, a žrtva mora šutjeti. Tražiti od zemlje koja je upravo doživjela vojni udar da pokaže suzdržanost znači tražiti od nje da prihvati vlastitu slabost i ponizi se pred napadačem. To nije mirotvorstvo, već kukavičluk pod krinkom diplomacije.

Kaja Kallas time nije pokazala lidersku poziciju, već je potvrdila ono što se odavno zna – vanjska politika Europske unije često je tek puki produžetak američkih interesa, zamotan u papir na kojem piše “europske vrijednosti”. Pozivati žrtvu na suzdržanost dok je krv još vruća nije ništa drugo nego pljeskanje agresoru. I dok Bruxelles poziva na smirivanje strasti, povijest će upamtiti tko je zapravo ispalio prvi metak i tko je stao na stranu onoga tko ga je ispalio.

Ako ćemo slušati Kaju Kallas, onda Putin ima pravo već sutra ući u njenu zemlju, jer je jači, i otjerati je u tri pičke materine.