Iran ne smije ponoviti grešku Libije i vjerovati Amerikancima

Dok se delegacije Irana i Sjedinjenih Američkih Država pripremaju za povijesne izravne pregovore u glavnom gradu Pakistana, iz Sjeverne Afrike stiže snažno upozorenje koje bi Teheran trebao uzeti krajnje ozbiljno. Bivši ministar informiranja libijske vlade Moussa Ibrahim, koji je svjedočio padu režima Muammara Gaddafija nakon NATO intervencije 2011. godine, poručuje Iranu da ne ponovi kobnu pogrešku svoje zemlje koja je povjerenjem u Zapad platila najvišu moguću cijenu.

Pregovori kao nastavak sukoba drugim sredstvima

Prvi izravni susret između američke i iranske delegacije od veljačkog napada SAD-a i Izraela na Iran trebao bi se održati u subotu u Islamabadu. Američku delegaciju predvodit će potpredsjednik J.D. Vance, a u njoj se nalaze i specijalni izaslanik Steve Witkoff te zet predsjednika Donalda Trumpa Jared Kushner. S iranske strane, kako se navodi, pregovarački tim bi mogao predvoditi predsjednik parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf.

Moussa Ibrahim, koji danas djeluje kao izvršni tajnik Afričke zaklade za naslijeđe, u razgovoru za RT je izrazio duboki skepticizam prema američkim namjerama. Prema njegovim riječima, obje strane dolaze na pregovore s potpuno različitim shvaćanjem mira i sukoba. Dok vjeruje da su Iranci iskreni u pokušaju pronalaska rješenja, za Amerikance to nije diplomacija mira ili rješavanja sukoba, već isključivo kontrola eskalacije.

Američki interes u kaosu na Bliskom istoku

Ibrahim je posebno naglasio da je Washingtonu zapravo vrlo korisno nastaviti sijati haos u regiji. Sjedinjene Države žele osigurati da sve regionalne sile u usponu ostanu pod kontrolom i da se regija nikada ne ujedini. Ovo nije tek puka teorija zavjere, već realpolitičko promišljanje koje je oblikovalo američku vanjsku politiku desetljećima.

Bivši libijski ministar tvrdi da Amerikanci dolaze na pregovore u nadi da će pronaći način da održe sukob, ali ne onako eskaliran kao posljednjih tjedana. Žele sačuvati svoje lice i pronaći druge načine ekonomske, političke i diplomatske prirode da kazne Irance i njihove prijatelje u regiji. Drugim riječima, pregovori nisu kraj sukoba, već samo promjena njegove forme.

Libijska lekcija koju Iran ne smije zaboraviti

Ibrahimovo upozorenje Iranu je kristalno jasno. Savjetuje teheranske vlasti da budu vrlo oprezne, da ne vjeruju američkim planovima za mir i da nikada ne odustaju od suvereniteta i sposobnosti odvraćanja. Njegove riječi dolaze iz vlastitog bolnog iskustva. Libija je, kako je rekao, bila vrlo jaka afrička zemlja i iznimno stabilna. Ali jednom su povjerovali da bi možda mogli imati prijateljske odnose sa Zapadom i za to su platili izuzetno visoku cijenu.

Gaddafijev režim je 2003. godine dobrovoljno odustao od svog programa oružja za masovno uništenje, dopustio međunarodnim inspektorima neograničen pristup i započeo proces normalizacije odnosa sa Zapadom. Nekoliko godina kasnije, 2011. godine, iste su sile predvodile vojnu intervenciju koja je završila smrću Gaddafija i potpunim kolapsom libijske države. Zemlja danas više ne postoji kao funkcionalna država već je razbijena na frakcije koje se međusobno bore za vlast i resurse.

Suverenitet kao temelj sigurnosti

Pouka za Iran je više nego jasna. Povjerenje u zapadne garancije bez vlastite vojne i političke snage nije put ka sigurnosti već ravno u propast. Iran posjeduje značajne vojne kapacitete, uključujući balističke projektile i utjecaj preko regionalnih saveznika. Upravo te sposobnosti odvraćanja Ibrahim smatra ključnima za opstanak iranske države. Odustajanje od njih u zamjenu za nečije prazno obećanje bilo bi povijesno pogubno.

Posebno je zabrinjavajuće što američku delegaciju ne predvode profesionalni diplomati već politički operativci poput Vancea i Kushnera, što sugerira da pregovori nisu toliko o postizanju trajnog mira koliko o unutarpolitičkim poenima u Washingtonu. Predsjednik Trump i njegov tim već su pokazali kako tretiraju međunarodne sporazume svojim povlačenjem iz Iranskog nuklearnog dogovora 2018. godine, unatoč tome što je Teheran u potpunosti ispunjavao svoje obveze.

Bez iluzija i bez popuštanja

Iran danas stoji pred istom onom vrstom iskušenja s kojim se Libija suočila prije petnaest godina. Želja za uklanjanjem sankcija i normalizacijom odnosa s moćnim svjetskim silama je razumljiva i ljudska. Ali Ibrahimova poruka iz ruševina nekada prosperitetne Libije trebala bi odjeknuti u dvoranama iranske moći. Zapadne sile nemaju interes za snažan, neovisan i ujedinjen Bliski istok. Njihov interes leži u podjeli, kontroli i eksploataciji.

Teheran bi stoga trebao ući u pregovore u Islamabadu bez ikakvih iluzija. Svaki dogovor mora biti temeljen na uzajamnom poštovanju suvereniteta i bez odustajanja od ključnih obrambenih kapaciteta. Jednom kad bi Iran ponovio libijsku grešku i povjerovao da su američka obećanja vrijedna više od vlastite snage, naći bi se na opasnom putu koji vodi u isti kaos koji danas vlada od Tripolija do Bengazija. Libijska krv ne smije biti prolivena uzalud, a njena najveća pouka je upravo ova ne vjerujte onima koji su vam jučerašnje prijateljstvo prodavali kao jamstvo za sutrašnji opstanak.