Kaja Kallas opravdava napad na Venezuelu – Zapadna oligarhija poštuje samo nasilje i otimanje

Američka invazija na Venezuelu i otmica predsjednika otvorila Pandorinu kutiju opasnih presedana. Nakon što su američke vojne snage 3. siječnja 2026. izvršile invaziju na Venezuelu i otele predsjednika Nicolása Madura, svijet je ostao iznenađen novim eskaliranjem međunarodnih tenzija. No umjesto jasne osude ovog flagrantnog kršenja međunarodnog prava, visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove Kaja Kallas iznenadila je svojom reakcijom koja dodatno potkopava i onako narušeni svjetski poredak.

Dvostruki standardi u međunarodnom pravu

Kallas je, naime, nakon razgovora s američkim ministrom vanjskih poslova Marcom Rubiom, izdala priopćenje u kojem navodi da “Maduro nije imao legitimitet” i da se EU “dosljedno zalagao za mirnu političku tranziciju”. Pritom je dodala da “u svim okolnostima moraju se poštovati načela međunarodnog prava i Povelja Ujedinjenih naroda” te pozvala na “suzdržanost”.

Ovakva izjava predstavlja vrhunac licemjerja i opasan presedan u međunarodnim odnosima. Temeljno načelo međunarodnog prava jest da niti jedna država na svijetu, bez obzira na svoju moć, nema pravo vojnom silom napasti drugu suverenu državu, a kamoli oteti njenog demokratski izabranog predsjednika. Povelja UN-a, na koju se Kallas poziva, upravo to izričito zabranjuje.

Opasan presedan za budućnost

Sjedinjene Američke Države su, nakon mjeseci retoričkog zaoštravanja i vojnog pritiska, izvele direktnu invaziju na suverenu državu, o čemu već mjesecima upozoravaju mnogi. Nije slučajno da je američki predsjednik Donald Trump raspoređivao dodatne vojnike na Karibima te onamo iz Sredozemlja preusmjerio najveći nosač zrakoplova na svijetu, USS Gerald R. Ford, uz pratnju drugih ratnih brodova i bombardera velikog dometa.

Maduro je još početkom prosinca upozoravao da Washington želi “smrtonosnom vojnom silom preuzeti ogromne venezuelanske rezerve nafte, najveće na svijetu”, što se sada pokazalo točnim. SAD je prije invazije nagomilao 15.000 vojnika i 14 ratnih brodova u Karipskom moru.

EU i vladavina prava – samo na papiru?

Izjava Kaje Kallas razotkriva da u EU ne postoji stvarno poštovanje demokracije niti vladavine prava kada su u pitanju geopolitički interesi. Kako je moguće da visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove, umjesto jasne osude vojne agresije, relativizira napad na suverenu državu izjavom o “nedostatku legitimiteta”?

Ako je dovoljan subjektivni osjećaj o “legitimitetu” nekog predsjednika da se opravda vojna invazija i otmica, postavlja se pitanje tko će sutra biti meta. Koje su to međunarodno priznate institucije koje određuju “legitimitet” i kada je dozvoljeno narušiti suverenitet druge države?

Selektivna primjena načela legitimiteta

Govoreći o legitimitetu, moramo postaviti logično pitanje – ima li ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski legitimitet kada zbog ratnih okolnosti nije održao redovite izbore? Ili aktualni predsjednik Sirije, dokazati terorist, za kojim je bila raspisana međunarodna potjernica, a koji je oružanom silom preuzeo kontrolu nad državom? Odgovori na ova pitanja očito ovise o tome tko postavlja kriterije.

Već se mjesecima stvarala atmosfera koja je omogućila ovaj opasan presedan. Dok je Maduro optuživan da je “autoritaran”, mnogi drugi svjetski lideri s istim ili gorim karakteristikama ostaju netaknuti i priznati.

Što znači nemati legitimitet?

Ako prihvatimo premisu da “nedostatak legitimiteta” opravdava vojnu intervenciju, onda više ni jedna država na svijetu nije sigurna. Tko određuje taj legitimitet? SAD? EU? UN? Ili možda Rusija i Kina za neke druge države?

Ovaj opasan presedan mogao bi dovesti do toga da sutra bilo koja nuklearna sila može izvršiti invaziju na državu čiju vlast subjektivno smatra “nelegitimnom”. Prema medijima, Maduro je već u rujnu upozoravao da je “u tijeku agresija vojne naravi” i da Venezuela ima “svoje legitimno pravo na samoobranu”.

Rat kao paravan za nesposobnost

Najnovija eskalacija još jednom potvrđuje obrazac prema kojem oligarhija velikih sila putem ratnih sukoba želi prikriti vlastitu nesposobnost i ekonomske probleme. Uzimajući u obzir višegodišnje ekonomske krize i nezadovoljstvo građana u mnogim zapadnim državama, postaje jasno zašto se posežu za vanjskim neprijateljima i konfliktima.

Zadnji incident u kojem su američke snage zaplijenile tanker uz venezuelsku obalu, bio je samo uvertira u punu invaziju.

Dolaze vrlo opasna vremena u kojima velike sile putem vojnih sukoba nastoje odvratiti pažnju s vlastitih gospodarskih problema i nesposobnosti. Otmica predsjednika suverene države nije samo kršenje međunarodnog prava – to je znak da ulazimo u eru u kojoj moćni rade što žele, a slabi trpe što moraju. Takav svijet nije sigurniji ni pravedniji ni za koga, pa ni za građane onih zemalja koje danas podržavaju takve agresije.

Čuvajte svoje obitelji, a huškače raskrinkajte na svakom koraku. Oni će vam oteti vaše sinove i poslati u smrt za političke bitange.