Lula pobijedio u Brazilu i osvojio četvrti mandat

Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva pobijedio je u drugom krugu predsjedničkih izbora i osigurao četvrti mandat, okrenuvši zaostatak od oko 2,2 milijuna glasova iz prvog kruga u uvjerljivu pobjedu u samo tri tjedna.

Nitko u Brazilu nije očekivao ovakav rasplet. Flavio Bolsonaro, sin zatvorenog bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara, ušao je u drugi krug s prednošću koja se činila nepremostivom. Lula je u 80. godini izgledao kao političar na kraju karijere. No Lula je u nedjelju dokazao suprotno i tako preokrenuo jedno od najneizvjesnijih izbornih nadmetanja u novijoj povijesti Brazila.

Presedan kakav Brazil dosad nije vidio

Izborni rezultat ruši nekoliko pravila brazilske politike. Od uvođenja dvokružnog sustava ustavom iz 1988. godine, nitko tko je vodio nakon prvog kruga nije izgubio u drugom. Lula je tu tradiciju prekinuo.

Nitko prije njega nije osvojio četiri predsjednička mandata. Kada mu novi mandat istekne, Lula će na čelu Brazila provesti ukupno 16 godina, najduže među demokratski izabranim predsjednicima u povijesti zemlje. Dulje je vladao samo Getúlio Vargas, koji je držao vlast gotovo dva desetljeća kroz revoluciju, diktaturu i demokratske izbore između 1930-ih i 1950-ih.

Treći presedan tiče se same kampanje. Drugi krug nije bio tiha televizijska bitka. Brazil je vidio masovnu mobilizaciju birača na ulicama i na društvenim mrežama, i to na obje strane. Ljevica je vodila tešku borbu protiv platformi, ekonomskih elita i Vrhovnog izbornog suda čijeg su predsjednika optuživali da pokušava prevagnuti u korist Bolsonara.

Zašto ovaj rezultat nadilazi Brazil

Lulijeva pobjeda ima težinu i izvan granica Brazila. U vremenu kada krajnja desnica napreduje na izborima diljem Latinske Amerike i Europe, Brazil kao četvrta najveća demokracija svijeta zaustavlja taj trend. Demokrati drugdje to neće zanemariti.

Regionalno, Lula je prekinuo takozvano prokletstvo vladajućih stranaka. U posljednjem desetljeću u Latinskoj Americi vladajuće su stranke gubile izbore jedan za drugim, kažnjavane zbog inflacije, nesigurnosti i gospodarske stagnacije. Brazilsko gospodarstvo bilo je u razumnoj formi, ali dobitci su bili skromni i neravnomjerno raspoređeni. Sve je upućivalo na poraz, a Lula je ipak pobijedio.

Njegova je pobjeda i provjera onoga što kritičari nazivaju „Donroeovom doktrinom”, aluzijom na nastojanje Trumpove administracije da tarifama, prijetnjama i političkim pokroviteljstvom čvršće veže zapadnu hemisferu uz američku sferu utjecaja. Bolsonaro se kandidirao kao preferirani partner Washingtona u Južnoj Americi. Brazilski birači tu su ponudu odbili.

Bitka nije gotova

Lula ne bi smio preživljavanje zamijeniti s opravdanjem. U tri tjedna priznao je pogreške iz četiri godine vladanja, posebno tijekom mlake kampanje u prvom krugu. Zaostrio je poruku, proširio saveze i izravno govorio biračima koje je izgubio. To nije malen uspjeh za političara, koliko god iskusan bio.

No sada mora vladati zemljom polariziranijom nego ikad. Političko nasilje na ulicama raste, a govor mržnje slobodno kruži internetom. Istaknute osobe krajnje desnice, među njima Nikolas Ferreira i Lucas Pavanato, već su najavile da neće prihvatiti rezultat izbora. Jair Bolsonaro poručio je u nedjelju kasno navečer da neće priznati poraz i da će tražiti poništenje glasovanja. Flavio Bolsonaro izjavio je da je rezultat „nemoguće priznati” jer su, kako tvrdi, „pravila igre promijenjena”.

Tu je i Washington. S obzirom na bliske veze Bijele kuće s obitelji Bolsonaro, postoji stvarna opasnost da Trumpova administracija dovede u pitanje ili čak odbije priznati ishod izbora. To bi bilo izvanredno, a prije nekoliko godina i nezamislivo.

Stvari dodatno komplicira pravni sukob na sam dan izbora. Nakon optužbi za potiskivanje Lulijevih birača u nekoliko gradova, suci Vrhovnog suda i Vrhovnog izbornog suda sukobili su se oko toga treba li produžiti glasovanje. Kakav god bio pravni temelj, spor gubitničkoj strani daje gotovu priču o „izbornim nepravilnostima”. To bi moglo izazvati ozbiljnu zabrinutost i potrajati tjednima.

Novi mandat

Kada Lula 5. siječnja položi prisegu, njegov četvrti mandat definirat će tri pitanja. Prvo je kako vladati duboko podijeljenom zemljom s konzervativnom većinom u Kongresu i više od desetak desničarskih guvernera. Zakonodavno tijelo koje ga je držalo kao taocem posljednje četiri godine postalo je neprijateljskije, ne manje. Svaki proračun, svaka reforma i svako imenovanje bit će teška pregovaračka bitka, a nad Lulom će visjeti mogućnost opoziva.

Drugo je pitanje popravka. Kako će se nositi s problemima koji nadilaze stranačke sporove? Tu su fiskalni pritisci zbog rasta državne potrošnje, trajni gubitak povjerenja u demokratske institucije i institucionalni sustav koji više ne funkcionira kako je zamišljen. Vrhovni sud, nekada jamac demokratskog poretka, izgubio je legitimitet zbog velikog financijskog skandala oko Banco Mastera. Predsjednik ne može „popraviti” sud, ali može odbiti tretirati krizu kao tuđi problem.

Treće je pitanje najvažnije. Hoće li Lula, njegova Radnička stranka i šire demokratske snage iskoristiti ovaj predah za obnovu brazilske politike? To bi značilo nove alternative političkog vodstva osim ostarjelih lidera koji su četrdeset godina dominirali ljevicom, nove oblike popularnog političkog sudjelovanja koji ne ovise o jednom karizmatičnom liku i novu priču koja govori prekarnim radnicima, religioznim obiteljima i ljutitim biračima koji su se priklonili krajnjoj desnici.

To je jedini pravi antidot polarizaciji i neće doći ni od jednih izbora ni od jednog vođe. Lulijev povratak kupio je Brazilu vrijeme. Hoće li kupiti išta više, ovisi o njemu i njegovim saveznicima u sljedeće četiri godine.

Ono što iz ove priče treba izvući nije samo činjenica da je jedan osamdesetogodišnjak nadmudrio anketare i protivnike. Radi se o tome da je izborna pobjeda najlakši dio posla, a pitanje koje se ovdje nameće jest tko će u Brazilu, ali i drugdje, preuzeti odgovornost za institucije koje su izgubile povjerenje građana. Lula je odradio svoje čudo. Njegov je posljednji zadatak pobrinuti se da Brazil ne treba još jedno.