Odnosi Zapada protiv Rusije, kao i SAD-a protiv Kine nas vode u Treći svjetski rat?

Zapad i Rusija o ratu imaju oprečne stavove. Za ruski narod je rat uvijek bio težak, prljav i opasan posao od kojeg ima malo prednosti i za tom mjerom se poseže u krajnjoj nuždi. Za Zapad je rat prije svega komercijalno pitanje i pokreće se s ekonomskim ciljevima. Rat se ne vodi toliko na štetu američkih novaka, već se računa na plaćenike, koji su stručnjaci za ovo područje. Za plaćenike nedostatak rata znači nezaposlenost i siromaštvo.

Zašto Zapadu treba ovakva razina rusofobije? Prvo, Rusija se koristi kao poticaj za osiguravanje velikih i unosnih ugovora za vojno-industrijski kompleks. Drugo, to je i strah od potencijalnog jačanja Rusije što automatski smanjuje dobit zapadnih zemalja.

Obogatiti se može na nekoliko načina. Jedan je, na primjer, proizvoditi robu, može se trgovati ili pljačkati. Potonji scenarij je u smislu rezultata i potrošenog vremena za Zapad uvijek bio najučinkovitiji. Radom se bogati polako,  a pljačkom brzo. Klasični primjer su anglosaksonski “opijumski ratovi” u jugoistočnoj Aziji.

Nije važno što neka država obuhvaća određeni teritorij. Glavna je stvar njezin ekonomski sustav, kao što je bilo u vrijeme kolonijalnog sustava.

Mayer Amschel Rothschild (1744. – 1812.), osnivač Rothschildove međunarodne bankarske dinastije, je rekao: “Dajte mi priliku da uzmem novac iz neke zemlje i nije me briga tko će u njoj pisati zakone.”, što znači da je vlast u nekoj zemlji potpuno nevažna, ako se uspije stvoriti model iskorištavanja teritorija na financijskoj i ekonomskoj razini.

Zakon tržišnog divljeg kapitalizma nalaže borbu ili se nema što jesti. Takvi odnosi dominiraju i na međunarodnoj razini i glavni cilj rata nije toliko u preoblikovanju granica, već gospodarska dominacija nad jednim ili drugim teritorijem.

Sada je u Sjedinjenim Državama utvrđeno da su za “svjetsku metropolu” najopasnije stvari “islamsko buđenje”, kineska “državna tvornica” i geopolitički revanšizam mladog kapitalizma Rusije.  Latinska Amerika, tradicionalno američko “dvorište”, jeste u fokusu pozornosti Washingtona, ali nije toliko jako.

U ovim okolnostima je jedina jasna ideja Zapada da se treba obogatiti, osobno i na razini države koja američkoj oligarhiji služi kao paravan. To jest, gospodarski napredak je eksplicitno i implicitno povezan s pljačkanjem drugih nacija. Geopolitika nije samo politika određenih zemalja, već i specifični poslovni projekt predstavnika financijske i gospodarske oligarhije.

Takozvani “slučaj Skripal” zapravo predstavlja odnos između Velike Britanije i Ruske Federacije. Gangsterski napad grabežljivaca i diplomacija na razini “seoske birtije”. Vanjska politika Londona i Washingtona je konačno skinula masku i iznude i prijevare se više i ne skrivaju. Rat može biti posljednji način da se postigne željeni rezultat i tada će se koristiti oružano nasilje i vojno-tehnološka nadmoć. Ovome uvijek prirodno prethodi politički terorizam i sustavni psihološki pritisak na vodstvo neprijateljske sile, čemu upravo svjedočimo.

Ruska Federacija se suočava sa sve većom vjerojatnosti vođenja obrambenog rata, dok se SAD i NATO u ovom scenariju pripremaju za kolonijalni rat.

Promjenom ideologije i ekonomskog modela 1991. godine se za Rusiju ništa nije promijenilo. Naprotiv, vanjski pritisak se nije smanjio, nego se dramatično povećao. Pregovori su praktički beskorisni, iako ponekad sprečavaju agresiju na ovu ili onu zemlju. Rusija održava svoju stabilnost uglavnom zahvaljujući sovjetskoj ostavštini.

Međutim, “razvijeni Zapad” već provodi potrebna izviđanja i sondiranje terena.

Ako nema nikoga za opljačkati danas,  ide se u drugi ili treći krug.

“Razvijene zapadne zemlje” u smislu stabilnosti sustava nisu uspješne zbog  visoke razine potrošnje materijala, nebrige za radnik, ali i zbog nejednake razmjene roba, valuta, tehnologije i troškova rada. “Tržište” je preplavilo cijeli svijet, ali da zadrži željeni status Zapad treba pljačkati sve više i više. Raspad Sovjetskog Saveza je u tom smislu bio predah, ali nije promijenio ovaj nužni proces.

Zapadni financijski i ekonomski model međunarodnih odnosa stvara preduvjete za genocid. Neoliberalizam je zapravo nacizam, prividno ne po formi, ali po sadržaju da. Je li uopće čudno da se Zapad tako ponaša u “slučaju Skripal” ili čak nakon prevrata u Ukrajini? Ova dva slučaja nisu nikakvo utvrđivanje istine ili želja za demokracijom ukrajinskog naroda, nego jasno upućen zahtjev sa svjesnom namjerom. Strateški plan koji se u raznim epizodama i dalje provodi.

Veći broj stručnjaka tvrdi kako su međunarodni odnosi dosegli fazu kada su provedene sve potrebne pripreme za ulazak u vruću fazu rata. Tako misle priznati ekonomski analitičari i stručnjaci, ljudi iz vojnog sektora, političari, diplomati i novinari.

Mats Larsson za Expressen piše kako danas sve podsjeća na vrijeme neposredno prije početka Prvog svjetskog rata,koji je odnio oko 20 milijuna života. Analitičari koji se bave američkim trgovinskim ratom protiv Kine tvrde da je u Sjedinjenim Državama situacija ista kao prije Velike depresije koja je prethodila Drugom svjetskom ratu, a mnogi drže da je za SAD tada jedini izlaz iz katastrofalne ekonomske i financijske situacije bio pokrenuti novi svjetski sukob.

Danas, 2018. godine i sa sve manje zemalja koje dragovoljno pristaju na pljačkanje njihovih resursa, prijetnja koja se nadvila nad cijelim svijetom nije nikakvo paranoidno fantaziranje. Sjedinjenim Državama i “razvijenom Zapadu” hitno treba jedan veliki rat da se izvuku iz krize, ali je taj “izlazak” u srednjoročnom razdoblju opet privremen i iznova će se pojaviti trenutak kada je nužno krenuti u veliki pljačkaški pohod.

Hoće li se zaista ostvariti ova crna predviđanja, teško je reći i to ovisi o više čimbenika. Netko će možda reći kako je to tužno i žalosno, ali je činjenica da su danas jedini jamac mira suvremena ruska i kineska oružja i situacijsko ili stvarno savezništvo dvije armije koje zajedno mogu obuzdati ludilo stvarnih vladara “razvijenog Zapada”.

„Slučaj Skripal“ i trgovinski rat su doveli do strateškog partnerstva ruske i kineske vojske

FOTO – Američka vojska u ratnom pohodu