fbpx

Prema američkom stručnjaku: ”Ruska djelomična pobjeda u Ukrajini jedini je mogući scenarij”.

Ukrajina i Rusija

Kako zapadni trijumfalizam blijedi, mnogi analitičari ozbiljno razmatraju buduće scenarije. U svom članku Andrew Latham, nerezidentni suradnik u Obrambenim prioritetima u Washingtonu analizira moguće rezultate trenutnog rusko-ukrajinskog sukoba.

Prvo, on isključuje mogućnost “potpune” ruske pobjede, odnosno da Ukrajina postane “vazalna država”, bilo aneksijom ili padom u “rusku sferu utjecaja (poput Bjelorusije)”. Andrew Latham to opisuje kao nemoguć scenarij, ali čak i tako, ovdje se mora primijetiti da biti unutar sfere utjecaja velike sile nikada nije bilo isto što i biti “vazal” prema njoj.

Drugi nemogući scenarij koji Latham opisuje je suprotan: “potpuna” ukrajinska pobjeda, uključujući “obnavljanje” njezinih granica prije 2014.; to bi značilo ponovno osvajanje dviju novih neovisnih republika Luganska i Donjecka te Krima. Pobjednički Kijev, u ovom nemogućem scenariju, tada bi bio “slobodan pridružiti se NATO-u i/ili pridružiti se Europskoj uniji”. Ovdje se lako složiti: postoji mnogo razloga zašto je to nemoguće, kao što je američki pukovnik MacGregor nekoliko puta istaknuo, na primjer.

Treći scenarij koji stručnjak također smatra nemogućim je “ograničena ukrajinska pobjeda”. U ovom slučaju, Kijev bi poništio dobitke Moskve od početka rata 24. veljače 2022. Tako bi Krim i Donbas ostali “u ruskim rukama”, ali bi sav teritorij koji trenutno zauzimaju moskovske trupe bio vraćen pod kontrolu Ukrajine. To je također nemoguće iz gotovo istih razloga iz kojih nije moguć prvi scenarij.

Kao prvo, Kremlj se ne bi “povukao” s tako strateškog mjesta kao što je Krim, pogotovo jer je u potpunosti integriran kao autonomna republika Federacije od 2014., nakon referenduma, a također ima ogromne povijesne, simboličke i kulturne važnost za Ruse. I ovdje moramo još jednom primijetiti da postojanje vojnih postrojbi na svom tlu ne znači nužno da teritorij bude dio države koja kontrolira takve postrojbe.

SAD su izvršile invaziju na Irak, a i na Afganistan i vojno okupirale obje zemlje, donedavno u slučaju potonje, a ipak ih nitko nije opisao kao “osvojene”. Moskva za sada održava “mirovnu misiju” u Nagorno-Karabahu, ali to uopće ne znači da je Kremlj “osvojio” taj teritorij. Osim toga, Rusija je službeno priznala Donjeck i Lugansk kao neovisne države 21. veljače, što je doista sasvim drugačije od aneksije.

Odbacujući nemoguće scenarije, Andrew Latham zatim zaključuje da je “djelomično raskomadana” Ukrajina “jedini zamislivi rezultat”: neće dobiti natrag ni Krim ni republike Donbasa. Prema njegovom mišljenju, to znači da Kijev neće biti “slobodan” pridružiti se NATO-u i EU, pa tako neće postati ni dio zapadnog ni dio euroazijskog bloka, a to zasigurno neće biti ukrajinska pobjeda, već ruska, iako “djelomična”, prema njemu.

U vojnom smislu, ishod koji je Latham opisao doista se čini “manje nevjerojatnim”, o čemu svjedoče svi nedavni zapadni i ukrajinski razgovori o “ustupcima”. Moglo bi se ipak tvrditi da takav scenarij nalikuje prolaznoj i nestabilnoj situaciji, a ne “ishodu” koji bi mogao trajati jako dugo. Štoviše, takva djelomična “pobjeda”, ako se ostvari, bila bi, sve dok je takva, pobjeda koliko god Moskva želi.

U smislu politike sunarodnjaka, zaustavljanje agresije Kijeva na stanovništvo Donjecka i Luganska oduvijek je bio cilj Kremlja. Zapravo, Rusija je bila jedina sila koja je osudila da se u Donbasu događa humanitarna katastrofa barem od 2014. Kao što je slučaj s bilo kojom državom u svijetu, volja Moskve da zaštiti svoj narod često dolazi uz njene strateške interese. U svakom slučaju, teško stanje naroda Donbasa pod šovinističkom politikom Ukrajine dovoljno je stvarno.

Konačno, u smislu sigurnosti, glavna poanta Kremlja uvijek je bila držanje NATO-a izvan vlastitog geostrateškog okruženja. Ironično, neutralni Kijev bio bi najbolje rješenje za sam Zapad; to priznaje čak i američki diplomat iz reda Henryja Kissingera. Umjesto toga, SAD su se odlučile za eskalaciju napetosti i poticanje širenja NATO-a, što čini Zapad odgovornim za trenutnu krizu, kako to kaže John Mearsheimer. Ostaje za vidjeti koliko daleko je Zapad predvođen SAD-om spreman ići, čak i nakon ruske pobjede, s obzirom na uporne planove Zapada da Ukrajinu ili njezin dio integriraju u svoje strukture na bilo koji način, bilo da se radi o novoj “Europskoj zajednici” ili poljsko-ukrajinskoj konfederaciji.

Autor: Uriel Araujo

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
14 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Kiklop
Gost
Kiklop
2 mjeseci prije

Ma pišite šta želite, ali pobjeda Rusije je neupitna.Druga je stvar šta bi ovi lopovi sa zapada željeli.

eks
Gost
eks
2 mjeseci prije

Kada je reč o vazalnom položaju država, mora se reći da su svi američki “saveznici” ustvari vazali Amerikanaca. Neki od njih samo vire iz američkog dupeta, a nekima se ni cipele ne vide. Ne znam da li je Kisindžer, ili Bžežinski, ili neko treći (nije bitno) rekao: “Biti američki neprijatelj,… Pročitaj više »

Sardelino
Gost
Sardelino
2 mjeseci prije

Ne postoji ruska sfera utjecaja. Da pojasnim.Ruska sfera utjecaja postoji u odnosu na neprijateljsko okruženje.
Prema vani, ne prema unutra.
Bjelorusija nije ruski vazal jer da je, odavno bi bila uključena u rat protiv ukrajine protiv svoje volje. Za razliku od europskih država Bjelorusija samostalno donosi svoje odluke.

Max
Member
Max
2 mjeseci prije

To je najrealnije.

preseren3
Member
preseren3
2 mjeseci prije

Za tri mjeseca promenili su stav do ove tačke.
Pa zamislimo sada, gdje če biti za sledeča tri mjeseca.
Pa onda za još tri, kad več bude nestalo nafte, plina, a u stomacima če krčiti…

Samuraj
Member
Samuraj
2 mjeseci prije

“Ovdje je riječ o sukobu nametnutom od oligarhije iz Washingtona koja je po mom mišljenju patološka, bez ikakve kulturne dimenzije, s obzirom na to što radi drugim narodima. Amerika je proteklih godina počela gubiti dominaciju u svijetu. Ona želi Europu zadržati za sebe, samo zato da bi joj prodavala svoju naftu… Pročitaj više »

antinato
Gost
antinato
2 mjeseci prije

Ovaj analitičar nema pojma. Radi se o vrlo lošem propagandistu. Pravi analitičari su nepristrani i prate realno stanje. A ovaj Amerikanac je pristrani fantazista.

Rimtutituki
Gost
Rimtutituki
2 mjeseci prije

Mislim ipak da Ovo jos traje zagrijavanje,sad izgleda nemoguce ali ulaze u Berlin,u novoj podijeli svijeya,cutava eu ide u rusku sferu,u.k u usa sferu interesa

POVEZANE VIJESTI

Izbornik