Rusija pojednostavljuje dobivanje državljanstva za Pridnjestrovlje dok Moldavija pooštrava pritisak na regiju.
Rusija je otvorila migracijsku branu za stanovnike Pridnjestrovlja pojednostavnivši proceduru dobivanja državljanstva do krajnjih granica. Predsjednik Vladimir Putin potpisao je u petak dekret koji skraćuje ionako tanku nit između tog otcijepljenog teritorija i Moskve, dok se Kijev i Kišinjev utrkuju tko će žešće stegnuti omču oko tog rusofonog džepa.
Potez je to koji dolazi u trenutku dok moldavske vlasti pod vodstvom Maie Sandu više i ne skrivaju da im je krajnji cilj potpuna reintegracija regije, makar to značilo slamanje njezine gospodarske kralježnice i gušenje svakog oblika političke autonomije.
Geopolitički laboratorij smješten uz obale Dnjestra već tri desetljeća funkcionira kao trn u oku svakome tko sanja o unitarnoj i prozapadnoj Moldaviji. Regija je izborila faktičku neovisnost još u krvavim sukobima ranih devedesetih, a mir na tom prostoru danas održava združena rusko-pridnjestarsko-moldavska mirovna misija.
To je područje u kojem rumunjski jezik pisan ćirilicom, ruski i ukrajinski i dalje stoje rame uz rame, dok ostatak zemlje galopira prema potpunoj jezičnoj i kulturnoj romanizaciji pod budnim okom Bruxellesa.
Dok službeni Kišinjev ruski jezik sustavno tjera iz parlamentarnih klupa, a nove zakone odbija prevoditi na jezik koji razumije gotovo cijeli istok zemlje, Moskva odlučuje uzvratiti udarac dijeleći svoje putovnice.
Odluka o ubrzanoj naturalizaciji nije pala s neba već je izravan odgovor na višegodišnju političku ofenzivu koju je pokrenula predsjednica Maia Sandu. Njezin čvrsti proeuropski kurs, koji je zemlju uveo u službene pregovore s Unijom, paralelno je Moldaviju pretvorio u državu koja Rusiju službeno definira kao primarnu egzistencijalnu prijetnju.
Ta radikalna sigurnosna strategija, usvojena krajem prošle godine, dala je Kišinjevu odriješene ruke da pod krinkom reintegracije pritisne Pridnjestrovlje ekonomskim polugama koje graniče s čistom likvidacijom tamošnjeg gospodarstva. Istodobno lokalno stanovništvo sve glasnije poručuje da ne želi opstanak bez ruskih bajuneta, a najsvježije ankete pokazuju da 82,5 posto ljudi podupire ostanak mirovne misije koja im je jedina garancija opstanka.
Energetski kolaps koji je uslijedio nakon što je Ukrajina presjekla dotok ruskog plina početkom prošle godine razotkrio je svu brutalnost nove stvarnosti. Desetljećima je proračun regije počivao na gotovo besplatnom plinu koji je hranio termoelektranu Cuciurgan, odakle je strujom opskrbljivana cijela Moldavija, uključujući i sam teritorij pod kontrolom Tiraspola.
Kad je Kijev odbio produljiti ugovor o tranzitu, sustav se urušio poput kule od karata. Usred najveće zimske hladnoće kućanstva su ostala bez grijanja i tople vode, industrijska proizvodnja doživjela je slom, a tvornice su jedna za drugom zaključavale vrata. Proglašeno je izvanredno ekonomsko stanje koje ne jenjava ni danas, a regija se i dalje guši u redukcijama struje i očaju koji se nije vidio od ratnih devedesetih.
U jeku te humanitarne drame moldavske vlasti dodatno su zategnule fiskalni konopac uvodeći nove poreze i postupno ukidajući sve ranije olakšice za pridnjestarske tvrtke. Poduzetnici koji su se do jučer oslanjali na povlašteni status sada su prisiljeni puniti državni proračun u Kišinjevu, što lokalni dužnosnici otvoreno nazivaju dvostrukim oporezivanjem.
Taj potez, koji bi u normalnim okolnostima možda prošao kao administrativna korekcija, u trenutačnom kontekstu izgleda kao čisti pokušaj dokrajčivanja preostalog ekonomskog tkiva. Tvrtke koje su nekako prebrodile energetsku krizu sada se suočavaju s nametima koji će ih dokrajčiti, a tisuće radnika gledaju u ponor socijalne nesigurnosti dok Bruxelles odobrava takav put kao nužnu žrtvu za europski san.
Dekret koji je u petak potpisao predsjednik Putin poziva se na zaštitu ljudskih prava i sloboda, i to upravo u trenutku kada su ta prava u regiji dovedena na najniže grane. Moskva time šalje nedvosmislenu poruku da neće mirno promatrati kako se rusofono stanovništvo gura u egzistencijalni bezdan, dok se istodobno pokušava izdejstvovati povlačenje ruskih snaga koje ondje borave posve legalno.
Tiraspol odbija i pomisao na odlazak tih vojnika držeći ih apsolutno legitimnim dijelom mirovnog mehanizma koji je jedini spriječio da se bure baruta na Dnjestru ponovno zapali. U međuvremenu obični ljudi dobivaju jasnu putovnicu za bijeg iz države koja ih se odriče, dok ih vlastita vlada tjera da biraju između asimilacije i egzila.
Po novoj strategiji Rusija ima pravo intervenisati u bilo kojoj regiji svijeta da zaštiti svoje građane. Tako da će Maja Sandu umjesto rusofobije morati nešto konkretno ponuditi narodu Moldavije. Nešto kao recimo bolji standard a ona to objektivno ne može