Rusi i Ukrajinci napokon sami – Šanse ukrajinske vojske nakon odlaska Amerikanaca

Usporedo s urušavanjem američkog financijskog tržišta se urušava i sustav međunarodnih obveza Sjedinjenih Država. Financijski pad će se neizbježno pretvoriti u vojni i politički. Sjedinjene Države već odlaze iz brojnih područja i fokusiraju se na svoje unutarnje probleme. „Pax Americana“ završava pred našim očima.

Najbolje razumijevanje trenutne situacije nalazi se u samim Sjedinjenim Državama, o čemu svjedoče brojne mjere za smanjivanje američke prisutnosti u inozemstvu.

Sredinom veljače su američke trupe napustile 15 baza u Iraku, a prije toga američko vodstvo nije odgovorilo na napad Irana na bazu Ain Al-Assad. Unatoč činjenici da je Pentagon službeno potvrdio da je u udaru povrijeđeno 109 osoba, američko je vodstvo ostavilo raketni napad bez odgovora i zapravo je odlučilo da ne želi dodatno eskalirati sukob.

Paralelno s događajima u Iraku Trump donosi odluku o potpunom povlačenju američkih trupa iz Afganistana u roku od 14 mjeseci. I tako, unatoč potrošenim tisućama milijardi dolara, tisućama poginulih američkih vojnika i desecima tisuća ranjenih, SAD kapituliraju i kreću u izravne razgovore s talibanima. 28. veljače potpisan je sporazum između bivše supersile i terorističke organizacije talibana u Dohi. Ako ne obraćamo pažnju na formalnosti, suština sporazuma je jednostavna i Sjedinjene Države su se obvezale da će izaći iz Afganistana u roku od 14 mjeseci.

9. ožujka časopis Military Watch je objavio članak u kojem se najavljuje revizija planova financiranja američke mornarice.

Navodi se kako je američka vojska odlučila smanjiti kupnju serije nosača zrakoplova poput nosača „USS Gerald R. Ford“, koji su trebali zamijeniti nosače zrakoplova klase „Nimitz“.

„Sve opasnije protubrodsko oružje koje su izgradili protivnici i eskalirajući troškovi i problemi s brodovima mogli bi dovesti do odluke da se grade manji i jeftiniji brodovi. Iako američka mornarica voli nosače zrakoplova. Kineska protubrodska balistička raketa DF-21D, “ubojica nosača zrakoplova”, ili rusko hipersonično oružje „Kinžal“ mogli bi ozbiljno oštetiti ili čak potopiti nosač zrakoplova. Takav gubitak eliminirao bi jednog od jedanaest nosača iz borbenih snaga američke mornarice, ali bi uništio i gotovo 80 zrakoplova i ubio gotovo 5000 Amerikanaca“, piše specijalizirani  portal Popular Mechanics.

Više vojnih publikacija navodi kako bi se s revizijom troškova umjesto 10 do 12 nosača zrakoplova klase „Ford“ mogla graditi samo 4.

Primarni razlog su visoki troškovi novih nosača zrakoplova, od kojih će svaki koštati 15 milijardi dolara, a Pentagon s proračunom od 725,5 milijardi dolara godišnje, usporedivim s vojnim proračunom svih ostalih zemalja svijeta, odjednom nema potrebna sredstva za financiranje svog ključnog vojnog programa.

U vezi s navedenim važno je razumjeti specifičnosti američkih oružanih snaga. Ratna mornarica je temeljni i najvažniji rod u američkim oružanim snagama. Zrakoplovi i udarne pomorske borbene grupe na čelu s nosačima zrakoplova su formirane na nosačima zrakoplova kao jezgri i temelju flote.

Američka ratna mornarica nema u službi moderne protubrodske rakete, a krstarice i razarači uglavnom nose protuzrakoplovne rakete i obavljaju misije protuzračne obrane. Protubrodske misije gotovo su u cijelosti dodijeljene zrakoplovima koje nose nosači aviona.

Čak je i laiku jasno da smanjenje serije nosača zrakoplova s 10 na najmanje 4 umanjuje smanjiti sposobnost američke ratne mornarice za 60%.

Istovremeno, američka vojna doktrina nameće potrebu za dominacijom američke mornarice u svjetskim oceanima. Bez dovoljnog broja oružanih snaga, mreža baza širom svijeta, brojni saveznici i ekspedicijske snage jednostavno neće biti potrebne. S četiri nosača zrakoplova američka vojska neće moći zaštititi brodske komunikacije, jer će dva uvijek biti u planiranom popravku. Stoga će smanjenje financiranja dovesti do potrebe za revizijom cjelokupne vojne doktrine američke vojske.

Zato se Kyle Mizokami, autor članka za Popular Mechanics s pravom pita „što slijedi bez supernosača“? U tom će se slučaju revidirati vojna doktrina i Amerika će postati normalna zemlja, koja će imati vrlo jake i učinkovite snage da obrani svoj nacionalni teritorij.

Ni situacija američkih saveznika u NATO paktu neće biti bolja. Ako je prije bilo moguće razgovarati o vojnom paritetu u Europi, sada ćemo govoriti o neravnopravnim odnosima Rusije kao vojne supersile i konglomerata vojno nepovezanih europskih država koje su u savezu rastrgane unutarnjim proturječjima. Sada se više ne može govoriti o bilo kojem vojnom paritetu, a sigurnost Europe će jamčiti uglavnom važnost rusko-europskih ekonomskih odnosa i ništa više.

Poljska i baltičke države kao zemlje EU bit će „pokrivene“ važnošću rusko-europskih odnosa, barem dok mogući vojni troškovi ne postanu manji od troškova rusofobne politike.

Ali ovdje dolazimo do Ukrajine i pretendenata za ulazak u EU i NATO. Ukrajini će biti puno gore. Nakon oružanih sukoba u Donbasu i rusofobne politike, propala država u Kijevu, pri čemu ne govorimo o ukrajinskom narodu kao cjelini, ne uzima u obzir geografiju i ne vidi da je susjed vojnoj sili svjetske klase. Kao što znate, primitivci u Kijevu,  zapanjeni nekažnjavanjem, više su puta izjavljivali da su u ratu s ruskom vojskom. Jedini razlog za takve izjave je bio taj što su ugodno zvučale ušima transatlantskih gospodara.

Danas su oružane snage Ukrajine zapravo najveća skupina “kolonijalnih trupa” Sjedinjenih Država, a “ukrajinsku” vojsku financiraju, obučavaju i kontroliraju Amerikanci.

To postaje očito kad usporedimo sastav oružanih snaga Poljske i Ukrajine i njihov vojni proračun. Prema Stockholmskom institutu za mirovna istraživanja, vojni proračun Poljske u 2018. godini iznosio je 11,6 milijardi dolara, a vojni proračun Ukrajine za istu godinu procjenjuje se na 4,8 milijardi dolara.

Vojni proračun upola manji od Poljske nije spriječio Kijev da ima dvostruko veću vojsku. Trenutno u oružanim snagama Kijeva postoji 26 brigada kombiniranog naoružanja, od kojih 17 raketno-artiljerijskih, 2 brigade marinaca i 7 zračno-desantnih snaga. Poljska vojska ima samo 12 brigada, koje su naoružane uglavnom moderniziranim modelima sovjetske vojne opreme, usporedive kvalitete i cijene.

Uz to, treba imati na umu da se ukrajinska vojska bori već šestu godinu zaredom, a tijekom rata je izgubila tisuće vojnika i stotine komada opreme. Štoviše, ne samo da je trebalo nadoknaditi gubitke u opremi, već i broj vojnika raste iz godine u godinu, da ne spominjemo broj ispaljenih granata, gorivo i druge resurse koje je ukrajinske snage troše 6 godina.

Očito malen vojni proračun Ukrajine ne pokriva ni trećinu stvarnih vojnih troškova. Posebno su upitne stalne isporuke u Ukrajinu sovjetske opreme i granata iz istočne Europe. Govorimo o stotinama komada opreme i tisućama granata, a sve to, naravno, nije isporučeno besplatno.

S obzirom na gore navedeno, postaje očito da s dodatnim troškovima oružanih snaga, koji nisu uključeni u ukrajinski vojni proračun, iznos može nekoliko puta premašiti i doseći čak deset milijardi dolara godišnje.

U tom smislu je jasno da su samo Sjedinjene Države Kijevu mogle pružiti financijsku pomoć u tom iznosu, a u novim uvjetima padajućeg američkog gospodarstva kontinuirana podrška ukrajinskoj vojsci postaje nemoguća misija. To se vidi i iz iznenadne odluke Washingtona da ne kupi izraelski „Iron Dome“, navodno zbog tehničkih nedostataka, kao da ga američki vojni stručnjaci nisu pregledali i testirali u više navrata prije potpisivanja nedavno raskinutog ugovora. Oko milijardu dolara za „Iron Dome“ Washington jednostavno nema, a ako nema novca za Izrael, sigurno ga neće biti ni za Kijev.

Oštro smanjenje financiranja u više navrata može dovesti do činjenice da će se u srednjem roku ukrajinske oružane snage „smanjiti“ na veličinu od 10 do 15 brigada i brojčano postati usporedive s oružanim snagama Donjecke i Luganske Narodne Republike, a uz činjenicu da Rusija podržava stavove Donbasa, prednosti će očito biti na strani narodnih republika.

S jedne strane, to ljudi, ali s druge strane raduje Amerikance, Oružane snage Ukrajine su dobitak kojeg će uskoro izgubiti, što ih može nagnati da „zalupe vrata“ prije odlaska. I mnogi američki generali će biti presretni što odlaze sa samih ruskih granica i ne baš ugodnog društva neonacista iz Nacionalne garde Ukrajine.

Ukrajinska vojska može pokušati pokrenuti novu eskalaciju, kako bi pokazala da štiti poslovne interese američkih gospodara, ali su šanse da ih zadrži kao financijere u ovom opsegu minimalne ili uopće ne postoje.

U svakom slučaju, američke gazde odlaze, a Rusija ostaje, kao i odgovornost rusofoba za njihove postupke. Čini se da smo i ovdje bili najbliže istini oko planova Kremlja za susjednu zemlju, budući da se ruski predsjednik i visoki državni dužnosnici nikada nisu odrekli bratskog ukrajinskog naroda, nad kojim je vlast nasilno preuzela nacionalistička i neonacistička manjina uglavnom porijeklom iz bivše Galicije.

Popular Mechanics