Po svemu sudeći, trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine se neće moći izbjeći. Pregovori ne daju nikakve rezultate, a Donald Trump ne odustaje od najavljenih carina. Američka uprava kao razlog navodi ogroman trgovinski deficit u razmjeni s Kinom. No, tko je kriv za takav razvoj događaja i hoće li se ovakvim mjerama moći popraviti nepovoljna situacija za američke poduzetnike?
Podsjetimo da su nakon službenog uvođenja stalnih i normalnih trgovinskih odnosa (PNTR) američke korporacije zajedno s Pekingom počele stvarati zajedničke lance opskrbe. Tako je započelo stoljeće “Cinamerica”.
Američki Kongres je 2000. godine donio sudbonosnu odluku kojom je uspostavljen status Stalnih normalnih trgovinskih odnosa (PNTR) s Kinom.
Američki ekonomisti kažu da je PNTR odigrao veliku ulogu, jer je bez tog sporazuma postojala opasnost da se Kini da status zemlje koja “uživa najpovoljnije uvjete”. Ovako se ipak američkim dobavljačima nije dopustilo da se u potpunosti oslone na kineske dobavljače.
Nakon što je PNTR stupio na snagu, američke korporacije su s Pekingom počele stvarati kineske lance opskrbe. Tako je počelo stoljeće “Cinamerica”, piše Reihan Salam za časopis The Atlantic.
PNTR je eufemizam osmišljen kako bi se nekoj zemlji izbjeglo davanje statusa “povlaštene nacije” i zapravo znači uspostavi “normalnih trgovinskih odnosa”. Ovo se može činiti apsurdnim, ali ove jezične suptilnosti su imale značajne političke posljedice.
Washington je vjerovao da će otvaranjem tržišta Kini srušiti “komunistički režim”
Zakon o trgovini iz 1974. godine navodi da su Kina, SSSR i ostale socijalističke države, zemlje koje nemaju tržišnu ekonomiju. Dakle, status “povlaštene nacije” se Kini mogao dodijeliti samo pod određenim uvjetima. 1980. godine, kada su se odnosi između dviju zemalja poboljšali, Sjedinjene Američke Države odobrile su Kini uvjetni status “povlaštene nacije”.
Svake godine je trgovinski savez između dviju zemalja rastao i jačao, jer se smatralo da će otvaranjem američkog gospodarstva kineskom uvozu SAD lakše gurnuti Peking na put ekonomskog liberalizma, višestranačke demokracije i odbacivanja hegemonijskih projekata.
Kina je 2000. godine konačno dobila PNTR status, što je zauzvrat olakšalo ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ubrzo se kinesko gospodarstvo nepovratno ispreplelo s američkim.
Kako bi izgledao svijet da Sjedinjene Države Kini nisu dale status stalnih i normalnih trgovinskih odnosa? U jednom od mogućih scenarija bi se Kina pridržavala ekonomske strategije temeljene na promicanju poduzetništva među autohtonim narodima Kine i nastavila bi poboljšavati životne uvjete svojih radnika, kao što je bilo tijekom osamdesetih.
Umjesto toga, Peking je odlučio ne koristiti slobodna sredstva za poboljšanje životnog standarda običnih građana odmah, već ih preusmjeriti na izvozni sektor. To je bilo postalo moguće zbog statusa kojeg je Kina dobila od Washingtona.
Kina je mogla postići slične gospodarske uspjehe koristeći uravnotežen i humaniji pristup razvoju. Međutim, tada bi središnja vlast morala prenijeti instrumente kontrole u ruke građana. Ispada da je umjesto promicanja veće otvorenosti kineskog društva i uspostave liberalizma u Kini, status PNTR polučio apsolutno suprotan učinak i stvorio uvjete za uvođenje strože kontrole središnje vlade.
U međuvremenu, Sjedinjene Države su pokrenule proces ulaska u eru globalizacije na potpuno drugačiji način. Svoju industrijsku bazu su preselile u autoritarne zemlje, vjerojatno uvidjevši da im je poslovanje tamo puno sigurnije, nego u demokratskim zemljama Latinske Amerike ili Azije sa stalnim smjenama vlasti.
Naravno, trgovina s Kinom će se nastaviti, ali tek sada u Washingtonu vide da su američke korporacije dobile poticaj za prebacivanje proizvodnih kapaciteta u jednu od posljednjih “komunističkih” zemalja, koja svoj gospodarski razvoj koristi kao instrument da dobije sve više snage i utjecaja.
Nema povratka. Ne može se ponovno ispisati povijest. Američka dvostranačka koalicija je obećala svojim građanima da će davanje statusa povlaštene nacije Kini pomoći da se osigurati prosperitet američke nacije i da će u bliskoj budućnosti Kina prestati biti neprijatelj i postati prijatelj Sjedinjenih Država. Američki građani su bili dovoljno glupi i zagrizli su ovaj mamac. Međutim, što da se radi sada? Za početak, Sjedinjene Države moraju priznati da su napravile kardinalnu grešku, koja će zemlju vjerojatno stajati dominantne uloge u svijetu.
Kliknite na "Sviđa mi se" ako još niste i podržite nas.
A šta da mislim o “hamburger pametnicama” koji opet između dva uragana grade kuće od 4 kubika jelovine . Isto tako misle da će sredit ruse sa upiranjem. Šta ih više stiskaju to ovi više “moraju” požnjet vlastito žito , napravit sir , pripravit meso ,a nađe se i za izvoz .
Možemo govorit i o potencijalu neke nacije i njenom mentalitetu općenito . Npr USA grafikon je krenio uzbrdo i prije 1776 odnosno kolonija . Pogledaj Kinu . Grafikon je krenio uzbrdo prije 20 godina . I prepišali su ih . Npr Rusi . 1918 je to bila kmetovska zemlja , ali bukvalno . 1945 su dočekali u totalnoj destrukciji resetu prašini . Obzirom na sve napredak u BDP-u , tehnologiji i idejama je golem . Ili kod nas u HR . Ekvipotentna daljina od WW2 je 1972 godina . Itd…
Od prilike ovo je rezultat
https://hallingblog.files.wordpress.com/2010/01/unclesamsuicide.jpg
Odblokirajte blokirane! Hvala.
Tako su i nas počeli da učlanjuju u Evropu i umesto da Balkan postane Evropeizovan Evropa postaje Balkanizovana.
USA i Kina imaju nešto zajedničko. Problem suparništva. SAD su 2000. otvorile tržište Kini, uvjerene da će time srušiti “komunistički režim” i konkurenta Kinu. Kriva procjena. I Američki, ali i Kineski sustav se može urušiti iznutra ne izvana. Što ih zasigurno može srušiti iznutra? To je mali broj onih koji imaju koristi od velikih ekonomija i rasta ekonomija i u USA i u Kini. Poanta u bogatstvu države je blagostanje svih u državi, odnosno bar velike većine. U Americi je trnd urušavanja srednje, radne klase dosegao opase razmjere, nezaustavljivi trend. U Kini proporcionalno milijunaši i milijarderi rastu brže od radne srednje klase. To je velika opasnost po stabilnost. Sve zajednice (države, religije itd) ovise o zadovoljstvu svojih članova, njihovoj svijesti i organiziranosti.Taj proces na može zaustaviti nikakav nadzor ili represija. Nadzor i represija mogu samo produljiti život takvim zajednicama, gdje vladari, povlašteni, vlasnici, upravljači padaju u dekadenciju, a ono poniženi postaju bezvljni, benevolentni, za tu zajednici. Dakle, nezainteresirani za opstanak te zajednice. Organizirani, unutarnji faktor može proces urušavanje nasilno ubrzati.
Ispravljeni tekst:USA i Kina imaju nešto zajedničko. Problem suparništva. SAD su 2000. otvorile tržište Kini, uvjerene da će time srušiti “komunistički režim” i konkurenta Kinu. Kriva procjena. I Američki, ali i Kineski sustav se može urušiti iznutra ne izvana. Što ih zasigurno može srušiti iznutra? To je mali broj onih koji imaju koristi od velikih ekonomija i rasta ekonomija i u USA i u Kini. Poanta u bogatstvu države je blagostanje svih u državi, odnosno bar velike većine. U Americi je trend urušavanja srednje, radne klase dosegao opasne razmjere, nezaustavljivi trend. U Kini proporcionalno milijunaši i milijarderi rastu brže od radne srednje klase. To je velika opasnost po stabilnost. Sve zajednice (države, religije itd) ovise o zadovoljstvu svojih članova, njihovoj svijesti i organiziranosti. Taj proces ne može zaustaviti nikakav nadzor ili represija. Nadzor i represija mogu samo produljiti život takvim zajednicama, gdje vladari, povlašteni, vlasnici, upravljači padaju u dekadenciju, a ono poniženi postaju bezvoljni, benevolentni, prema toj zajednici. Dakle, nezainteresirani za opstanak te zajednice. Organizirani, unutarnji faktor zajednice može proces urušavanje nasilno ubrzati. Amerika kao sustav traje 200 godina, a Kina duže od 5000 godina i taj podatak, mnogo govori o akumulaciji znanja o očuvanju zajednice.
“Jutros mi veza sa portalom ne funkcionira ispravno, kao da ju netko ima “na zadršci”
Samo kratki komentar na naslov:
hahahahaha
PS
Nije ni amerika ono što je bila:
sex, drags and rock ‘n’ roll
danas samo neki retardi, na žalost
kaj god. pa komunizam-marksizam sssr-tipa se i preselio vec desetljeca na zapad, u eu i usa. bas onako kako je to breznjev prorekao. drugim rijecima, oni globalisti, tj. financ-elita koja kontrolira eu i usa, kontrolira i kinu. jasnije? kina je vec globalizirani nwo, eu i usa upravo na putu….ostaje pitanje – zasto je toj eliti bas komunizam – marksizam – globalizacija, toliko povoljan sistem za porobljavanje i unistenje ne samo drzava vec i masa?
Amerika je izvor velikih naučno tehnoloških dostignuća koji su obogatili svijet i doprinijeli visok životni standard velikom broju stanovnika ove planete. Amerika je to velikodušno dijelila sa svima. Ona još i sada velikodušno prima i prihvaća mnoge koji nalaze priliku za novi početak. Zahvalu za sve to Amerika se danas sotonizira a despocije kao Iran hvale i uzdižu.
Za početak, ma koliko to nekamo zvučalo blesavo, neki kažu da je najmoćija grupacija u USA, komunistička partija Kine. Da su moćniji i od Republikanske i Demokratske stranke. Obitelji Buš i Klinton. Od poslovnih grupacija. Više od trećine trgovačkog deficita USA je sa Kinom. Kina više od petine svog izvoza realizira u USA. Zašto? Svako toliko se digne galama da Kina drži nerealno nisko, tj. manipulira tečajem juana prema dolaru. Kina to čini namjerno da bi im izvoz bio konkurentan i tu nitko ne može učiniti ništa, jer njihova centralna banka nije samo mjenjačnica novca kao ove druge koje je asimilirao Borg. E sada, zašto je toliki utjecaj Kine na američki financijski balon. Već smo govorili da USA ovisi o ulaganjima izvana. Iako je njihovo društvo potrošačko, potrošači ne mogu održati tu razinu zaduživanja. Tu, između ostalih, uskače Kina i svojom zaradom i zalihama dolara od izvoza, ulaže u američko tržište i pomaže u recikliranju dolara. Toliki američki dug je moguć samo pretjeranom potrošnjom u USA, ovisnošću ostatka svijeta o nafti i posljedično ovisnošću o dolaru. Neka značajna promjena u tim varijablama svijet vodi u još neviđene scenarije. Neki ozbiljni analitičari smatraju da bi raširena pojava trgovanja naftom u nekoj… Čitaj dalje »
Da sumiramo: Kina je izrasla u velesilu zahvaljujuci petrodolaru
naivan je tko misli, da se Kina bori protiv NWO, a još naivniji onaj tko misli, da je kina nekakva komunistička država. Kina je kapitalistička kao i SAD, samo što u Kini sve konce u rukama drži KP Kine, au SAD, cio-hazarska bankomamfija iz duboke države. Kina ne želi ići u sukob sa SAD-om, jer Kini koristi globalizacija, Kina je profitrala od toga. Kina se suprostavlja SAD-u jedino ponekad, ako su direktno ugroženi interesi Kine. Inače, u svim drugim pitanjima, Kina se ne suprostavlja SAD-u i Kina većinom ostavlja Rusiju na cjedilu. S druge strane, SAD isto tako ne želi ići u veći sukob sa Kinom, jer je Kina prejak igrač, ono što je Trump laprdao protiv Kine je samo laprdanje. Zašto je došlo do iznenađujućeg obrata i sada se Sj. Koreja približava SAD-u i Kim Jong se želi sastati sa Trumpom? Sasvim je jasno zašto. Zato što je Kina kurvanjski prodala Sj. Koreju, radi svojih interesa, to je to. Nakon što je Trump zaprijetio Kini carinama i drugim ekonomskim blokadama, Kina je očito napravila kurvanjski sporazum sa SAD-om; SAD će se odreći najavljenih carina i drigih blokada za kinesku robu i ekonomiju, a Kina se zauzvrat odriče uloge zašitnika… Čitaj dalje »
bojim se da si ti ispao naivan. ne prvi put.