Po svemu sudeći, trgovinski rat između Sjedinjenih Država i Kine se neće moći izbjeći. Pregovori ne daju nikakve rezultate, a Donald Trump ne odustaje od najavljenih carina. Američka uprava kao razlog navodi ogroman trgovinski deficit u razmjeni s Kinom. No, tko je kriv za takav razvoj događaja i hoće li se ovakvim mjerama moći popraviti nepovoljna situacija za američke poduzetnike?
Podsjetimo da su nakon službenog uvođenja stalnih i normalnih trgovinskih odnosa (PNTR) američke korporacije zajedno s Pekingom počele stvarati zajedničke lance opskrbe. Tako je započelo stoljeće “Cinamerica”.
Američki Kongres je 2000. godine donio sudbonosnu odluku kojom je uspostavljen status Stalnih normalnih trgovinskih odnosa (PNTR) s Kinom.
Američki ekonomisti kažu da je PNTR odigrao veliku ulogu, jer je bez tog sporazuma postojala opasnost da se Kini da status zemlje koja “uživa najpovoljnije uvjete”. Ovako se ipak američkim dobavljačima nije dopustilo da se u potpunosti oslone na kineske dobavljače.
Nakon što je PNTR stupio na snagu, američke korporacije su s Pekingom počele stvarati kineske lance opskrbe. Tako je počelo stoljeće “Cinamerica”, piše Reihan Salam za časopis The Atlantic.
PNTR je eufemizam osmišljen kako bi se nekoj zemlji izbjeglo davanje statusa “povlaštene nacije” i zapravo znači uspostavi “normalnih trgovinskih odnosa”. Ovo se može činiti apsurdnim, ali ove jezične suptilnosti su imale značajne političke posljedice.
Washington je vjerovao da će otvaranjem tržišta Kini srušiti “komunistički režim”
Zakon o trgovini iz 1974. godine navodi da su Kina, SSSR i ostale socijalističke države, zemlje koje nemaju tržišnu ekonomiju. Dakle, status “povlaštene nacije” se Kini mogao dodijeliti samo pod određenim uvjetima. 1980. godine, kada su se odnosi između dviju zemalja poboljšali, Sjedinjene Američke Države odobrile su Kini uvjetni status “povlaštene nacije”.
Svake godine je trgovinski savez između dviju zemalja rastao i jačao, jer se smatralo da će otvaranjem američkog gospodarstva kineskom uvozu SAD lakše gurnuti Peking na put ekonomskog liberalizma, višestranačke demokracije i odbacivanja hegemonijskih projekata.
Kina je 2000. godine konačno dobila PNTR status, što je zauzvrat olakšalo ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Ubrzo se kinesko gospodarstvo nepovratno ispreplelo s američkim.
Kako bi izgledao svijet da Sjedinjene Države Kini nisu dale status stalnih i normalnih trgovinskih odnosa? U jednom od mogućih scenarija bi se Kina pridržavala ekonomske strategije temeljene na promicanju poduzetništva među autohtonim narodima Kine i nastavila bi poboljšavati životne uvjete svojih radnika, kao što je bilo tijekom osamdesetih.
Umjesto toga, Peking je odlučio ne koristiti slobodna sredstva za poboljšanje životnog standarda običnih građana odmah, već ih preusmjeriti na izvozni sektor. To je bilo postalo moguće zbog statusa kojeg je Kina dobila od Washingtona.
Kina je mogla postići slične gospodarske uspjehe koristeći uravnotežen i humaniji pristup razvoju. Međutim, tada bi središnja vlast morala prenijeti instrumente kontrole u ruke građana. Ispada da je umjesto promicanja veće otvorenosti kineskog društva i uspostave liberalizma u Kini, status PNTR polučio apsolutno suprotan učinak i stvorio uvjete za uvođenje strože kontrole središnje vlade.
U međuvremenu, Sjedinjene Države su pokrenule proces ulaska u eru globalizacije na potpuno drugačiji način. Svoju industrijsku bazu su preselile u autoritarne zemlje, vjerojatno uvidjevši da im je poslovanje tamo puno sigurnije, nego u demokratskim zemljama Latinske Amerike ili Azije sa stalnim smjenama vlasti.
Naravno, trgovina s Kinom će se nastaviti, ali tek sada u Washingtonu vide da su američke korporacije dobile poticaj za prebacivanje proizvodnih kapaciteta u jednu od posljednjih “komunističkih” zemalja, koja svoj gospodarski razvoj koristi kao instrument da dobije sve više snage i utjecaja.
Nema povratka. Ne može se ponovno ispisati povijest. Američka dvostranačka koalicija je obećala svojim građanima da će davanje statusa povlaštene nacije Kini pomoći da se osigurati prosperitet američke nacije i da će u bliskoj budućnosti Kina prestati biti neprijatelj i postati prijatelj Sjedinjenih Država. Američki građani su bili dovoljno glupi i zagrizli su ovaj mamac. Međutim, što da se radi sada? Za početak, Sjedinjene Države moraju priznati da su napravile kardinalnu grešku, koja će zemlju vjerojatno stajati dominantne uloge u svijetu.
