fbpx

SAD su od Drugog svjetskog rata ubile više od 20 miliona ljudi u 37 zemalja

SAD-ratovi

Stavimo ovo u istorijsku perspektivu: podaci o Ratu za okončanje svih ratova govore da je 15 miliona života izgubljeno tokom Prvog svjetskog rata (1914-18). Gubitak života u Drugom svjetskom ratu (1939.-1945.) bio je u velikoj mjeri neuporediv sa Prvim svjetskim ratom: tokom Drugog svjetskog rata izgubljeno je 60 miliona života i vojnih i civilnih. (Četiri puta više nego tokom Prvog svjetskog rata). Najveće žrtve u Drugom svjetskom ratu bile su Kina i Sovjetski Savez, 26 miliona u Sovjetskom Savezu, Kina procjenjuje svoje gubitke na približno 20.000.000 smrtnih slučajeva.

Ironično, ove dvije zemlje (saveznici SAD tokom Drugog svjetskog rata) koje su izgubile veliki dio svog stanovništva tokom Drugog svjetskog rata sada su pod Biden-Harris  administracijom kategorisane kao „neprijatelji Amerike“, koje prijete zapadnom svijetu.

Trenutno se razmatra takozvani „preventivni rat“ protiv Kine i Rusije.

Njemačka i Austrija su izgubile oko 8 miliona ljudi tokom Drugog svjetskog rata, Japan je izgubio više od 2,5 miliona ljudi. SAD i Britanija izgubile su više od 400.000 života.

Ovaj pažljivo istraženi članak Jamesa A. Lucasa dokumentira više od 20 miliona izgubljenih života uslijed ratova predvođenih SAD, vojnih udara i obavještajnih operacija izvedenih nakon onoga što se eufemistički naziva „poslijeratna era“ (1945-).

Veliki gubitak života u Libanu, Siriji, Jemenu i Libiji nije uključen u ovu studiju. Kontinuirano ratovanje pod vodstvom SAD (1945-): ne postoji „poslijeratno doba“.

Nakon katastrofalnih napada 11. septembra 2001, ogromna tuga i osjećaj očaja i razumljivog bijesa počeli su da prožimaju američku psihu. Nekoliko ljudi u to vrijeme pokušalo je da promoviše uravnoteženu perspektivu ističući da su Sjedinjene Države takođe bile odgovorne za izazivanje istih osjećanja kod ljudi u drugim zemljama. Iako Amerikanci apstraktno shvaćaju mudrost ljudi širom svijeta koji saosjećaju sa patnjom jedni drugih, takvo podsjećanje na nepravde koje je počinila naša nacija nije imalo odjeka i ubrzo je bilo zasjenjeno ubrzanim „ratom protiv terorizma“.

Ali moramo nastaviti sa naporima da razvijemo razumijevanje i saosećanje u svijetu. Nadajmo se da će ovaj članak pomoći u tome rešavanjem pitanja „Koliko su 11. septembra Sjedinjene Države izazvale u drugim državama od Drugog svjetskog rata?“ Ova tema je razrađena u ovom izvještaju koji sadrži procijenjeni broj takvih smrti u 37 zemalja, kao i kratka objašnjenja zašto se SAD smatraju krivim.

Uzroci ratova su složeni. U nekim slučajevima druge države osim SAD mogle su biti odgovorne za više smrtnih slučajeva, ali ako se činilo da je uključivanje naše nacije bio nužan uzrok rata ili sukoba, smatralo se da je odgovorna za smrt u njoj. Drugim riječima, do smrti vjerovatno ne bi ni došlo da SAD nisu upotrijebile tešku ruku svoje moći. Vojna i ekonomska moć Sjedinjenih Država bila je presudna.

Ova studija otkriva da su američke vojne snage direktno odgovorne za oko 10 do 15 miliona smrtnih slučajeva tokom Korejskog i Vijetnamskog rata i dva rata u Iraku. Korejski rat takođe uključuje smrt Kineza, dok Vijetnamski rat takođe uključuje smrtne slučajeve u Kambodži i Laosu.

Američka javnost vjerovatno nije svjesna ovih brojeva, a još manje zna o posredničkim ratovima za koje su odgovorne i Sjedinjene Države. U posljednjim ratovima bilo je između devet i 14 miliona mrtvih u Avganistanu, Angoli, Demokratskoj Republici Kongo, Istočnom Timoru, Gvatemali, Indoneziji, Pakistanu i Sudanu.

Ali žrtve nisu samo iz velikih zemalja ili iz jednog dijela svijeta. Preostali smrtni slučajevi su se desili u manjim zemljama koje čine više od polovine ukupnog broja država. Praktično svi dijelovi svijeta bili su meta američke intervencije.

Opšti zaključak je da su Sjedinjene Države najvjerovatnije od Drugog svjetskog rata odgovorne za smrt između 20 i 30 miliona ljudi u ratovima i sukobima rasutim po cijelom svijetu.

Porodicama i prijateljima ovih žrtava nije važno da li su uzroci bila američka vojna akcija, pomoćne vojne snage, obezbjeđivanje američkih vojnih zaliha ili savjetnika ili drugi uzroci, kao što su ekonomski pritisci koje primjenjuje naša država. Ljudi su morali da donose odluke o drugim stvarima, kao što su pronalaženje izgubljenih članova porodice, da li će postati izbjeglice i kako preživjeti.

A bol i bijes se šire još dalje. Neke vlasti procjenjuju da postoji čak 10 ranjenih na svaku osobu koja pogine u ratovima. Njihova vidljiva, stalna patnja stalni je podsjetnik sunarodnicima.

Neophodno je da Amerikanci nauče više o ovoj temi kako bi mogli da shvate bol koji drugi osjećaju. Neko je jednom primijetio da su Njemci tokom Drugog svjetskog rata „odlučili da ne znaju“. Ne možemo dozvoliti da istorija ovo govori o našoj zemlji. Gore postavljeno pitanje je bilo „Koliko su 11. septembra Sjedinjene Države izazvale u drugim državama od Drugog svjetskog rata?“ Odgovor je: vjerovatno 10.000.

Komentari o prikupljanju ovih brojeva

Uopšteno govoreći, mnogo manji broj Amerikanaca koji su umrli nije obuhvaćen ovom studijom, ne zato što nisu važni, već zato što se ovaj izvještaj fokusira na uticaj američkih akcija na protivnike.

Tačan broj smrtnih slučajeva nije lako odrediti, a ovo prikupljanje podataka preduzeto je sa potpunom spoznajom ove činjenice. Ove procjene će čitalac i autor kasnije revidirati, naviše ili naniže. Ali nesumnjivo će ukupan broj ostati u milionima.

Teškoće u prikupljanju pouzdanih informacija pokazuju dvije procjene u ovom kontekstu. Nekoliko godina sam slušao izjave na radiju da je tri miliona Kambodžana ubijeno pod vlašću Crvenih Kmera. Međutim, posljednjih godina cifra koju sam čuo je milion. Drugi primjer je da je broj ljudi za koje se procjenjuje da su umrli u Iraku zbog sankcija nakon prvog američkog rata u Iraku bio preko milion, ali se posljednjih godina, na osnovu novije studije, pojavljuje niža procjena od oko pola miliona.

Često se informacije o ratovima otkrivaju tek mnogo kasnije kada neko odluči da progovori, kada se otkrije više tajnih podataka usljed upornih napora nekolicine, ili nakon što posebni odbori Kongresa podnesu izvještaje.

I pobjedničke i poražene države mogu imati svoje razloge zbog kojih ne prijavljuju broj smrtnih slučajeva. Nadalje, u nedavnim ratovima koji su uključivali Sjedinjene Države nije bilo neuobičajeno čuti izjave poput „ne vršimo prebrojavanje tijela“ i pozivanje na „kolateralnu štetu“ kao eufemizam za mrtve i ranjene. Nekima je život jeftin, posebno onima koji manipulišu ljudima na bojnom polju kao da je šahovska tabla.

Reći da je teško doći do tačnih cifara ne znači da ne bismo trebali pokušati. Bili su potrebni veliki napori da se dođe do brojke od šest miliona Jevreja ubijenih tokom Drugog svjetskog rata, ali je saznanje o tom broju sada široko rasprostranjeno i podstaklo je odlučnost da se spriječe budući holokausti. Ta borba se nastavlja.

Autoru se možete obratiti na [email protected]

DRŽAVE ŽRTVE

Avganistan

SAD su odgovorne za između 1 i 1,8 miliona smrti tokom rata između Sovjetskog Saveza i Avganistana, jer su namamile Sovjetski Savez da izvrši invaziju na tu državu.

Sovjetski Savez je imao prijateljske odnose sa svojim susjedom, Avganistanom, koji je imao sekularnu vladu. Sovjeti su se plašili da bi, ako ta vlada postane fundamentalistička, ova promjena mogla da se prelije na Sovjetski Savez.

1998. godine, u intervjuu pariškom izdanju Le Novel Observateur, Zbignjev Bžežinski, savjetnik predsjednika Kartera, priznao je da je odgovoran za podsticanje pomoći mudžahedinima u Avganistanu zbog čega su Sovjeti izvršili invaziju. Po njegovim riječima:

„Prema zvaničnoj verziji istorije, pomoć CIA mudžahedinima počela je 1980. godine, to jest, nakon što je sovjetska vojska napala Avganistan 24. decembra 1979. Ali stvarnost, koja se do sada čuvala kao tajna, potpuno je drugačija. Zaista, 3. jula 1979. predsjednik Karter je u Kabulu potpisao prvu direktivu o tajnoj pomoći protivnicima prosovjetskog režima. I baš tog dana, napisao sam predsjedniku poruku u kojoj sam mu objasnio da će po mom mišljenju ova pomoć izazvati sovjetsku vojnu intervenciju.“

Bžežinski je opravdao postavljanje ove zamke, jer kako je rekao to je u Sovjetskom Savezu stvorilo situaciju kao u Vijetnamu i izazvalo raspad Sovjetskog Saveza. “Žao zbog čega?” rekao je. „Ta tajna operacija bila je odlična ideja. To je imalo za posljedicu uvlačenje Rusa u avganistansku zamku i želite da žalim? ”

CIA je potrošila 5 do 6 milijardi dolara na svoje operacije u Avganistanu kako bi ranila Sovjetski Savez. Kada je taj desetogodišnji rat završio, više od milion ljudi je poginulo, a avganistanski heroin je zauzeo 60 % američkog tržišta.

SAD su direktno odgovorne za oko 12.000 smrtnih slučajeva u Avganistanu, od kojih su mnogi nastali bombardovanjem u znak odmazde za napade na američku imovinu 11. septembra 2001. Naknadno su američke trupe napale tu zemlju.

Angola

Oružana borba domorodaca protiv portugalske vladavine u Angoli započela je 1961.

1977. Ujedinjene nacije su priznale angolsku vladu, iako su SAD bile jedna od rijetkih nacija koja se protivila ovoj akciji. 1986. Ujak Sam je odobrio materijalnu pomoć za UNITA, grupu koja je pokušavala da sruši vladu. Čak se i danas ova borba, koja je povremeno uključivala mnoge nacije, nastavlja.

Američka intervencija bila je opravdana pred američkom javnosti kao reakcija na intervenciju 50.000 kubanskih vojnika u Angoli. Međutim, prema Pieru Gleijesesu, profesoru istorije na Univerzitetu Johns Hopkins, bilo je obrnuto. Kubanska intervencija je nastala kao rezultat tajne invazije koju je finansirala CIA preko susjednog Zaira i napada saveznika SAD Južne Afrike na glavni grad Angole. (Tri procjene smrti kreću se od 300.000 do 750.000

Argentina – Pogledajte Južna Amerika: Operacija Condor

Bangladeš – Pogledajte Pakistan

Bolivija

Hugo Banzer je bio vođa represivnog režima u Boliviji 1970-ih. SAD su se uznemirile kada je prethodni lider nacionalizovao rudnike kalaja i podijelio zemlju indijanskim seljacima. Kasnije je ta akcija u korist siromašnih poništena.

Banzer, koji je bio obučavan u američkoj School of Americas u Panami, a kasnije u Fort Hoodu u Teksasu, često se vraćao iz egzila da bi se posavjetovao sa majorom vazduhoplovstva SAD Robertom Lundinom. 1971. izveo je uspješan puč uz pomoć radio -sistema američkog vazduhoplovstva. U prvim godinama svoje diktature dobio je dvostruko veću vojnu pomoć od SAD nego u prethodnih desetak godina zajedno.

Nekoliko godina kasnije, Katolička crkva je osudila armijski masakr radnika štrajkača 1975. godine, Banzer je, uz pomoć informacija koje je dostavila CIA, uspio da identifikuje i locira ljevičarske sveštenike i časne sestre. Njegovu strategiju protiv sveštenstva, poznatu kao Banzerov plan, usvojilo je devet drugih latinoameričkih diktatura 1977. godine. Optužen je da je odgovoran za 400 smrti tokom svog mandata.

Brazil – Pogledajte Južna Amerika: Operacija Condor

Kambodža

Američko bombardovanje Kambodže već je trajalo nekoliko godina u tajnosti pod Džonsonovom i Niksonovom administracijom, ali kada je predsjednik Nikson otvoreno počeo bombardovanje u pripremi za kopneni napad na Kambodžu, to je izazvalo velike proteste u SAD protiv rata u Vijetnamu.

Danas nema svijesti o obimu ovih bombardovanja i ljudskim patnjama.

Nanijeta je ogromna šteta selima i gradovima Kambodže, što je izazvalo izbjeglice i interno raseljavanje stanovništva. Ova nestabilna situacija omogućila je Crvenim Kmerima, maloj političkoj stranci koju je vodio Pol Pot, da preuzme vlast. Tokom godina smo više puta čuli o ulozi Crvenih Kmera u smrti miliona ljudi u Kambodži, a da nije bilo priznanja da je ovo masovno ubistvo omogućeno američkim bombardovanjem te nacije koja je destabilizovana smrću, povredama, glađu i dislokacijom ljudi.

Dakle, SAD snose odgovornost ne samo za smrt u bombaškim napadima, već i za one koji su rezultat aktivnosti Crvenih Kmera – ukupno oko 2,5 miliona ljudi. Čak i kada je Vijetnam napao Kambodžu 1979. godine, CIA je i dalje podržavala Crvene Kmere.

Čad

Procjenjuje se da je 40.000 ljudi u Čadu ubijeno, a čak 200.000 mučeno od strane vlade na čelu sa Hissenom Habreom koji je doveden na vlast u junu 1982. uz pomoć novca i oružja CIA. Na vlasti je ostao osam godina.

Human Rights Watch tvrdi da je Habre odgovoran za hiljade ubistava. Godine 2001., dok je živio u Senegalu, skoro da mu je suđeno za zločine koje je počinio u Čadu. Međutim, tamošnji sud je blokirao ovaj postupak. Tada su borci za ljudska prava odlučili da pokrenu slučaj u Belgiji, jer su tamo živjele neke od Habreovih žrtava mučenja. SAD su u junu 2003. godine rekle Belgiji da rizikuju da izgube status domačina sjedišta NATO ako dozvole da se takav pravni postupak dogodi. Rezultat je taj da je zakon koji je dozvoljavao žrtvama da podnose žalbe u Belgiji zbog zločina počinjenih u inostranstvu ukinut. Međutim, dva mjeseca kasnije donijet je novi zakon koji je predvidio posebnu odredbu za nastavak postupka protiv Habre.

Čile

CIA je intervenisala na izborima u Čileu 1958. i 1964. godine. 1970. kandidat socijalista, Salvador Aljende, izabran je za predsjednika. CIA je htjela da podstakne vojni udar kako bi spriječila njegovu inauguraciju, ali se načelnik štaba čileanske vojske, general Rene Šnajder, usprotivio ovoj akciji. CIA je tada planirala, zajedno sa nekim ljudima u čileanskoj vojsci, da ubije Šnajdera. Ova zavjera nije uspela i Aljende je preuzeo dužnost. Predsjednika Niksona nisu mogli obeshrabriti i on je naredio CIA da stvori klimu puča: „Neka privreda vrišti“, rekao je on.

Uslijedili su gerilski ratovi, paljevine, bombardovanje, sabotaže i teror. ITT i druge američke korporacije sa čileanskim vlasništvom sponzorisale su demonstracije i štrajkove. Konačno, 11. septembra 1973. Aljende je umro, izvršio je samoubistvo ili je ubijen. U to vrijeme, Henri Kisindžer, američki državni sekretar, rekao je sljedeće u vezi sa Čileom: „Ne vidim zašto moramo da stojimo po strani i gledamo kako jedna zemlja postaje komunistička zbog neodgovornosti sopstvenog naroda.“

Tokom 17 godina terora pod Aljendeovim nasljednikom, generalom Augustom Pinočeom, procijenjeno je da je 3.000 Čileanaca ubijeno, a mnogi drugi mučeni ili su “nestali”.

Kina

Procjenjuje se da je 900.000 Kineza poginulo tokom Korejskog rata. – Za više informacija pogledajte: Koreja

Kolumbija

Jedna procjena je da se od 1960-ih do sada dogodilo 67.000 smrtnih slučajeva zbog podrške SAD državnom terorizmu u Kolumbiji.

Prema izvještaju Amnesty International iz 1994. godine, od 1986. godine u Kolumbiji je iz političkih razloga ubijeno više od 20.000 ljudi, uglavnom od strane vojske i njenih paravojnih saveznika. Amnesty tvrdi da je „kolumbijska vojska koristila vojnu opremu koju su im isporučile SAD, navodno isporučenu za upotrebu protiv trgovaca narkoticima, da bi počinila zloupotrebe u ime „borbe protiv pobune“. Godine 2002. napravljena je druga procjena da 3.500 ljudi godišnje umre u civilnom ratu koji finansiraju SAD u Kolumbiji.

Godine 1996. Human Rights Watch je objavio izvještaj „Odredi za ubistva u Kolumbiji“ koji je otkrio da su agenti CIA otišli ​​u Kolumbiju 1991. godine kako bi pomogli vojsci u obuci prikrivenih agenata u anti-subverzivnim aktivnostima.

Posljednjih godina američka vlada pruža pomoć u okviru Plana Kolumbija. Kolumbijska vlada optužena je za korištenje većine sredstava za uništavanje usjeva i podršku paravojne grupe.

Kuba

U invaziji na Kubu u Zaljevu svinja 18. aprila 1961. godine, koja se završila nakon 3 dana, 114 snaga okupatora je poginulo, 1.189 je zarobljeno, a nekoliko je pobjeglo na čekajuće američke brodove. Zarobljenim prognanicima brzo je suđeno, nekolicina je pogubljena, a ostalima je izrečena kazna zatvora od 30 godina zbog izdaje. Ovi izgnanici su pušteni nakon 20 mjeseci u zamjenu za 53 miliona dolara u hrani i lijekovima.

Neki ljudi procjenjuju da se broj ubijenih kubanskih snaga kreće od 2.000 do 4.000. Druga procjena je da je 1.800 kubanskih snaga poginulo na otvorenom autoputu od napalma. Čini se da je ovo bila preteča autoputa smrti u Iraku 1991. godine, kada su američke snage nemilosrdno uništile veliki broj Iračana na autoputu.

Demokratska Republika Kongo (ranije Zair)

Početak masovnog nasilja pokrenuo je u ovoj zemlji 1879. godine njen kolonizator, belgijski kralj Leopold. Stanovništvo Konga se smanjilo za 10 miliona ljudi u periodu od 20 godina, koji su neki nazivali „Leopoldov genocid“. SAD su odgovorne za otprilike trećinu smrti u toj naciji u novijoj prošlosti.

1960. Kongo je postao nezavisna država sa Patriceom Lumumbom kao prvim premijerom. Ubijen je uz umiješanost CIA, iako neki kažu da je njegovo ubistvo zapravo odgovornost Belgije. Ipak, CIA je planirala da ga ubije. Prije njegovog ubistva, CIA je poslala jednog od svojih naučnika, dr. Sidney Gottlieba, u Kongo sa „smrtonosnim biološkim materijalom“ namijenjenim za upotrebu u atentatu na Lumumbu. Ovaj virus bi mogao da izazove smrtonosnu bolest autohtonu u afričkom području Konga i transportovan je u diplomatskoj kesici.

Veći dio vremena posljednjih godina u Demokratskoj Republici Kongo vodi se građanski rat, koji često podstiću SAD i druge nacije, uključujući susjedne zemlje.

U aprilu 1977., Newsday je izvijestio da CIA tajno podržava napore da regrutuje nekoliko stotina plaćenika u SAD i Velikoj Britaniji koji će služiti zajedno sa vojskom Zaira. Iste godine SAD su obezbijedile 15 miliona dolara vojnih zaliha zairskom predsjedniku Mobutuu kako bi odbranio invaziju rivalske grupe koja je djelovala u Angoli.

U maju 1979. godine SAD su poslale nekoliko miliona dolara pomoći Mobutuu, kojeg je 3 mjeseca ranije američki State department osudio zbog kršenja ljudskih prava.   Tokom Hladnog rata SAD su u Zair ubacile oružja u vrijednosti preko 300 miliona dolara,100 miliona dolara za vojnu obuku. 2001. godine komitetu Kongresa SAD je prijavljeno da su američke kompanije, uključujući i onu povezanu sa bivšim predsjednikom Georgeom Bushom starijim, potpirivale Kongo radi novčane dobiti. U toj zemlji vodi se međunarodna bitka oko resursa sa preko 125 kompanija i pojedinaca. Jedan od ovih resursa je koltan, koji se koristi u proizvodnji mobilnih telefona.

Dominikanska republika

Godine 1962. Juan Bosch je postao predsjednik Dominikanske Republike. Zalagao se za programe poput reforme zemljišta i programa javnih radova. To nije slutilo na dobro za njegovu buduću vezu sa SAD, a nakon samo 7 mjeseci na vlasti, svrgnut je pučem koji je organizovala CIA. Godine 1965., kada je grupa pokušala da ga vrati u kancelariju, predsjednik Johnson je rekao: „Ovaj Bosch nije dobar.“ Pomoćnik državnog sekretara Thomas Mann odgovorio je: „On uopšte nije dobar. Ako tamo nemamo pristojnu vladu, gospodine predsjedniče, dobit ćemo još jednog Boscha. To će biti samo još jedna rupa.” Dva dana kasnije počela je američka invazija i 22.000 vojnika i marinaca ušlo je u Dominikansku Republiku, a oko 3.000 Dominikanaca je poginulo tokom borbi. Izgovor za to je da je to učinjeno kako bi se zaštitili stranci.

Istočni Timor

U decembru 1975. Indonezija je napala Istočni Timor. Ovaj upad pokrenut je dan nakon što su američki predsjednik Gerald Ford i državni sekretar Henri Kisindžer napustili Indoneziju, gdje su predsjedniku Suhartu dali dozvolu da koristi američko oružje, koje se prema američkim zakonima ne može koristiti za agresiju. Daniel Mojnian, američki ambasador u UN rekao da SAD žele da „stvari ispadnu kako jesu“. Procjenjen rezultat je  200.000 mrtvih od 700.000 stanovnika.

Šesnaest godina kasnije, 12. novembra 1991., 217 istočno-timorskih demonstranata u Diliju, od kojih su mnogi bili djeca, koji su marširali sa parastosa, ubijeno je od strane indonežanskih udarnih trupa Kopassus, koje su predvodili komandanti obučavani u SAD Prabovo Subianto (zet generala Suharta) i Kiki Siahnakri. Viđeni su kamioni kako izbacuju tijela u more.

El Salvador

Građanski rat od 1981. do 1992. u El Salvadoru finansiran je sa 6 milijardi dolara američke pomoći date za podršku vladi u njenim naporima da slomi pokret za donošenje socijalne pravde ljudima u toj državi od oko 8 miliona ljudi. (1)

Za to vrijeme američki vojni savjetnici demonstrirali su metode mučenja zatvorenika tinejdžera, prema intervjuu sa dezerterom iz salvadorske vojske objavljenim u New york Timesu. Ovaj bivši pripadnik Salvadorske nacionalne garde izjavio je da je bio član dvanaestog odreda koji je pronalazio ljude za koje im je rečeno da su gerilci i mučio ih. Dio obuke koju je prošao bio je obuka mučenja na jednoj američkoj lokaciji negdje u Panami.

U selu El Mozote 1981. masakrirano je oko 900 seljana. Deset od dvanaest vojnika vlade El Salvadora za koje se navodi da su učestvovali u ovom činu bili su maturanti američke Schools of Americas.  Oni su bili samo mali dio od oko 75.000 ljudi poginulih tokom tog građanskog rata.

Prema izvještaju Komisije za istinu Ujedinjenih nacija iz 1993., više od 96 % kršenja ljudskih prava izvršenih tokom rata počinila je salvadorska vojska ili paravojne jedinice za smrt povezane sa salvadorskom vojskom.

Ta komisija je povezivala diplomce Schools of Americas sa mnogim zloglasnim ubistvima. New York Times i Washington Post su objavili oštre članke. 1996. Nadzorni odbor Bijele kuće izdao je izvještaj koji podržava mnoge optužbe protiv te škole koje je izneo velečasni Roy Bourgeois, šef Schools of Americas Watch. Iste godine Pentagon je objavio ranije povjerljive izvještaje koji ukazuju na to da su diplomci obučavani za ubijanje, iznudu i fizičko zlostavljanje za ispitivanja, lažno zatvaranje i druge metode kontrole.

Grenada

CIA je počela destabilizaciju Grenade 1979. godine nakon što je Moris Bišop postao predsjednik, djelimično i zato što je odbio da se pridruži izolaciji Kube. Kampanja protiv njega rezultirala je njegovim svrgavanjem i invazijom SAD na Grenadu 25. oktobra 1983., kada je umrlo oko 277 ljudi.  Lažno je optužen da se gradi aerodrom u Grenadi koji bi se mogao koristiti za napad na SAD, a takođe je pogrešno tvrđeno da su životi američkih studenata medicine na tom ostrvu u opasnosti.

Gvatemala

Godine 1951. Jacobo Arbenz je izabran za predsjednika Gvatemale. Prisvojio je neko neiskorišteno zemljište kojim upravlja United Fruit Company i obeštetio kompaniju. Ta kompanija je tada započela kampanju za oslikavanje Arbenza kao oruđa međunarodne zavjere i angažovala oko 300 plaćenika koji su sabotirali zalihe nafte i vozove. Godine 1954. puč pod upravom CIA izbacio ga je sa funkcije i on je napustio državu. Tokom narednih 40 godina različiti režimi ubili su hiljade ljudi.

1999. Washington Post je izvijestio da je Komisija za istorijsko pojašnjenje zaključila da je tokom građanskog rata poginulo preko 200.000 ljudi i da je bilo 42.000 pojedinačnih kršenja ljudskih prava, od kojih je 29.000 bilo fatalno, od kojih je 92% počinila vojska. Komisija je dalje izvijestila da su američka vlada i CIA izvršile pritisak na vladu Gvatemale da suzbije gerilski pokret nemilosrdnim sredstvima.

Prema Komisiji, između 1981. i 1983. vojna vlada Gvatemale – koju je finansirala i podržala američka vlada – uništila je oko četiri stotine majanskih sela u kampanji genocida.

Jedan od dokumenata koji je stavljen na raspolaganje komisiji bio je dopis službenika američkog State departmenta iz 1966. koji opisuje kako je u palati postavljena „sigurna kuća“ za upotrebu od strane gvatemalskih agenata bezbjednosti i njihovih američkih kontakata. Ovo je bilo sjedište gvatemalskog „prljavog rata“ protiv ljevičarskih pobunjenika i sumnjivih saveznika.

Haiti

Od 1957. do 1986. Haitijem je upravljao Papa Doc Duvalier, a kasnije i njegov sin. Za to vrijeme njihove privatne terorističke snage ubile su između 30.000 i 100.000 ljudi. Milioni dolara CIA subvencija stigli su na Haiti tokom tog vremena, uglavnom radi suzbijanja  narodnih pokreta,  iako je većina američke vojne pomoći zemlji, prema Williamu Blumu, tajno kanalisana kroz Izrael.

Navodno, vlade nakon druge Duvalijeove vladavine bile su odgovorne za još veći broj smrtnih slučajeva, a uticaj SAD na Haiti, posebno preko CIA, nastavljen je. SAD su kasnije istjerale crnog katoličkog sveštenika Žana Bertranda Aristida iz predsjedničke kancelarije, iako je početkom devedesetih izabran sa 67% glasova. Bogata bijela klasa na Haitiju suprotstavila mu se u ovoj pretežno crnačkoj naciji, zbog njegovih socijalnih programa osmišljenih da pomognu siromašnima i okončaju korupciju. Kasnije se vratio na funkciju, ali to nije dugo trajalo. SAD su ga natjerale da napusti funkciju i sada živi u Južnoj Africi.

Honduras

Osamdesetih godina CIA je podržavala Bataljon 316 u Hondurasu, koji je kidnapovao, mučio i ubio stotine svojih građana. Opremu i priručnike za mučenje obezbjedilo je argentinsko osoblje CIA koje je radilo sa američkim agentima na obuci Hondurašana. Oko 400 ljudi je izgubilo živote. Ovo je još jedan primjer mučenja u svijetu koji sponzorišu SAD.

Bataljon 316 je tokom ispitivanja 1980-ih godina koristio uređaje za šok i gušenje. Zatvorenici su često držani goli, a kada više nisu bili potrebni, ubijani su i sahranjivani u neoznačenim grobovima. Deklasifikovani dokumenti i drugi izvori pokazuju da su CIA i američka ambasada znali za brojne zločine, uključujući ubistva i mučenja, ali su nastavili da podržavaju Bataljon 316 i sarađuju sa njegovim vođama. (4)

Honduras je početkom osamdesetih bio pozornica za kontre koje su pokušavale da sruše socijalističku sandinističku vladu u Nikaragvi. John D. Negroponte, trenutno zamjenik državnog sekretara, bio je naš ambasador kada je naša vojna pomoć Hondurasu porasla sa 4 miliona dolara na 77,4 miliona dolara godišnje. Negroponte negira da je tokom svog mandata imao bilo kakva saznanja o ovim zlodjelima. Međutim, njegov prethodnik na tom mjestu, Jack R. Binns, izvijestio je 1981. godine da je duboko zabrinut zbog sve većih dokaza o zvanično sponzorisanim/sankcionisanim ubistvima.

Mađarska

Godine 1956. Mađarska, sovjetska satelitska država, pobunila se protiv Sovjetskog Saveza. Tokom ustanka, američki radio Slobodna Evropa emitovan u Mađarskoj ponekad je poprimao agresivan ton, podstičući pobunjenike da vjeruju da je zapadna podrška neizbježna, pa čak i dajući taktičke savjete o tome kako se boriti protiv Sovjeta. Njihove nade su potopljene ovim emisijama koje su bacile još mračniju sjenku na mađarsku tragediju. Mađarski i sovjetski broj poginulih iznosio je oko 3.000, a revolucija je ugašena.

Indonezija

Godine 1965., u Indoneziji, general Suharto pučem je zamijenio generala Sukarna na čelu države. SAD su imale ulogu u toj promjeni vlasti. Robert Martens, bivši službenik američke ambasade u Indoneziji, opisao je kako su američke diplomate i službenici CIA 1965. godine odredima smrti indonežanske vojske dostavili do 5.000 imena i provjerili da li su ubijeni ili zarobljeni. Martens je priznao da „vjerovatno imam puno krvi na rukama, ali nije sve loše. Postoji trenutak kada morate da udarite snažno u odlučujućem trenutku.” Procjene broja umrlih kreću se od 500.000 do 3 miliona.

Od 1993. do 1997. SAD su Jakarti pružile gotovo 400 miliona dolara ekonomske pomoći i toj državi prodale desetine miliona dolara oružja. Američke zelene beretke obučavale su indonežanske elitne snage koje su bile odgovorne za mnoge zločine u Istočnom Timoru.

Iran

Iran je izgubio oko 262.000 ljudi u ratu protiv Iraka od 1980. do 1988. Više informacija o tom ratu potražite u dijelu o Iraku.

Dana 3. jula 1988. brod američke mornarice Vincennes djelovao je u iranskim vodama pružajući vojnu podršku Iraku tokom iransko-iračkog rata. Tokom bitke protiv iranskih brodova Irak je ispalio dvije rakete na iranski Airbus, koji je bio na rutinskom civilnom letu. Svih 290 civila u avionu je poginulo.

Irak

A: Iračko-iranski rat trajao je od 1980. do 1988. godine i za to vrijeme je oko 105.000 iračana poginulo prema Washington Postu. (1,2)

Prema riječima Howarda Teichera, bivšeg zvaničnika Savjeta za nacionalnu bezbjednost, SAD su Iračanima obezbijedile milijarde dolara kredita i pomogle Iraku na druge načine, kao što je osiguravanje da Irak ima vojnu opremu, uključujući biološke agense. Ovaj porast pomoći Iraku uslijedio je pošto se činnilo da Iran dobija rat i da je blizu Basre. SAD nisu žalile što su obje zemlje oslabile zbog rata, ali nije izgledalo da žele da bilo koja strana pobijedi.

B: Američko-irački rat i sankcije protiv Iraka produžene su od 1990. do 2003. godine.

Irak je 2. avgusta 1990. napao Kuvajt, a SAD su odgovorile zahtjevom da se Irak povuče, a četiri dana kasnije UN su uvele međunarodne sankcije.

Irak je imao razloga da vjeruje da se SAD neće protiviti njihovoj invaziji na Kuvajt, budući da je američka ambasadorka u Iraku, April Glaspie, rekla Sadamu Huseinu da SAD nemaju stav o sporu koji njegova zemlja ima sa Kuvajtom. Tako je dato zeleno svjetlo, ali činilo se da je to više bila zamka.

Kao dio strategije za odnose s javnošću koja je podstakla američku javnost da podrži napad na Irak, kćerka kuvajtskog ambasadora u SAD lažno je svjedočila pred Kongresom da iračke trupe utiču na inkubatore u iračkim bolnicama. Ovo je doprinijelo ratnom ludilu u SAD.

Vazdušni napad SAD počeo je 17. januara 1991. godine i trajao je 42 dana. Dana 23. februara predsjednik H.W. Buš je naredio da američki kopneni napad počne. Do invazije je došlo uz mnogo bespotrebnog ubijanja iračkog vojnog osoblja. Samo 150 američkih vojnika je poginulo u poređenju sa oko 200.000 Iračana. Neki od Iračana su nemilosrdno ubijeni na autoputu smrti, a oko 400 tona osiromašenog uranijuma su SAD ostavile u toj zemlji.

Drugi smrtni slučajevi kasnije su nastali usljed odloženih smrti vojnika usljed rana, ubijenih civila, onih koji su poginuli usljed oštećenja iračkih postrojenja za prečišćavanje vode i drugih aspekata njegove oštećene infrastrukture i sankcija.

Godine 1995. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN izvijestila je da su sankcije UN protiv Iraka odgovorne za smrt više od 560.000 djece od 1990. godine.

Leslie Stahl na TV programu 60 minuta 1996. godine spomenula je Madelin Olbrajt, američku ambasadorku u UN. „Čuli smo da je umrlo pola miliona djece. Mislim, to je više djece nego što je umrlo u Hirošimi. I – i znate, da li se cijena isplati? ” Olbrajtova je odgovorila: “Mislim da je ovo veoma težak izbor, ali cijena – mislimo da vrijedi.”

1999. UNICEF je izvijestio da je 5.000 djece umrlo svakog mjeseca usljed sankcija i rata sa SAD. Ričard Garfild je kasnije procijenio da je vjerovatniji broj smrtnih slučajeva među djecom mlađom od pet godina od 1990. do marta 1998. godine 227.000 – dvostruko veći nego u prethodnoj deceniji. Garfild je procijenio da će broj biti 350.000 do 2000. godine (djelimično zasnovano na rezultatima druge studije).

Međutim, postoje ograničenja u njegovom proučavanju. Njegove brojke nisu ažurirane tokom preostale tri godine sankcija. Takođe, nisu proučavane još dvije donekle ugrožene starosne grupe: mala djeca starija od pet godina i starije osobe.

Svi ovi izvještaji bili su značajni pokazatelji ogromnog broja smrtnih slučajeva kojih su SAD bile svjesne i koji je bio dio njihove strategije da izazove dovoljno bola i terora među Iračanima da ih pobudi na pobunu protiv njihove vlade.

C: Rat izmežu Iraka i SAD je počeo 2003. godine i nije završen

Baš kao što je kraj Hladnog rata ohrabrio SAD da napadnu Irak 1991. godine, tako su i napadi 11. septembra 2001. postavili temelje za pokretanje tekućeg rata protiv Iraka. Dok smo u nekim drugim ratovima mnogo kasnije saznali o lažima koje su koristili da bi nas prevarili, neke od obmana kojima smo uvedeni u ovaj rat postale su poznate gotovo čim su izgovorene. Nije bilo oružja za masovno uništenje, nismo pokušavali promovisati demokratiju, nismo pokušavali spasiti irački narod od diktatora.

Ukupan broj mrtvih Iračana koji su rezultat našeg trenutnog  rata u Iraku je 654.000, od ​​kojih se 600.000 pripisuje nasilju, prema istraživačima Johns Hopkins.

Budući da su ove smrti rezultat američke invazije, naši lideri moraju prihvatiti odgovornost za njih.

Izraelsko-palestinski rat

Oko 100.000 do 200.000 Izraelaca i Palestinaca, ali uglavnom potonji, ubijeno je u borbi između te dvije grupe. SAD su snažno podržavale Izrael, pružajući milijarde dolara pomoći i podržavajući njegovo posjedovanje nuklearnog oružja.

Koreja, sjever i jug

Korejski rat počeo je 1950. godine, kada je, prema Trumanovoj administraciji, Sjeverna Koreja napala Južnu Koreju 25. juna. Međutim, od tada se pojavilo drugo objašnjenje koje tvrdi da je napad Sjeverne Koreje došao u vrijeme mnogih upada na granicu s obje strane. Južna Koreja je inicirala većinu graničnih sukoba sa Sjevernom Korejom počevši od 1948. Sjevernokorejska vlada je tvrdila da je do 1949. južnokorejska vojska izvršila 2.617 oružanih upada. Bio je mit da je Sovjetski Savez naredio Sjevernoj Koreji da napadne Južnu Koreju.

SAD su započele svoj napad prije nego što je donijeta rezolucija UN koja podržava intervenciju naše nacije, a naše vojne snage dodatno su pogoršale rat uvođenjem upotrebe napalma.

Tokom rata, većina smrtnih slučajeva bili su Južnokorejci, sjevernokorejci i kinezi. Četiri izvora navode da se broj umrlih kreće od 1,8 do 4,5 miliona. Drugi izvor daje ukupno 4 miliona, ali ne identifikuje kojoj su naciji pripadali.

John H. Kim, veteran američke vojske i predsjednik Korejskog komiteta veterana za mir, izjavio je u članku da su tokom Korejskog rata „američka vojska, vazduhoplovstvo i mornarica bili direktno umiješani u ubijanje oko tri miliona civila – i Južni i Sjeverni Korejci – na mnogim lokacijama širom Koreje. Izvještava se da su SAD tokom Korejskog rata bacile oko 650.000 tona bombi, uključujući 43.000 tona napalm bombi. Pretpostavlja se da ovaj ukupan iznos ne uključuje kineske žrtve.

Drugi izvor navodi ukupno oko 500.000 Korejaca i vjerovatno samo vojnika.

Laos

Od 1965. do 1973. tokom Vijetnamskog rata, SAD su bacile preko dva miliona tona bombi na Laos – više nego što su u Drugom svjetskom ratu bacile obje strane. Više od četvrtine stanovništva postalo je izbjeglice. Ovo je kasnije nazvano „tajnim ratom“, jer se dogodilo u isto vrijeme kada i rat u Vijetnamu, ali je imalo malo odjeka u štampi. Stotine hiljada je ubijeno. Branfman je napravio jedinu procjenu za koju znam, navodeći da je stotine hiljada umrlo. Ovo se može tumačiti tako da znači da je umrlo najmanje 200.000 ljudi.

Američka vojna intervencija u Laosu zapravo je počela mnogo ranije. Građanski rat počeo je 1950 -ih kada su SAD regrutovale snage od 40.000 stanovnika Laosa da se suprotstave Pathet Lao, ljevičarskoj političkoj stranci koja je na kraju preuzela vlast 1975. godine.

Nepal

Između 8.000 i 12.000 Nepalaca umrlo je od izbijanja građanskog rata 1996. Stopa smrtnosti, prema Foreign Policy in Focusu, naglo se povećala dolaskom skoro 8.400 američkih automata M-16 (950 o / min) i američkih savjetnika. Nepal je 85 posto ruralno područje i jako mu je potrebna zemljišna reforma. Nije iznenađujuće što 42 % ljudi živi ispod nivoa siromaštva.

2002. godine, nakon što je izbio još jedan građanski rat, predsjednik George W. Bush je progurao u Kongresu zakon kojim se nepalskoj vladi odobrava vojna pomoć od 20 miliona dolara.

Nikaragva

1981. Sandinisti su srušili vladu Somoze u Nikaragvi, i do 1990. godine oko 25.000 stanovnika Nikaragve ubijeno je u oružanoj borbi između sandinističke vlade i pobunjenika Contra, koji su formirani od ostataka Somozine nacionalne vlade. Upotreba priručnika za ubistva od strane Contra pojavila se 1984. godine.

SAD su podržale pobjednički vladin režim pružajući prikrivenu vojnu pomoć za Contra (antikomunističkim gerilcima) počevši od novembra 1981. Ali kada je Kongres otkrio da je CIA nadzirala sabotaže u Nikaragvi bez obavještavanja Kongresa, usvojio je Bolandski amandman 1983. koji je zabranio CIA, Ministarstvu odbrane i bilo kojoj drugoj vladinoj agenciji da pružaju dalju prikrivenu vojnu pomoć.

Ali pronađeni su načini da se zaobiđe ova zabrana. Savjet za nacionalnu bezbjednost, koji nije izričito obuhvaćen zakonom, prikupljao je privatna i strana sredstva za Contra. Osim toga, oružje je prodato Iranu, a prihod od te prodaje je preusmjeren u Contra koja je učestvovala u pobuni protiv sandinističke vlade. Konačno, Sandinisti su 1990. godine zbačeni s dužnosti od strane glasača koji su mislili da će promjena rukovodstva umiriti SAD, što je njihovom podrškom Contra donijelo bijedu građanima Nikaragve.

Pakistan

1971. Zapadni Pakistan, autoritarna država koju podržavaju SAD, brutalno je napao Istočni Pakistan. Rat je završen nakon što je Indija, čija je ekonomija bila ugrožena nakon što je primila oko 10 miliona izbjeglica, izvršila invaziju na Istočni Pakistan (sada Bangladeš) i porazila zapadno -pakistanske snage.

Milioni ljudi poginuli su tokom te brutalne borbe, koju neki nazivaju genocidom koji je počinio Zapadni Pakistan. Ta zemlja je dugo bila saveznik SAD, počevši sa 411 miliona dolara obezbjeđenih za uspostavljanje njenih oružanih snaga koje su 80% svog budžeta potrošile na vojsku. Tokom rata u Zapadni Pakistan se slilo 15 miliona dolara oružja.

Tri izvora procjenjuju da je umrlo 3 miliona ljudi, a jedan izvor procjenjuje 1,5 miliona.

Panama

U decembru 1989. američke trupe izvršile su invaziju na Panamu, navodno da uhapse Manuela Noriegu, predsjednika te države. Ovo je bio primjer američkog stava da su gospodari svijeta i da mogu uhapsiti svakoga koga žele. Nekoliko godina prije toga Noriega je radio za CIA, ali je djelimično pao u nemilost jer nije bio protivnik Sandinista u Nikaragvi. Procjenjuje se da je umrlo između 500 i 4.000 ljudi.

Paragvaj – Pogledajte Južna Amerika: Operacija Condor

Filipini

Filipini su bili pod kontrolom SAD više od sto godina. U posljednjih 50 do 60 godina SAD su finansirale i na drugi način pomagale raznim filipinskim vladama koje su nastojale da suzbiju aktivnosti grupa koje rade za dobrobit svog naroda. 1969. Simingtonov komitet u američkom Kongresu otkrio je kako je tamo poslat ratni materijal za kampanju protiv pobune. Američke specijalne snage i marinci bili su aktivni u nekim borbenim operacijama. Procjenjeni broj ljudi koji su pogubljeni i nestali pod predsjednikom Fernandom Markosom bio je preko 100.000.

Južna Amerika: Operacija Condor

Ovo je bila zajednička operacija šest despotskih vlada Južne Amerike (Argentina, Bolivija, Brazil, Čile, Paragvaj i Urugvaj) radi razmjene informacija o političkim protivnicima. Procjenjuje se da je prema ovom planu ubijeno 13.000 ljudi.

Osnovana je 25. novembra 1975. u Čileu aktom Međuameričkog okupljanja o vojnoj obavještajnoj službi. Prema političkom službeniku američke ambasade, Johnu Tiptonu, CIA i čileanska tajna policija radile su zajedno, iako CIA nije uspostavila operaciju kako bi ova saradnja uspjela. Navodno, završilo se 1983.

Dana 6. marta 2001. New York Times je izvijestio o postojanju nedavno deklasiranog dokumenta State Departmenta koji otkriva da su Sjedinjene Države omogućile komunikaciju za Operaciju Condor.

Sudan

Od 1955. godine, kada je stekao nezavisnost, Sudan je većinu vremena bio uključen u građanski rat. Do 2003. godine ubijeno je oko 2 miliona ljudi. Nije poznato da li je broj poginulih u Darfuru dio tog broja.

Grupe za ljudska prava žalile su se da je američka politika pomogla u produženju sudanskog građanskog rata podržavajući napore za rušenje centralne vlade u Kartumu. Godine 1999. američka državna sekretarka Madlin Olbrajt sastala se sa vođom Narodnooslobodilačke vojske Sudana (SPLA) i ponudila mu zalihe hrane ako odbije mirovni plan koji podržavaju Egipat i Libija.

1978. godine otkriveno je prostranstvo sudanskih rezervoara nafte i u roku od dvije godine postao je šesti najveći primalac američke vojne pomoći. Razumno je pretpostaviti da će se, ako SAD pomognu nekoj vladi da dođe na vlast, osjećati obaveznim dati SAD dio nafte.

Jedna britanska grupa Christian Aid optužila je strane naftne kompanije za saučesništvo u depopulaciji sela. Ove kompanije – a ne američke – dobijaju državnu zaštitu i zauzvrat dozvoljavaju vladi da koristi njihova uzletišta i puteve.

U avgustu 1998. godine SAD su bombardovale Kartum u Sudanu sa 75 krstarećih raketa. Naša vlada je rekla da je meta fabrika hemijskog oružja u vlasništvu Osame bin Ladena. Zapravo, bin Laden više nije bio vlasnik, a fabrika je bila jedini dobavljač farmaceutskih zaliha za tu siromašnu zemlju. Kao rezultat bombardovanja, na desetine hiljada ljudi je umrlo zbog nedostatka lijekova za liječenje malarije, tuberkuloze i drugih bolesti. SAD su riješile tužbu vlasnika fabrike.

Urugvaj – Pogledajte Južna Amerika: Operacija Condor

Vijetnam

U Vijetnamu, prema sporazumu od prije nekoliko decenija, trebalo je da se održe izbori za jedinstveni Sjeverni i Južni Vijetnam. SAD su se tome usprotivile i podržale Diemovu vladu u Južnom Vijetnamu. U avgustu 1964. CIA i drugi pomogli su u izmišljanju lažnog vijetnamskog napada na američki brod u Tonkinskom zalivu, a to je iskorišteno kao izgovor za veće učešće SAD u Vijetnamu.

Tokom tog rata američka operacija atentata, nazvana Operacija Feniks, terorisala je južnovijetnamski narod, a tokom rata 1968. američke trupe bile su odgovorne za masovno pokolje ljudi u selu Mi Lai.

Prema izjavi jedne vijetnamske vlade 1995. godine, broj civilnih i vojnih žrtava tokom Vijetnamskog rata iznosio je 5,1 milion.

Budući da je u Kambodži i Laosu umrlo oko 2,7 miliona ljudi, procjenjeni ukupan broj za Vijetnamski rat je 7,8 miliona.

Komisija za virtuelnu istinu daje ukupno 5 miliona, a Robert McNamara, bivši ministar odbrane, prema časopisu New York Times Magazine kaže da je broj vijetnamskih mrtvih 3,4 miliona.

Jugoslavija

Jugoslavija je bila socijalistička federacija nekoliko republika. Budući da je tokom Hladnog rata odbijala da bude blisko povezana sa Sovjetskim Savezom, dobila je određenu podršku od SAD. Ali, kada se Sovjetski Savez raspao, korisnost Jugoslavije za SAD je prestala, a SAD i Njemačka su radile na pretvaranju njene socijalističke ekonomije u kapitalističku, procesom prvenstveno podjele i osvajanja. Postojale su etničke i vjerske razlike između različitih dijelova Jugoslavije kojima su SAD manipulirale da izazovu nekoliko ratova koji su rezultirali raspadom te zemlje.

Od ranih devedesetih do sada, Jugoslavija se podijelila na nekoliko nezavisnih država sa nižim prihodima, koji uz pomoć CIA, čine države pijunima u rukama kapitalističkih zemalja. Raspad Jugoslavije izazvale su prvenstveno SAD.

Evo procjena nekih, ako ne i svih, unutrašnjih ratova u Jugoslaviji. Svi ratovi: 107.000; Bosna i Krajina: 250.000; Bosna: 20.000 do 30.000;  Hrvatska: 15.000;  i Kosovo: 500 do 5.000.

Autor: James A. Lucas

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
278 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Blokiran
Gost
Blokiran
9 mjeseci prije

Ovaj tekst je klasicna anti americka propaganda i nema veze sa istinom. Dovoljno je znati da je Ante Markovic dobio Americku potporu s planom ocuvanja Jugoslavije uz uvjet demokratizacije i ekonomske reforme. Jugoslaviju su rusili Rusi a ne Amerikanci i za to bih vam naveo kronoloski stotine primjera ali znam… Pročitaj više »

Kornel
Member
Kornel
9 mjeseci prije

”Today it is infinitely easier to kill one million people than to control one million people” Zbigniew Brzezinski https://www.youtube.com/watch?v=jkCEOSgLRt4 ”It worth it” Madeleine Albright https://www.youtube.com/watch?v=RM0uvgHKZe8 Ovako izgledaju i govore psihopati, i dok god okolina ne uspije prepoznavati ovakve zle ljude koji se ne nalaze samo u Americi, ubijanja neće prestati.… Pročitaj više »

Astvarno
Gost
Astvarno
9 mjeseci prije

Strava

Maki
Gost
Maki
9 mjeseci prije

SAD su JAD (judejske americke drzave) i cionisticka kolonija kojom cionisti upravljaju i koju koriste kao “udarnu iglu” za stvaranje Novog poretka.

Monte Gargano
Gost
Monte Gargano
9 mjeseci prije

Da ali sada pocinjemo uvidjati PREKRETNICU…..ovdje u Italiji MSM mediji su jos prije par dana javljali kako ce se Kabul drzati bar jos tri mjeseca. PAO JE ZA TRI DANA. Zapadni MSM kao i citav Zapad ubrzano gube na kredibilitetu. Slike koje dolaze sa aerodroma Kabul, ljudi koji ispadaju iz… Pročitaj više »

Starina
Gost
Starina
9 mjeseci prije

Ljudi koji vladaju ovim svijetom su čisto zlo. Koristeći se vojnom silom i novcem potkupljujući pokvarene i pohlepne lokalne pojedince nanose zlo širom zemaljske kugle. POHLEPA uništava živote milijunâ. Ona pohlepne lišava ljudskosti, a njihovim žrtvama nanosi bol i žalost. Svi mi u svom životu poprilično osjećamo posljedice pohlepe. Pohlepa… Pročitaj više »

piždro
Gost
piždro
9 mjeseci prije

ko u kaubojskim filmovima! samo uživo, deri što moš više i na tuđim terenima.. a tako su nastali..

Sunseeker
Gost
Sunseeker
9 mjeseci prije

Demokratski su ubili te ljude….to je razlika od bilo kojeg ubistva.
Njihova municija za oruzije je posebno napravljena za taj demokratski čin i drugačija je municija npr za lovce.

Blokiran
Gost
Blokiran
9 mjeseci prije

Postaviti cu vam samo jedno pitanje, da li su Amerikanci i Nato opravdano nakon 10.godina divljanja balkanskih plemena, poslali par aviona da ih smiri?

špic-papak adz
Gost
špic-papak adz
9 mjeseci prije

Kamo god došla bagra uvoditi demokraciju,nije
ostao kamen na kamenu (kao Kartaga) Ceterum censeo Karthaginam esse delendam.
U Iraku shebana infrastruktura,po nekim izvorima 1500 miljardi $ izravne štete.
Od svoga postojanja do danas 12 godina ukupno nisu ratovale .Direktno / indirektno.
Pišem iz glave,može biti i neke razlike.Carstvo zla.

hiber
Gost
hiber
9 mjeseci prije

Koja jadna i jeftina propaganda. U stvari čak i štetna. Dakle, ako tako brojimo pod amerikancima je od 2001 do 2021 u Afganistanu broj stanovnika povećan sa 20 na 40 miliona. Dakle, samo tu im je skor izjednačen. Slično je sa Kinezima koji su pod Maom povećani sa 500 nq… Pročitaj više »

Драгогост 屋
Gost
Драгогост 屋
9 mjeseci prije

Kisindžer je rekao: Dok je Rusija bila na kolenima dragoceno vreme je izgubljeno na Jugoslaviju. Sada je kasno.
Nije ni čudo da Srbe ne spominju ni da postoje.
Posle ovakvog članka se uvek uštinem da vidim postojim li realno.

London
Gost
London
9 mjeseci prije

Bravo, netko ima muda reci istinu

Konspirator
Gost
Konspirator
9 mjeseci prije

Iz Kine su porucili Tajvanu, ako se budete oslanjali na USrane zavrsit cete kao izdajnicka vlast u Afganistanu.

D Jutro
Gost
D Jutro
9 mjeseci prije

Zasto ne bi ovakvi clanci iz LOGICNO ulazili u Wikipedia nego samo ulazu iz novina kao sto je njemacki BILD i engleski BBC?

Zagten
Gost
Zagten
9 mjeseci prije

Ne radi se o Americi, nego je satanisticka Kabala (tajna drustva, nazovimo ih kako hocemo,) iskoristila oruzane snage u tom trenutku najmocnije svjetske drzave.

MobyMaster
Gost
MobyMaster
9 mjeseci prije

A meni se ucinilo da se svijet, mediji i SAD konkretno brinu za ljude u ovoj koroni, kako sam samo bio naivan :))))

Pipistrella
Gost
Pipistrella
9 mjeseci prije
gargamel
Gost
gargamel
9 mjeseci prije

Plan za rasturanje Jugoslavije je bio gotov onda kada je i zvanično proglašena kao federativna država.Zamislite Ustav i nebulozu da se imaju pravo odvojiti narodi ali ne i tadašnje republike.S druge strane, u Jugoslaviji je uglavnom živio isti narod pa kako se može isti narod razdvajati. Naravno, stvoriš neke nove… Pročitaj više »

Ismail
Gost
Ismail
9 mjeseci prije

Koje sranje od teksta! Jeli netko pobrojao koliko su ljudi u zadnjih 50 000 godina jedni drugih sasjekli mačevima. Od stoke sitnog zuba ništa bolje se ne može ni očekivati. Tako je to jer su vas vanzemaljski stvoritelji takvima programirali, na sliku svoju.

BIPS
Gost
BIPS
9 mjeseci prije

SAD definitivno jesu najveći zločinci u zadnjih pola stoljeća, ali ovaj tekst im pribraja mrtve kao što se i Covidu broje…

Poljana
Gost
Poljana
9 mjeseci prije

Niste racunali koliko su USA sankcije nanile zla sirom svijeta

mQstar
Gost
mQstar
9 mjeseci prije

A što kaže Bin Laden….

https://t.me/TheRealKimShady/18300

Stara kuka
Gost
Stara kuka
9 mjeseci prije

Malo zanimljivosti vezano uz ovu temu. Sjedinjene Američke Države postoje 245 godina (od 1776 kad su proglašene) i od tih 245 godina u ratu s nekim su bili 227 godina. Samo 18 godina (7,4%) svoje povijesti nisu ni sa kim ratovali. Do 2017. SAD su izvele 188 vojnih “intervencija” u… Pročitaj više »

Irina
Gost
Irina
9 mjeseci prije

// Kada sam ovo sve čitala, polako i temeljito, duša me zaboljela… bila mi je muka u stomaku, potekle mi suze … toliko mrtvih, a zašto? Zato što su “vladari svijeta” (Sotonini, Zvjerini podanici i potomci) tako htjeli! Išla sam redom, nisam vidjela još o Jugoslaviji, ali sam slutila, moja… Pročitaj više »

Diego Delgado
Gost
Diego Delgado
9 mjeseci prije

Zašto admin opet briše postove a nikoga ne vrijeđam.
Molim Admina da bude korektan i dopusti slobodu govora na ovom portalu.
Hvala.

Igor
Gost
Igor
9 mjeseci prije

Vrlo los i pretenciozan clanak ako nista drugo onda vezano uz Jugoslaviju. Vecina nas na ovom portalu su bili zivi u to vrijeme i niti je CIA rasturila bivsu drzavu niti su oni poubijali sve te ljude. Jako dobro se zna tko je zapoceo i tko je izazvao vecinu zrtava… Pročitaj više »

John
Gost
John
9 mjeseci prije

Ovaj clanak je cista anti Americka propaganda koja istovremeno pere prljavi lice i odgovornost komunisticke Jugoslavije i stvara lazni utisak da su Rusija(vodjena od komunista) i komunisticka Kina nevine dobre zemljice. Koja hrpetina dolje jugonostalgicara koji placu za bezboznom komunistickom skalamerijom zvana Jugoslavija. I jos kako gorljivo brane balkanskog krvnika… Pročitaj više »

Zagor
Gost
Zagor
9 mjeseci prije

tps://twitter.com/americas_crimes

tps://twitter.com/crimesofbrits

Jadranka S
Gost
Jadranka S
9 mjeseci prije

Ljutsku povijest tijekom zadnjih 6000 godina, nakon pojave nove psihe odredio je rat. Gmazovi i Sivi ( pod kontrolom arkona) manipulacijama izazivaju ratove i sukobe diljem svijete preko svoje hibridne El-ite. Ljude medusobno huskaju jedne protiv drugih s ciljem da ih zavade pa potom njima vladaju, stvarajuci trajni haos, nasilje,… Pročitaj više »

g1 g2
Gost
g1 g2
9 mjeseci prije

sad su ubile vise svljih gradjana heroinom a posebno crackom. to je nesto najgore sta se coviku moze desiti, ovaj na heroonu moze drzat paznju pola minute i gotovo. ovaj na cracku ne zna vise ni pisat ni srat u wcu, vec sve radi vani. to je dozivotno. jadna je… Pročitaj više »

Diego Delgado
Gost
Diego Delgado
9 mjeseci prije

Mislim da tekst nije baš uredu jer baca svjetlo na ameriku ali niste baš 100% precizni. Kad kažete amerika onda morate znati tko upravlja amerikom, čije je amerika oruđe. Morate znati da vanjsku politiku amerike određuje jevrjeski lobi u americi. Drugim riječima amerika pleše kako jevreji sviraju, dakle ako jevreji… Pročitaj više »

osidbgfosenpgnsepugn
Gost
osidbgfosenpgnsepugn
9 mjeseci prije

Kad se zna kome je to stožerna točka za teroriziranje čitavog planeta onda ništa ne treba čuditi.

Goran25
Gost
Goran25
9 mjeseci prije

Sve ono što je ostalo od bivše države sve su to ovi lopovi pokrali,uništili,omladinu rastjerali po svijetu,još jedino retardirani vjeruju u njih

man
Gost
man
9 mjeseci prije

Afghan leaders already are having the best time of their lives in a safe western country

Mali Ivica
Gost
Mali Ivica
9 mjeseci prije

Izvor i uzrok svih zala na planetu jeste Jamerica, a za sve “dobro” koje su uradili po planetu želim im što prije: 1. Da im zemljotres potopi kompletnu zapadnu obalu 2. Da ih istog dana Yellowstone vulcano zaspe sa barem 20 ako ne 200 metara debelom naslagom pepela, kamenja I… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik