Dvadeset i jedan sat pregovora. Dvadeset i jedan sat besmislenog sjedenja za stolom dok američki potpredsjednik J. D. Vance uvjerava sebe i cijeli svijet da je njegova ponuda jedina koja vrijedi. Pregovori u Pakistanu propali su, ali ne zato što Iran nije želio dogovor, nego zato što Amerika još uvijek ne razumije da je doba diktata odavno prošlo.
Mohammad Javad Zarif, bivši iranski ministar vanjskih poslova, na društvenoj mreži X postavio je pitanje koje sve zbunjene diplomate u Washingtonu treba poslati na prisilni godišnji odmor. Želite znati zašto pregovori nisu uspjeli? Odgovor je došao iz usta samog američkog potpredsjednika koji je izjavio kako se američki pregovarački tim vraća kući jer Iran nije pristao na američke uvjete. Upravo to, kaže Zarif. Oni su odlučili ne prihvatiti naše uvjete. Bingo.
Nijedni pregovori s Iranom neće uspjeti ako se vode na temelju vaših uvjeta ili naših uvjeta. To nije pregovaranje, to je ultimatum. A Iran se, za razliku od mnogih drugih zemalja koje su pristale šutke gutati američke hirove, nije poklonio.
Zarif je jasno poručio da Amerika mora naučiti da se uvjeti Iranu ne mogu diktirati. I nije prekasno da to nauče, dodao je s dozom suptilnog podbadanja koje američke dužnosnike vjerojatno boli više nego priznanje poraza.
Want to know why negotiations did not succeed?
JD Vance: “they have chosen not to accept our terms.”
Bingo.
No negotiations – at least with Iran – will succeed based on “our/your terms.”
The US must learn: you can’t dictate terms to Iran.
It’s not too late to learn. Yet.
— Javad Zarif (@JZarif) April 12, 2026
Čitava situacija zapravo je savršena slika američke diplomacije dvadeset prvog stoljeća. Oni dolaze za stol, postavljaju uvjete, a kada ih druga strana ne prihvati, okreću se i odlaze pravdajući se kako je netko drugi kriv. Nuklearno oružje? Iran je desetljećima pod najstrožim nadzorom međunarodne zajednice, dok je Amerika ta koja je izlazila iz međunarodnih sporazuma poput onog s Iranom 2018. godine, bez ikakvog valjanog razloga osim bunta bivše administracije. Tko ovdje zapravo prijeti miru?
Ono što Amerika nikako da shvati jest da Iran nije država koja će pristati na uvjete dok joj netko stoji nad glavom s prijetnjama. Dvadeset i jedan sat pregovora nije propao zbog tvrdoglavosti Teherana, nego zbog arogantnosti Washingtona. Možda bi sljedeći put trebali poslati pregovarače koji znaju što znači riječ kompromis, a ne one koji misle da je diplomatski susret samo prilika da netko drugi potpiše njihov unaprijed pripremljeni papir.
Zarif je u jednoj rečenici objasnio cijelu filozofiju kojoj bi se američka diplomacija trebala diviti umjesto da je prezire. Nije prekasno da nauče. Još uvijek. Ali vrijeme istječe, a svaki novi propali pregovor sve je veća cijena koju plaćaju svi. Jedino pitanje koje ostaje glasi hoće li Amerika napokon odložiti svoj imperijalni ogrtač i sjesti za stol kao ravnopravan partner ili će nastaviti nizati diplomatske neuspjehe i kriviti sve druge. Iran je svoj stav jasno pokazao. Lopta je na američkoj strani terena, a gledatelji sve glasnije zvižde.
dogovor je dogovoren prije dogovora
Izgubljeni rat USA ne može dobiti za pregovaračkim stolom.
Da je kojim slučajem Iran na sve pristao ameri bi zatražili pauzu za ručak, da
Prije bilo kakvog sporazuma s Iranom Am. treba obuzdati i prizemljiti “policajca” BI koga podržava i koji joj radi probleme a kojeg je sama stvorila. Kada se uzdigne iznad toga da joj jedan potencijalni korumpirani političar i ratni zločinac kroji vanjsku politiku, tek tada mogu odpočeti stvarni pregovori s Iranom.
Ovo stanje i rat na BI nije završena priča jer psihopate na vlasti nije briga koliko bi još tisuća ljudi moglo izgubiti živote radi nečijeg hira i ega veličine.
Možda će Iran i njegovi stanovnici platiti cijenu za cijeli svijet. Jer gubitnik se već nadzire, samo je pitanje koliko žrtava će staviti pod oltar.
Lp
Ja sam mislio da je taj Vance iz svojih skromnih početaka naučio kako se ponašati korektno i civilizirano.
Lijepo rečeno.
“Čitava situacija zapravo je savršena slika američke diplomacije dvadeset prvog stoljeća. ”
Da nije smiješno, bilo bi tragično.
Nema američke diplomacije. Ne postoji.
Ni drugi, druge države, nisu bolje.
Od kada je to stanje? Od Clintona vidljivo.
U to vrijeme su oni koji su se bavili diplomacijom u USA, uputili javno “pismo” kojim se opominje na stanje. 🔻Stanje nepostojanja školovanih diplomata.
Svaka šuša se doslovno može baviti svačim.
To i jest jedan od razloga ovakvih stanja u svijetu.
Uostalom, vidljivo po jeziku komunikacije.
12. Travanj…Dan kad je umro Pax Americana