Sirija – Nakon Deir Ez-Zora, nova zadaća je čišćenje granice s Irakom

U subotu, 4. studenog,  sirijska vojska je oslobodila otok Kate u Deir Ez-Zoru i sada je grad potpuno očišćen od militanata. Posljednja skupina od 20 terorista se predala vladinim snagama.

Gotovo istovremeno je Glavni stožer sirijske vojske naredio generalu Suheilu Al-Hasanu da pokrene kampanju oslobađanja posljednjeg uporišta kalifata u Siriji, pograničnog grada Al-Bukamala.

Prema nepotvrđenim izvješćima su iračke šiitske milicije u tom području prešle granicu sa Sirijom i oslobodile selo Huwayat Baghuz, koje se nalazi samo nekoliko kilometara istočno od Al-Bukamala, na samoj granici s Irakom.

Iz južnog pravca, s područja baze T-2, napreduje borbena skupina sirijske vojske, Hezbollaha i proiranskih milicija.

Prema arapskim izvorima, teroristi napuštaju pokrajinu Deir Ez-Zor, od kojih neki pokušavaju napustiti Siriju, a neki su odlučili nastaviti borbu na drugim područjima. Međutim, imaju vrlo malo prostora za povlačenje, obzirom da je iračka vojska uspostavila nadzor nad granicom i jedina mogućnost koja im preostaje su borbe u otvorenoj pustinji, a prema snimkama s bojišta, ISIL ima vrlo malo izgleda za bilo kakav uspjeh.

Subota je bio četvrti dan zaredom kako položaje terorista u Al-Bukamalu bombardira rusko strateško zrakoplovstvo, a veće utvrde terorista se razaraju krstarećim projektilima iz podmornica raspoređenih u Sredozemlju.

Ako je prije nekoliko dana bilo pitanje tko će osloboditi Al-Bukamal, sirijska vojska, iračke snage ili Kurdi predvođeni američkim instruktorima i specijalnim snagama, čini da potonji nemaju što tražiti južno od Eufrata.

Al-Bukamala je u rukama terorista i ne može pripisati poseban značaj. Sam grad po sebi nema posebnu važnost, ali je ukupna strateška zadaća doći do granice s Irakom.

Napad sirijske vojske iz baze T-2 prema gradu i prilično polako. Šire područje grada razaraju ruski “Kalibri” i strateško zrakoplovstvo. Amerikanci tvrde da bi tamo mogle biti mnoge vođe ISIL-a, iako mnogi tvrde da to nije točno i da su se odavno povukli iz bezizlazne situacije. Jednako se govorilo za irački gradić Al-Qaim, koji je oslobođen u jednom danu.

Situaciju u Iraku je nemoguće gledati zasebno od one u Siriji. Nakon referenduma u Kurdistanu, sulude avanture Massouda Barzanija, irački Kurdi su se podijelili i izgubili gotovo polovicu teritorija kojeg su zauzeli nakon invazije terorista “kalifata” 2014.

Naravno, Bagdad sve  pokušava da oslabi kurdski pritisak, ne samo oslobađanjem teritorija, nego i stvaranjem vojske čije se formacije neće stvarati na etničkim ili vjerskim načelima. Nedavno je osnovana bojna Jezida, koji su ranije u području Sinjara napustili savezništvo s Peshmerga snagama i prešli na stranu šiitskih milicija. Nova bojan iračke vojske, prema službenim izvorima, broji 7000 boraca, što potkopava potencijal kurdskih milicija, bez obzira na njihovu političku pripadnost.

U međuvremenu su sirijski Kurdi priopćili “kako će pokrenuti veliku kampanju i osloboditi obje obale Eufrata i Al-Bukamal”, što je bio plan američke koalicije.

Njima je puno lakše, jer na lijevoj obali Eufrata i područja naftnih polja Al-Omar napreduju, a da se uopće ne suočavaju s otporom terorista ISIL-a. Prve manje borbe su zabilježene nakon priopćenja da je Deir Ez-Zor potpuno čist i da borbena skupina iz grada, predvođena elitnim “Tigrovima” kreće prema istoku. Tada su teroristi “kalifata” pokrenuli manji napad na kurdske YPG snage u pokrajini Hasaka u području grada Al-Shadadaya.

Čak i u optimalnim uvjetima za ofenzivu, Kurdi se kreću presporo. Svi njihovi napori su usmjereni na uništavanje malih mobilnih skupina terorista, uvijek ako na njih naiđu u pustinji, te na nametanje njihove volje lokalnom stanovništvu, koje nikada nije ni čulo kurdski jezik, niti je bilo u kontaktu s Kurdima.

U tom kontekstu je zanimljiv podatak kojeg je priopćio američki ministar obrane general Mattis na ročištu u Senatu, kada je rekao da je tijekom borbi u Raqqi poginuo je jedan američki vojnik i oko 600 Kurda. Civile nije ni spomenuo. S točke gledišta čelnika Pentagona, ova statistika pokazuje da američka vojska nije uključena u borbe na kopnu i da rat prepušta drugima. Osim toga, ranije ovog tjedna je glasnogovornik Pentagona Eric Pahon rekao kako se u Siriji trenutno nalaze 503 američka vojnika i časnika, što je brojka suprotna onoj koju je iznio zapovjednik specijalnih snaga za borbu protiv ISIL-a koji je govorio o oko 4000 vojnika u Siriji. No, čak i da ih na cijelom teritoriju Sirijske Arapske Republike, uključujući Al-Tanf, ima oko 4000, to je još uvijek malo za promjenu ravnoteže snaga na bojnom polju.

Da bi se sirijski Kurdi mogli naći sami u neprijateljskom arapskom okruženju potvrđuje vijest koju je objavio Reuters. Iako napise ove agencije treba uzeti s rezervom, Reuters javlja kako se u Damasku s generalom Alijem Mamloukom, čelnikom sirijskih obavještajnih službi, sastao “jedan viši američki časnik”, što je prvo ovakav susret od početka rata 2011. godine.

Reuters navodi kako je informaciju dobio od jednog visokog regionalnog dužnosnika bliskog vladi u Damasku.

Libanonski list Al-Akhbar je izvijestio kako je američki dužnosnik raspravljao o pitanjima sigurnosti, uključujući Amerikance koji su nestali u Siriji, među kojima su operativci američke Središnje obavještajne agencije (CIA).

Regionalni dužnosnik nije imenovao američkog dužnosnika koji se susreo s Mamloukom, ali je rekao “kako je to važan korak, iako Damask nema povjerenja u SAD”. Američki dužnosnik je u Damask navodno doputovao preko Libanona.

To uopće ne čudi, jer je američki državni tajnik Rex Tillerson nedavno izjavio kako Assad treba otići s vlasti, rekavši kako “vladavina obitelji Assad dolazi kraju i jedino je pitanje kako će se to postići”.

No, na svaku ovakvu prijetnju Rusija i Iran jačaju potporu sirijskoj vojsci, koja je do sada vratila kontrolu nad velikim dijelovima teritorijem i dokazala se da je vojno nepobjediva, barem ne u ratu kakvog su osmislili stratezi agresije na Siriju.

Reuters javlja kako je tijekom sastanka je Mamlouk prosvjedovao i rekao američkom dužnosniku da su snage njegove zemlje “na sirijskom teritoriju i Damask to smatra okupacijom”. Američki dužnosnik je odgovorio da je “američka prisutnost savjetodavna i da joj je cilj borba protiv ISIL-a”.

Dužnosnici sirijskih vlasti nisu bili dostupni za komentar.

Ako je istina što piše Reuters, posebno u svjetlu novih prijetnji Erdogana da će turska vojska uništiti teroriste na sjeveru Sirije i Iraka, misleći na YPG / PKK milicije, onda bi to mogla biti izlazna strategija Washingtona iz Sirije.

Za sirijske snage, bez obzira na neke manje gubitke, kao što se dogodilo u uskom pojasu na jugu zemlje u Quneitri gdje su se teroristi sirijske Al-Qaede uz samu granicu s okupiranim Golanom provukli do Beit Jina, situacija je općenito povoljna.

To dokazuje i operacija čišćenja Deir Ez-Zora, koja je u usporedbi s kurdskom i američkom kampanjom u Raqqi trajala vrlo kratko. Prije manje od tjedan dana se predviđalo da će sirijskoj vojsci za čišćenje nekoliko preostalih blokova Deir Ez-Zora trebati najmanje nekoliko tjedana, da će biti potrebno u borbu baciti značajne resurse, što će usporiti napredovanje na drugim frontama, a onda je sve bilo gotovo u četiri dana. Dakle, posljednji napor sirijske vojske i saveznika u oslobađanju istoka zemlje bi trebao biti rutinski posao. Posebno za iskusne borce koji su prošli kroz teške bitke u urbanim četvrtima i često branili i obranili naizgled neobranjive položaje.

FOTO – Karta pograničnog područja Sirije i Iraka

 

 

VIDEO – Snage koje se kreću iz pravca Deir Ez-Zora

VIDEO – Sirijske snage koje djeluju iz uz iračku granicu

https://www.youtube.com/watch?v=RlNTNnSXe6Y