Predsjednički izbori u Kolumbiji pretvorili su se u političku dramu nakon što je Abelardo de la Espriella, bivši odvjetnik blizak Donaldu Trumpu, proglasio pobjedu s prednošću manjom od jedan posto.
Ljevica na čelu s odlazećim predsjednikom Gustavom Petrom najavila je borbu za svaki glasački listić, što prijeti eskalacijom krize u zemlji koja je tradicionalno najbliži američki saveznik u regiji.
Petrova reakcija bila je munjevita i bez diplomatskog ustručavanja, poručivši da pobjednika ne određuju kandidati, već isključivo suci. Odbacio je de la Espriellinu deklaraciju kao prazno maštanje i jasno stavio do znanja da ovakav rezultat neće priznati dok se ne prebroji apsolutno sve. Njegov stav dodatno je zakomplicirala tvrdnja o hakiranju izbornih servera, za što je kao jedinu instancu sposobnu za potpunu kontrolu proglasio državu Izrael, potez koji je izazvao podsmijeh u međunarodnim krugovima.
S druge strane, Ivan Cepeda, kandidat vladajuće stranke i čovjek koji je obećavao nastavak mirovnih pregovora s gerilskim skupinama, također je odbio priznati poraz. Inzistirao je na tome da preliminarni rezultati nisu ni službeni ni obvezujući sve dok međunarodni promatrači ne pregledaju zapisnike sa svih biračkih mjesta. Odaziv birača značajno je skočio, što pokazuje koliko je polarizacija duboka i koliko su oba bloka uspjela mobilizirati svoje biračko tijelo.
De la Espriella nije gubio vrijeme i odmah je nazvao predsjednika Trumpa kako bi zatražio zaštitu izbornih rezultata. Tvrdi da mu je američki predsjednik izrazio podršku i priznao pobjedu, što ovaj izborni cirkus automatski pretvara u novu frontu globalnog ideološkog rata. Dok je Cepeda gradio kampanju na proširenju socijalnih programa i antikorupcijskim mjerama, „Tigar“ je obećao radikalan zaokret prema politici tvrde ruke i okončanje svih pregovora s naoružanim skupinama.
Programska razlika među kandidatima nije mogla biti oštrija. Novi favorit desnice ne skriva namjeru da pokrene široku vojnu ofenzivu protiv gerilaca, narkokartela i organiziranog kriminala, zazivajući izgradnju mega-zatvora i drastično pooštravanje kaznene politike. Taj model podsjeća na sigurnosni eksperiment Nayiba Bukelea u El Salvadoru, s tom razlikom što Kolumbija ima daleko složeniju povijest oružanog sukoba i geopolitičku težinu.
Posebnu dimenziju priči daje potpuno urušen odnos između odlazeće kolumbijske administracije i Bijele kuće. Petro se tijekom mandata pretvorio u jednog od najoštrijih kritičara Trumpove vanjske politike, od masovnih deportacija preko napada na brodove osumnjičene za trgovinu drogom do otvorene osude komandoskog upada u Venezuelu. Njegove prijetnje pobunom Latinske Amerike i oživljavanjem Monroeove doktrine pretvorile su bilateralne odnose u otvoreno neprijateljstvo koje sada kulminira na izbornom terenu.
De la Espriella je upravo na tim ruševinama gradio svoj imidž, otvoreno pozdravljajući intervencionističke poteze koje je Petro prozivao. Dok aktualni predsjednik više nema ustavno pravo kandidirati se, on i dalje drži ključne poluge mobilizacije koje sada koristi kako bi osporio legitimitet procesa. Situacija visi o niti nekoliko stotina tisuća glasova, dok se obje strane utrkuju u podizanju uloga i zazivanju vanjskih sila koje bi trebale ovjeriti ili srušiti volju kolumbijskog naroda.
Država koja se pola stoljeća borila s gerilskim skupinama sada ulazi u vakuum u kojem svaka riječ može poslužiti kao okidač za novu eskalaciju. Dok se čeka konačna potvrda rezultata, jedno je sigurno: Kolumbija je postala poprište na kojem se lome koplja između intervencionističke desnice i ljevice koja više ne vjeruje zapadnim institucijama, osim, ironično, državi Izrael koju zaziva u pomoć.