Predsjednički izbori u Kolumbiji pretvorili su se u političku dramu nakon što je Abelardo de la Espriella, bivši odvjetnik blizak Donaldu Trumpu, proglasio pobjedu s prednošću manjom od jedan posto.
Ljevica na čelu s odlazećim predsjednikom Gustavom Petrom najavila je borbu za svaki glasački listić, što prijeti eskalacijom krize u zemlji koja je tradicionalno najbliži američki saveznik u regiji.
Petrova reakcija bila je munjevita i bez diplomatskog ustručavanja, poručivši da pobjednika ne određuju kandidati, već isključivo suci. Odbacio je de la Espriellinu deklaraciju kao prazno maštanje i jasno stavio do znanja da ovakav rezultat neće priznati dok se ne prebroji apsolutno sve. Njegov stav dodatno je zakomplicirala tvrdnja o hakiranju izbornih servera, za što je kao jedinu instancu sposobnu za potpunu kontrolu proglasio državu Izrael, potez koji je izazvao podsmijeh u međunarodnim krugovima.
S druge strane, Ivan Cepeda, kandidat vladajuće stranke i čovjek koji je obećavao nastavak mirovnih pregovora s gerilskim skupinama, također je odbio priznati poraz. Inzistirao je na tome da preliminarni rezultati nisu ni službeni ni obvezujući sve dok međunarodni promatrači ne pregledaju zapisnike sa svih biračkih mjesta. Odaziv birača značajno je skočio, što pokazuje koliko je polarizacija duboka i koliko su oba bloka uspjela mobilizirati svoje biračko tijelo.
De la Espriella nije gubio vrijeme i odmah je nazvao predsjednika Trumpa kako bi zatražio zaštitu izbornih rezultata. Tvrdi da mu je američki predsjednik izrazio podršku i priznao pobjedu, što ovaj izborni cirkus automatski pretvara u novu frontu globalnog ideološkog rata. Dok je Cepeda gradio kampanju na proširenju socijalnih programa i antikorupcijskim mjerama, „Tigar“ je obećao radikalan zaokret prema politici tvrde ruke i okončanje svih pregovora s naoružanim skupinama.
Programska razlika među kandidatima nije mogla biti oštrija. Novi favorit desnice ne skriva namjeru da pokrene široku vojnu ofenzivu protiv gerilaca, narkokartela i organiziranog kriminala, zazivajući izgradnju mega-zatvora i drastično pooštravanje kaznene politike. Taj model podsjeća na sigurnosni eksperiment Nayiba Bukelea u El Salvadoru, s tom razlikom što Kolumbija ima daleko složeniju povijest oružanog sukoba i geopolitičku težinu.
Posebnu dimenziju priči daje potpuno urušen odnos između odlazeće kolumbijske administracije i Bijele kuće. Petro se tijekom mandata pretvorio u jednog od najoštrijih kritičara Trumpove vanjske politike, od masovnih deportacija preko napada na brodove osumnjičene za trgovinu drogom do otvorene osude komandoskog upada u Venezuelu. Njegove prijetnje pobunom Latinske Amerike i oživljavanjem Monroeove doktrine pretvorile su bilateralne odnose u otvoreno neprijateljstvo koje sada kulminira na izbornom terenu.
De la Espriella je upravo na tim ruševinama gradio svoj imidž, otvoreno pozdravljajući intervencionističke poteze koje je Petro prozivao. Dok aktualni predsjednik više nema ustavno pravo kandidirati se, on i dalje drži ključne poluge mobilizacije koje sada koristi kako bi osporio legitimitet procesa. Situacija visi o niti nekoliko stotina tisuća glasova, dok se obje strane utrkuju u podizanju uloga i zazivanju vanjskih sila koje bi trebale ovjeriti ili srušiti volju kolumbijskog naroda.
Država koja se pola stoljeća borila s gerilskim skupinama sada ulazi u vakuum u kojem svaka riječ može poslužiti kao okidač za novu eskalaciju. Dok se čeka konačna potvrda rezultata, jedno je sigurno: Kolumbija je postala poprište na kojem se lome koplja između intervencionističke desnice i ljevice koja više ne vjeruje zapadnim institucijama, osim, ironično, državi Izrael koju zaziva u pomoć.

Nema više da Maduro solira i glumi Escobara sada je Donald Trump capo di tutti capi. Btw, pošto tona koksa u Kolumbiji?
Brojanje pilića prije nego što se izlegu…
Vjerojatno je najbolji opis takvih preuranjenih slavlja.
Inače, kampanja na predsjedničkim izborima u Kolumbiji je bila vrlo živopisna i puna folklora…
Jedan predsjednički kandidat je prethodno dva puta upucan u glavu,
A ubijeni su voditelj kampanje i pomoćnik drugog predsjedničkog kandidata.
Sam kandidat je živ. Zasad…
Presjednik Gustavo Petro se zamjerio conistima..
Prije par dana: 11. juna, kolumbijski predsjednik Gustavo Petro kaže da su postupci Izraela uporedivi sa “povratkom u nacističko doba.”
Lijevo i desno je obrazac još od francuske revolucije za držat svijet pod kontrolom i zauzimat pažnju tim obrascem samo se utvrđuje status quo. Konkretno šta se Kolumbije tiče, CIA će držat pod kontrolom trgovinu kokainom bili na vlasti lijevi ili desni. Za Ameriku se s razlogom kaže da je najveća demokracija na svijetu i kao takva ima najrazrađeniji mehanizam za proizvodnju spektakla oko izbora kako bi se svi nabrijali i najveće pobjede su one sa od 0 do 1% kako bi se kod ljudi zadržao dojam da oni o nečemu odlučuju i takvih je još uvijek većina. Da bi to i bilo tako postoje mediji kojima upravljaju tajne službe i big tech korporacije koje su zaslužne da se sad ova vijest iz Kolumbije pojavila i na periferiji periferije sad i ovdje. I meni je jasno kako bi ta propaganda bila prihvaćena da je bilo potrebno djelovanje okultnih sila na… Čitaj više »
Dana 22 06. “Kolumbijski predsjednik Gustavo Petro rekao je da se Izrael miješao u kolumbijske predsjedničke izbore, navodeći navodne nepravilnosti u procesu prebrojavanja glasova u zemlji, kao i pozive na potpunu reviziju i ponovno brojanje glasova.”
Sasvim očekivano i loše za Kolumbiju.
Izbori su lakrdija odavno.Jakim faktorima nipošto ne odgovara da su slobodni,a ako nisu slobodni,nemaju smisla,onda je to sila i diktatura bez obzira kakvo joj ime daju.Postoje primeri,u Singapuru,da sve partije pola godine pred izbore dobiju jednak broj sat,svega 5-6 koje se odnose na sve medije,da kažu šta imaju.Ebeš ti to kad te lovarni podvrgnu ispiranju mozga,iskaču iz frižidera i onda proglase svoju pobedu.To je silovanje,a ne biranje.
Rusiju su optuzili da se mjesa u izbore u kojekakve zemlje nikad nisu objasnili na koji nacin i nikad nisu objasnili zasto to radi Amerika i danas sve agresivnije EU
Poslednjih decenija levičari se većinom nisu proslavili u Južnoj Americi povećanjem životnog standarda građana. Njihovo “levičarenje” uglavnom se svelo na verbalni anti-amerikanizam.
kapice ionako kontroliraju cijelu Latinsku Ameriku, kao i Sjevernu anglosaksonsku Ameriku (SAD i Kanada) salvadorski predsjednik Nayib Bukele… donmeh, kao i Javier Milei u Argentini (praujak mu je bio rabin), kao i predsjednica Mexika Claudia Scheinbaum,,odnosno za nju se zna da je pripadnica izabranog naroda. uvijek isti šou: “desničari” U Latinskoj americi, kao sada i ovaj Abelardo de la Espriella, kao i donmmeh Javier Milei, kao i onaj novi čileanski predsjednik, José Antonio Kast, kao i ranije Bolsonairo u Brazilu su noahidi (nežidovski cionisti), koji se kunu na vjernost Izraelu i izbaranom narodu , Habadau i Šnersonu.. da bi kofol glumili konzervativce koji su protiv LGBT ideologije, itd “ljevičari”,kao ranije Evo Morales u Boliviji, i onaj polu-hrvat Gabriel Borić u Čileu, i onaj nekadašanji urzugvajski lupež, pokojni Jose Mujica (nije mali Mujo, veće se čita Muhika) i još veći lupež i kriminalac Lula u Brazilu, kofol kritikuju Izrael, ali su za… Čitaj više »
Da nisu..onako…slučajno doveli Janšu u Slovenistanu???
Ovo se zove prva ruka