fbpx

Vrijeme je za buđenje – Na izborima se mijenjaju samo marionete, a ne stvarni vladari

Lažne nade

Na jednoj od Facebook stranica se ranije prošlog tjedna vodila zanimljiva rasprava na temu “što bi bilo da je Marine Le Pen pobijedila na predsjedničkim izborima u Francuskoj”? Iako se većina složila s očiglednom činjenicom da je novi francuski predsjednik Emmanuel Macron običan sintetički proizvod, zec u posljednjem trenutku izvučen iz Rothschildovog šešira, koji je uz pomoć medija i raznih drugih trikova postavljen za predsjednika kontinuiteta, mnogi drže da se ništa ne bi promijenilo ni dolaskom na vlast kandidatkinje “Nacionalnog fronta”.

Uglavnom su rasprave “što bi bilo da je bilo” bespredmetne, ali ova možda ne. Naime, tko sa sigurnošću može tvrditi i da ishod Brexita nije namjeran i proračunat, jer je došlo vrijeme da se javno ozakoni incestuozna veza između Washingtona i Londona. Da se Velika Britanija konačno de iure razvede od Europske unije, kojoj u pravom smislu te riječi nikada nije ni pripadala, a sve žalopojke Davida Camerona i zagovaratelja ostanka u EU su samo dekor za prljavi dogovor u sklapanju vječnog i neraskidivog “Saveza UK-USA”? Na kraju, gdje su nestali UKIP i Nigel Farage? Istina, stranka još uvijek postoji, ali se Nigel Farage ponio kao netko tko je obavio zadaću i netragom nestao, pa se pojavio u medijima kada je, navodno, tražio njemačko ili američko državljanstvo.

Nakon toga imamo Trumpa, kojega je teško voljeti, ali je Hillary Clinton ipak bila previše, prema mnogima dokazani masovni ubojica i zlotvor. Trumpa je navodno pojeo “Deep State” i sada se ponaša gore od Baracka Obame i Hillary Clinton zajedno. No, tko kaže da tako nije zamišljeno još od početka?

Ranije smo svjedočili apsolutnoj pobjedi grčke Syrize, koja je s političke arene pomela Novu demokraciju i PASOK i ulijevala nadu u promjene, da bi na kraju Alexis Tsipras za Grke donio gore odluke od višedesetljetnog političkog terora grčkog političkog establishmenta zajedno. Spomenimo i primjer španjolskog Podemosa, koji je na početku u programu imao izlazak iz eurozone, NATO pakta, ukidanje mjera štednje i što sve ne, da bi naklon prvih lokalnih izbora na kojima je polučio nekakav uspjeh radikalno promijenio program stranke i odustao od svih obećanja.

U spomenutoj raspravi se ne može zaključiti što bi bilo da je pobijedila Marine Le Pen, ali slični radikalni obrati ne ulijevaju nadu u bilo kakve promjene sve dok su države EU ustrojene tako da je potpuno svejedno tko će ih voditi.

Iako su mnogi s punom pravom priželjkivali poraz političke spodobe Emmanuela Macrona, konačno je završila i farsa s francuskim predsjedničkim izborima od kojih su mediji i društvene mreže, dijelom i autor ovih nekoliko redaka osobno, stvorili toliku buku da se činilo da se radi o “biti ili ne biti” za Francuze, EU i cijeli svijet.

Pobijedio je Macron. Izgubila je Le Pen. Koga briga!? Mjesec dana se nije pričalo ni o čemu drugom, kao da je to važno, kao da bi se nešto promijenilo, osim privida.

Jedna od izjava na koju bi posebno trebalo obratiti pažnju je da je sve imalo dublji smisao i cijela buka je zapravo dio scenarija da bi ljudi na kraju radosno dali svoj glas marioneti piramide koja će samo učiniti ono što joj se kaže na višim razinama.

Unatoč željama i nadanjima ljudi, vjerovanju da Marine Le Pen nije dio političkog establishmenta, možda u to vjerujemo samo zato što bi htjeli da je tako, iz sebičnosti ili kako bi zadržali ovo malo nade koja nas drži u životu?

Pogledajmo danas koja je razlika između Busha i Obame, koga javnost optužuje za zločine i Afroamerikanca i čovjeka nade koji je 2008. u Berlinu dočekan od stotine tisuća ljudi pred kojima je govorio bez neprobojnog stakla? Koja je razlika između Trumpa i Obame?  Kakva je razlika između koalicije Nove demokracije i PASOK-a i Syrize Alexisa Tsiprasa, Berlusconija i Prodija, Renzija i Salvinija, Merkel i Martina Schulza, Marine Le Pen i Emmanuela Macrona.

Jedan od zanimljivih komentara je bio “da je birati između ovih političara kao tražiti razliku između Ratzingera i Bergoglia, odnosno, između skupine Opus Dei i Družbe Isusove. Jedni eksploatiraju sebičnost, a drugi manipuliraju dobrim osjećajima ljudi. To je jedina prava razlika između dva glavna vrha piramide moći u zapadnom svijetu, a na nju se nitko nije popeo bez zelenog svjetla onih koji stvarno donose političke odluke”.

Na primjer, kakva je razlika za neko dijete na Bliskom istoku je li mu bombu na glavu bacio Obama ili Trump? Nikakva. Niente. Nula. Nada ili po pitanju Emmanuela Macrona i Marine Le Pen možemo reći “rien”.

Tijekom proteklih godina su umovi Europljana pomućeni taktikom “podijeli pa vladaj“, a sada je trend slogan  “Europa da – Europa ne”. Ipak, bilo bi tako lijepo kada bi mogli govoriti o Europi koja bi bila dobro izgrađena, demokratska, pravednija, ali to nije ono o čemu oni žele govoriti. Žele nas podijeliti i dovesti pred svršen čin da biramo “manje zlo”, koje ćemo odrediti ovisno o našoj političkoj i svjetonazorskoj orijentaciji.

No, ne postoji “manje zlo”. Postoje samo marionete kojim upravlja lijeva ruka i marionete kojima upravlja desna. Razlike? Kad oni nisu čisto kozmetičke, na kraju se svode na trećerazredna pitanja koja površno moraju zadovoljiti dio svog biračkog tijela, ništa više.

U ovom trenutku se budi sumnja da je Le Pen protiv Europe točno koliko i Tsipras, samo u retorici. Inače, kako objasniti da je bila korak do francuskog predsjedništva? Oni za koje je establishment siguran da bi ispunjavali predizborna obećanja, te da će ih time ugroziti, nikada ne bi uspjeli izgraditi stranačku infrastrukturu i ostvariti ovakav politički uspon.

U jednom od svojih članaka Thierry Meyssan govori o ulozi Opusa Dei u izgradnji Europske unije kroz poslijeratno recikliranje bivših fašista i nacista, na što je teškom mukom morao pristati Charles de Gaulle.

Poznato je da je Europska unija je od početka, odmah nakon Drugog svjetskog rata, bio projekt osmišljen, financiran i režiran od strane Sjedinjenih Država koje su već tada odlučile od Europe stvoriti svog ekonomskog i političkog vazala.

U to je vrijeme američka vlada tim projektom htjela zacementirati svoj utjecaj u Zapadnoj Europi koja je trebala čuvati “demokratski svijet” od utjecaja i prijetnji koje su dolazile od strane sovjetskog komunizma. Dakle, sve priče kako su za stvaranje Europske unije zaslužni “vizionari” kao što su Konrad Adenauer, Joseph Bech, Johan Willem Beyen, Alcide de Gasperi, Robert Schuman, Paul-Henri Spaak su obične bajke za malu djecu, posebno ako uzmemo u obzir da su među utemeljiteljima, osim Francuske, dvije zemlje koje su izgubile Drugi svjetski rat, ali i tri supersile zajedničkog imena “Benelux”.

Upravi iz redova gubitnika i kolaboracionista je Opus Dei, prema tvrdnjama Thierrya Meyssana, reciklirao bivše fašiste i naciste, čemu se general Charles de Gaulle pokušao oduprijeti. Veliki dio Francuza je masovno i do posljednjeg trenutka pružao podršku fašističkom režimu maršala Pétaina i na konferenciji na Jalti su saveznici odlučili okupirati Francusku. Odmah nakon pobjede su postrijeljali većinu Pétainovih ljude i nepodobne muškarce starije od četrdeset godina. Genij generala De Gaullea se htio predstaviti kao vladar slobodne Francuske, što je činio cijelo vrijeme njegove londonske avanture. On se predstavljao kao jedini legitimni predstavnik antifašističke Francuske, ali je itekako bio svjestan da Pokret otpora koji je djelovao na francuskom tlu  većinom čine komunisti i marksisti, i De Gaulle se plašio poslijeratnog ustanka. Churchill mu je dao podršku i pripisao mu zasluge za oslobođenje zemlje okupirane od strane neprijatelja.

Ponesen tom logikom, Charles de Gaulle je bio prisiljen prihvatiti prijedlog fašističkih biskupa i podijeliti amnestije, a brojne je Petainove suradnike prikazao kao pripadnike ili simpatizere Pokreta otpora. Ovo recikliranje francuskih fašista je pozdravili dvoje članova Opusa Dei, Maurice Schumann i grofica Thérése, supruga maršala Leclerca de Hautecloquea. De Gaulle je mislio tako izbjeći građanski rat. Međutim, ova taktika je dozvolila političarima profašističke krajnje desnice da se integriraju u nove demokratske institucije, a one su danas iste kakve su stvorene nakon Drugog svjetskog rata.

Dakle, čak i da je na francuskim izborima pobijedila Marie Le Pen, gotovo sigurno bi završila kao Tsipras, odnosno, ne bi se promijenilo ništa.

A što je s Macronom? Pa on dolazi iz Banke Rothschild i jamstvo je apsolutnog kontinuiteta. Dakle, ništa se ne mijenja. I što sad? Ako je sve bio igrokaz, što možemo učiniti? Očito ono od čega nas žele odvratiti i trebamo se potruditi da ne zagrizemo mamac na udici.

Bavimo se ozbiljnijim stvarima koje će imati pravi učinak, umjesto da osjetimo zadovoljstvo zato što smo glasali ili na bilo koji način podržali za dobitnika Nobelove nagrade za mir koji je kasnije bombardirao milijun ljudi. U međuvremenu pokušajmo izbjeći zamke  namjerno dizajnirane da nas odvedu na krivi put. Ovdje nije vrijeme ni mjesto za prezentiranje političkog programa ili načina kako svijet učiniti boljim, ali se čini da su svi raniji izbori i na kraju francuski, oko kojih se digla tolika buka, pokazali da je u politici vrijeme “poslanika” prošlost.

Pomirimo se s tim i upitajmo se što nam je činiti?

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
26 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Antonio
Gost
Antonio
3 godine prije

Dobra tema. Dobar naslov. Dobar odabir drzavnike na grupnoj fotografii. Samo mi se cini da Le Pen tu ne pripada.
Dali cemo se probuditi? Tesko, nama kao da u hrani neko stavlja umrtvujucu supstancu. Ali, kako nas sve vise jasu, tako cemo morati da se probudimo,
Inace puknut ce kicma. Ona ista kicma koja SAD i EU zeli da nam uvek bude savijena.

Guest
Gost
Guest
3 godine prije

Kako to ide…probudimo se kad smo jako gladni, nas vecina, a oni kazu nek jedemo kolaca ako nemamo kruha

Bilo kuda, kiki svuda
Gost
Bilo kuda, kiki svuda
3 godine prije

Sve drzave, koje nemaju drzavnog kratkorocnog, srednjerocnog ili dugorocnog programa, izvire iz znanog marionetnog programa problem- sulution.

Andrej
Gost
Andrej
3 godine prije

A zašto si nismo odmah nalili čašu čistog vina i napisali da je problem u kapitalizmu? Onaj socijalistički eksperiment ste trebali nastaviti dograđivati, testirati i mijenjati. Pa zar ste se vi šaka balkanskog jada, umislili da možete parirati svjetskom kapitalističkom modelu. Pa gdje su vam kolonije iz kojih ste vukli i akumulirali kapital? Nemate?! Pa zar ste mislili da će vam u razvoju socijalizma pomoći EU bankari? Eto vam sada Todorica i bratiju koji se pozivaju na socijalizam kada treba prebaciti dugove na proletere. Što zjake prodajete po EU, gledajući što će drugi napraviti? Neće napraviti ništa pametno sljedećih sto godina. Ma neće vam EU udijeliti milost (ruku na srce, niste je niti zaslužili). Vidjeli ste svojim očima kako su banksteri u sekundi pohapali pirejsku luku. Da li je to potrebno crtati? Koliko godina poznajete poslovicu da si “dužan kao Grčka”? Svih tih desetljeća, Grčkoj u EU nije za rukom pošlo baš ništa, a nemojte mi prodavati priču da su grčki radnici redom tipovi sa dvije lijeve ruke. Naravno da nemaju dvije lijeve ruke, ali ipak imaju kao i vi glavu u guzici.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije

Progledavanje.

samo tata
Gost
samo tata
3 godine prije
Reply to  subaru

…neko sad…a neko nikad

Ana
Gost
Ana
3 godine prije

Vrijeme za budjenje? Probudimo se… I sto onda? Sto nam je ciniti? Sto mozemo? Jos nismo dosli do stupnja da vise nemamo sto izgubiti. Kada bude tako, onda ce, kao i u svakoj revoluciji, krv teci u potocima. I nevina, i najkrivlja…

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije
Reply to  Ana

U tome i jeste problem i najveća snaga onih koji nama vladaju – više niko ne veruje da su promene moguće. Čak i da poveruju da su promene moguće ne veruju da ima poštenih ljudi da ih sprovedu.
Ali nije tako. Ima ideja koje su dobre i ima ljudi koji su spremni na odricanja da bi ih “izgurali”. Najveći je problem što moramo birati između onih “koji su odlučili da nam budu vođe” umesto da sami biramo ljude iz svog okruženja za koje ZNAMO da su vredni tog izbora. Nije kriv politički sistem, politički programi – krivi su ljudi koji sve to zloupotrebljavaju.

Šta je činiti? Kao što je autor rekao svaki izbor od ponuđenog nas vodi u produžetak trenutnog stanja (zašto bi i menjali kada im odgovara?). Moramo sami da se aktiviramo! (obrati pažnju na ironiju – reč SAMI se odnosi na narod a OSTALI su šaka ljudi koji vladaju). Očekivati da se pojavi spasioc i izbavi nas je nerealno, čak opasno jer se tako samo uspavljujemo i gubimo dragoceno vreme, štaviše kako vreme prolazi sistem eliminiše sve poluge koje bi se protiv njega mogle upotrebiti. Jedino kako bi taj spasioc mogao delovati je revolucija – da li je to ono što želimo?

Ja ne želim revoluciju, ne želim ratove ni vanredna stanja. Ne zato što ne želim promene već što ZNAM da se sve promene mogu postići mirnim putem. Ali do plana moramo doći zajednički i zajednički ga sprovesti. Danas je to lakše nego ikada, imamo internet koji nam pruža gotovo neograničenu komunikaciju. Ja imam konkretan predlog: započnimo diskusiju na ovom portalu. Uredništvo je obećalo da radi na omogućavanju takvog nečega i kada omogući idemo redom – jedno po jedno pitanje i odgovori na njega. Vremenom, kroz diskusiju, će se iskristalisati rešenja, biće sve više učesnika i imaćemo mnogo precizniji uvid kakav je ko nego što ga možemo steći iz predizborne kampanje pa ćemo moći sami da “iznedrimo” svoje predstavnike.

piretis
Gost
piretis
3 godine prije
Reply to  shumadinac

@Shumadinac. Nisam misli da se s nekom tvojom izjavom neću složiti. Ali eto, desilo se i to.
Istinske promjene su nemoguće mirnim putem. ( I ne, nisam ni komunist ni anarhist.). Daj samo jedan uspješan primjer. Razgovor i komunikacija je za razumne, a to je vrlo rijetka osobina. To posebno vrijedi za one na vlasti, i one koji tamo žele dospjeti. Da skratim, izborima mijenjamo vlast a oružjem sustav.

shumadinac
Gost
shumadinac
3 godine prije
Reply to  piretis

@ piretis – Ljudi su se autosugestijom lečili od teških bolesti, to je dokazano, nije fantastika. Čak je i opšteprihvaćeno, doktori insistiraju na pozitivnom pristupu. Ali mi nismo bolesni i ne treba nam ništa radikalno. Dovoljno je da se kolektivno odlučimo na promene i sistem je nemoćan – jesi li negde čuo za vojnike ili policajce milionere?
Ne kažem da je lako ali kažem da nije nemoguće. Samo je potrebno da ideja bude prikazana na pravi način i proširiće se kao požar – kao hrišćanstvo, kao komunizam. Ne kažem ni da će biti mirnim putem, to je samo moja želja. I razuma ima sasvim dovoljno ali je problem što je emocija još i više. Zato i pozivam na dijalog, na raspravu da bi emocije bile potisnute činjenicama.

subaru
Gost
subaru
3 godine prije
Reply to  shumadinac

Šumi odi kod Nostradurusa i proćitaj oportunizam i bit će ti jasno zašto to nije moguće što govoriš. Narod može popaliti jedino elita onda narod gine za “više” ciljeve nesvjestan da je izmanipuliran i debilan.

gostgost
Gost
gostgost
3 godine prije

ocito da SE stvari nece promjeniti sve su to lutke na koncu rjesenje je samo jedno ONEMOGUCITI LUTKARA

subaru
Gost
subaru
3 godine prije
Reply to  gostgost

Asteroid je jedini u mogučnosti ponuditi tu opciju.

Pen
Gost
Pen
3 godine prije

Cirkus za proletere

Nikola Turajlić
Gost
Nikola Turajlić
3 godine prije

Ma ljudi da li je tom moguće da je autor, demokratski bojovnik bez mane i straha, totalno izgubio vjeru u demokraciju i sada širi najcrnji defetizam. Njegov problem, kao i ostalih zagovornika demokreature je da isti nasjedali na propagandne floskule i mantre “promotera slobode, demokracije i ljudskih prava” i dalje razradjivali ove u svojim fantazmagorijama, koje su udaljene svjetlosnim godinama od stvarnosti.
Činjenica je da je svjetska financijska oligarhija, Imperija haosa, po dva svjetska rata i svijetskoj komunističkoj revoluciji, potpuno ovladala tzv. zapadnim demokracijama i ima ogromni utjecaj u ostatku svíjeta. Države, čiji režimi na bilo koji način remete poredak uspostavljen Imperijom kaosa su izložene hibridnom (propagandi, te ekonomskoj i političkoj destrukciji kao Rusija), a po potrebi ako su vojno slabe i oružanom ratu (kao Libija). Sve to se provodi preko imperijalnog vazala USA i njihovih europskih i ostalih satelita, dok su državnici ovih država marionete koje revnosno odradjuju zadatke koji se pred njih postave. Relevantne političke stranke, koje su “kao demokratska garancija” su postale korumpirane interesne grupe, koje se smjenjuju na vlasti, a provode sve zadanu ulogu. Ilustracije radi treba spomenuti, pored Nobelovog laureata Obame, koji je vodio samo pet ratova u svoja dva mandata i ex socijalističkog predsjednika Francuske Hollandea, koji je bio najveći sirijski ratni huškač i propagandista protiv Rusije.
Imperija kaosa je višestruko osigurana od potencijalnih remetitelja “mangupa iz vlastitih redova” jer se ovi izoliraju od strane domaće političke, ekonomske, administrativne, pravosudne i svake druge elite, te su prisiljeni bezuvjetno kapitulirati.
Činjenica je da su svi učesnici “demokratskih” procesa svjesni napred opisanog stanja stvari i da se prilikom izbora poneki od njih služi i “bogohulnim” izbornim sloganima, kako bi “digli rep poluizgladnjelim zapaadnim, pohlepnim i proždrljivim svinjama”, da bi po izboru okrenili ćurak i postali najrevnosniji imperijalni službenici.
Što se pak tiče Trumpa, iznevjerenog autorovog favorita, ovome kao “kontzroverznom” milijarderu nije bilo ni na kraj pameti da remeti postojeći red stvari, ali je napravio grešku u koracima, jer je vjerovao da će mu Imperija kaosa tolerirati naivni pokušaj dizanja “repa Putinu” (imperijalnom smrtnom neprijatelju), kako bi razbio savez sa Kinom. Zato je sada zbog primjera svim ostalim potencijalnim remetiteljima, kao i poluizgladnjelim proždrljivim i pohlepnim svinjama, koje su za njega glasale, izložen čoporativnim atacima imperijalnih medija i njenih državnih slugerana, iako je u svojim dosadašnjim postupcima “gori”, čak i od notornog ratnog zločinca Obame.
Na autorovo pitanje “što nam je činiti” je jednoznačan odgovor. parafrazom partizanske krilatice: “Nema kuda, jer je imperijalna vojska svuda!”

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
3 godine prije

Koliko se sjećam, ako je imperijalna vojska i bila “svuda” , destine iljada je odabralo šumu.Mislim na partizane

Nikola Turajlić
Gost
Nikola Turajlić
3 godine prije

Sjedi, jedan! Pomiješao si babe i žabe. Po oslobodjenju ili okupaciji (ovisi o opservaciji partizanske pobjede) su partizani postali narodna vojska (a KNOJ ili kako su se već zvali), koja je ganjala po šumama četnike, križare i baliste, koji su tamo imali staništa. Dakle, partizani nisu postojali u vrijeme isticanja, ispravljam se, komunističke parole.

Osoba C
Gost
Osoba C
3 godine prije

Možda se pokaže da je onaj Kim univerzalni lijek. Armagedon, reset, pa iznova.

Lovejoy
Gost
Lovejoy
3 godine prije

Hmmmm….Babiću….ovaj text mi zvuči kao da ga je pisala osoba koja nikad nije čula za “teoriju urote”, već je pogledala onaj propagandni film s tomom hanksom, pa je sad pere paranoja, i u svemu vidi “opus dei”…
…ili je to babić suptilno pokusavao natuknuti nešto što zna, a boji se napisati, jer ce upasti u kategoriju teoreticara urote, a želio bi ostati mainstream…. mada mainstream vidi koliko i konj kad mu nataknu naočnjake- samo pravo, ni lijevo ni desno
gle….. jedna nova riječ se pojavila u novinarskom žargonu zadnjih dana, nisam je prije primjetio: ” deep state” ….. daj da neko pojasni- sto je to … jel to opus dei ? 🙂
da nisu to oni “gremiji”…. a ko je gremi….? to se niko ne upita..
kažu – teorije urote- smiješno…
Kao da bi se neko urotio da oguli sirote budale koje imaju viška love i manjka pameti…. pa kom bi to palo na pamet??? ma ne, ne bi gremiji nikada 🙂

Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
3 godine prije

Problem počinje od pristranih, lažljivih i korumpiranih medija. Većina ljudi je suviše komforna da bi trošila vrijeme na potragu za istinom,a i sami mediji su postali majstori psihologije i izvrtanja činjenica. Dok god je ljudima dovoljno dobro, neće ih biti briga za svijet oko njih. Očito im je dovoljno dobro. Vlada ne želi mijenjati ljude da budu bolji,a ljudi su loši da im se podvali takva vlada. Krivnja se prebacuje na medijski eksponirane “neprijatelje”, a nezadovoljni narod se sve više iseljava. Prva stvar koju treba napraviti je riješiti se lažnog tuđinskog medijskog utjecaja. Za to treba imati poštenu narodnu vlast i sa njom poštene medije u narodnim rukama. Ali bojim se da smo još daleko od toga.

Osoba C
Gost
Osoba C
3 godine prije
Reply to  Slagerpjevac

@Slagerpjevac
Ovo mi se učinilo kao zgodan dodatak Vašem komentaru:
”U socijalizmu smo novine čitali između redaka, a danas čitamo između novina. Moram pročitati sve novine da bih imao kompletnu sliku. Već me izludilo i gledati četiri dnevnika na dan. To mi je jedina zanimacija u životu.”
Igor Mandić

Slagerpjevac
Gost
Slagerpjevac
3 godine prije
Reply to  Osoba C

Hvala. Istina da je to zamoran posao ali 1Klik(tocka)hr je zakon. Sve naslove pregledam puno brze i uz mali opis clanka ne moram ni posjetiti te ljigave linkove.

Nightwatch
Gost
Nightwatch
3 godine prije

Uvalise nam “demokraciju” a ispada da je jedina razlika u tome ko ce provodit diktaturu iducih par godina. Samo borba interesnih skupina, ni govora o kolektivnom dobru.

e^(1/e)
Gost
e^(1/e)
3 godine prije

“demokratsko društvo nikada nije postojalo a, koliko vidimo, nikada ni neće postojati. Društvo je po svojoj prirodi oligarhalno, a moć oligarhije se uvijek oslanja na snagu i prijevare … Moć se ponekad može dobiti i održati bez nasilja, ali nikada bez prijevare. “

Balad
Gost
Balad
3 godine prije

Od marksovih vremena jasno je mislećim ljudima da su poilitičari samo eksponenti vladajuće ekonomske oligarhije, tzv. “elite”, a država koja bi u osnovi trebala biti servis sviju građana – samo transmisija interesa kapitala prema vlasti, koja ih potom ozakonjuje. Potom se kaže kako zakone treba poštivati, i da za sve jednako vrijede! 🙂 🙂 🙂

“Pomirimo se s tim i upitajmo se što nam je činiti?”

Pomiriti se s čim? Samo sa istinom, ako je konačno sjela u prazne, potkupljene, dresirane i stanjem zadovoljne glave, a potom djelovati.

– prvo, obrazovanjem
– drugo, smanjujući manevarski prostor vladajućima i preusmjeravajući ga u korist naroda
– treće, revolucijom ma koje vrste ostvariti 3 komponente demokracije: političku, socijalnu, ekonomsku, i to – globalno

Kad tad će se to ostvariti, i zvat će se socijalizam. Tko ne žali za patnjama ljudi širom svijeta uzrokovanih vladarima iz sjene, ni za njim ne treba žaliti ako ga revolucija odnese kud i spada. Među humane ljude svakako ne! 🙂 🙂 🙂

Andrej
Gost
Andrej
3 godine prije
Reply to  Balad

Upravo tako! Okupiti ljude koji razmišljaju poput vas i stvoriti političku platformu. Napraviti barem prvi korak, da nas ne izjeda sram zbog onoga što ostavljamo u nasljeđe svojoj djeci.
Neka glasnici novoga doba budu oni koje krasi ZNANJE I MORAL (a ne znanje ili moral).

POVEZANE VIJESTI

Izbornik