Malo toga može kompromitirati bilo kojeg političara u Latinskoj Americi kao američka podrška, jer narodi u regiji dobro pamte svoju povijest i ne vjeruju Washingtonu, za Foreign Policy piše politički analitičar Lindsay O’Rourke. Dakle, ujedinjujući svoje napore s ciljem smjene “režima”, vođa venezuelanske opozicije i Amerika na sebe preuzimaju veliki rizik, koji može prerasti u još jedan teški sukob.
Venecuela je bila jedna od najstarijih latinoameričkih demokracija, ali godine neučinkovitog gospodarskog upravljanja, korupcije i rastućih autoritarnih apetita predsjednika Nicolasa Madura su potopili zemlju u krizu, piše Lindsay O’Rourke, politički analitičar s Bostonskog koledža.
Danas je venecuelanski bolivar, nacionalna valuta, gotovo bezvrijedan. Prošle godine je hiperinflacija iznosila 1 300 000%. Glad se širi zemljom. Oni koji su mogli već su pobjegli u susjedne države, a zbog vala migranata je u nekoliko zemalja Latinske Amerike, počela humanitarna kriza. Američki predsjednik Donald Trump je 23. siječnja izjavio kako će, ako Maduro odluči upotrijebiti silu za suzbijanje prosvjeda, Washington, koji podržava oporbu, kao odgovor razmotriti “sve moguće opcije”.
No, autor članka upozorava da smjena vlade u Venezueli, pogotovo na inicijativu Sjedinjenih Država, izgleda vrlo rizično. Unatoč činjenici da je više od 20 zemalja slijedilo primjer Washingtona i priznalo vođu venezuelanske opozicije Juana Guaidóa za privremenog predsjednika, prosvjednici bi trebali biti oprezni.
Čak i prema nekim američkim medijima, prije nego što se proglasio predsjednikom, Guaidó je koordinirao svoje akcije sa Sjedinjenim Državama. To je navodno dio plana Washingtona i njegovih “saveznika u Latinskoj Americi”, kojima je cilj svrgnuti Madura. Čini se da se administracija Donalda Trumpa već neko vrijeme kreće prema smjeni vlade u Caracasu. U kolovozu 2017. je predsjednik Trump spomenuo “vojnu opciju” u Venezueli. 2018. su novine pisale da se sadašnja administracija susrela s nezadovoljnim vojnim čelnicima u zemlji kako bi ih pripremila za potencijalni udar.
“I premda je Washington na kraju odlučio ne podržati urotnike, Maduro se i dalje sjeća toga i optužuje SAD za sve u Venezueli”, piše Foreign Policy, američki časopis koji uglavnom odražava stavove stvarnih vladara Sjedinjenih Država.
I ovdje je, prema O’Rourkeu, evidentna opasnost od previše nejasnih izjava Trumpove administracije u pogledu politike promjene “režima”. Možda Washington taj potez vidi kao jedini ispravan odgovor na humanitarnu krizu u Venezueli, ali zbog kontradiktornih izjava predsjednika Trumpa mnogi u regiji sumnjaju u dobre namjere Sjedinjenih Država.
Maduro je prošlog tjedna upozorio Venezuelance: “Ne vjerujte gringu!” I ne čudi što Latinoamerikanci uglavnom nisu zaboravili američki “diplomatski kurs” s početka XX stoljeća, kada su američki ratni brodovi preuzeli kontrolu nad većim dijelom regije.
“Ako se okrenemo samoj politici smjene režima, onda, kao što povijest jasno pokazuje, ona gotovo nikada nije završila uspjehom ni za zemlju, što i jeste cilj”, podsjeća analitičar.
“Na kraju su se države sa svrgnutim vladama, koje su otvoreno ili potajno bile neprijateljske prema SAD-a, uglavnom suočile s građanskim ratom. Pa ipak, bez obzira koliko neučinkovita politika smjene režima može izgledati, SAD je i dalje uporno provode. Tek nakon Drugog svjetskog rata se, umjesto topovnjača, Amerika konačno prebacila na prikrivene akcije, koje je uspješno testirala u 10 zemalja Latinske Amerike. Čak je i Madurov prethodnik, Hugo Chavez, koji se također suočio s neuspjelim pučem, bio siguran da je to djelo Amerikanaca”, piše autor, iako ne vjeruje u ovu verziju, jer, navodno, nema dokumenata koji bi to potvrdili.
U svakom slučaju, jasno je da su Venezuelanci sumnjičavi prema Sjedinjenim Državama. Stoga je priznavanje vladavine Guaidóa od strane Trumpa “mač s dvije oštrice”. S jedne strane, to može povećati autoritet opozicije u očima američkih saveznika, ali s druge, Venezuelanci bi mogli odlučiti da na čelu zemlje ne žele Guaidóa, niti da im se Washington miješa u unutarnje poslove.
Osim toga, kako je primijetio O’Rourke, priznanje vođe opozicije u ukupnoj slici čini malu razliku. Činjenica da SAD želi Madurovo odstupanje je dobro poznata. Američka podrška Guaidóu vjerojatno neće izazvati značajan pomak u ravnoteži unutarnjih snaga u Venezueli. Slična je situacija i na međunarodnoj sceni, gdje Maduro ima svoje pristalice, uglavnom okupljene oko Rusije i Kine.
Da bi shvatili kako američka potpora opoziciji druge države rijetko završava nečim dobrim, ne morate daleko tražiti primjere. Dovoljno je podsjetiti se Libije ili Sirije. U slučaju Venezuele, Guaidó je izjavio kako mu je potrebna podrška triju skupina: naroda, međunarodne zajednice i vojske. Od sve tri, možda je najvažnija potpora vojske, ali, nažalost za opoziciju, to je najteže postići, kaže američki politolog.
Visoki vojni čelnici smatraju da su njihovi stavovi usko povezani s trenutnom vladom i previše su zaglavljeni u postojećem sustavu. Pod novim vlastima bi netko mogao biti ugrožen optužbama za korupciju, kršenje ljudskih prava i krijumčarenje droge. I premda bi obični vojnici vjerojatnije suosjećali s Guaidóom, uz svu njihovu želju, vrlo je teško s njima surađivati.
Danas Trumpova administracija puno riskira. Ako Maduro i njegova vlada padnu, odnosi Sjedinjenih Država s Caracasom će se poboljšati, a Washington može biti ponosan na sebe. Ali ako Maduro ostane na vlasti, može okriviti Washington za umiješanost u državni udar. Sadašnji predsjednik Venezuele u ovom će slučaju slaviti ideološku pobjedu nad Amerikom i s pravom će moći Guaidóa nazvati “političkom marionetom ” Sjedinjenih Država.
Najgori mogući scenarij je da Washington izravno intervenira u ono što se događa u Venezueli, samo kako bi uništio Madurov režim. To bi vjerojatno bila katastrofa. Malo je ljudi u Venezueli spremno trpjeti strane intervencije, osobito iz Sjedinjenih Država.
Kao što je čelnik Odbora za vanjske poslove meksičkog Senata, Hector Vasconcelos, vrlo precizno primijetio: “Ništa više neće rasplamsati sumnju u legitimnost Juana Guaidóa od podrške koju dobiva od Sjedinjenih Država. Mi smo u Latinskoj Americi i Bijela kuća bi to trebala razumjeti. … Naučite povijest.”
zemlje latinske amerike su usa dvorište i tu su one gazde, nema toga tko ih voli ali ih svi slušaju i daju im novac direktno preko kupnje oružja ili raznih koncesija za usa firme, prema tome sve jedno je dali ih vole ili mrze dali im vjeruju ili ne, bitno je da ih slušaju i donose novce
Amerika širi sreču i blagostanje. Dobar primjer je Ukrajina sa mr. potrošenkom. Profesori su prije imali 100 eura plaču a sada su več na 150 eura mjesečno. Samo naprijed momci biče biče i kolača od gospodje Victorije ( alias fuck EU) .
..opkoliš jedan grad i držiš ga u ekonomskom okruženju te vojnom silom ne dozvoljavaš stanovnicima pristup hrani i vodi i nakon toga zapadnom logikom zaključiš da je vlast u gradu kriva za neimaštinu unutar zidova grada…hmmm….vjerovatno će za godinu ili kusur staljin biti kriv za milijun mrtvih lenjingrađana u njemačkom okruženju….
Amerika siri blagostanje i mir na zemlji kao recimo u Ukrajini sa mr.potrosenkom. Tamo su profesori imali place 100 eura a sada vec vrtoglavih 150 eura mjesecno. Bice i bolje kad dodje opet gospodja Victorija N ( alias f..c EU) sa pecivima i sendvicima. Sada je gospodja negdje po Parizu sa pecivima na barikadama.
Kad zavrsi Pariz pecivo radnja seli u Venezuelu?
Velike sile nikad nece dozvoliti da “mali”narodi budu vlasnici svojih resursa. Tako da u Venecueli nema veze ko vlada nafta ce biti vlasnistvo stranih gospodara. A Maduro da li je glup ili nije ne znam ali mislim da je pogrijesio kada je ponudio pregovore opoziciji jer to je pocetak kraja.
Ovaj “analitičar” Lindsay O’Rourke se stvarno pravi lud – postavlja stvari kao da Vašington zaista želi da pomogne tamo gde interveniše pa se sada “pita da Vašington ne nanese više štete ako se umeša”. Za kakve nas ovce ovakvi (odnosno njegovi šefovi) smatraju? SAD su intervenisale u Iraku “da pomognu narodu protiv diktatora” – da li postoje ikakvi podaci KOLIKI PROCENAT tog naroda je podržavao “pomoć”? SAD su intervenisale u Libiji… da li postoje ikakvi podaci… Svima je jasno da priča o demokratiji više ne prolazi, zato se gradi nova. Ovaj put će se pričati o sopstvenoj ugroženosti što će voditi upotrebi mnogo represivnijih metoda – ili što bi narod rekao “iz tiganja u vatru”. Društva su postavljena na dobrim (tačnije podnošljivim) principima ali su oni iskrivljeno do neprepoznavanja. Danas praktično nema zemlje u kojoj politika ne radi u korist malobrojne grupe umesto u korist svih podjednako. U takvoj situaciji… Čitaj više »
Ovaj pokusaj drzavnog udara u Venuzeli ce propasti,isto kao sto je propao u Turskoj.
Ove zemlje su previse bitne Rusiji, nece putko dozvoliti novu libiju.
T 160 Su uradili cudu velko.
Yankee go home!
Viva Maduro!
Lindsey O’Rourke je zapravo – zena.
😉
Socialisticka vlast ce da padne z ili bez Amerike jer su totalno nesposobni, nece im moci pomoci ni najveca ekonomija sveta Kina nit vojna Rusija. Po informacijama i Rusi i Kinezi imaju pun K ovog nesposobnjaka Madura in njegove elite, i vec rade na drugim opcijama. Upumpali im miljarde dolara pa jos najbolji ekonomski strucnjaki iz Rusije i Kine a ovaj jos nezna sta sa radi samo trosi kinesko-ruske pare
naučili smo povjest zadnjih 20 godina, kad je nekome dan ultimatum to je zadnja faza prije intervencija a onoga kome se dava ultimatum dovodi se pred svršen čin, Milošević nije htio potpisat sporazuma za Kosovo, talibani nisu htjeli predat Bin Ladena, Saddam nije htio napustit Irak ali njihovo odbijanje ultimatuma je značilo i njihov kraj, tako će biti i s Madurom, ako se koga hoće riješit samo mu daju ultimatum, Maduro je završio svoje i neće uspjet napravit rusko-kubansko socijalističko uporište u južnoj Americi
Gringo je jako porešio …. zakasnio je nekoliko desetljeća , zajedno sa svojim mentorima…. ovaj štos više ne prolazi ….
Smjena rezima nema ucinka i to su iz SAD-a vec trebali shvatit? Za SAD je to upravo ucinak. Rasturiti temlju, po mogucnosti rascjepkati na manje drzave i onda nema frke. Kad bi u Jugoslaviji ovako bilo kao sto je sada, svaka drzavica je prcija za sebe.