Nije ništa neobično ni naopako ako neko teži biti brži, bolji, jači, pametniji, ljepši, bogatiji… Težiti tome je sasvim na mjestu, ali samo ako se cilj postiže u okviru prihvatljivih normi.
Čak i olimpijsko geslo kaže: „Više, brže, dalje“, i to se postavlja kao cilj kome natjecatelji trebaju stremiti. Pobjednici se slave, nagrađuju i poštuju. Ali nekada se više pamte oni koji nisu pobijedili i osvojili medalju, nego u nečemu drugom, u nečemu što se zvanično ne ocjenjuje. Recimo, umjesto da istrče kao prvi, pomogli su protivniku da pred ciljem ne padne i zbog toga su ostali bez medalje.
Zato biti pobjednik ne znači uvijek biti prvi, biti stvarno, zvanični osvajač nekog trofeja; pobijediti na kvizu znanja; donirati najveću sumu novaca humanitarne pomoći. Može i gubitnik biti pobjednik. Nije važno samo koliko smo uradili, nego i kako, u kojim okolnostima, kome, s kojom namjerom, skojim entuzijazmom… Postoji čak i izreka: „Ko uradi malo, a ne može više, puno mu se piše. Ko uradi puno, a može i više, malo mu se piše.“ Dakle, svi mi imamo mogućnost biti pobjednik, ako za to imamo dovoljno volje i mudrosti, pa makar do cilja dolazili i porazom.
Vidjeli smo mnogo puta razne primjere kad neko „izgubi na mostu, a dobije na ćupriji“. Ili „baci uzvodno, a dočeka nizvodno.“ Recimo, kao dijete, vidjeli ste da je vaš prijatelj razbio loptom vazu, ali niste ga htjeli odati, mada ste odavanjem mogli zaraditi čokoladu. Kasnije vam je taj prijatelj stostruko vratio i postali ste još bolji prijatelji, a kad je to pričao drugima, i oni su vas više cijenili. Neki igrač tenisa je mogao stići lopticu koja je otišla u publiku, ali bi pri tom povrijedio djevojčicu. On je stao, izgubio poen, ali je dobio podršku publike i kasnije lakše pobjeđivao. I mnogo je sličnih primjera.
S druge strane, oni koji do pobjede dolaze nečasno, postaju negativci u očima onih koji ih okružuju. Pobijediti u političkoj borbi tako što protivniku podmetnete lažne afere; pobijediti u sportu saplevši ili odgurnuvši protivnika; pobijediti na ispitu znanja, tako što ukradeš tuđi test i potpišeš svojim imenom, sve to, kad se otkrije, dovodi do osude aktera.
I na kraju – lijepo je biti pobjednik, ali to nije tako teško postići kako nam se na prvu čini. I nakon poraza iz kog izađemo zadovoljni, koji nas učini boljim, koji nas nečemu nauči, mi smo pobjednici.
40 komentara
Bilo jednom…
….jest i biti ce
Lijepo je ponjediti pošteno.
Tako je a ne kao pravi srbi da poraz slave kao pobjedu (kosovo polje)
S druge strane, oni koji do pobjede dolaze nečasno, postaju negativci u očima onih koji ih okružuju.
Bilo nekada. Danas postaju uzor. Teška vremena došla.
Zato što je pala, jako pala cijena časti!
Ponuda je dostatna, samo slab marketing pa posljedicno i potraznja.
Zato, nek nam u prvom redu bude promoviranje casti a prokazivanje necasti i necastivog u drugom planu. Onda ce cast doci na cijenu.
Ovaj napis je čisti produkt magije odnosno magičnog razmišljanja.
Biti prvi, bolji, jači možda je u životinjskom svijetu prihvatljiv koncept jer životinjama to znači preživljavanje, i to natjecanje se odvija po prirodnim zakonima koji su nepromjenjivi za razliku od ljudi koji se natječu po društvenim zakonskim normama.
Cjela magija je u tome tko propisuje te prihvatljive norme.
Zaboravite te društvene postavke insertirane pomoću okultnih sila kojima su ljudi podložni obrnuto proporcionalno svijesnošću koju imaju.
Ćovjek za razliku od životinja ima nemjerljivo širu svijest, intelekt, um, razum i umjesto instikta kojeg imaju životinje čovjek ima intuiciju.
Sve to čovjeku daje mogućnost da spozna razliku između prirodnih i društvenih zakona te stvori balans.
Svako natjecanje stvara disbalans pa makar to bilo trčanje na 1000m.
Prirodno stanje među ljudima je suradnja, a ne natjecanje odnosno kolaboracija umjesto konkurencije.
Suradnja krati manipulaciju, a konkurencija je uvećava.
Samo magija može natjerati čovjeka da vjeruje u drveno željezo kao šta je termin prihvatljive norme, valjda društveno prihvatljive norme. To se kosi sa prirodnim poretkom stvari jer priroda već ima svoje norme od višeg zadane.
Oni pod uticajem magije to nemogu shvatiti, ali nije se nemoguće od magije oslobodit i smanjit njen uticaj na znatno manju mjeru.
Prirodno stanje među ljudima je suradnja!
Elementarno! Aksiom!
Da, aksiom je istina koja se ne dokazuje, iz aksioma slijedi teorem kao izvedenica, a iza teorema slijedi korolar kao kratki poučak međutim to sve vrijedi za primjenjenu matematiku, ali ne i za ono šta se zovu društvene znanosti i tu dolazimo do problema znanosti sa samom znanošću 🙂🙂
Izvini, zbog svoje ljenost poslužit ću se s CtrlC i CtrlV:
Aksiom ili postulat prema definiciji u klasičnoj filozofiji, je tvrdnja koja je evidentna ili dobro uspostavljena, te koja je prihvaćena bez kontroverzi ili pitanja. Tako, aksiom može biti korišten kao premisa ili početna tačka za dalje rezonovanje ili argumente, često u logici ili u matematici.
Stoj mi dobro i zdravo!
Naravno da je suradnja prirodno stanje medju ljudima, no ne treba iskljucivati natjecanje. Natjecanje sa sobom i drugima vodi usavrsavanju i suradnju dize na visu razinu
Opet se nisam probudio kao uspješan odvjetnik s Manhattana…
Ništa od jutarnjeg džoginga po Central parku…
I soka od svježe iscijeđene naranče…
P.S.
Punac mi Jozo odlučio počet trčat…
Od ponediljka.
Naša’ je u škabelinu oni Yassa dres…
Ima li danas da se kupe Yassa proizvodi?
Yugoslavenski asortiman sportskih artikala!
Znam! Fabrika je bila iz Varaždina. Imam njihov kupaći kupljen davne 1990.
PS Imam negde i triko.:))
Nema vise sukna od domace plastike
Ali ima od kineske plastike.:))
Pojmovi pobjednik i gubitnik podsjećaju na to da u pozadini mora postojat borba, sukob, natjecanje. Sad, kakva borba, kakav sukob ili natjecanje…to je bitno… da bi, uopće, imalo smisla bit pobjednikom.
Čovjeka, ponekad, životne okolnosti; poput bolesti, nepravde ili, čak, samoživosti, dovedu u situaciju da mora odlučit; borit se protiv toga ili ne.
To je situacija kad borba ima smisla i kad pobjeda ima smisla…i kad je pobjeda, sama po sebi, i nagrada.
I, također, što je vrlo bitno, to je situacija kad nema poraženog…nema gubitnika.
Nekakve druge vrste borbe, sukobi ili natjecanja, uglavnom, uz pobjednika(e) imaju i gubitnika(e), a to “proizvodi” velike količine stresa i negativne energije.
To je, po meni, uz skretanje pozornosti s bitnog, i smisao “organiziranih” sportskih natjecanja; dvostruka korist za majstore, a ako se radi o ratnim pobjednicima i gubitnicima onda to uključuje još i smrt, patnje, strah…svekoliki jad.
Kad je to, već, sve tako kako je, onda je minimum!? čemu bi, i u pobjedi i u porazu, trebalo težit bilo da se ostane čovjekom.
Da komentiram ovo o drugim vrstama borbe.
Kao navijac Hajduka mogu potvrditi da u opetovanim porazima Hajduka ne nalazim ni tragove od stresa i negativne energije.
baci uzvodno, a dočeka nizvodno
Baci niz vodu, a nađe (dočeka) uz vodu, je ispravno. Samo kažem… 😛
Najbolja djela se rade u tišini, nije potrebno ni da se zna ni da se nagradi ni da se pohvali. Pobjednik može biti svatko u smislu da bude dobar čovjek, tj. da u prvom redu ima srce, savjest, moral, poštenje, iskrenost, da misli na druge, da im pomaže kada god može i koliko može… U ovom surovom svijetu jako puno znači i najmanji znak pažnje, nekada je puno i lijepa riječ i topli osmijeh. Zaista, toliko malo, a daješ puno! Bogat je čovjek onaj koji je dobar. To mu nitko ne može oduzeti. A i Bog gleda na naše srce, misli i djela…
Današnji sustav vrijednosti temeljen na novcu i stvarima je poguban za čovjeka. Jedan je istočnjački mudrac rekao kako su stvari sredstvo i dane nam na korištenje, ali one nisu naše. Problem je upravo u tome kada se želi pobjeđivati u staleškim utakmicama ne shvaćajući da je ideala u skromnosti i bogoponiznosti. Osobno smatram da je pobjednik onaj koji se odupre izazovima materijalne dekadencije i svoje napore usmjerava za dobrobit čovječanstva. “Prije će deva proći kroz iglene uši nego bogataš u kraljevstvo nebesko”.
Bogataš i kraljevsko nebesko egzistiraju zajedno samo u nečijoj glavi na ovome svijetu, tako da u kraljevstvo nebesko mogu ući samo kao naša iluzija.
Nekada se neke stvari ne mogu pretočiti u riječi i tek tako pojasniti, zaštto čovjek čini to šta čini i čime se dragovljono bavi. Zašto se izalže tolikom naporu u savladavanju nekih vještina, a zauzvrat u persprektivi je, pa skoro zagarantirano da će od svega toga jako malo, a najvjerojatnije nikako u neku materijalnu korist pretoćiti. Koji je smisao svega? Da li mora uvijek biti konačni cilj našeg truda, muke i zalaganja, neka materijalna korist? Odgovor je jasan, ne mora. Zašto tad uopće to i radimo? Ne znam zaista, nemam pojma.
Gledajući mog najstarijeg brata kako on to radi i kako trenira, te kako sve to skupa i izgleda, zapoćeti će i moja “karijera” u osvajanju, po riječima jednog cinika iz moje obitelji, “glupog djela nekakve odjeće šta ga nitko normalan niti odjeva, niti mu triba”. Tko mi je tada, sa tek navršenih mojih 12 godina mogao pojasniti šta me sve na tom putu čeka?!? Da li bi me možda obeshrabrio? Zasigurno da ne bi. Cilj je bio zacrtan i određen, podrazumjeva se, na opće bratovo zadovoljstvo koji me zaista od prvih koraka podržao i učio. Koliko sam od tada znoja i suza prolila, ne znam više ni sama. Taj osjećaj pobjede je nešto zaista lijepo i teško za opisati. Nisu to bila nikakva velika međunarodna natjecanja niti Olimpijade, ali mislim da osjećaj nije bitno drugačiji. Međutim, bez poraza nema ni pobjeda. Rijetki su bili porazi, a da se nisu u suzama završavali i da ih nisam, onako baš iz duše, oplakala. Iz početka me bilo sram, pa bi ja to krišom odradila, da bi mi jednom trener rekao kako bez suza nema dobrog sportaša, a i sve je bilo to teže i nemoguće za potisnuti. tako da bi od prilike neki omjer bio, koliko je god poraz gorak, tolika je slast pobjede.
Kako god bilo, ja sam moj cilj ostvarila i došla do tog najvišeg stupnja “glupog dijela nekakve odjeće”, uručen mi od strane jedne zlatne olimoijske zvijezde iz toga športa, i malo mi bilo falilo do juniorske reprezentacije šta san opet u suzama proslavila. Kako to nije bio šport od kojeg se moglo zaraditi i živjeti, moralo se učiti i došlo vrijeme odabira i šta da se u životu radi. Uz svu ljubav, zbog mojih obveza, nedostatka vremena i faksa morala sam prekinuti aktivno se više time baviti. Međutim, sav taj trud nije bio uzaludan, nego će mi cijeli moj život označiti i naučiti da bez truda i zalaganja nema ni rezultata. Naučiti me disciplini, kontroli, strpljenju i poštenju.
I sada, kada se sa ove vremenske distance vratim u to vrijeme, drage su mi sve moje gubitničke suze, jednako kao i sve moje pobjede i osvajanja. Ništa mi drugo ne triba niti me zanima, nego sam im rekla, kada me budu pakirali na oni svit, da me ni slučajno ne spreme bez tog “glupog djela nekakve odjeće šta ga nitko normalan niti odjeva, niti mu triba”.
Ovo je, bez dvojbe, jedan od najljepših komentara na Logično ikada!
Hvala Vam na ovome!
Lijepi pozdrav
borjana, a, bogati, što pokreće likove da za ovakav komentar daju minuse.
Ah, nuspojave konzumiranja podriguše 😛 😛
Koliko god ti to lijepo upakirala tebi je sunce ova priča podvaljena vrlo perfidno. Prvo ti je netko blizak rekao što da radiš bez da si ti to odabrala. Svijest u tebi se tome protivila pa si plakala i potiskivala. Kada si po vjerojetnosti ostvarila tu imaginarnu “pobjedu” nad nekim i nečim (kako to bolesno zvuči za onoga tko čuje) onda si sudjelovala u tom imaginarnoj emociji uz podršku okoline. Nisi bila svoja, jedna i jedinstvena, nego je to pod mus odradila tvoja duša, bacivši energiju za nadilaženje uma i emocija u krpanje tijela. Ti imaš sada osjećaj da si nešto naučila ali vidim da baš i nisi. Sve što misliš da si time dobila već si imala i to u nebrojeno većoj količini. Bilo bi dobor da si to shvatila iz ovog iskustva. Taj besmisao i cijenu natjecanja. Pazi kako tvoj um s kojim si se indentificirala želi živjeti vječno. Planira ti pogreb i nakon smrti tijela fantazira da te pokapaju s tom krpom. Ajde učini napor, izli suze i ubij um s kojim si identificirana pa ćeš vidjeti šta je život, šta je muka i mučnina. Ne želim ti pametovati niti se stavljati iznad tebe. To bi bio um koji se želi natjecati. I ja se snalazim i pokušavam. Ovo je samo dobronamjerna provokacija za tebe i sve koji čitaju… Želim tebi i svima sreću i hrabrost da ubijemo ono sebe za koje mislimo da jesmo. Tada će pasti i globalizam i transhumanizam i sve ostalo…
ISTINA!
Skoro isto.:))
Skoro!
Ne verujete?:))
Brže, jače, bolje je konstrukt uma koji vlada nesvjesnima i tvori im življenje u svakom tijelu. Kostelići su u tim vašim spomenutim dozvoljenim i prihvaćenim okvirima uništili tijela radi brže, jače i bolje i na kraju čak nisu niti svjesni šta su si napravili, još uvijek su zatucani. Braco još uvijek teži tim načelima i svi ga tapšaju po leđima dok ide u propast. Život nije natjecanje, bolesni um varalica je natjecanje. Život je kao tok čiste rijeke, a življenje u tijelu nam je dano da to shvatimo i nadiđemo. Tekst vam je glu pko qu rac… zbog čega nećete ni objaviti ovaj komentar kao i ostale što ne objavljujete… bar je netko pročitao…
Po mišljenu i iskustvu taoista krah čovečanstva je počeo kada su muškarci doživeli pad seksualne i opšte životne energije. I Biblijski mit o zmiji, Adamu i Evi ukazuje na čvor iz koga su proizašli problemi.
Nadalje su se kroz istoriju nizali somptomi bolesti i propadanja.
Privatno vlasništvo, rat, kapital, borba svih protiv svih.
Da ne duljim Indijska izreka opisuje sadašnju situaciju.
Ko ima veliki biće siromašan, ko ima srednji biće bogat, ko ima mali biće kralj.
Teško.
Ima puno više siromašnih nego bogatih.
😌
Vrlo jednostavno. Stari Indijci su rekli da do propasti svijeta dolazi kada na vlast dođu oni koji nisu za vladanje.
Ima još nešto.
Za vrijeme vladanja unuka od Arjune, demon je molio da uđe u grad. Nije mu dozvoljeno. Ali bio je uporan…pa su mu je kralj dozvolio da uđe samo na određena mjesta… Kockarnice, javne kuće, >>TREZORE SA ZLATOM << itd…odatle se raširio do kralja i ministara…
Žene i muškarci u nekim stvarima korenito razlikuju, jedno je seksualna energija žene koja je blaga, topla, i nije ekspanzivna. Kod muškaraca je oštra, vrele i ekspanzivna. Žene su tu u duhovnoj prednosti, nema gubitaka ili ima malo (menstruacija). Lakše im je da budu energetski celovita i duhovna bića Kod muškaraca je sve to obrnuto. Snažno rasipanje nekontrolisane energije ih vremenom osiromašuje pa su u dužem vremenu u blagom ali stalnom padu. Na toj osnovi razvoj duhovnosti je težak ili nije moguć. Religijama koje teže ka duhovnosti a ne znaju šta da rade sa seksom ili su čak u neprijateljstvu prema jedinom izvoru života, rešenje je grubo-celibat.
Status cele nadgradnje , teorije, politika, ekonomija, nauka, verovanja… zavise od ovog “mrtvog” čvora a ne on od njih.
Žene su u boljoj poziciji, nemaju izražen problem, ali ni lakoću shvatanje problema.
U Indijskim jogama opis problema nije istorijski već sagledavaju trenutno stanje čoveka. Oni govore o tri psihička čvora (granti) koji zaustavljaju tok energije naviše.
Brahma Granthi se nalazi između korijenske i sakralne čakre. Nalazi se u podnožju kralježnice, funkcionirajući kao primitivni mozak koji garantira preživljavanje. Kada Brahma Granthi opstruira Životnu energiju, um postaje vezan za svjetovne stvari. Čvor Brahme drži nas uključenim u osnovne potrebe kao što su hrana, sklonište, razmnožavanje i senzualna zadovoljstva i drugi materijalni lični interesi. Na ovom nivou svijesti pojedinac funkcionira pod utjecajem neznanja, anksioznosti i apatije. Svijet se sagledava kroz sočivo bijega, borbe, straha i hrane. Vitalnost je podređena strahu od smrti, anksioznosti preživljavanja i kolebanja sa potpunim nedostatkom utemeljenosti.
Na kraju pobjednici koji su pobjedili prljavo i pokvareno spricaju iz zraka otrov na nas postene luzere i zrace nas 5G antenama a da pri tome niti ne spominjem sto oni jedu a sto nama spremaju…