fbpx

Cijena uspjeha

Mrav

Da, moglo bi se reći da je nekada uspjeh loš učitelj jer ljude dovodi u zabludu da ne mogu izgubiti. Ali svi želimo biti uspješni, samo je razlika u tome koliku cijenu smo spremni za uspjeh platiti.

Za male uspjehe obično treba i malo truda i njih može postići većina ljudi. Za viši cilj, za veći uspjeh, treba više truda i više upornosti. Kažu da kamen dube i kapljice vode, ali ne jednim padom, nego čestim i upornim. Na putu do velikog uspjeha, uz potrebna velika odricanja neminovne su i greške. Ako na tom putu nema grešaka i sitnijih neuspjeha, to je najbolji znak da nismo odabrali dovoljno visok cilj. Iz grešaka i neuspjeha se može dosta toga naučiti i oni se tako mogu pretvoriti u uspjeh.

Koliko je potrebno napora, rada i odricanja da bi se došlo do vrhunskog cilja, dobro se može vidjeti u sportu. Uz sve to, mora se imati još i sreće. Recimo, sve ste uradili što ste mogli, bili na korak do cilja, a onda vas je na pješakom prelazu udario auto i srušio sve vaše snove. Bili ste bolji, ali vas je sudac pokrao. Bili ste najbolji, ali baš tada su vaš sport izbacili sa spiska olimpijskih sportova, i nemate olimpijsku medalju, i slično. Nedavno sam u tekstu spomenuo boksača Tadiju Kačara, i sad sam se sjetio da mi je on pričao o nekim svojim odricanjima i trudu na putu ka sportskom vrhu, a njegovo iskustvo vrlo dobro ilustrira ovu priču.

Tadija je bio neobičan sportaš koji je bio u samom svjetskom vrhu, ali nikada prvi u svijetu niti u Europi. Bio je drugi na Svjetskom prvenstvu, drugi na Olimpijskim igrama, čak dva puta drugi na Europskom prvenstvu. Prvak je bio „tek“ na Mediteranu, Balkanu i niže. (Samo da napomenem da je njegov brat Slobodan bio i olimpijski i svjetski prvak!) Nakon nekoliko pomenutih drugih mjesta, odlučio je uložiti dodatni napor i osvojiti zlato. Da bi bio sigurniji u uspjeh, odlučio je prijeći u nižu kategoriju za što mu je trebalo izgubiti par kilograma na težini. Međutim, on nije bio debeo, nije tu bilo sala koje bi se lako otopilo i skidanje kilaže je bilo teško i sporo. Kaže da mu je to toliko teško palo da je razmišljao da pred samim ciljem odustane. Jeo je tek pomalo čokolade i mrvice ostalih namirnica, pred vaganje nije ni vodu pio, i kaže da mu je jezik bio sasvim pobijelio i osušio se. Osjećao ga je kao neko strano tijelo u ustima. Jedva je sve to podnio, i kada je stao na vagu prije meča, bio je ispod dozvoljene granice možda tek dekagram-dva.

Kad je počeo meč, Tadija je bio uvjerljivo bolji od protivnika. Uz mali rizik, kaže, mogao ga je nokautirati prije kraja meča, ali on je već bio iskusan borac i nije srljao, a i trener mu je savjetovao da ne rizikuje ni malo; da samo tako nastavi i na bodove će sigurno pobijediti. Ali bio je dovoljan jedan trenutak neopreznosti i nesreće – protivnik mu je pogodio arkadu tako da je pukla, a krvarenje se nije moglo zaustaviti. Pred sam kraj meča, trener je bio prisiljen baciti ručnik u ring, što je značilo predaju. Opet nije uspio! Ali tada je donio konačnu odluku – više nikada neće skidati kilažu, ma koliko to umanjivalo šansu za uspjeh. (Treba znati kada treba stati.)

Međutim želja za uspjehom je toliko velika da danas veliki broj sportaša ne zna kada treba stati. Uzimaju stimulativna sredstva koja su opasna po zdravlje, čak i po sam život. Svjesni su da ih to vodi u velike probleme, pa i smrt, ali želja za uspjehom je tolika da sve zanemaruju. Sport je oblast u kojoj je uspjeh moguće izmjeriti nekim jedinicama mjere. Ali i u drugim oblastima, u kojima se teže može izmjeriti koliko je ko uspješan, postoje cijene koje se plaćaju da bi se bilo u vrhu. Čudni su kriteriji po kojima se određuje koja je slika bolja, koja haljina ljepša, ali i tu se zna ko je u vrhu, a ko nije. I tu su borbe za uspjeh oštre i žrtve velike. U politici, recimo, nije rijetkost da se konkurenti, ili ljudi koji smetaju usponu na vrh, fizički likvidiraju. Sve za uspjeh, ni jedna cijena nije prevelika, pogotovu ako je plaćaju drugi.

Ali koji je to uspjeh koji se stvarno uspjehom može zvati? Jesmo li uspjeli ako smo postali predsjednik države pri tom likvidirajući pet protivnika? Jesmo li uspjeli ako smo prvo mjesto osvojili potkupljivanjem žirija? Ako smo protivnika na sportskom terenu na prevaru opili ili nadrogirali prethodne noći pa ga onda pobijedili? Odgovor na ova pitanja bi mogla biti izreka: „Mjera našeg uspjeha je sredstvo kojim smo ga postigli.“

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
5 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Uspjeh je prvenstveno, da smo sretni, zadovoljni i mislima neovisni (imat stav i vlastito misljenje/razmisljanje). Jasno, financije takodje u tome igraju ulogu-bar u ovom nasem, suvremenom nacinu zivota. Al tu ne mislin na miljune, tek da smo financijski potkovani da uredno docekamo kraj miseca, da nam nesto i ostane, jer lipo je imat “boli me k…c” zalihu 🙂
Problem pocinje kad ljudi nemaju dovoljno za opusteniji zivot, a sve zbog toga sta drugim pojedincima nikad nije dosta ilitiga kako bi se to moderno reklo, neki su “preambiciozni” tj pohlepni.
Sport nebi trpa u istu kategoriju, to je ipak nesto sasvim drugo jer nije istog vijeka trajanja kao ostali poslovi. Ako u sportu (ovisno o samom sportu) do 35-e nisi nista napravija, vjerojatno i neces. U drugim poslovima, sa 35 godina si jos mlad.

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije

Usuditi cu se nadovezati na Majkov inace odlican komentar 🙂

Ivo postavili ste nekoliko dobrih pitanja , medjutim po meni je pravo pitanje a sto bi se promjenilo da je Tadija osvojio tu zlatnu medalju ?
Vjerojatno bi mu se dogodilo nesto mnogo gore od dijete ,jer mozda bi tek tada shvatio da je sada na “vrhu ” svijeta, okrenuo se oko sebe i vidio jedno veliko nista , nakon toga bi morao pogledati dubokoooo u sebe i na dnu bi vidio vlastiti Ego .Kroz glavu bi mu prosle sve slike na tom putu ka “vrhu” svi treninzi , sve dijete , sva odricanja . Tek tada bi shvatio kako taj komadic zlata ne znaci nista osim par minuta slave za vlastiti Ego.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Georgij Žukov

Što je stvarno uspjeh? Nešto opće, mjerljivo, koje će svatko na ulici znati definirati? Ili nešto duboko individualno, intimno, za svakoga drugačije…?
I jedno je, i drugo je u isto vrijeme. Jer radi se o tomu da uvijek ‘pobjeđuješ’ sebe, malo bolji si od onog koji si bio jučer. Sport je tek vrsta javne djelatnosti s razrađenim pravilima gradacije uspjeha. O samom natjecateljskom sportu ne mislim ništa dobroga.I držim da je krajnje nezdrav za ljude, s obje strane terena, sportaše i navijače.
Uspjeh nije posljedica natjecanja protiv drugih, zapravo nije posljedica nikakvog natjecanja. Već rasta. Biti danas malo boljim nego što si bio jučer.
Do nekog doba vidimo fizički rast, a poslije treba prirodno uslijediti rast u bogatstvu. Unutarnjem koje se tek ogledava u vanjskom. A vanjsko bogatstvo je uvijek ono koje proizlazi iz kvalitete odnosa s drugima koje smo razvili. Osvajanjem novih znanja osvajamo nove vidike i vidimo više, jasnije, širimo se u svim smjerovima.
Stagnacija je suprotnost uspjehu. zadovoljavanje dostignutim. Limitiranje samog sebe. Predrasude su stagnacija. Lijenost čiji odraz je u stavovima.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

Svatko od nas ima svoj pogled na uspjeh. Nekom je to slava ili moć, nekom novac i još novca, nekom obitelj.
Imao sam znanca koji je odrastao kao domsko dijete. Najviše je želio veliku i brojnu obitelj. U međuvremenu, da stvori materijalne uvjete za “svoj uspjeh”, radio je puno da ima što više novca. Kada ga je stekao, a imao ga je stvarno mnogo, bilo je prekasno za obitelj, a posebno veliku. Umro je vrlo bogat ali sam. Mislim da se smatrao neuspješnim.

Tobia Quantrill
Gost
Tobia Quantrill
2 godine prije

fin clanak, svidja mi se i na kraju ponudjena definicija uspjeha…preformulirano, ako cilj opravda sredstvo (a takvih danas ima vise nego ikad), onda je uspjeh postic cilj, ovako ili onako,
ne’ko se rodi talentiran (ne pricam nuzno o sportu) pa nista ili uopce ne iskoristi talent, ne’ko ‘uspije’ ni kriv,ni duzan (upitno u ovom slucaju koliko je ‘uspjesnik’ uopce sretan).
treba razlucit pojam ‘drustvenog’ uspjeha (kad ti mase klicu) i osobnog uspjeha.
za osobni bi reka’ ako nisi sritan,nisi uspjesan, jer cilj u zivotu je bit sritan,a ako postignes cilj,onda si uspio.

kurt cobain je drustveno gledano bio izrazito sretan,al se ipak ubio…rekao bih da je osobno bio izrazito nesritan.

fala ivo na clanku

POVEZANE VIJESTI

Izbornik