Nedavno sam vidio karikaturu: jedan putnik u autobusu čita knjigu, a svi ostali ga snimaju svojim mobitelima. Kao, to je čudo neviđeno!
Nasmijao sam se i pomislio kako ti karikaturisti imaju osjećaj za neke detalje i kako ih umiju još iskarikirati da ono što nacrtaju bude i smiješno. Naravno, ipak nisam mislio da je ovaj karikaturist bio toliko blizu istini. Vjerovao sam da je ovaj njegov rad karikatura samo po smiješnim crtežima, a ne baš toliko i po poruci. Vjerovao sam da postoje još brojni ljubitelji knjiga koje nikakav mobitel ne može odvojiti od užitka listanja papirnate knjige.
Danas u predvečerje sam šetao plažom u Šilu koja je još uvijek bila prepuna kupača i odjednom spazio neobičan prizor – jedna djevojka je čitala knjigu! Onu pravu, od papira. Da je nisam primijetio, vjerujem da ne bih ni zapazio činjenicu da svi na plaži gledaju u telefone, a niko u knjigu, kako je to nekada bio običaj. Odmah sam se sjetio karikature koju sam spomenuo u podnaslovu ovog teksta. Zato sam odlučio otići do kraja plaže, još nekoliko stotina metara. Otišao sm i vratio se, ali baš nikoga više nisam vidio s knjigom u ruci. Nisam vidio knjigu ni da leži pored stvari koje su kupači ostavili na plaži. Zato sam u povratku zastao pored djevojke koja je čitala knjigu i ispričao joj šta sam uočio. Saznao sam da se ona zove Tamara i da je iz Osijeka. Kaže da više voli čitati pravu knjigu nego s displeja na telefonu.
Ovo me navelo na razmišljanje o tome kako se neke promjene u našim životima događaju brzo i neprimjetno, da ih gotovo nismo ni svjesni. Samo jednoga dana pogledamo oko sebe i zapazimo da nema više nečega što je bilo, a da je umjesto toga u upotrebi nešto novo, na što smo se već navikli i gotovo zaboravili ono staro. Sjećam se kad se pojavio faks, kakvo je to čudo tehnike bilo. Uplatio si nešto, i putem faksa pošalješ kao dokaz kopiju uplatnice na drugi kraj svijeta, a oni ti odmah šalju naručenu robu. Čudo! A onda taj faks tiho nestane i niko i ne primijeti da ga nema. Sad ga već višestruko uspješnije nadmašuju mailovi i koje-kakva druga čuda, koja će opet, vjerujem, brzo nestati i na njih će se zaboraviti kao da nisu ni postojala. Tako ćemo jednom shvatiti i da ne postoje više biblioteke, da su to sad neki arhivi ili antikvarnice.
Ali, možda pretjerujem kada kažem da će svi zaboraviti sve te novotarije? Uvijek ima poneki nostalgičar koji će se sjećati „tih divnih vremena“, kao što ih ima i sada koji klasičnu knjigu ne žele zamijeniti nikakvim elektronskim varijantama.
kad ja ovdje napisem da jedna karikatura vrijedi vise od 10 alan fordova onda me izminusiraju.
karikature su cudo od dosjetki.
Pa i je malo bedasto mrcvariti se s knjigom, kad to isto možeš čitat u pdf-u…Na netu je krcato biblioteka i možeš čitat par knjiga istovremeno, što je cool tko čita stručnu literaturu.Tako da onaj tko vuče knjigu sa sobom, vjerojatno se prenemaže…da ne kažem pr ese*ava. Ili je ostao… Pročitaj više »
Uvujek sam se pitao dok vidim nekog na plaži da cita knjigu.. zar je zbog tog dosao tih par dana na more?!. Zar nema u stvarnom svijetu nista zanimljivijeg oko sebe, da i na plaži zuri u knjigu!?
Dobra stara vremena…. E i još k ovome dodati, čitati knjigu i to čitati Bibliju. Gledaju na tebe kao da si došao iz daleke prošlosti…. U svemu ovome se vidi da su ljudi ovcoidi ,koji više nemaju identitet,vozaju ih okolo naokolo ,kao valovi na vjetru,raznose se tamo amo,dok se ne… Pročitaj više »
Radi šugavih mjera ne idem u knjižnicu. U kutiji za stari papir u zgradi redovno nađem dobru knjigu. Pročitam,vratim. A knjige, sve pogođene,baš kao naručene. Upravo se čita “Tihi Don” iz spomenutog nalazišta.
Ja moram priznati da sam negdje 2013. prešla na elektronske knjige… Pokupila pohlepno hrpe u pdf u. Posve je drugi problem što ima ljudi koji uopće ne koko. I članak im je naporan… Koliko ima kod nas ljudi koji čitaju? 4%? Možda do 10-15%, ako uzmemo u obzir one koji… Pročitaj više »
Ova scena govori vise nego stotine knjiga. Fahrenheit 451 neka bude podsjetnik svakome da smo vec tu ali je to postignuto sa jednom obmanom koja se zove ‘mobilna tehnologija’ i zavisnost o internetu jer kao sve je na internetu a knjige su ‘zastarjele;. Naravno realnost je upravo obrnuta. Sve najkvalitetnije… Pročitaj više »
Čitanje knjige na plaži ili autobusu nebi se trebalo tumačiti jednosmjerno. Meni je nepojmljivo da se nalazim na mjestu gdje vjerojatno nikad više neću biti ili dok se vozim kroz područja kroz koja rijetko prolazim čitati knjigu, a ne gledati okolo. Nikad nisam razumio turiste, naročito američke, koji se voze… Pročitaj više »
Knjiga ima svakakvih. Dobrih, vrhunskih, loših, zlih. Jedan od najdražih mi savjeta koje volim čuti jest preporuka o čitanju te i te knjige. Netko tko je već pročitao, a u koga imaš povjerenja, te na vrijeme upozori ili uputi. Knjiga imam i u pdf-u , krcat kompjuter, puno nepročitanih, neka… Pročitaj više »
Niko neće da ćita.
Svi bi bili Tarzan.
Tko cita na plaži,čita i doma. Nekad smo filmove i serije na tv morali čitati i tako stvarali naviku čitanja. Danas su serijali za mlade i djecu sinhronizirani i nemaju ni potrebu a s tim i naviku čitanja. Gube fond riječi izraze,poslovice,anegdote jer većinom prate tik tok ,i strane platforme.… Pročitaj više »
”Za čitanje knjige potreban je mir, blaženi MIR…..” kaže naš frend @EU dismr. Pa tamo negdje u Turopolju ispija gemišt, pali duvan…. i gušta. 👍 Prema nekom istraživanju tri četvrtine Nijemaca, u prosjeku, čita jednu knjigu mjesečno. Bez emigranata. Oni čitaju uglavnom teletekst stranice sportskih kladionica. I neki priručnik tipa… Pročitaj više »
Evo baš se spremam, da ponovo pročitam Aldous Huxley-a-Krasni novi svijet 🙂
lucija, Nikada mi nije glupo vidjeti da netko cita u vlaku,tramvaju, autobusu…dok ide s posla na pisal.. i sam to puno puta radim. Ali dok idem na putovanje ,u nepoznato i ne svakodnevno okruženje, onda mi je to ” knjiga,roman,casopis…samo kratko pogledam vijesti,burzu,prognozu vremena.. zanimaju me nepoznati ljudi oko mene… Pročitaj više »