Deklaracija o važnosti cijepljenja ne rješava niti jedan od problema koji uzrokuju pad procijepljenosti, ali Sabor i dalje čvrsto stoji iza nje!

Zahvaljujući inicijativi saborskog zastupnika Marina Škibole, u četvrtak, 28. veljače 2019. godine, u Hrvatskom saboru održana je tematska sjednica: „Cijepljenjem do najvišeg standarda zdravstvene zaštite djece“ ispred Odbora za obitelj, mlade i sport te Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku.

Službeno izvješće možete pročitati ovdje. Sjednici su prisustvovale predstavnice roditelja djece oštećene cjepivima, ujedno i predstavnice Hrvatske udruge roditelja aktivista, dr. sc. Alma Demirović i dr. med. i Danijela Hanić.

Pred Odbore su iznijele ista ona pitanja, na koja prethodnim učestalim upitima, upućenima nadležnim institucijama (Ministarstvo zdravstva, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode, Hrvatska liječnička komora) nisu dobilie adekvatne i konkretne odgovore.

Pitanja su zapravo prilično jednostavna i odgovori na njih su vrlo jasno zakonski definirani, ali na najveće probleme nailazimo u njihovom (ne)provođenju u praksi.

O čemu je zapravo riječ? Pokušajmo jednostavnim rječnikom:

1. Roditelji prije cijepljenja svoje djece NISU sustavno informirani o svim koristima i rizicima koje cijepljenje sa sobom nosi. Roditelj u takvoj situaciji nesvjesno i u punom povjerenju prema izabranom liječniku djeteta pristaje, i to isključivo na VLASTITU odgovornost, na postupak koji može ozbiljno ugroziti djetetovo zdravlje. Uz to, nepotpuno informiran (ili dezinformiran o 100% sigurnosti i učinkovitosti cjepiva) roditelj NE ZNA na što obratiti pažnju kod djeteta niti kome se obratiti ukoliko se dogodi pogoršanje zdravlja nakon cijepljenja.
2. Ukoliko se kod djeteta manifestira nuspojava (koja može, ali i NE MORA biti navedena u Uputi o lijeku za navedeno cjepivo), a pedijatar je iz nekog razloga ne prijavi – što se učestalo događa, ne postoji nadzorno tijelo/mehanizam koje će utvrditi da je došlo do navedenog propusta pedijatra odnosno prekršaja. Sankcija za navedeni prekršaj iznosi 30.000 – 50.000 kn. Vrlo rijetki roditelji nuspojavu prijave sami, što ne garantira da će prijava ostati zabilježena u sustavu.
3. Najbitnije od svega – NARAVNO da na OVAJ način predstavnici „službenog stava medicine“ mogu i dalje govoriti kako je korist cijepljenja veća od štete. Jer šteta se realno NE BILJEŽI! Čak štoviše, ti isti predstavnici tog stava su JAVNO progovorili o tome kako je propisana obaveza prijavljivanja nerealna, neživotna i mrtvo slovo na papiru (?!). Svjesni ili ne, ali time indirektno potiču cjepitelje da to NE ČINE.
4. Cjepiva se prečesto uvoze tzv. interventnim uvozom, čime se zlorabi činjenica da NIJE na snazi Pravilnik o davanju suglasnosti za izvanredno unošenje ili uvoz lijekova. Znate onu staru „gdje mačke nema, tu miševi kolo vode“? Ujedno je ovime otvoren manevarski prostor za pogodovanje proizvođačima cjepiva pri njihovom monopolističkom stavu i uvjetovanju uvoza određenog/-ih cjepiva, koju ustaljenu praksu predstavnici struke ne skrivaju.
5. Aktivno postmarketinško praćenje nuspojava cjepiva – NE POSTOJI kao norma sustava cijepljenja. Drugim riječima, NEMAMO sustavno prikupljene, neovisne informacije temeljem kojih se mogu donositi realni, znanstveno utemeljeni dokazi o stvarnoj šteti.
6. Većina podataka o nuspojavama cijepljenja prikupljena je na temelju ispitivanja proizvođača prije puštanja cjepiva na tržište. Na pitanje možemo li takve podatke smatrati nepristranima i znanstveno utemeljenima, obzirom da su proizvođači cjepiva u svojoj srži trgovci koji posluju zbog profita, mogao se čuti „utješan“ odgovor da su to odgovorni trgovci!
7. Cjepiva ne prolaze jednaku provjeru sigurnosti prije stavljanja na tržište kao i svi drugi lijekovi. Za cjepiva se ne provode farmakokinetičke studije, kao niti studije s „placebo“ skupinom. Dodatno, niti jedno cjepivo nije ispitano na kancerogenost ili mutagenost. Ovi su problemi predstavljeni kao moguće teme za raspravu. O njima se nije raspravljalo.

Na sjednici je tek nekolicina sudionika (ali i to je divna promjena i vijest!) prepoznalo problematiku i reagiralo pozitivno na izvještaje naših predstavnica.

Vrlo znakovito je bilo to što snimateljima zamoljenima za uslugu snimanja ispred Udruge nije bilo dozvoljeno snimanje sjednice, iako je u Saboru to praksa koja se često provodi. Odgovor na pitanje TKO je odlučio zabraniti snimanje nismo dobili.

Nakon sjednice, izradili smo video-prilog koji možete pogledati na sljedećem linku:

Neki od sudionika, u čemu prednjače najglasniji zagovornici obaveznog cijepljenja, u svom izlaganju su temu sveli na osobnu razinu i sasvim neprimjereno instituciji u kojoj se nalaze, iznosili subjektivne doživljaje i strahove te prozvali roditelje djece oštećene cjepivima „zadojenim fanaticima“.

Mogli smo svjedočiti indirektnom, pogrdnom, višestrukom etiketiranju naših predstavnica, ali razumijemo da se takve omaške događaju u nedostatku ozbiljnih argumenata. Osim toga, podizanje tenzija iskušano dobro dođe kad treba skrenuti pažnju sa srži problema. To je sasvim razumljivo. Ali nikako i opravdano!

Sustav obveznog cijepljenja i njegovi štićenici te nalogodavci preuzeli su ulogu napaćene žrtve: žrtve su pedijatri jer ih se poziva na sudove u slučajevima procesuiranja roditelja koji nisu cijepili svoju djecu, žrtve su pojedini političari koji su nakon nekih istupa u javnosti doživljavali kritike, žrtve su i pojedini zaposlenici Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo jer im je ugled na društvenim mrežama narušen i boje se za goli život, žrtva je Republika Hrvatska jer će, nastavi li se trend pada procijepljenosti, od Svjetske zdravstvene organizacije dobiti „packu“.

Svi su oni žrtve. Svi osim oštećene djece i njihovih obitelji. Oni su samo neki tamo navodni „antivakseri“, zločinci i fanatici.

Opravdanja za skrivanje iza „službenog stava medicine“ NEMA. Medicina nije statična struka, već struka koja raste, razvija se i uvažava nove podatke. Vaš je posao, dame i gospodo, uvažiti podatke! Vaša je obveza baviti se javnim zdravljem i tome trebate pristupiti bez trunke predrasuda i dogmi. To podrazumijeva prihvaćanje činjenice da cjepiva određenom broju djece ozbiljno oštete zdravlje te da je taj broj bitno veći od onog zapisanog u trenutnim službenim izvješćima koji priznajete kao relevantan.

Predlažemo da konačno uvažite roditelje i saslušate njihove priče te unaprijedite sustav cijepljenja u skladu s propisima te iznesenim problemima jer niti jedna Deklaracija roditelju ne može poništiti negativno iskustvo sa sustavom cijepljenja. A takvih je sve više!

Je li ustrajanje na obvezi cijepljenja unatoč svemu navedenome doista opravdano i svrishodno?!

Izvor: Cijepljenje.info