Invazivni pauk Joro ne prijeti domaćim paucima

Invazivni pauk Joro, koji je prije više od desetljeća stigao u Sjedinjene Države, ne predstavlja prijetnju domaćim vrstama pauka u borbi za hranu, pokazala je nova studija Sveučilišta Georgia.

Istraživači su analizirali sadržaj želudaca više od 200 Joro pauka s 33 lokacije u Georgiji i Južnoj Karolini te usporedili DNK fragmente iz njihovih probavnih trakata s onima iz više od 140 domaćih pauka tkalaca. Rezultati, objavljeni u časopisu PLOS One, pokazuju da Joro pauci jedu druge kukce i širi spektar plijena od domaćih vrsta.

“U smislu izravne konkurencije za hranu, naša studija sugerira da Joro pauci jedu druge kukce i širi spektar u usporedbi s domaćim paucima tkalcima”, rekao je Jason Schmidt, koautor studije i profesor entomologije na Sveučilištu Georgia.

Joro pauci preferiraju štetnike, ne leptire

Joro pauci najviše love muhe i druge kukce koje domaći pauci ne jedu. Studija je otkrila da su Joro pauci plijenili 26 jedinstvenih vrsta koje domaći pauci nisu dirali, uključujući lisne uši i cvrčke. Domaće vrste pauka zadržale su istu prehranu bez obzira na prisutnost Joro pauka u području, što sugerira da invazivna vrsta ne otežava domaćim paucima pronalazak omiljene hrane.

Unatoč strahovima da će Joro pauci svojim velikim ljepljivim mrežama prijetiti ugroženim leptirima monarsima, studija je pokazala da Joro pauci ne jedu puno leptira. “Hrane se stvarima koje bismo smatrali štetnicima. Puno malih muha. Za veličinu pauka, to izgleda kao kokice”, objasnio je Schmidt.

Prostor je jedino sporno pitanje

Iako hrana nije sporna, Joro pauci zauzimaju fizički prostor svojim karakterističnim žuto-zlatnim mrežama koje se često isprepliću s drugim mrežama. Schmidt ističe da se domaći pauci često mogu pronaći u mrežama odmah pokraj Joro pauka, no bez detaljnih zapisa o broju vrsta prije dolaska Joro pauka teško je utvrditi njihov stvarni utjecaj na prostor.

Znanstvenici se slažu da su Joro pauci vjerojatno došli kako bi ostali. Jug SAD-a i cijela istočna obala imaju klimu sličnu Japanu, domovini Joro pauka, na približno istoj geografskoj širini. Joro pauci su otporni na hladnoću, preživljavaju rane mrazeve koji ubijaju druge paučnjake, a iznenađujuće su prilagodljivi – grade mreže uz prometne ceste, između dalekovoda, pa čak i na benzinskim pumpama.

Što učiniti s Joro paucima

Za ljude i kućne ljubimce Joro pauci uglavnom ne predstavljaju prijetnju. Unatoč zastrašujućem izgledu, riječ je o prilično plašljivim stvorenjima koja će radije pobjeći nego ugristi. “Prilično su pitomi. Imao sam ih na licu i u kosi, penjali su se po meni. Nisam bio ugrizen”, rekao je Schmidt.

No postavlja se pitanje koje istraživači nisu postavili: što će se dogoditi kada se populacija Joro pauka dodatno proširi na druga područja s različitim ekosustavima? Dok znanstvenici nastavljaju pratiti širenje ove invazivne vrste, Schmidt upozorava građane da ne koriste širokopojasne insekticide za uklanjanje Joro pauka iz svojih dvorišta. “Ne postoje insekticidi posebno označeni za pauke, pa ljudi odu i poprskaju sve okolo i ubiju hrpu drugih kukaca koje zapravo želite u svom dvorištu”, upozorio je.

Masovno prskanje insekticidima može se obiti o glavu – ubijanjem korisnih kukaca koji se hrane štetnicima, povećava se vjerojatnost pojave ozbiljnih štetnika. Za one koji jednostavno ne mogu podnijeti Joro pauke u blizini svoje kuće, preporuka je uklanjati ih pojedinačno, skidajući pojedinačne mreže i pauke.