Kineski operativni sustav radi na samo 1,6 GB RAM-a i ponižava Windows

Dok se zapadni tehnološki divovi natječu tko će nam prodati skuplji hardver kako bi njihov nabrekli softver uopće disao, inženjeri u Kini posljednja dva desetljeća u tišini grade digitalnu tvrđavu. Rezultat tog rada je operativni sustav koji funkcionira s manje memorije nego jedna obična Chrome kartica. Kineska vlast donijela je stratešku odluku koja će zauvijek promijeniti globalnu tehnološku scenu, a Zapad još uvijek nije svjestan što ga je snašlo.

Priča počinje ranih 2020-ih godina kada su kineske vladine institucije dobile jasan i beskompromisan rok za uklanjanje sve strane opreme i softvera. To je značilo kraj Windowsa, kraj Intelovih procesora i kraj američke tehnologije koja je desetljećima držala kičmu infrastrukture najmnogoljudnije zemlje svijeta. Kina je doslovno odlučila iz temelja iščupati operativni sustav koji većina nas koristi svaki dan i zamijeniti ga nečim u potpunosti izgrađenim unutar vlastitih granica. Takav potez nema presedana u modernoj povijesti računarstva.

Odgovor na pitanje čime je Kina zamijenila Windows leži u sustavu nazvanom UOS, što je kratica za Unified Operating System, odnosno Objedinjeni operativni sustav. Njegov rođak otvorenog koda poznat je kao Deepin i postoji još od 2004. godine, što ga čini starijim od mnogih sustava koje danas smatramo modernima. Tvrtka Wuhan Deepin Technology razvila je tijekom godina uglađeno sučelje koje izgleda bolje od onoga na što je većina korisnika navikla na svojim prijenosnicima. A onda je 2019. godine kineska država preko zajedničkog pothvata UnionTech preuzela kontrolu nad razvojem i stvorila UOS upravo s namjerom da pokreće sve vladine i poslovne sustave u budućnosti.

Ovdje većina ljudi prestaje obraćati pažnju, a upravo na ovom mjestu stvari postaju šokantne. UOS nije samo preimenovana kopija Deepina. Izgrađen je da radi na kineskim procesorima, uključujući čipove tvrtki Loongson i Sunway koji nemaju apsolutno nikakve veze s Intelom ili AMD-om. Jedna zemlja konstruirala je operativni sustav od samih temelja s ciljem rada na vlastitom siliciju, potpuno neovisno o američkoj tehnologiji čipova. Takva tehnološka neovisnost mijenja sve što smo do sada mislili o globalnoj podjeli moći u industriji računala.

Brojka koja je privukla najviše pažnje glasi da sustav može funkcionirati na samo 1,6 gigabajta radne memorije. Većina modernih desktop okruženja su memorijski proždrljivci, a čak i lagane Linux distribucije često se popnu na dvije ili tri gigabajta čim otvorite preglednik i nekoliko aplikacija. Neovisni recenzenti testirali su ranije verzije kineskih sustava i rezultati su otkrili fascinantnu priču. Jedno detaljno testiranje pokazalo je da potpuno svježa instalacija u mirovanju troši nešto ispod 2,6 gigabajta memorije, što je već bolje od brojnih mainstream alternativa. Drugi tester pokrenuo je istovremeno media player, preglednik, upravitelj datoteka i kompletan uredski paket, a sustav je i dalje trošio oko 2,6 gigabajta, što je za toliku količinu multitaskinga iskreno impresivno.

Zasebni detaljni test performansi otkrio je osnovnu potrošnju memorije od samo 2,32 do 2,35 gigabajta odmah nakon pokretanja sustava, s iskorištenošću procesora na šokantno niskih četiri posto. Dok se ventilator na prosječnom računalu zavrti poput mlaznog motora čim otvorite pet kartica u pregledniku, ove brojke djeluju gotovo nadrealno. Četiri posto opterećenja procesora u mirovanju s potpuno učitanim desktop okruženjem znači da je optimizacija dovedena do razine za koju zapadni proizvođači softvera tvrde da je nemoguća.

Poznata brojka od 1,6 gigabajta dolazi iz najlakših konfiguracija sustava, odnosno ogoljenih verzija koje pokreću minimalne desktop komponente bez teških vizualnih efekata, animacija i pratećih aplikacija. Entuzijasti su pomicali granice sustava do apsolutnih limita i zabilježili rad u tom ultra niskom rasponu. Potpuno isto jezgro operativnog sustava može imati dramatično različitu potrošnju memorije, ponekad za cijeli gigabajt ili više, ovisno o tome je li riječ o punom raskošnom iskustvu ili minimalnoj verziji. Zbog ove razlike brojni tehnološki kanali stvaraju konfuziju jer ili testiraju napuhano standardno izdanje ili ogoljenu verziju, a onda iznose brojke kao da se radi o istoj stvari.

Nakon testiranja više konfiguracija, rezultati su potvrdili da ultra niske brojke nisu lažno oglašavanje niti marketinški trik. Kada se isključe vizualni efekti, onemoguće teže animacije i uklone nepotrebne pozadinske usluge, potrošnja memorije dramatično pada. Ovo je istinski inženjerski podvig, a ne propaganda. Kina ne gradi lagani operativni sustav iz zabave, već ciglu po ciglu, čip po čip i liniju koda po liniju koda slaže potpunu digitalnu neovisnost. Jedna jedina odluka o razvoju vlastitog softverskog stoga, od silicija do sučelja radne površine, predstavlja jedan od najvećih koordiniranih projekata tehnološkog osamostaljenja u modernoj povijesti.

Svako vladino računalo, svaki stroj u državnim poduzećima i svaki djelić kritične infrastrukture koji radi na stranom operativnom sustavu s gledišta nacionalne sigurnosti predstavlja potencijalnu ranjivost. Izgradnjom UOS-a koji učinkovito radi čak i na skromnom domaćem hardveru, Kina istovremeno rješava dva ogromna problema. Prvi je smanjenje ovisnosti o američkim čipovima, što je od goleme važnosti s obzirom na trgovinska ograničenja i izvozne kontrole između dviju sila. Drugi je stvaranje sustava dovoljno efikasnog da neometano radi na starijem ili slabijem domaćem hardveru, čime se eliminira potreba za uvozom skupih stranih komponenti samo da bi vladini uredi mogli funkcionirati.

Linija ovih kineskih operativnih sustava seže dalje nego što većina uopće shvaća, sve do sustava Kylin koji je izvorno razvijen za kinesku vojsku na temelju FreeBSD tehnologije još 2007. godine. Temelj digitalne suverenosti nije recentna reakcija na trgovinske napetosti, već promišljena strategija koja traje desetljećima. Dok je ostatak svijeta raspravljao je li bolji Windows ili Mac, u pozadini se gradio cijeli inženjerski ekosustav s jednim jedinim ciljem, a to je potpuna neovisnost o stranom softveru.

Vizualno, operativni sustav djeluje poput svjetlije i čišće verzije Windowsa 11, s centralno postavljenom programskom trakom, modernim ikonama i uglađenošću koja ne odaje dojam jeftine imitacije. Ugrađena funkcija Deepin Home djeluje kao kontrolni centar za podršku zajednice, prijavu grešaka, prijedloge, wiki i izravan pristup izvornom kodu, a sve je to dio samog desktop okruženja. Većina zapadnih Linux distribucija ne nudi ni približno ovu razinu integrirane korisničke podrške unutar operativnog sustava. Ovaj detalj sam po sebi otkriva koliko je truda uloženo da sustav bude pristupačan običnim korisnicima, a ne samo programerima.

Uključeni uredski paket WPS Office nudi snažnu kompatibilnost s Microsoftovim formatima datoteka, što znači da prosječan čovjek može prijeći na novi sustav bez gubitka mogućnosti otvaranja postojećih dokumenata, tablica i prezentacija. Najveća prepreka usvajanju novog operativnog sustava nikada nije bila tehnička superiornost, već pitanje funkcioniraju li vaše postojeće datoteke i navike od prvog dana. Rješavanjem ovog problema na samom početku, kineski sustav uklanja najveću psihološku barijeru koja inače sprječava ljude da napuste Windows.

Privatnost i vladin nadzor predstavljaju legitimnu zabrinutost kod svakog operativnog sustava razvijenog pod okriljem države. Neovisni istraživači i novinari tijekom godina postavljali su ozbiljna pitanja o nadzornim mogućnostima ugrađenima u pojedine softvere koje je kineska vlada propisala kao obavezne. Ovo nije tema koju treba zanemariti, i svatko tko razmišlja o korištenju ovih sustava za osjetljiv osobni rad mora samostalno istražiti politike privatnosti i provjeriti koji se podaci eventualno šalju natrag na poslužitelje.

Brzina pokretanja sustava na domaćim procesorima prema izvještajima pojedinih testera iznosi samo 30 sekundi, što je brže od onoga što mnogi korisnici doživljavaju s mainstream operativnim sustavima na daleko snažnijem zapadnom hardveru. Sustav koji radi na procesorima koje mnogi smatraju manje moćnima diže se brže od sustava na znatno skupljem hardveru. Ovo nije slučajnost, već izravna posljedica optimizacije softvera specifično za hardver na kojem se izvršava, umjesto izgradnje generičkog softvera koji mora donekle funkcionirati na tisućama različitih hardverskih kombinacija. Kada istovremeno kontrolirate i čipove i operativni sustav, možete izvući efikasnost koju tvrtke koje grade softver za cijelo globalno tržište jednostavno ne mogu dosegnuti.

Godinama je dominantna pretpostavka u industriji bila da novije uvijek znači teže, da ažuriranja neizbježno donose više napuhanosti i da operativni sustavi ne mogu pobjeći od tog trenda. Ono što se vidi kod kineskog sustava potpuno osporava tu pretpostavku. Ako sustav s manje od dva gigabajta memorije može isporučiti modernu radnu površinu, uglađeno sučelje, funkcionalan uredski softver i razumne performanse, postavlja se pitanje kakvu točno ispriku imaju svi ostali za potrebu četiri puta veće količine memorije samo za otvaranje kalkulatora. Neugodno pitanje koje ovaj eksperiment postavlja neće se svidjeti najvećim softverskim kompanijama na svijetu.

Vlasnici starijih prijenosnika s ograničenom memorijom koji se muče s modernim Windows ažuriranjima mogli bi doslovno udahnuti novi život svom hardveru ovakvim laganim sustavom utemeljenim na Linuxu. Eksperimentiranje s alternativnim operativnim sustavima jedan je od najpoučnijih poteza za svakog tehnološkog entuzijasta koji želi razumjeti kako tehnologija funkcionira ispod haube. Razumijevanje onoga što druge zemlje grade daje daleko jasniju sliku o tome kamo se računarstvo zaista kreće u sljedećem desetljeću. Era jednog jedinog operativnog sustava koji dominira cijelim planetom polako se bliži kraju, a ovo je tek rani nagovještaj onoga što slijedi.

Tvrdnja o 1,6 gigabajta radne memorije apsolutno je ostvariva pod specifičnim minimalnim konfiguracijama, a čak i standardno desktop iskustvo troši dramatično manje nego što bi itko očekivao od nečega ovako vizualno uglađenog. Ovo nije pompa niti propaganda, već stvaran i mjerljiv inženjerski rad ljudi koji su jasno shvatili da efikasnost i ljepota ne moraju biti međusobno isključive. Bez obzira hoćete li ikada instalirati ovaj sustav, ne možete poreći da predstavlja fascinantan zaokret u načinu na koji se operativni sustavi mogu graditi kada efikasnost postane nacionalni prioritet umjesto naknadne misli.

Tipična moderna Windows instalacija, kada se uračunaju pozadinske usluge, antivirusni softver i indeksiranje pretraživanja, često prelazi četiri gigabajta korištene memorije prije nego što je korisnik uopće otvorio prvu aplikaciju. Kineski sustav s upola manje memorije istovremeno drži otvorenim preglednik, uredski paket i multimedijske alate. Kontrast je toliko drastičan da bi svaki ozbiljan proizvođač operativnih sustava trebao osjetiti nelagodu. Ako efikasnost više nije nedostižan luksuz nego konkretna realnost, dotadašnje izlike o nužnom hardverskom napretku padaju u vodu i ostavljaju gigante Silicijske doline bez uvjerljivog alibija.