Senegal više ne želi biti samo kupac svemirskih usluga – inženjeri u Montpellieru upravo sklapaju drugi senegalski nanosatelit, a treći bi trebao nositi vlastiti teret koji su razvili Afrikanci.
U sterilnom laboratoriju sveučilišta u Montpellieru, senegalski inženjeri u mrežicama za kosu i bijelim rukavicama sastavljaju satelit Gaindesat-1B. Riječ je o nastavku projekta koji je započeo lansiranjem prvog senegalskog satelita Gaindesat-1A 2024. godine. „Ovladali smo proizvodnim procesom”, kaže Gayane Faye, šefica nacionalnog svemirskog programa Sensat. Dok je prvi satelit nastao uz pomoć mentora iz Montpelliera, za drugi, koji će prikupljati podatke o okolišu i klimi, „uklonili smo komponentu poduke”, ističe Faye.
Afrička svemirska utrka
Senegal nije usamljen u ovoj namjeri. Proračuni afričkih država za svemir porasli su na 800 milijuna dolara, prema podacima konzultantske tvrtke Space in Africa iz Lagosa, dok su 2018. iznosili manje od 300 milijuna. Iako je to tek djelić globalnih 132 milijarde dolara iz 2024., trend je jasan – broj afričkih zemalja sa svemirskim programom skočio je s osam na više od 20 od 2018. godine.
Kontinent ima dugu povijest u svemiru: Egipat je lansirao Nilesat 101 još 1998., Nigerija je osnovala svoju agenciju godinu kasnije, a Kenija je razvila satelit Taifa-1 koji je u orbitu otišao 2023. godine. Čak i Somalija planira vlastiti svemirski port u sklopu sporazuma s Turskom vrijednog šest milijardi dolara. Obala Bjelokosti je prošlog mjeseca imenovala prvog direktora svemirske agencije.
Pitanje neovisnosti
No postavlja se teže pitanje od pukog lansiranja satelita u orbitu. „Za prvu fazu afričkog razvoja svemira uspjeh se često mjerio time može li zemlja lansirati satelit”, kaže Richard Folly iz toganske tvrtke African Geospace. „Sljedeća faza mora postaviti teže pitanje: kakvu ekonomsku, stratešku ili društvenu vrijednost taj satelit proizvodi?”
Upravo je to ključna točka. Unatoč dugogodišnjem svemirskom programu, nigerijske agencije „ne grade tehnologiju lokalno”, upozorava Temidayo Oniosun iz Space in Africa. Senegal želi drugačije – namjerava sam generirati satelitske snimke jer „određene usluge uopće ne možemo obaviti jer nemamo sredstava da ih kupimo”, objašnjava Faye. Za treći satelit cilj je razviti vlastiti teret, a ako infrastruktura bude spremna, „četvrti satelit može se u potpunosti izgraditi u Senegalu”.
Ono što izvor ne postavlja, a mi moramo, jest pitanje: zašto afričke zemlje uopće ovise o stranim lansirnim rampama i tehnologiji kada bi mogle razvijati vlastite kapacitete? Dok Europa i SAD dominiraju lansiranjima, Afrikanci grade vlastitu budućnost – ali hoće li im međunarodna zajednica dopustiti da zaista sjednu za upravljačku ploču? Svemir nije samo pitanje prestiža, već i suvereniteta nad podacima koji su sve važniji za poljoprivredu, urbanizam i upravljanje katastrofama na kontinentu koji se suočava s klimatskim izazovima.