U vremenu u kojem se duhovnost sve češće pokazuje, a sve rjeđe doživljava, vrijedi se vratiti osnovnoj istini: klanjanje u islamu nije ritual za javnost, nego osobni razgovor između čovjeka i Boga. To je čin koji se ne mjeri mjestom ni publikom, nego iskrenošću i smirenošću srca. I upravo tu se danas najviše griješi – kad se forma pretvara u dokaz vjere, a suština gubi.
Kur’an jasno propisuje važnost redovitog obavljanja molitve (salata), ali jednako jasno pokazuje da Bog nije vezan uz prostor. „Bogu pripada istok i zapad, pa kamo god se okrenete – tamo je lice Božje“, stoji u Suri 2:115.
Taj stih briše svaku granicu između svetog i svakodnevnog. On ne traži od čovjeka da se moli na određenom mjestu, nego da moli iskreno. Klanjanje nije pokazivanje vjere pred drugima, nego unutarnji dijalog koji se vodi tiho, s poštovanjem i sviješću da te Bog čuje i vidi i kad te nitko drugi ne gleda.
Vrijeme molitve određeno je, ali prostor nije. Čovjek može klanjati u džamiji, u svojoj sobi, u polju, pa čak i na putu, ako okolnosti to traže. Ali nigdje u Kur’anu ne stoji da mora kleknuti nasred ulice čim dođe vrijeme namaza.
Vjera nije naredba da se prekine svaka aktivnost i napravi predstava od pobožnosti. Naprotiv, ona poziva na razum, red i dostojanstvo. Ako se molitva ne može obaviti u miru i čistoći, bolje ju je odgoditi i klanjati smireno nego je izvesti mehanično i bez sabranosti. Bog ne traži ritual, nego prisutnost.
Klanjanje u Kur’anu ima duboku svrhu – ono čisti misao, vraća ravnotežu i podsjeća čovjeka tko je i kamo ide. „Obavljaj molitvu, jer molitva odvraća od razvrata i zla“, kaže Sura 29:45. To nije puko formalno savijanje tijela, nego čin moralnog usmjeravanja.
Onaj tko se doista moli, ne klanja zbog pogleda prolaznika, nego zbog mira koji traži u sebi. U tome je razlika između vjere i navike, između poniznosti i taštine.
Islam poznaje i fleksibilnost u praksi. Kur’an dopušta skraćenu molitvu kad je čovjek na putu, u opasnosti ili spriječen okolnostima (Sura 4:101). Bog, kako jasno stoji u tekstu, ne opterećuje čovjeka preko njegovih mogućnosti. To znači da vjera nije rigidna. Ona ne traži demonstraciju, nego odgovornost i razum. Molitva je duhovna obveza, ali nikada ne smije postati društveni pritisak.
Danas, kad se pobožnost često mjeri vanjskim znakovima – položajem ruku, dužinom molitve, vidljivošću pred drugima – gubi se ono što je Kur’an uistinu učio: da je molitva povratak sebi. Nema koristi od klanjanja ako srce ostaje prazno. Nema vrijednosti u pokazivanju vjere, ako je vjera svedena na naviku. Bog, kako kaže Poslanik u vjerodostojnom hadisu, „ne gleda vaša tijela ni vaša imanja, nego vaša srca i vaša djela“.
Zato klanjanje nikada nije smjelo postati forma kojom se dokazuje pripadnost, niti scenska gesta kojom se vjera prikazuje prolaznicima. Klanjanje je poziv na tišinu u svijetu buke, na unutarnji razgovor u vremenu površnosti. To je trenutak kad čovjek, bez svjedoka i posrednika, stoji pred Bogom i priznaje svoju ljudskost. U toj jednostavnosti leži veličina vjere: da čovjek ne mora biti viđen da bi bio uslišan.
Klanjanje je razgovor s Bogom – osoban, tih i iskren. Sve što se iz njega napravi više od toga, postaje gesta, a ne molitva. Islam ne traži pokazivanje pobožnosti, nego njeno življenje. Bog ne mjeri broj pokreta, nego dubinu namjere. Tko to razumije, taj klanja i kad šuti.
Ovaj članak je dio serije članaka koji nastoje raskrinkati predrasude, stigmatizaciju i pogrešna tumačenja koja se stoljećima lijepe uz islam i Kur’an. Cilj serije nije obrana religije, nego vraćanje činjenicama, razumom i humanim tonom onome što je često iskrivljeno političkim, ideološkim ili medijskim interesima. Kroz analitički, ali pomirljiv pristup, ovi tekstovi pozivaju čitatelje – vjernike i one koji to nisu – da Kur’an ponovno pročitaju očima dostojanstva, znanja i međusobnog poštovanja.
37 komentara
Ma da, dozivljavao sam po Jerusalimu, zakrce saobraćaj, izadju iz auta i pored semafora klanjaju. Jedan kolega, inace musliman, vjernik, vidio pored jednog fakulteta u Sarajevu, klanja neki. On ga za rame uhvatio galameci na nj. kako ga nije srmaota, tu psi vrse nuždu, prljavština velika..fuj.
Na internetu sam vidio slike muslimana koji se klanjaju na sred ulice pred tramvajskom prugom ili na cesti kuda auti voze. Samo stanu blokiraju promet i klanjaju se, to se događalo u europskim gradovima. Ja bi sada mogao reći svašta za te muslimane, ali sa obzirom da je ta Europa vojno prisutna u muslimanskim zemljama već stotinama godina, došlo je vrijeme da Muslimani preuzmu tu Europu, i to rade. Osobno me ne zanima politička pozadina klanjanja i svega što se događa, ja samo prenosim svoje viđenje svih događaja. To preuzimanje Europe kako ga ja vidim događa se jer su to dopustili oni koji žele uništiti Europsko stanovništvo. Neću spominjati o kojima je ljudima točno riječ vjerojatno će neki znati. Ali u kontekstu svega što je Europa radili stoljećima u Muslimanskim državama smatram potpuno opravdano da Europu preuzmu Muslimani. Moje opravdanje leži i u činjenici da su takozvani kršćani to sami zaslužili jer su prema meni bili jako zli još i danas me mrze zbog laži koji su na mene natrpali drugi. Ti tvz Kršćani su neprijatelji svi ljudi na Balkanu, jer to što su meni radili ti Kršćani radili su i drugima. Takvih loših ljudi ima i među Muslimanima i pravoslavcima. Za vrijeme komunizma su bili veliki komunisti poslije devedesetih su se pretvorili u velike domoljube, a neki i u velike vjernike svaki u svojoj državi. Na kraju za one koji još nisu shvatili ja govorim o lošim ljudima, koje nije briga za vjeru ni za vlastitu državu, da mogu prodali bi vlastite roditelje za pare, loši ljudi jednostavno loši. takve trebamo izbaciti iz društva.
Evanđelje po Mateju / Poglavlje 6
5 Molitva u skrovitosti»
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskrižjima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
6 Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«
7 Prava molitva. Očenaš(Lk 11, 2–4)
»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.
8 Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete.
9 Vi, dakle, ovako molite:
‘Oče naš, koji jesi na nebesima!
Sveti se ime tvoje!
10 Dođi kraljevstvo tvoje!
Budi volja tvoja
kako na nebu tako i na zemlji!
11 Kruh naš svagdanji daj nam danas!
12 I otpusti nam duge naše
kako i mi otpustismo
dužnicima svojim!
13 I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!’«
14 »Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski.
15 Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«
Eh.., baš.., razgovor s Bogom…kad bi to tako išlo.
Kad bi se čovjek i mogao uzdić do te “mjere” da razgovara s Bogom.., ili kad bi se Bog “spustio” da razgovara s čovjekom…o čemu bi razgovarali.., kakve teme bi otvarali.., na čiju inicijativu.., bili teme bile uopćene, ili bi bile osobne, pa bi neko pred Bogom nabrajao svoje želje, ambicije, htijenja, a neko bi tražio samo da mu osigura egzistencijalni minimum…možda bi mu neko govorio o strahovima, tegobama, patnjama.
Od značaja bi onda bila i rječitost, predznanje, karakter “sugovornika”…možda bi neko, “malo zayebaniji”, pitao o uzrocima ljudskih strahova, tegoba i patnji.., i tko je kriv za postojanje istih…jeli to rješivo ili nerješivo…, ako je rješivo, što se čeka s tim.., ako je nerješivo…😁
Hahaha, doobra Mrči…………
Takva pitanja Bog prosleđuje na nižu instancu.
U pakao. 🙂
Niz kompleksnih pitanja.
Pokušaj sa prizivanjem duhova mrtvih:
ssN, kad nabavim stol na tri noge.😁
Mrči u mladosti nije uvijek išlo glatko želeći ljepši pol odvući u krevet, no ponekad i uspješno. Nakon dobre akcije idući kući znao sam reći….. hvala ti bože ni sam ne znajući jeli to sa božje ili sa vražje strane.
++++++++++++
stefano, a moguće je da su te “avanture”, u mladosti, s božje strane, ali danas, u ovim godinama, ne kaže se slučajno da ti vrag ne da mira ako “šaraš” okolo.😁
Počeli su i na Trebeviču ( Brus), ali Srbi su to zabranili.
Slazem se Nermine.
Musliman ide u dzamiju da klanja namaz i to je osnova.
Samo u venrednim situacijama,ako zbilja postoji potreba,ako ce covjek okasniti,ako je na putu,ali opet na mjestu koje je neupadljivo i time ne ometa nikoga,moze vani klanjati.
Nikako na cestama,raskrsnicama,trgovima,pijacama itd.
Na kraju krajeva,klanjanje u dzamiji je samo propis i jedna vrsta ibadeta(molitve) i ne kazuje nista o bilo kom klanjacu.
Svi su isti i niko osim Boga ne zna sta je u srcima njihovim.
Islam se zivi kad se izadje iz dzamije,tek tada se moze vidjeti je li namaz imao efekta.
Na radnom mjestu,na kafi,u razgovoru s komsijama ili poznanicima,prilikom sklapanja poslovnih veza,humanitarnih aktivnosti,jednostavno radom za boljitak citave zajednice.
Tada se vidi islam ili licemjerstvo.
Da je samo tako kako si opisao, Islam ne bi dugo trajao.
Molitva je mnogo dublji odnos.
Možda ćeš i ti detaljnije u nastavku.
:
Nađoh lep opis molitve.
Nisam Musliman ali ZNAM da je tako.
“Je li ovo dijalog? Da, ali na dubljem nivou.
Možete to posmatrati kao uzvišeni, neizrečeni dijalog:
Vi govorite: Kroz riječi Kurana i vlastite molitve (dua) koje šapćete u sedždu.
Bog “odgovara”:
Kroz osećaj mira i duhovnog zasićenja koji se spušta na vas tokom i nakon molitve.
Kroz osvetljenje srca – odgovor koji ne stiže kao reč, već kao razumevanje, rešenje ili smirenje koje se iznenada pojavi u vašem srcu nakon molitve.
Kroz prihvatanje vaših molitvi na način koji On zna da je najbolji za vas.
Sedžda (licem na zemlju) je vrhunac ovog “dijaloga”. To je krajnji čin poniznosti i predaje. U tom trenutku ste fizički i duhovno najbližem Bogu. Hadis kaže: “Najbliži je rob svome Gospodaru dok je u sedždi. Zato podižite duve (molite) u njoj mnogo.” U tom trenutku možete šaputati svoje najdublje želje, strahove i zahvalnosti – to je vaš lični, nefiltrirani razgovor sa Stvoriocem.
Rezimirajmo unutrašnju tehniku:
Prisutnost (Huduur): Budite svesni da stojite pred Bogom koji vas vidi i čuje.
Razumevanje (Tafahum): Razmišljajte o značenju onoga što izgovarate.
Veličanje (Ta’dzim): Osećajte strahopoštovanje i ljubav prema Onom kome se molite.
Nada (Raja): Budite puni nade u Njegovo milosrđe i prihvatanje.
Stid (Haya): Osećajte stid zbog svojih grehova, što vas čini iskrenijim u vašem pokajanju.
Zaključak:
Molitva u islamu nije puka repetitivna radnja. To je živo, dinamično iskustvo prisustvovanja Predivnom. To je putovanje od spoljašnjeg ka unutrašnjem, od jezika ka srcu, od forme ka suštini. Kada se to postigne, molitva prestaje da bude obaveza i postaje oaza duha, izvor mira i snage koji prelivanjem utiče na celokupni život vernika. “
Ideja otvorenih vrata za izbeglice u EU je nesrećna ideja.
Kapital je beskrupulozan, kada trebaju zovu ih a kada smo višak stanovništva ide proterivanje njih i utamanjivanje svih.
Veštačka Int. drastično menja potrebe za radnom snagom. mnogi postaju izlišni.
–
Kulturološki jaz će dovesti do stogodišnjeg građanskog rata u EU.
Ne znam zasto promovirate religije, jer se zna, da su otrov za mase. Nesto je vjerovati u Boga i sljediti Jezusa, moliti se ali to nema veze sa religijom..
Zato sto se mi dobro raspricamo a njima dobro sa da’vu.
Obračanje onomu gore kroz molitvu (zvuk kriptiranih poruka kroz rijeći) je molba njemu a njegovo obračanje nama je kroz intuiciju i inspiraciju preko epifize do srca……..pravoslavni monasi vele da je na njegovoj desnoj strani duša…….
..da i ja isto👍
Da’va!
Da’va je poziv na poturcivanje. Obveza svakog muslimana je da radi na sirenju islama. Razradjen je citav sistem, uputstva, pristup. Poziv nije direktan nego prvo idu pripreme; predstavlja se islam, hvali, uljepsava, objasnjava. Upucuje se na edukativni materijal. Propagandist mora svojim nastupanjem djelovati pozitivno, pouzdano, karakterno.
Da’va je kad kazu “prihvatamo isusa/bibliju” ali slijedi i nastavak “i muhameda/kuran”. Prihvatanjem isusa/biblije vec je stavio nogu u vrata.
Otud ovoliki clanci o islamu. Vaaabe.
Ima i drugih religija a narocito filozofija.
Je, klanjanje. I klecanje. Moze on to klanjanje odraditi i kod kuce, ne mora putovati, ali ima razlog grupnog naginjanja; socijaliziranje, prebrojavanje, motiviranje. Kao one vjezbe mahanja rukama, fiskultura, rade se pred tv i internetom, vazno je prisustvo drugih ljudi i direktora.
U katolicanstvu imamo mucenje tijela; hodanje 50 km, izgladnjavanje, nosenje kriza, bicevanje, svorama se daje da puze po podu i smrzavaju se, onaj escriva (mislim da je taj) je nosio bodljikavi pojas da se muci.
Evo nesto od te terminologije:
-bog je zamisao o postojanju centralnog uma. svjetovne religije dodaju atribute kao stvoritelj, sudac, vladar, bice, ljubav.
-vjera je uporno tupljenje jednog te istog
-molitva je radnja ponavljanja rijeci i misli. Ovakvi primjeri kao klanjanje i bicevanje su potpomaganje molitve tijelom.
Psihologija obradjuje te opsesivne kompulsivne radnje. Ono, kad dira svaku trecu lojtru ograde ili pljucka kad vidi macku, to su mentalni poremecaji, tikovi. Kad to radi velika grupa, kolektivno se tjesi, kolektivno nada, onda je religija. Neurozu je najlakse opaziti kod zidova ali vidjet cete i kod ovih nasih misionara. Znas, sve lijepo ali kad vidi da ne pusis te fore, onda postaje neurotican.
Najveće muke su pakleni vrtlog Brainstorminga.
Bez prekida, bez početka, bez kraja.
Kada iskida dušu na pojmove i od nje ništa ne ostane.
Eto vidis, mnogoimeni kocijasu. Dusa i pakao a treba to biti zla dusa da da zamisli pakao. Moja to ne radi.
Meni govoris koji sam jednako protiv a ovima pristranima, koji su 50% protiv a 50% za, oni ti promicu.
Nitko te ne moze promijeniti osim bena davidsona. Ajd, ajd, salim se.
Nemam nista protiv ovakvih tekstova premda njusim misionarstvo. Veca mi je smetnja kad su samo dva teksta dnevno. Bolje ovo nego tema manje.
E, stvari u evropi, ne izgleda dobro a sva tehnologija je tu za dobar zivot. Pred dva dana sam pisao sto se sprema u juznom susjedstvu, drzavama od 200 mil. ljudi, kaos ondje. Jos smo mi i dobri pa makar jeli palentu. Kad oni puknu vidjet ces belaja.
Islam ce propasti, propada, pisao sam ovih dana.
Krscanstvo najprogonjenije – hmm, jest progonjeno, to je neka mjesavina, necu to dobro opisati, kao … prgavi pacifist. Ono, hoces lijepo i trpis, dajes dojam bezopasnoga, a inatis se i silis. Takav karakter upada u kavge.
Nema sanse da propadne . Uzmi Bosnu za primjer , prije rata trebao si traziti ninje po Bosni , danas trebas traziti osobe koje nisu maskirane.Grade se damije posvuda po svijetu . Azija postaje nova destinacija za migraciju muslimana . To je religija koja najvise raste u zadnje vrijeme , dok krscanstvo stagnira svidalo se to tebi ili ne.
Zato i hoce da izazovu kolaps jer samo u jadu i ocaju religije prosperiraju.
Opismenjivanje i dostupnost informacija unistvaju islam. Ne vjeruju, pitaju, ne mole, hereza u islamu raste, ateizam raste. Islam raste gdje je siromastvo i jak natalitet.
Nikome se ne može sugerirati i reći,kako se treba moliti.Postoje univerzalni obrasci,koji se koriste,u masi.Ali i pored toga ,čovjek je uvijek,sam.Molitva je naj individualniji odnos,između čovjeka i Boga.Čovjek svakodnevno pokazuje, što misli,i što radi i što želi.Kada moli,tada je to čin koji je na neki način organiziran,i namjenjen,Bogu.Čovjek u tim trenucima ,želi poslati poruku o sebi.Zanemarujući,ono što je radio,i radi.
Eto, jedan pop kao 20 doktora. Ne treba nam medicina i zdravstvo vise.
Ipak, kad se popovi razbole, svi idu doktoru. Papi nije pomogla ni milijarda ocenasa.
Ne govorim o pokrivanju tijela vec lica. Svak se oblaci kako zeli , ali prekrivanje lica nije niti ugodno za oci niti smirivajuce za okolinu ili drustvo. Zamisli da svi idemo sa maskama koje prekrivaju lice i vidis samo oci ili cak ni oci , prvo se bratu ne bi javio na ulici jer ga ne bi prepoznao kao i on tebe , ili da ti se dozvoli da se slikas sa maskom na licu za osobnu jer ti treba da dignes kredit ili za ovjeru ugovora…
Islam koji dolazi sa bliskog istoka je zlo. U Bosni recimo, muslimani su normalni ljudi. Živim u Njemačkoj i gledam po ulici svakodnevno ponašanje ljudi sa bliskog istoka i ne može mi nitko reći da to može uklopiti u Europu, NIKAKO.
😁 sve ove religije koje mi upražnjavamo su s Middle East. A oni su iskon, Evropa je amandman, slikovito rečeno. Znam pripadnike svih tih zajednica s tih prostora, totalno su drugačiji od Europljana.
Monoteizam je prva polovica ateizma.
Stvorili su sliku, imidz, boga stvoritelja, suca, vladara, boga omni, boga bica, boga personalera, boga naj naj. Ne bi im dosta pa stvorise boga od krvi i mesa, koji hodase po zemlji i razgovarase sa ljudima.
Imidz boga vladara je imidz kralja vladara. Ustrojstvo neba je ustrojstvo organizacije drzave. Andjeli su vladarevi sluzbenici; poreznici i policajci. Vragovi su neprijatelji i prijestupnici. Nada i strah. Vjerujte ljudi.
Kako na zemlji tako i na nebu!
Drzava je stroj, disciplinirana, organizirana, kotacici koji se precizno bez prestanka vrte i melju.
U ljudskoj svijesti nasta zamjena, bog svemirski postade bog imidz a bog imidz je svjetovni model – drzave stroja i kralja vladara.
Kad se transformacija obavi dodje mogucnost i vrijeme i za drugu polovicu ateizma – odbacivanje i tog boga, imidz boga.
Pa, pola+pola= jedan, ostade jedan bog, bog stroj.
Aleluja vjernici.
” Ali, muslimansko preuzimanje Europe i zapada je potpuno druga priča. Nisu to preuzimanje smislili sami muslimani, oni su samo sredstvo u rukama elitističkih psihopata. I nije dobro, stvari su u Europi – jako loše. ” . Pre nekoliko godina sam gledao inervju sa nekim filozofom, vezano za temu migracije emigracije etc.Kaže čovjek sasvim smireno, bez emocija, pa šta, mi vjekovima kod njih sa mačem i sabljom, nametnuli im vjeru, opljačkali, genocide vršili ( ali ne par hiljada, nego stotine miliona), sad oni to isto rade, mada ne toliko brutalno kao što su kolonizatori radili. Pozdravljam tvoj apel da se svi vratimo svom identitetu, mada mislim da je to nemoguča misija. Ko je bio Ilija, danas je Alija, hajde pokušaj ga ubjediti da se vrati.Za početak, počni sa sobom.
Kod nas klece po trgu
Inače klanjanje kao ritual je prisutan u gnostičkom kršćanskom učenju i traje duže. Da ne govorimo o starim kršćanskom zajednicama na našim teritorijama.
Uvijek trebamo uvažiti, mi smo Europljani, Arapi iz mediteranskog kruga nemaju veze s onima iz perzijskog zaljeva i istočnog dijela Maroko za primjer. Dok s rubnih krajeva Mediterana od Alžira do ubijene Sirije susrećem ljude koji znaju italijanski, francuski, engleski i ostale jezike, tek kada malo žađeš shvatiš koje su religije, jer je 80% imena im isto…podsjeća na neke druge krajeve, zar ne? Oni iz perzijskog zaljeva i pogotovu Indonezija, Bangladeš Pakistanu Afganistan i to, nema veze s nekim drugim kulturološkim tipovima.
Svako je formiran prema svome specifikumu i navikama. Na žalost, ovdje se ne oglašavaju tzv. vjerski dužnosnici, valjda su donacije izdašne
Klečavci ismijavaju crkvu i vjeru u Boga.