Legenda o hrvatskim vilama

Hrvatske vile rađaju se iz rose nekog crvenog glavičastog jesenjeg cvijeća.

Katkada imaju krila, a onaj koji čuje njihovo pjevanje, više ga ne zaboravlja. One žive u oblacima, na zemlji, u vodi i moru. Na oblacima grade predivne dvorce. Ima i gorskih vila. One skupljaju oblake, proizvode buru, čuvaju od tuče. Stanuju na zvijezdama. Hrane se mlijekom košuta. Iščekujući sunce, jašu na jelenima.

Neke vodene vile su zle, a zračne vile su dobre. One se mogu pobratimiti sa čovjekom ako im se svidi. U našim krajevima se spominju: Vila Planinkinja, Diklica Planinska, Nagorkinja, Zagorkinja, Vodena, Zdenčja, Potočja, Morska vila, Morkinjica koja boravi u špilji kraj mora, Šumnjača koja živi u šumi, Vila Drvarica koja živi u krošnjama.
Hrvatskim vilama je dom na planinama: Mosor, Prolog, Biokovo, Velebit, Crljenim  stinama poviše Brista, Omiška klisura; odmorište im je otok Jabuka koji je i vrt velebitskih vila. Neke vile su obitavale kraj Samobora u jednoj pećini blizu puta za Palačnik, nalazile su se i u Rudarskoj dragi. Kod Stubice se u viru Koritnjaku navečer kupaju u kamenom koritu.

Planinske vile zalaze i u pećine, pretvarajući se u zmije. Vodene vile žive po rijekama ili u moru. Neke od njih, kao sirene, pola su žensko, pola riba. Katkad se pretvaraju u labuda, ili imaju žensko tijelo, a noge labuđe. Na slapovima žive Vilske devke. Voda tu ne šumi, bistra je, ali se u njoj ne vidi ništa, samo se može čuti pjesma.

Vile su smrtne, ali ipak žive puno duže od ljudi. U Slavoniji pričaju da, ako im se isčupa jedna vlas, odmah umiru.