fbpx

Na današnji dan – obustavljen vazdušni humanitarni most za Sarajevo

http://www.rcaf-arc.forces.gc.ca/assets/AIRFORCE_Internet/images/news-nouvelles/2013/09/ISC92-5342.jpg

U julu 1992. godine posredstvom UNPROFOR-a postignut je sporazum o uspostavi humanitarnog zračnog mosta do Sarajeva. Nakon berlinskog zračnog mosta, ovo je bio najduži zračni most u historiji svjetskog zrakoplovstva.

Od 3. jula 1992. godine,  američki, francuski, grčki, britanski, njemački španski i italijanski vojni transportni avioni,  uglavnom iz Zagreba i Splita, počeli su snabdijevanje stanovništva Sarajeva hranom, odjećom i lijekovima. Tako je usavršen manevar pod nazivom “Sarajevo-Approach“, po kojem je prilikom slijetanja avion, što je moguće duže letio visoko a prilikom polijetanja se, što je moguće brže, dizao u nebo.

U periodu 1992.-1995. trajao je vremenski najduži humanitarni zračni most za opskrbu jednog opkoljenog grada.

U zračnom mostu učestvovali su izvjesno vrijeme Saudijska Arabija, Turska i još nekoliko država. Neke zemlje učestvovale su u zračnom mostu, a svojim političkim uticajima sistematski produžavale rat u Bosni i Hercegovini.

Opsada grada Sarajeva je bila skoro četverogodišnja blokada Sarajeva za vrijeme rata u Bosnu i Hercegovinu. Sarajevska je opsada  trajala 1425 dana, kao jedna od najdužih u historiji modernog ratovanja. Devedeset posto pomoći Sarajevu stizalo je upravo vazdušnim putem.

Za vrijeme opsade prosječno je palo 329 granata dnevno na Sarajevo. Rekord od 3777 ispaljenih granata uknjižen je 22. jula 1993. godine. Do avgusta 1994. isporučeno oko 18.000 tona humanitarne pomoći. Nakon uspostave zračnog mosta, počela je i druga priča, priča o “poštenoj” raspodjeli dopremljenog i pukom preživljavanju jednih i bogaćenju drugih.

Na današnji dan, 9. januara 1996. godine, obustavljen je vazdušni humanitarni most za Sarajevo.

Tokom tri i po godine rata u BiH, obavljeno je 13.000 humanitarnih letova kojima je dopremljeno više od 160.000 tona pomoći.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
1 Comment
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sarajevo
Gost
Sarajevo
3 godine prije

Vozdra Lejla i hvala na tekstu!

Kao stanovnik grada Sarajeva i za vrijeme rata, kao i sada, osjećam obavezu te obradovati mnogim uspjesima koji su se zbili od tada na ovamo.

Grad nije više opkoljen!
Ja sam godinama čekao i deblokadu, al’ sam shvatio da je zapravo sve kako treba i po dogovoru.

Bradonje više nisu oko grada i ne pucaju po nama, a sad i mi imamo svoje bradonje, pa nam je lakše kad počne ponovo. Također su naši uspješno zauzeli sve kote po gradu.
Ako te sjećanja vode iz rata, neminovno je da povezuješ sa kotama 850, 877…e pa nije ni slično!
Da bi se kontrolisao grad nisu samo te kote potrebne, al’ dok smo to shvatili izgubili smo i vazduh i vodu! Srećom EU neprestano uspješno realizuje neke projekte u saradnji s gradskom upravom, te iz svih problema nađemo način da to pretvorimo u uspjeh. Dovoljno je reći da smo u rekordom vremenu postali šampioni u zagađenju.

U Centru nismo imali vode nikako tokom rata, al’ sad je dobro. Redukcije su tek od 22h – 6,7…8h. Stimulativno je to da ne tražiš nikakvo zaposlenje, stoga nije to tako ni loše. Kad ima vode, prljava je i nije za piće. Porazboljevali su se svi dok nisu došli pameti i počeli fino kupovati. Dobro je ako si „nakačen“ na neki vod s hotelima i ovim nekim institucijama, jer oni imaju stalno vode. Reci ovim turistima kad budu dolazili da obavezno traže hostele koji imaju svoje cisterne, da se ne zayebu. Srećom, ima ih. Gledam „lije“ s ovih brda oko grada, zato i imam te neke upitnike iznad glave…al’ kako je tek braći u Palestini?

Naš Gradonačelnik se trudi stalno i najbolji dokaz je to što je sam sebi morao podići platu. Čovjek je došao ovdje iz Kreševa da nam pomogne i od 1992-te bio najvjerniji prvom predsjedniku Republike, stoga ne treba sumnjati u njegove namjere, a ni sposobnosti. Dok su svi drugi radili svašta, on nikada ništa nije uradio, i bio je pravi Hrvat na pravom mjestu! Pardon, pravi čovjek na pravom mjestu se kaže, da ne brišem džabe.

Čekali smo da vratimo spašene knjige u Vijećnicu, al’ nam rekoše da je još prerano za to. Strpljivo sjedimo i čitamo na stepenicama, jer se ulaz naplaćuje.

..a što se tiče te obustave humanitarne pomoći, ma krenut će to ponovo!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik