fbpx

Na današnji dan počeo je Iransko-irački sukob

irak vs iran

Rat koji je u Iraku nazivan “Nametnuti rat”, a u Iranu “Sveta odbrana” , počeo je na današnji dan, 20. decembra 1980. godine, nakon niza pograničnih oružanih incidenata.

Rat je po iračkoj verziji započet nakon neuspjelog pokušaja antentata na Tariqa Aziza, a po Iranskoj varijanti kada je Saddam Hussein, prekršivši sporazum iz 1975. godine, htio iskoristi anarhiju poslije Homeinijeve revolucije da osigura teritorije koje su strateški važne i bogate naftom. Uporište Iračke vanjske politike bilo je navodno sprečavanje šiitskog uticaja u regiji.

Glavno ratno poprište bio je etnički arapski i naftom bogati Khuzistan na jugozapadu Irana, a Irak je osporavao međudržavnu granicu sredinom plovnoga toka rijeke Shatt al-Arab, određenu 1975. godine.

Zapad je, uz izgovor sprječavanja širenja šiitskog utjecaja u regiji otvoreno stao na iračku stranu, zajedno sa Islamskim zemljama – Saudijska Arabija, UEA, Kuvajt, Francuska, SAD, Nizozemska, ali i SSSR, te su Irak podupirali kreditima i snabdijevali konvecionalnim i hemijskim oružjem. Iran, po nekim izvorima, osim S. Koreje, Libije i Sirije, SSSR, i kontraverzne uloge Izraela, nije imao značajniju podršku svjetskih sila.

Avionskim i raketnim udarima bilo je izloženo više gradova, uključujući Teheran i Bagdad. Iran je imao slabije opremljene, ali brojnije vojne snage, dok je Irak posjedovao kvalitetnije naoružanje te protivno međunarodnim konvencijama, koristio je hemijsko oružje

U augustu 1988. borbe su obustavljene posredovanjem UN-a. Irak je 1990. priznao razgraničenje s Iranom na rijeci Shatt al-Arab prema sporazumu iz 1975. godine

Procjenjuje se da je u ratu Iran imao oko 400 000 do 600 000 poginulih, a Irak oko 150 000, dok pojedini izvori navode i oko milijun ukupno poginulih na obje strane.

Iako rat nije bitnije promijenio granicu između dvije države, iračani su se smatrali pobjednicima. Kad je objavljena vijest o završetku rata, u Bagdadu se slavilo na ulicama i trgovima;  naprotiv, u Teheranu, glavnom gradu Irana, kraj rata dočekan je tužnom tišinom.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
1 Comment
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Arkaj
Gost
Arkaj
3 godine prije

Interesantno je kako je Sadam Husein, u to doba saveznik i adut SAD koji je rat i počeo uz njihovo odobrenje i potpunu podršku naveden na još jednu ratnu avanturu, napad na Kuvajt. Očito je iz naknadno objavljenih stenograma razgovora s američkom ambasadoricom da su mu bile dane odriješene ruke i obećana neutralnost SAD. Ta olako dana obećanja bila su iznevjerena i na kraju balade SAD se odrekao Sadama jer je time zadovoljio svoja druga dva saveznika – SA i Izrael. Ojačani Irak s Sadamom na čelu mogao je biti centralna država arapskog svijeta i stožer političkog okupljanja arapa što nije bilo u interesu saudijske kraljevske obitelji i njihovog feudalnog prava na vladanje. Izrael je s druge strane sretan da uništi svaku prosperitetnu arapsku državu i pretvori je u ruševine, pogotovo ako se to može napraviti tuđim rukama i na tuđi trošak. Na kraju balade Sadam je obješen ne zbog svoje krvoločnosti prema političkim protivnicima ili sklonosti da vojskom upada na teritorije susjednih država već zbog nesposobnosti da procjeni reakcije i stvarne motive američkog establišmenta koji stoje iza javno proklamiranih principa a s njima nisu u čvrstoj vezi.
S druge strane Iran nikad nije zaboravio američko prikrivanje dokaza o Iračkom korištenju zabranjenog kemijskog oružja… Konačnim rezultatima nakon skoro pedeset godina donekle mogu bit zadovoljni Izraelci – Nekoć jake i čvrste arapske države poput Iraka, Libije, Sirije, razbijene su u komadiće. Iran se održao unatoč svim neprijateljima i proširio je svoj utjecaj. Amerikanci su definitivno gubitnici, ne samo da su omrznuti nego če im Izrael vjerovatno ostati jedini adut u regiji.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik