fbpx

Veličina se vidi tek s distance

horizont priroda

Da bismo vidjeli koliko je neka zgrada velika, to ne možemo sagledati stojeći tik uz nju. Moramo se, kažu, odmaknuti, i to dalje što je zgrada veća.

Čini se da je tako i s gledanjem na ljudsku veličinu. Neki ljudi koji su stalno uz nas, koji su nam možda prijatelji, roditelji, bračni partneri, susjedi, kolege, čine nam se tako „obični i normalni“, mada su neki od njih, možda, izuzetne ljudske veličine. Lako se naviknuti na dobro, pogotovu na dobre ljude u svojoj blizini; one na koje se uvijek možemo osloniti i onda nam se čini kako je sasvim normalno da je  to tako.

Međutim, nekada se rastanemo na kraće ili duže vrijeme od tih dragih, a vrijednih osoba i shvatimo da nam nedostaju, da nam je bez njih život siromašniji, dosadniji i nesigurniji. Ipak, kad se ponovo sve vrati u normalu, brzo zaboravljamo koliko nam je takva osoba nedostajala i ponovo se ponašamo prema njoj kao i prema svakoj drugoj. Nekada drugima čak i više ugađamo, pazimo kakav ćemo dojam ostaviti na njih, pazimo da ih nepotrebno ne naljutimo ili povrijedimo. Prema našoj dragoj osobi se ne moramo tako ponašati, možemo je i zapostaviti, ona se neće naljutiti i mi s tim računamo.

Ali kada takvu osobu zavijek izgubimo, uglavnom kada umre ili joj „pukne film“ pa nas zauvijek prekriži, tek tada shvatimo koliko nam je značila, koliko je bila važna i kolika je njena veličina u svakom pogledu. O mnogim pojavama, događajima, ljudima, nekada nismo mnogo ni razmišljali, nismo imali ni potrebe, jer smo znali da je naša draga osoba to nepogrešivo procjenjivala i mi smo se oslanjali na njene procjene i ponašali se onako kako nas je ona usmjeravala. Pokazalo se da je to gotovo uvijek bilo i najbolje rješenje, ali mi nismo bili svjesni daje  to nešto važno. Sad, kad više nemamo uza se taj dragocjeni izvor iskustva, vidimo da se u mnogim slučajevima ne znamo postaviti kako treba, nismo sigurni da postupamo ispravno. Eh, da tada imamo samo onaj poznati, mig, znak glavom, poznati osmijeh… Ali nema ga, nestao je zauvijek, a mi tek sada znamo koliko nam je to bilo važno, koliko nam je sigurnosti ulijevalo. Tada nam ta osoba još više nedostaje.

Umiru ljudi svakodnevno. Odlaze oni poznati velikani, ali i neki koji svoju veličinu pokažu samo uskom krugu ljudi, samo najbližima. Umiru, odlaze, a da im nikada nismo rekli da su nam važni nego o tome pričamo nekim drugim ljudima tek kad naših velikana nestane. I sam sam napravio više puta takvu grešku i svaki puta sebi obećao kako ću ubuduće to promijeniti. Tu se nisam pokazao baš ptpuno od riječi. Ipak, popravljam se, a i vama, dragi čitaoci, predlažem da se preispitate, da razmislite o svom odnosu prema ljudima koji su vam važni, koji su vaše veličine, a da oni možda to i ne znaju jer ima o tome nikada niste ništa rekli. Ne treba čekati odmicanje od njih, njihovu smrt, oni nisu zgrade i možemo ih sasvim dobro sagledati i iz blizine i iz daljien.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
16 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Sarajevo
Gost
Sarajevo
3 godine prije

ne zakidaj Bosnjake!

btw,
ja mislim da je o Titu,
pod dojmom Oliverovog jucerasnjeg odlaska

Guest
Gost
Guest
3 godine prije

Ma piše o meni,
nisam ni znao da me zna
🙂

igi
Gost
igi
3 godine prije

…zanimljivo je koliko jedna umjetnička slika postane slikarski dragulj tek kada se odmaknemo od nje;kada zurimo u nju preblizu ne primječujemo tu ljepotu…tako je i s nekim osobama…što si udaljeniji od njih tek vidiš koliko su ti je značili u životu…makar i jedna njihova riječ ili gesta….a može biti i… Pročitaj više »

0i0
Gost
0i0
3 godine prije

Tipičan “plač nad sobom”!
)plač, jauk i škrgut zuba( !

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Nije uzaludna ona stara – ne znaš da imaš prijatelja dok ga ne izgubiš.

28.juni
Gost
28.juni
3 godine prije

Tesko je imati ,pa izgubiti.Tek kada nekoga izgubimo shvatimo koliko nam je on znacio u zivotu.

Helena
Gost
Helena
3 godine prije

Nekad je potrebno odmaći se od nekog ili nečeg i da bi shvatili da i nije toliko veliko, vredno i neophodno u našim životima.

No, sve su to učitelji. I oni prvi i ovi drugi. I hvala im svima.

Troglavski
Gost
Troglavski
3 godine prije

Ko na brdo, ak‘ i malo stoji
Vise vidi no onaj pod brdom
Ja povise nesto od vas vidim.

Cigo
Gost
Cigo
3 godine prije

A Bosanci?! Sta je sa Bosancima, nas ko hebe, jel?!

ZigAtman
Gost
ZigAtman
3 godine prije

Stalno bi vi Srbi sa nama u bratstvo a ne razumijete da nitko nece nista sa vama.

ZigAtman
Gost
ZigAtman
3 godine prije

[email protected] Sve 5, tekst za normu ali poradi malo na tim razmacima kada i kako se upotrebljavaju.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik