Veličina se vidi tek s distance

horizont priroda

Da bismo vidjeli koliko je neka zgrada velika, to ne možemo sagledati stojeći tik uz nju. Moramo se, kažu, odmaknuti, i to dalje što je zgrada veća.

Čini se da je tako i s gledanjem na ljudsku veličinu. Neki ljudi koji su stalno uz nas, koji su nam možda prijatelji, roditelji, bračni partneri, susjedi, kolege, čine nam se tako „obični i normalni“, mada su neki od njih, možda, izuzetne ljudske veličine. Lako se naviknuti na dobro, pogotovu na dobre ljude u svojoj blizini; one na koje se uvijek možemo osloniti i onda nam se čini kako je sasvim normalno da je  to tako.

Međutim, nekada se rastanemo na kraće ili duže vrijeme od tih dragih, a vrijednih osoba i shvatimo da nam nedostaju, da nam je bez njih život siromašniji, dosadniji i nesigurniji. Ipak, kad se ponovo sve vrati u normalu, brzo zaboravljamo koliko nam je takva osoba nedostajala i ponovo se ponašamo prema njoj kao i prema svakoj drugoj. Nekada drugima čak i više ugađamo, pazimo kakav ćemo dojam ostaviti na njih, pazimo da ih nepotrebno ne naljutimo ili povrijedimo. Prema našoj dragoj osobi se ne moramo tako ponašati, možemo je i zapostaviti, ona se neće naljutiti i mi s tim računamo.

Ali kada takvu osobu zavijek izgubimo, uglavnom kada umre ili joj „pukne film“ pa nas zauvijek prekriži, tek tada shvatimo koliko nam je značila, koliko je bila važna i kolika je njena veličina u svakom pogledu. O mnogim pojavama, događajima, ljudima, nekada nismo mnogo ni razmišljali, nismo imali ni potrebe, jer smo znali da je naša draga osoba to nepogrešivo procjenjivala i mi smo se oslanjali na njene procjene i ponašali se onako kako nas je ona usmjeravala. Pokazalo se da je to gotovo uvijek bilo i najbolje rješenje, ali mi nismo bili svjesni daje  to nešto važno. Sad, kad više nemamo uza se taj dragocjeni izvor iskustva, vidimo da se u mnogim slučajevima ne znamo postaviti kako treba, nismo sigurni da postupamo ispravno. Eh, da tada imamo samo onaj poznati, mig, znak glavom, poznati osmijeh… Ali nema ga, nestao je zauvijek, a mi tek sada znamo koliko nam je to bilo važno, koliko nam je sigurnosti ulijevalo. Tada nam ta osoba još više nedostaje.

Umiru ljudi svakodnevno. Odlaze oni poznati velikani, ali i neki koji svoju veličinu pokažu samo uskom krugu ljudi, samo najbližima. Umiru, odlaze, a da im nikada nismo rekli da su nam važni nego o tome pričamo nekim drugim ljudima tek kad naših velikana nestane. I sam sam napravio više puta takvu grešku i svaki puta sebi obećao kako ću ubuduće to promijeniti. Tu se nisam pokazao baš ptpuno od riječi. Ipak, popravljam se, a i vama, dragi čitaoci, predlažem da se preispitate, da razmislite o svom odnosu prema ljudima koji su vam važni, koji su vaše veličine, a da oni možda to i ne znaju jer ima o tome nikada niste ništa rekli. Ne treba čekati odmicanje od njih, njihovu smrt, oni nisu zgrade i možemo ih sasvim dobro sagledati i iz blizine i iz daljien.

18
Ostavite komentar

avatar
10000
9 Grupirani komentari
9 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
18 Komentatori
ZigAtmancigoZigAtmanCigojasmin Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Guest
Gost
Guest

Ma piše o meni,
nisam ni znao da me zna
🙂

bob rock
Gost
bob rock

Ivo piše o našoj Jugoslaviji!
Tek sada sa distance se vidi kakva je to bila DRŽAVA!
A tek će se vidjeti za 20-30 godina koliko je ovaj sustav loš, nakaradan i bolestan!
Hvala Bogu da će Hrvati i Srbi propasti i otići na đubrište historije! 🙂

Sarajevo
Gost
Sarajevo

ne zakidaj Bosnjake!

btw,
ja mislim da je o Titu,
pod dojmom Oliverovog jucerasnjeg odlaska

otpisani
Gost
otpisani

bob rock
Šteta što si dobroj namjeri dao loš izgled svojom zadnjom rečenicom…
Isus je na križu rekao “Oče, oprosti im, ne znaju što čine!”… greška koja je počinjena raskidom bratstva u ono naše naopako vrijeme, trebala bi biti samo pouka da se u nekoj novoj budućnosti ne ponovi.
Hrvati, Srbi i ostali bratski narodi bivše zajednice, su upućeni jedni na druge htjeli to ili ne i što prije trebaju svoju pamet zatvoriti za huškanja od strane zlonamjernih pojedinaca i skupina, te biti spremni za oprost i novu suradnju…bila bi šteta da se tvoja zlurada opaska obistini.

ZigAtman
Gost
ZigAtman

Stalno bi vi Srbi sa nama u bratstvo a ne razumijete da nitko nece nista sa vama.

Cigo
Gost
Cigo

A Bosanci?! Sta je sa Bosancima, nas ko hebe, jel?!

otpisani
Gost
otpisani

Nije uzaludna ona stara – ne znaš da imaš prijatelja dok ga ne izgubiš.

28.juni
Gost
28.juni

Tesko je imati ,pa izgubiti.Tek kada nekoga izgubimo shvatimo koliko nam je on znacio u zivotu.

jasmin
Gost
jasmin

Ne postoji ljubav bez opasnosti od gubitka .

igi
Gost
igi

…zanimljivo je koliko jedna umjetnička slika postane slikarski dragulj tek kada se odmaknemo od nje;kada zurimo u nju preblizu ne primječujemo tu ljepotu…tako je i s nekim osobama…što si udaljeniji od njih tek vidiš koliko su ti je značili u životu…makar i jedna njihova riječ ili gesta….a može biti i suprotno…kad si preblizu ne primječuješ kvarnu robu.

cigo
Gost
cigo

Svaka slika se gleda sa makar onoliko udaljenosti koliko ti je raspon ruku.

Helena
Gost
Helena

Nekad je potrebno odmaći se od nekog ili nečeg i da bi shvatili da i nije toliko veliko, vredno i neophodno u našim životima.

No, sve su to učitelji. I oni prvi i ovi drugi. I hvala im svima.

0i0
Gost
0i0

Kad se odmakneš od drveta, ugledaš šumu. Kad izvadiš balvan iz svog oka, možeš i ne moraš obavijestiti onoga da ima trn u oku, itd
p.s.
Kad se odmaknem iz ove (Ivo Kobaš) stranice, oko mene počmu letjeti meci, eksplodirat mine i rakete, geostrateški ratovi, pa se ipak radije vraćam u ovo smireniju zonu koju pruža stranica (Ivo Kobaš).

Majk Majers
Gost
Majk Majers

I obrnuto-nekad se triba odmaknit od nekoga, da bi svatili koliko nam zapravo znaci u zivotu!

Troglavski
Gost
Troglavski

Ko na brdo, ak‘ i malo stoji
Vise vidi no onaj pod brdom
Ja povise nesto od vas vidim.

0i0
Gost
0i0

Zaogrnut ” (vladarskom)samoćom”!

ZigAtman
Gost
ZigAtman

Ivo@ Sve 5, tekst za normu ali poradi malo na tim razmacima kada i kako se upotrebljavaju.

0i0
Gost
0i0

Tipičan “plač nad sobom”!
)plač, jauk i škrgut zuba( !

POVEZANE VIJESTI

Izbornik