Što su djeca skromnijeg podrijetla, to su više izloženi ekranima, a upotreba istih kod roditelja je presudna u tome.
U svojoj knjizi Tvornica digitalnih kretena, Michel Desmurget podkrepljuje svoje razmišljanje brojnim istraživanjima posvećenim štetnim učincima ekrana na intelektualni razvoj mlade publike. Ovaj je naslov također referenca na djelo Jeana Paula Brighellija, Tvornica Kretena: programirana smrt školstva. Autor smatra da je izlaganje najmlađih ekranima pitanje javnog zdravstva.
Michel Desmurget uspoređuje ovisnost ekrana s duhanom ili šećerom. No jesu li to isti mehanizmi ovisnosti? Međutim, pristup je nijansiran: iako digitalna tehnologija donosi neporeciv napredak, u zemlji inovacija sve nije baš bajno.
Vremenski volumen posvećen ekranima kod mladih
Michel Desmurget iznenađen je konvergentnim rezultatima istraživanja diljem Europe i svijeta. Isti izjavljuje:
«Bilo da je riječ o Francuskoj, Sjedinjenim Državama ili Švedskoj, vrijeme koje mladi ljudi posvećuju ekranima nije pretjerano, izvanredno je, ekstravagantno!»
Kod djece od tri do četiri godine primjećujemo korištenje ekrana od jednog do četiri sata dnevno, a kod djece od osam do deset godina broj doseže pet sati izloženosti ekranima dnevno.
Konačno, za tinejdžerski segment brojke postaju nadrealne, s gotovo šest sati i četrdeset i pet minuta izloženosti ekranima dnevno.
Ovisnost o ekranima: Javni zdravstveni problem
Michel Desmurget potvrđuje da se suočavamo s javnozdravstvenim problemom koji utječe na sve aspekte razvoja: intelektualni, emocionalni, fizički.
Istraživanja pokazuju višestruke štetne učinke, uključujući poremećaj sna, koncentracije te pretilost.
Znanstvena literatura pokazuje da se ti učinci međusobno kombiniraju, naglašavajući poremećaje jezičnog razvoja, koncentracije, s utjecajem na pamćenje i školski uspjeh.
Vrijeme provedeno pred ekranima smatra se zamjenom
Vrijeme izlaganja ekranima najčešće zamjenjuje aktivnosti strukturiranja i obogaćivanja, počevši od obiteljskih interakcija, igre ili spavanja.
«Kod male djece postoje teški zaostaci spavanja koji su povezani s činjenicom da svjetlost koju emitiraju ekrani produži vrijeme potrebno da bi oni zaspali, jer mozak ne zna razlikovati svjetlost ekrana od svjetlosti dana, povećajući na taj način količinu melatonina u organizmu.»
Je li potrebno javno reguliranje?
Michel Desmurget podsjeća da su neke države odlučile intervenirati suočene s onim što smatraju javnozdravstvenim problemom:
«Na Tajvanu se kažnjavaju roditelji koji pretjerano izlažu svoju malu djecu ekranima.»
Ali prije svega, autor zagovara širenje znanstvene literature i rezultate u obrazovnim i preventivnim svrhama.
Borba protiv ekrana: Retrogradni govor?
Poput rock’n’rolla koji je prije 50 godina opisivan kao vražja glazba, nije li kritiziranje digitalne kulture negacija potencijala kojeg u njoj vidi generacija koja se suočava s time i koja je podijeljena u vezi s tim, na društvenim mrežama ili u školskim dvorištima?
Ali za autora, „nitko ne može poreći blagotvorne učinke ekrana“. To je razlog zbog kojega se njegova knjiga usredotočuje na problematiku upotrebe ekrana kod mlade publike i kod djece.
“Središnje pitanje za mene je stvarnost dječje upotrebe ekrana: jedan sat izloženosti ekranu dnevno apsolutno je kolosalno, na razini dvije godine korištenja ekrana to je gotovo ukupna duljina jedne pune školske godine.”
Je li digitalna kultura podkultura, „kultura za kretene“?
Iako Michel Desmurget strogo negira hijerarhiziranje kultura, svejedno priznaje da određene prakse očigledno imaju više strukturalnih učinaka od drugih. Isti zaključuje:
«Mozak naše djece je star! Potreban mu je san, tjelesna aktivnost. Dječji psihijatri vide djecu s kašnjenjem u govoru, izravno korelirajući s vremenom izlaganja ekranima. Zanimljivo je da se sada problemi počinju pojavljivati među zdravstvenim radnicima i dječjim psihijatrima.”
Treba li škola pored toliko ekrana svejedno i dalje ostati svetište učenja?
Istraživanja pokazuju da ekrani predstavljaju zanimljivo posredovanje za roditelje, pod uvjetom da se nadzire njihovo korištenje. Michel Desmurget podsjeća da je društvena klasa važan parametar:
“Što su djeca skromnijeg podrijetla, to su više izložena ekranima, a upotreba istih kod roditelja je presudna u tome. Važno je uspostaviti pravila kao što je primjerice ‘nema ekrana ujutro ili navečer, kad smo zajedno ili za vrijeme obroka’.”
Iako djeci moraju biti dostupne razne aktivnosti, Michel Desmurget napokon podsjeća na često ignorirane vrline dosade, koja igra veliku ulogu u dječjem razvoju.
44 komentara
Ova slika sve oslikava – mjesto mladih spartanaca, na svijet dolaze mladi programirani zombo roboti
Djecu prvo oteli od majki tako što su majkama dali pravo da rade i glasuju a onda su one i muževi radili za pola bivše plaće muževe a djecu su ostavile u vrtiće i škole gdje su ih čekali programeri biorobota kroz takozvano “obrazovanje”. Majke više nisu odgajale djecu jer nisu imale vremena i za posao i za kuhati prati i sav taj ogroman posao kojeg su radile a odgoj djece su prepustili državama koje su kroz učitelje, nastavnike i profesore školovali buduče goniče robova i robove same. Onda su putem binarnog koda oteli djecu od njih samih koja su postali hodajući bioroboti uskoro priključeni na servere.
buraz, kako god okreneš davno su nasamarili goyime, a onda je sve samo išlo od sebe! i neprestaje.. samo u ovoj dimenziji je je nevjerovatno pono dimenzija i svjetova..da ti pamet stane, šta zemlja sve guta i podnosi – prelazi okvire rasuđivanja i zdravo logike
E. Žene su krive za male plaće!
Napokon. Ovo je doprinos ekonomskoj i političkoj misli!
Također, ne zaboravimo kako su neobrazovane majke baš idealne za odgoj djece…
Ali, eto, stvor se dosjetio da bi trebala ići u školu, naravno, radi mračnih ciljeva stvora, ne zato da bi pomogla sebi i svojoj okolini u rastu i razvoju.
Vdi pismu fake woke od nekog repera…ima na matrixworldhr pojašnjenje i prijevod tvome pitanju.
👏👏👏
Da, uskoro
“…iako digitalna tehnologija donosi neporeciv napredak…”
O ovome bi se dalo itekako raspravljati.
“Konačno, za tinejdžerski segment brojke postaju nadrealne, s gotovo šest sati i četrdeset i pet minuta izloženosti ekranima dnevno.”
I zato je vjerojatno neophodno potrebno “digitalizirati nastavu”, kako uvođenjem kompjutera i tableta u školama, tako i forsiranjem online nastave. Jer bez tog “tehnološkog napretka” djeca izgleda ne provode dovoljno vremena pred ekranima.
evo S.kuka meni su ovdje najobičniji komentar zadržali već 3 sata .. šta možeš..? imaju oni svoje ‘demokratske” postulate po kojima se ravnaju
To je diskutabilno, ko kaze da mi ljudi trebamo ici u ovom smjeru razvoja? Ja bi ipak rekao da bi se trebali okrenuti prirodi. Biotehnologija, tu ima puno potencijala. Buducnost prema kojoj mi idemo je kiberneticka tehnologija, spajanje covjeka sa masinom. Meni se uopce ne svida takav scenarij. Mislim da ce se covjekov potencijal uveliko smanjiti kada se to uvede. Odvojit ce se covjek od prirode, od duse, od onog sto on zapravo i je. Ono sto covjek zapravo je u srzi, nije niti vidljivo golim okom materijalizma. Tesla je sam rekao da onog dana kada znanost počne proučavati nefizikalne pojave, u deset godina napredovati će više nego u ranijim stoljećima svoje povijesti.
Dobro vidiš a ovaj je slijep ili radi za tamu.
“… Tesla je sam rekao da onog dana kada znanost počne proučavati nefizikalne pojave, u deset godina napredovati će više nego u ranijim stoljećima svoje povijesti….”
Nesto mi govori da ce to vrijeme neumitno doci…
Ova judaizeska-kamatarska satanisticka gamad – koja je uvela najsiroviji materijalizam – prije max 400 godina – nema sanse…
Rekao je on puno toga dobroga, ali ga se ne sluša, niti se zna previše o njegovom radu…. upitajte se ZAŠTO?
…ko kaze da mi ljudi trebamo ici u ovom smjeru razvoja?
To je jedno VEOMA tačno pitanje! I otvara mnoooga druga, poput: tko nas i zašto gura u ovom smjeru?!
Popušio si digitalni zatvor a toga nisi ni svjetstan svaki “napredak” je bio žešča omča nama oko vrata……………..a ova binarana je najgora………
Besmislica.
Dobro. Kad ti tako tvrdiš sigurno je istina, to pitanje je riješeno i nikakva dalja analiza i rasprava nije potrebna. Samo ti uživaj u svim tim blagodatima. I puno sreće.
Pokušavam pronaći video od nekih 10-15 min trajanja koji govori o 3 moguće faze razvoja ‘uništenja’ svijeta kakav poznajemo i onuspostavljanju svjetske vlade. Video koristi ženski glas za naratora, jedna faza je pandemija, druga faza je rat i treća faza govori o rješenju koje svjetska vlada ponudi (koje je ujedno i cilj zbog kojega su pokrenute ove prve dvije faze). Vjerujem da bi se neki od vas mogli sjetiti tog videa jer je stvarno odlično napravljen…Ne znam kako bih ga bolje opisao.
Vjerojatno su dežurni dušebrižnici ovako lamentirali i kad su se knjige počele širiti. Nije dobro cijeli dan bit pred ekranima ali ako se to vrijeme provodi na kvalitetan način radi učenja i unaprijeđivanja, ne vidim ništa loše u tome. https://cdn-images-1.medium.com/max/800/1*K5xa0DTTLUGcbsOvx7ET1A.jpeg
Bivše analogno sredstvo programiranja.
Jest. Godine je bilo puno lakše kontrolirati kad su bili nepismeni.
Crkva je zabranjivala i posjedovanje tiskane Biblije…
Još prljavština, polugladni, boleština se šire… Gdje ćeš ljepše?
Goyimi više neznaju npr osnove biologije ili povijest… ali moramo dalje. Cancel culture.
Ann Bolen glumi crnkinja…!
Ma možemo mi i bolje…zabraniti knjige.
RH je napravila važan korak spalivši 2 milijuna knjiga marxizma…
Ali eto, “Komunistički manifest”, mala knjigica, je bila godinama najpopularniji PDF na siteu manybooks…
A Marxova kapital uredno se proučava kao i Keynes, na ekonomskim fakultetima na Zapadu.
Yep
Sramim se sam sebe kako su me tada programili ko tuku.
Na forumima se najbolje uči.
Vrlo neobična i apsurdna vijest o porođaju u bolnici u Keniji:
https://www.index.hr/mame/clanak/rodila-cetvorke-pa-dvoje-djece-morala-ostaviti-u-bolnici-jer-nije-platila-sve-racune/2260639.aspx
“Na žalost, njezin oporavak je trajao čak pet tjedana te su joj u bolnici uručili račun od gotovo 25.000 funti. Nakon razgovora s upravom bolnice, Virginiji i njezinom partneru Charlesu Kyalu Ndonyeu bilo je dozvoljeno da dvoje djece odvedu kući, a preostalo dvoje djece će moći odvesti tek kada uspiju prikupiti dovoljno novca da podmire dugove bolnici.
“Micah i Teddy su kod kuće, ali Jack i Malik su još uvijek u bolnici. Ako uspijemo prikupiti dovoljno novca, trebali bi ih otpustiti ovaj tjedan. Ali što duže ostanu tamo, račun će biti viši“, ispričala je.”
Pretpostavljam da će bolnica u slučaju neplaćanja abnormalno napumpanih troškova hraniti, podizati i školovati tih dvoje djece koje su doslovno zadržali kao taoce.
U starim civilizacijama nije bilo novca, niti bilo kakvog naplaćivanja porođaja, vjenčanja, rastavljanja, liječenja, niti umiranja, a banda se dosjetila da robovima sve to treba masno naplatiti.
Strasno.
A, za liječenje nisam sigurna.
Uvijek se vraču u Africi moralo nešto odnijeti…ili konjicu ili kozu.
Zavisno od usluge.
I šamanu u Sibiru.
Doduše, oni tamo imaju jedan obred gdje budućeg šamana malo mlate, dok mu govore da treba prvo obilaziti siromašnije.
grkljane…kad u staro vrijeme nisi mogao platiti išao bi u ropstvo..
Kretena koliko hoćeš i bez ekrana.
da, donijele ih rode;)
Odnio ih poštar.
Dokaz: današnji znanstvenici,doktori medicine, itd.
Susjedova djevojčica je nedavno napunila četiri godine.
Za rođendan, poklonila sam joj slikovnicu.
Malena je knjigu uporno pokušavala “svajpati”, ne shvaćajući kako knjigu treba listati…
program.
Da, događa se, svjedočio sam tomu…
Da. To je poanta.
Ne samo koliko bulji, nego u što bulji.
Deprivacija spavanja je strahovito opasna za djecu.
U tekstu se ne spominje hormon rasta,npr.
Televizija emitira štetna zračenja što samo po sebi govori da ne može biti zdrava. Međutim, puno veći zdravstveni problem generira glede uništavanja ljudskosti. Konkretno, televizija je glavni instrument centara moći glede provedbe svojih sociopatskih ciljeva. Za ovu trenutnu krizu je najzaslužnija TV propaganda. Novinari s malih ekrana rade prvenstveno prema nalozima onih koji ih plaćaju zanemarujući istinitost izvještavanja. Biti TV novinar nema veze s novinarstvom već s marketingom. Govorimo o novinarima – najamnicima. Djeca koja se razvijaju i stječu životna iskustva jednostavno su s ovim osuđena na propast. Gledanje zaglupljujućih emisija, nasilja i ostale dekadencije ne dozvoljava djeci shvaćanje istinskih ljudskih potreba, razvijanje altruizma; jednom riječju: djeci se s ovim sprječava da postanju normalni ljudi.
Da, To jest cilj
Autizam ili novo obožavanje redikulizma
27/02/2021 od Fernando
Split 1968.godina
Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“
Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)
Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)
Split 2021.godina
Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“
Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)
Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“
Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.
1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.
Moja averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“, počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.
Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji. Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.
Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.
Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.
Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.
Neću komentirati članak, samo naslov: kreten ima svoju medicinsku definiciju. Razmislite.
Autist × kretten…Autokreten je točnije….
Slika je “u sridu”.
Jesmo, cim su vecini prodali pricu o pLandemiji u koju vjeruju kao zombiji ponavljajuci ono sto im se servira u Goebbelsovskim medijima
Vjerovatno jednu od najboljih knjiga na ovu temu (autori su grupa evropskih pedijatara) izdao je nedavno sarajevski Buybook: “Zdravo odrastanje u svijetu digitalnih medija”.