Na vrhu jedne usamljene planine Dinarida, skriveni od očiju svijeta, živjela je skupina mudrih ljudi. Njihova sela bila su rasuta po padinama, a putevi koji su vodili do njih bili su teško uočljivi, čuvani od znatiželjnih pogleda. Mudri ljudi nisu tražili slave ili bogatstvo; njihov cilj bio je duhovno usavršavanje i spoznaja tajni svemira.
Među njima je bio i stari Agron, čija je sijeda brada odavala duboku mudrost. Bio je učitelj i duhovni vođa ovog malog zajedničkog života na planini. Njegovo ime, koje je bilo rijetko i čudno među stanovnicima planine Dinarida, nosilo je u sebi dublje značenje koje je podsjećalo na davna vremena kada su na tim prostorima živjeli naši preci. Svaki put kad su ga ljudi izgovarali, osjetili bi prisjećanje na drevna vremena, na mudrost i tradiciju koja se prenosila s koljena na koljeno. Agronov lik i ime bili su poput mosta između prošlosti i sadašnjosti, čuvajući uspomene na drevne mudrosti koje su prenosili s naraštaja na naraštaj.
U krugu sela stajala je kamena tvorevina stara nepoznate starosti, gdje se prenosila mudrost s generacije na generaciju. To je bio sveti kamen, mjesto gdje su mudri ljudi sjedili u tišini i meditaciji, pokušavajući osjetiti puls prirode i svemira. Svaki trag vjetra, svaki šum šume, svaki cvijet koji je procvjetao, svaki plod koji je sazrio – sve je imalo svoje značenje i poruku za njih.
Jednog dana, kad je sunce bilo na vrhuncu, a svjetlost je igrala u lišću okolnih biljaka, Agron je okupio mještane i počeo priču:
“Slušajte, dragi moji, priču o tajanstvenoj vezi koja nas povezuje s prirodom i svemirem. Svaka biljka, svaki kamen, svaka kapljica vode ima svoju svrhu, a mi kao ljudi trebamo naučiti živjeti u skladu s tim.”
Mještani su pažljivo slušali svaku riječ i pokušavali dokučiti skriveno značenje Agronovih riječi.
“U tom skladu,” nastavio je Agron, “leži odgovor na sva pitanja koja nam postavlja život. Kada shvatimo da smo svi dio iste cjeline, tada spoznajemo pravu istinu. Naša mudrost ne leži u materijalnom bogatstvu, već u unutarnjem miru i spokoju.”
Mudri ljudi su živjeli u harmoniji s prirodom. Poštivali su biljke i životinje, a u zamjenu su dobivali nesebično darivanje prirode. Svi su dijelili sa svima, znajući da se sreća samo tako množi.
Jednog dana, jedan zapadno-europski putnik, dinarskog podrijetla, slučajno otkri stazu koja vodi do njihovog sela. Iznenadio se kada je vidio ove mudre ljude kako žive u skladu s prirodom i izbjegavaju uzaludna traganja za materijalnim bogatstvom. Putnik se zadržao nekoliko dana i slušao Agronova predavanja o mudrosti i skromnosti.
Nakon nekog vremena, putnik se odlučio vratiti u civilizaciju. No prije nego što je krenuo, obratio se Agronu i upitao: “Kako mogu pronaći istinsku sreću i mir u svom životu?”
Agron je blago osmijehnuo i odgovorio: “Sreća se ne traži izvan nas, već unutar nas. Ona je poput vatre koja gori u našem srcu i može nas ugrijati ako joj dopustimo. Nemojte se boriti protiv vjetrenjača života, već se prepustite njegovim ritmovima. Slušajte tišinu i naučite čuti sve što vam svijet želi reći.”
Putnik je zahvalno kimnuo glavom i krenuo natrag. No, što je više hodao prema dolini, to se osjećao praznijim. Shvatio je da se nalazi u potrazi za nečim izvan sebe, umjesto da uči kako pronaći sklad u sebi.
Tako je putnik počeo svoj vlastiti put duhovnog sazrijevanja, pokušavajući primijeniti mudrost koju je naučio od mudrih ljudi na planini. Nije znao gdje će ga taj put odvesti, ali je znao da je to put ka istinskoj sreći i miru.
Mudri ljudi su na planini nastavili živjeti svojim jednostavnim, a istovremeno dubokim životom. Njihova mudrost i spokojstvo privlačili su putnike izdaleka, a svaki od njih odlazio je s mnoštvom novih spoznaja i mira u svom srcu.
I tako se priča o mudrim ljudima s planine nastavila prenositi s generacije na generaciju, a njihova je mudrost postala legenda koja je nadilazila prostor i vrijeme. Jer prava mudrost, nikada ne blijedi i traje vječno.
50 komentara
Po povratku u domovinu, dosta vremena je prošlo dok se zapadno evropskom putniku misli i osećanja nisu iskristalisali i uklopili u jasnu viziju šta treba da uradi.
Vratio se u Dinaride, sa grandioznim biznis planom i kapitalom. Putevi do bogatih nalazišta ruda u planinama su prošireni. Otvoreni su rudnici i topionice metala. Posla je bilo za svakoga.
Sa biznisom su došle i demokratske vrednosti. Mudri Agron je umro, ali je sećanje na njega sačuvano. Sve što je posedovao je preneseno u Luvr i Vatikan. Njegovo učenje je prihvaćeno, čak i od strane naučnika. Nešto osavremenjeno i posle dugih diskusija standardizovano, postalo je obavezno i zvalo se Agronstvo.
Agronomija…?
Potkopavaš mi s teškom mukom napravljenu celovitu misao na ovoj vrućini.
Agron + stvo je religija.
jedino, sta sam namjerno danas potkopao je, krumpir…
zena i ja smo “podkopali”, tri grma, cca 25kg. ::))
U nas Dalmatinski vlaja kažu – šta gluplji seljak to veći krumpir ?A Bogati ženo svake godine ista priča ,đava te odnija ludu ,šta to nisi prije mislila .
e sad, …to sta je za vas u vlajni velko, …za nas je, najcesce, – malo.
sve je relativno, reko bi jednostini…
..
znas kad je malom ivici, ..uciteljica neuspjesno branila prostacit?
a mali, ..dok zine, ..eto ti pogashtine…
eno na ,,, sad si vlajo a do jucer pravi splitski bodul ili je to ssam da napises da imas zenu i da nisi pedershina ???
Samo mu dajte vremena i bit će Mlađo pravci čovik. Nadoći će k’o kruv.
*pravi (ovo tipkanje na telefonu me ubi)
Argo…Argh…
Agronautizam?;)
da, ..sad jos i Agro-sexualac. ::))
..sad se sjetih pjesmice reklame, ..za prasak protiv klijanja krumpira, ..iz “onog” vremena…
“samo mala kolicina Agro-stemina, – puna je vrlina…” ..dalje se ne sjecam.
da du dada didi dada, dada da di da, dadu dada di da!
veselo!
ŠuBi-DuBi–Du (Sinatra)
Živio!
I ….inda su došli ‘spasioci i ‘osloborelji… da spase od neimaštine’… lud zbunenoga. jedan moj daljni stric je krajem osamdesetih stalno ponavljao mantru kad bi doša da popije dobru domaću kaplju kad su ga pitali; – kako je gazda ivane? a on bi uzvratio, a vidiš i sam, hebeno, nepitaj, “nesta konja nesta ljudi”. tad je počela i zavladala moda kupovine traktora, freza, kosilica..a sad sve napušteno otišlo se trbuhom za ‘kruvom
Bar ima konja,kupreško-livanjska brda i planine su nastanjeni sa 800tinjak konja,koje vlasnici onomad nisu imali srca ubiti/prodati mesaru…danas su ,desetljećima potom,turistička atrakcija. Da- konji su se prilagodili slobodi… s ovcama ide teže 😉
Da Can, vidi sam ih divota i prekrasan teren! i svi zaustavljaju svoje mehaničke konje i vade mobitele i fotoaparate da bi ih slikali… to je lipo opsao Petar Jasek u svom postu prije godinu dvje na logično
Ovce nisu stvorene da budu slobodne. Ovcoidi još gore 😛 😛
E i meni je Agronomija pala na pamet. S ostalim se slažem. 😂
držnedaj, doveo mi čovjek prije par dana drva pa mi priča priča kako je u onih 5-6 sela od Kamešnice prema Livnu ostalo sve skupa tridesetak obitelji, a kako je, skoro do samog rata, samo u njegovu selu bilo 150 živućih fumara…a do onih prvih odlazaka u pečalbu, da je sve vrvilo životom…skuhali su nam majstori lijepu poparu.
Mrči, hebali su nam mastori nane na tanane.. a programiranje je izvedeno perfektno, neprimjetno .. kod mene je slična situacija, kuće na kat al prazne, raja se za koru kruva razbježala i ‘civilizovala
Njihova mudrost i učenje je skupljeno u kapitalnom djelu Zakon o Udruženom Radu (ZUR zvan kolokvijalno mali ustav). A onda je otkrivena demokracija zapadnog tipa i ZUR je spaljen na lomači Slobode- Pojedini primjerci su skriveni i čekaju da budu pronađeni kao“Svitci s Mrtvog mora” ili „Kumranski spisi“ u epohama koje dolaze.
… a onda su ameri uveli demokraciju.
Добра прича, свиђа ми се. Аутор је мислио на Илире, Агрон је вероватно историјска личност, али нема писаног трага.
Нажалост, тако се могло живети у стара времена ако се стекну услови да заједница буде добро сакривена од лоших људи.
Највећи домет наведених илирских постулата достигнут је у Хришћанству. Лако су се уклопили у хришћанство.
Ево, протоком времена уверили смо се да се за такве постулате треба непрекидно борити и изборити. Нарочито изборити се против Дарвинових научних открића од којих једно каже да су добри људи слаби и да их је та њихова доброта осудила на изумирање.
A ja ću Darvinu odgovoriti stihom:
O Darvine, zaključak ti džabe
Da su dobri sinonim za džabe.
Glava hoće al telefon neće.
Ispravak:
O Darvine, zaključak ti džabe
Da su dobri sinonim za slabe.
Ovako se živjelo do početka ove “civilizacije” (Vinčanska kultura), a onda nas je netko, iz nekog još nam nepoznatog nam razloga, ili, možda, iz čiste zayebancije, odlučio “poboljšati”.😎
Živilo se,sad se ‘po’minjalo.
CAN, od prvog dana uspostave “službenog”,(civilizacija-Babilon, Sumer), mi smo izgubili jedino što je davalo istinski smisao našem, ljudskom, postojanju; slobodu.
“Razvojem” civilizacije se u tom smislu, zapravo, ništa nije mijenjalo osim što su “onoga koji je izgubio slobodu” majstori drukčije nazivali, pa su smo bili robovi, kmetovi, najamnici, radnici i, sad najnovije, proizvođači-potrošači…”povlaštenoj” ljudskoj kasti-sretnim robovima, naziv se nije mijenjao…oni se i dan danas vode pod nazivom; službenici …znali su stari ljudi reć; “yebemliti život i življenje”…ovakvo kakvo je “trenutno”…već par tisuća ljeta.😎
Gubitkom slobode, samo su rijetki sretnici spoznali da unutar njih postoji “paralelan svijet” koji “fercera” na istim prirodnim principima kao i onaj “predcivilizacijski”…i okrenuli se njemu…živio mi.
Mrči, mislim da nas ima još ostataka ‘vinčanske i slične kulture… hehe poboljšanje je hehe iz čiste zahebancije je usljdilo hebaji ga, dali dmo se programirat a deprogranacija je isto moguća al treba odkalkovat od kamenca epifizu i odhebat sisten
držnedaj, ne ide “sezona” kako se očekivalo…već se neki “češkaju” po glavi.., tko zna, možda i “podbačaj sezone” kod nekih izazove “prebačaj svijesti”.😎
Mrči, na jutube Croatia je prezontivana više nego grčka, italija i španija zajedno.. e sad se vidi da, da su to sve neka strana posla.. šta si i ti promjeno svog standardnog smješka ..?
držnedaj, navukao sam starom naočale dok ne prođu “paklene vrućine”…kad ovi s tv-a, novina, radija i mobitela kažu da su prošle…skidam mu ih.😎
Nije nitko poboljšavao Vinčance nego su pobijeni.
Ostao svaki 17. muški.
Živjeli su u naseljima bez ograda…
Ovaj tekst me podseća na glave iz knjige ”Priče iz davnina”‘ od Ivane Brlić Mažuranić, nekada je bila lektira za 6 razred.
Kakva zaostalost! Nama je to bila lektira za treći ili četvrti osnovne.
‘Ajte molim vas, kolega – nikad nije kasno da se čita glasno.
Mudrost živi viječno…kažr pisac…a ja mislio Ajduk!;)
Ja sam baš sanjao sličan san da takvi ljudi žive negdje u Hrvatskoj još i danas. Po onom što sam vidio u snu samo su ih jednom Njemici našli za vrijeme drugog svjetskog rata. Nakon pronalaska sela tih ljudi cijela jedinca je zakopala oružje i vratila se nazad.
Njemci su naletili na partizane u planinama pa ih ovi razoruzali i poslali nazad !!
Dobra priča koju ne treba racionalizirat nego uzet jedan kroz jedan kakav je i ljudski život u kojemu je čovjek živ ili nije živ, nema između.
Kad se pogleda unutar sebe nema korone, cijepiva, Ukrajine, Rusa, Amerikanaca, crvenoga alarma za visoke temperature, pedofila, elgebetejaca, zlih reptila itd.
Ali redukcija pogleda na vanjski svijet traži i određena odricanja odnosno materijalno žrtvovanje koje je ipak trenutno kao i život fizičkog tijela u odnosu na bezvremenost.
da, rat, Vrat, VARat, VARit, Vrijat/Vrenje/VAR-enje, …aktivno poticanje stanja, u kojemu je moguca promjena…
tko te procese zeli drzat pod kontrolom? tko njima “upravlja” ili zeli upravljati? ..od “vajkada”?
rat-vrenje, jest – termo-dinamicki – kaos, ..ko se to stalno shika, poznavanjem procesa, i alkemijom kontrole nad njima? …fuking – ordo ab chao,..
Nije mi jasno što je ovo potisnuto kao secondo izvještaj…??
Isto pitanje i mene mori!?;)
Bar da sam konj, a ‘ vako me ovcom učiniše,bar mi tako kažu.
Uživaj u litu ,i tko zna…
uživja Can sve naj i ko zna…
Priča podsjeća na sekvencu o našim precima i iskonskoj kulturi/duhovnosti/slobodi, spomenutu u Atma podcastu prilikom gostovanja Domagoja Nikolića na temu “Metafizika geopolitike”. Referirao se na pisanja Branka Ćopića i njegovu priču o naškom plemenu koje spoznaje da su u Drugom ratu sve strane zapravo eksponenti modernizma (transhumanizma u najavi) a da autohtoni izumiru. Nalik divovima koje su okružili agresivni ljudi, organizirani i naoružani, natjeravši ih da se povlače u sve viša dinarska područja i nestanu, ostavivši za sobom kamene gromade koje danas rijetki uopće primjećuju…
taj tajnoviti narod su bili Stari i negovi narodni heroji koji su se skrivali za vrjeme 8-13 ofenzive na Balkanu i proučavali samoupravljanje A onda su ih otkrili parazitizani i HDZ na čelu sa Tuđijamom, i razasrali Slobodu i Hrvatokraciju po Dinaridima….
I sada ima puno takvih zajednica na svijetu. Većinom vjerske ali ima i civilnih, pogotovu u zabačenim i izoliranim sredinama. Nekad davno, tako su uglavnom svi živjeli dok neki nisu skužili da se od nerada ne može lagodno živjeti i da je lakše opljačkati nekog i/ili ga primorati da radi za nasilnika. Za opstanak takvih zajednica, neophodna je zaštita (npr. države), izoliranost i nepristupačnost te neimaština.
Slično ovako kao Agron su govorili i Indijanci
I upravo znog tog su ih potamanili. Jer, ne daj Bože, da je “civilizirani” puk shvatio u kakvom zatvoru žive.
Mudri ljudi su živjeli u harmoniji s prirodom. Poštivali su biljke i životinje, a u zamjenu su dobivali nesebično darivanje prirode. Svi su dijelili sa svima, znajući da se sreća samo tako množi.
Nepostivate ni jedno ni drugo, derete drvece i zivotinje nemilosrdno !! Citava priroda vam je za izrabljivanje !!!
Djeljenje pa to je zli komunizam !!!
gledanjem u vodu možete se dublje zadubiti u samog sebe, jedna je od najjačih metoda meditacije.