Treba li Hrvatskoj „Cordon Sanitaire/Sanitarni kordon“?

„Tportal“ je još 2020. godine prenio informaciju; „Izjavom o potrebi uspostave ‘sanitarnog kordona’ prema političkim strankama koje odobravaju napad na Markovu trgu, premijer Andrej Plenković izazvao je oštre reakcije onih stranaka i političara koji su se osjetili prozvanima te u hrvatski javni prostor lansirao raspravu o onome što se u Njemačkoj zove konceptom ‘borbene demokracije’ “.

Jadranka Kosor – bivša premijerka je sukob predsjednika Milanovića i Vlade, ovako prokomentirala;“Tu se sada diže svojevrstan ‘sanitarni kordon’ prema Zoranu Milanoviću i Pantovčaku” („Nacional“).

Nekadašnji predsjednik Domovinskog pokreta i saborski zastupnik Miroslav Škoro, je svojedobno izjavio;„Andrej Plenković kaže da će se boriti protiv radikalizacije društva i govora mržnje, te da će napraviti ‘sanitarni kordon’ prema Domovinskim pokretu, Mostu i drugima.“

„U Hrvatskoj su ispunjeni svi uvjeti za stvaranje ‘Cordon sanitairea’ – velike koalicije oporbenih stranaka s ciljem pobjede na izborima i uklanjanja HDZ-a sa svih pozicija odlučivanja, kako bi se moglo pristupiti obnovi institucija koje je HDZ zarobio“, smatra novoosnovana stranka „Pravo i Pravda“.

Očigledno, ovo načelo u Hrvatskoj nije nepoznato. No ciljevi koji se žele postići s njegovom primjenom, bitno su različiti. O čemu se zapravo radi?

Što je „Cordon Sanitaire/Sanitarni kordon“?

U Wikipediji piše;“Cordon sanitaire (hrv. zdravstveni pojas), izvorno označava zaštitne mjere iz područja medicine za obuzdavanje raznih zaraza. U političkom smislu, označava lanac država duž granice određene druge države. Nakon prvog svjetskog rata, izraz se odnosi na sigurnosni pojas neovisnih država, koji je formiran uglavnom na poticaj Francuske između SSSR-a i Vajmarske Republike. Kasnije se izraz primjenjuje i na druge tampon zone između neprijateljskih država. Nakon 1999. godine, veliki dio bivših članica “sanitarnog kordona”, postale su članice NATO-saveza.

,,Sanitarni kordon“ dio je globalnijeg cilja borbe protiv antidemokratskih stranaka. Iako se često predstavlja kao specifičnost francuskog govornog područja, podrijetlo „cordon sanitaira“ zapravo se nalazi u Flandriji (Belgija), u pokušaju borbe protiv sve većeg uspjeha krajnje desne stranke „Vlaams Blok“.

Belgijsko iskustvo

Počevši od kasnih 1980-ih, taj su pojam  u diskurs parlamentarne politike uveli Belgijanci.  Budući da su „Vlaams Blok“(Flamanska nacionalistička stranka) u ono vrijeme smatrali rasističkom skupinom, druge belgijske političke stranke obvezale su se isključiti tu stranku iz svake koalicijske vlade. To je dovelo da formiranja velikih koalicijskih vlada između ideoloških suparnika. Komentatori su ovaj sporazum  nazvali belgijskim „sanitarnim kordonom“. S izbornim uspjehom nacionalističkih i ekstremističkih stranaka na ljevici i desnici u novijoj europskoj povijesti,  termin je kasnije prebačen u sporazume slične onome postignutom u Belgiji. U

kratko, „Sanitarni kordon“ se formira u pravilu u kriznim situacijama između stranaka koje u normalnim uvjetima nikada ne bi surađivale jedne s drugima zbog svoje ideološke različitosti. Konkretno, u Belgiji se politički „Cordon sanitaire“ definira kao odbijanje bilo kakve suradnje belgijskih demokratskih političkih stranaka s antidemokratskom formacijom ili pokretom. Taj politički kordon uključuje i medijsku dimenziju koja se za predstavnike demokratskih političkih stranaka sastoji u odbijanju sudjelovanja u bilo kojem događaju (prosvjedi, aktivnosti, rasprave, sastanci, kolektivni radovi, unakrsni intervjui itd.).

Načelo “Cordon sanitaire” postoji u Belgiji već tridesetak godina. Prvi put je primijenjeno 1989. godine, a zatim je revidirano nekoliko puta . Cilj mu je spriječiti bilo kakvo sudjelovanje u vlasti belgijskih krajnje desnih stranaka, stranaka koje se smatraju represivnima i koje zagovaraju posebno rasizam, poricanje holokausta, diskriminaciju ili separatizam . Od 8. svibnja 1993. godine, demokratske stranke francuskog govornog područja u Belgiji vezane su Poveljom o demokraciji, koja sadržava načelo „Cordon sanitaire“ protiv političkih skupina, čiji program ili djelovanje ugrožavaju temeljne i ustavne vrijednosti demokratskog sustava. Ova Povelja je već nekoliko puta revidirana.

Važnost potpisivanja Povelje u Belgiji je simbolične prirode. Potpisana je  u povodu godišnjice kapitulacije nacističke Njemačke kojom je završio Drugi svjetski rat u Europi.  Osmog svibnja 1998. godine, Povelja je prvi put ažurirana. Zatim je uslijedilo drugo ažuriranje 8. svibnja 2002, godine, potom treće 8. svibnja 2022. godine.

U Povelji, stranke potpisnice ponavljaju svoju obvezu da se „neće povezivati ​​unutar političke koalicije s formacijama ili strankama koje nose ideologije ili prijedloge koji bi mogli ugroziti demokratska načela koja podupiru politički sustav, poput dovođenja u pitanje vladavine prava, upotrebe nasilja ili rušenja parlamentarnog ili demokratskog režima .“

Ne možemo dati jednoznačan odgovor na ovo pitanje, sve ovisi o percepcijama. Ako striktno uzmemo vrijednosti i prava iz belgijskog Ustava, medijski „Cordon sanitaire“ ograničava slobodu izražavanja ekstremne desnice. Stoga možemo reći da je to problem na demokratskoj razini“, odgovara politolog specijaliziran za ekstremnu desnicu Benjamin Biard. No drugi će reći, da ovo ograničenje sloboda, naprotiv, čuva demokraciju u njezinim temeljima.

„Pravo i pravda“ nudi hrvatskim građanima svoj model „sanitarnog kordona“

Novoosnovana politička stranka „Pravo i Pravda“, nudi hrvatskim biračima svoju viziju  „sanitarnog kordona“ protiv HDZ-a. Između ostalog, Stranka smatra, da su u Hrvatskoj ispunjeni svi uvjeti za stvaranje „cordon sanitairea“, velike koalicije oporbenih stranaka s ciljem pobjede na izborima i uklanjanja HDZ-a sa svih pozicija odlučivanja, kako bi se moglo pristupiti obnovi institucija koje je HDZ zarobio. U tekstu se, nadalje, ističe da je za vrijeme vladavine Andreja Plenkovića, Hrvatsku je napustilo 10% njenog stanovništva. On je u 8 godina obnašanja vlasti nanio hrvatskome društvu gotovo nenadoknadivu štetu koja dugoročno prijeti stabilnosti i održivosti same Republike Hrvatske.

Troškovi života su eksplodirali, inflacija je na povijesno visokim razinama, a tržište rada je preplavljeno jeftinom radnom snagom iz trećih zemalja. Sve državne institucije su pod kontrolom jednog čovjeka te su granice trodiobi vlasti potpuno izbrisane. Svi u teoriji neovisni sustavi popunjeni su podobnim kadrovima te povjerenje u institucije više ne postoji. Preko 90% građana Hrvatske vjeruje da je pravosuđe korumpirano i pod kontrolom politike, a percepcija vladavine prava je u rangu siromašnih država Afrike. HDZ je tako pod okriljem Europske unije stvorio uvjete za egzodus 400.000 obrazovanih građana te uspostavio sustav njihove zamjene radnicima iz siromašnih trećih zemalja, sustav koji je puno bliži robovlasništvu nego kapitalizmu. Istovremeno, članovi HDZ-a izvlače stotine milijuna eura iz državnog proračuna, županijskih i lokalnih proračuna i proračuna Europske unije, a samo mali dio njih biva procesuiran.

U takvim uvjetima u kojima su ugrožene vitalne funkcije države kao i stanovništvo kao formativni element države, potpuno je opravdano pristupiti formiranju „cordon sanitairea“ s ciljem oslobađanja državnih institucija od čeličnog stiska korupcije. Sve projekcije govore da bi u slučaju formiranja širokog oporbenog bloka HDZ sigurno bio poražen. Time bi bio uklonjen s vlasti, a koalicijska vlada zajedno sa saborskom većinom bi mogla započeti s procesom sanacije institucija, reformama pravosuđa, državne uprave, izbornog sustava, lokalne i regionalne samouprave, Državnog odvjetništva i drugih institucija. „U politici“, ističe  nadalje ova Stranka, „’sanitarni kordon’“ predstavlja odbijanje suradnje s određenim političkim strankama čije se djelovanje smatra toliko štetnim za pojedino društvo da niti jedna druga stranka, bez obzira na ideološki smjer, ne želi s njom imati posla. Sve projekcije govore da bi u slučaju formiranja širokog oporbenog bloka, HDZ sigurno bio poražen na svim izborima na kojima bi sudjelovao.

Takva vlada zbog svojih unutarnjih proturječnosti ne bi odlučivala ni u kojem pogledu o tzv. klasičnim ideološkim pitanjima, te bi sva sporna pitanja ostavljala za razdoblje nakon provedbe nužnih reformi i stabilizacije stanja, nakon čega bi se, u normalnim uvjetima i bez koruptivnih elemenata, pristupilo novim izborima“…

Zaključak

To je prvi put u povijesti suverene Hrvatske, da jedna stranka nudi hrvatskim biračima i oporbenim političarima, model „sanitarnog kordona“, koji – u koliko se prihvati, objektivno može dovesti do istinskih promjena u zemlji. Takva vlada, primjenom ovog modela, zbog svojih unutarnjih proturječnosti, ne bi odlučivala  o klasičnim ideološkim pitanjima. Sve bi to ostalo za razdoblje nakon stabilizacije stanja u društvu, nakon čega bi se, u normalnim uvjetima, pristupilo novim izborima.

No najavljene poruke iz oporbe – uključujući načelo „sanitarnog kordona“, već su izazvale oštru reakciju vladajućih.

Vladimir Šeks – predsjednik Nacionalnog odbora Zajednice utemeljitelja HDZ-a Dr. Franjo Tuđman i jedan od najutjecajnijih članova HDZ-a od njezina osnutka, nedavno je pozvao sve stranačke snage u borbu protiv lidera ljevice, rekavši: ”Da tu gamad i protuhrvatski ološ potučemo do nogu i zauvijek bacimo u đubrište historije.” Pritom je pojedine čelnike prozvao pogrdnim/posprdnim riječima. Jednoga je nazvao „notornim kriminalcem, gangsterom, razbojnikom, licem s političke tjeralice“. Drugoga “grbavcem koji je rastočio stranku i koji Zakon o hrvatskom jeziku naziva kretenskim“. Trećeg je nazvao „zmijom otrovnicom koja sije mržnju i otrov prema HDZ-u“….

Očigledno načelo „sanitarnog kordona“ u nas ima različit pristup, i potencijalno različite aktere i ciljeve. U svakom slučaju nude se radikalne metode; ili za promjenu, ili za očuvanje postojećeg stanja. Sada je na građanima da dobro promisle i na kraju sami ocijene; Hoće li prihvatiti ponuđeni model koji nudi istinsku promjenu, ili će i dalje  glasovati za vladajuće, ili za razjedinjenu oporbu? Svi oni koji se na izborima neće opredijeliti za istinske promjene, znači da su zadovoljni, s osobnim primanjima, inflacijom koja i dalje navodno „nije visoka“, kako funkcionira; pravosuđe, demokracija, gospodarstvo, ostvarivanje ljudskih prava, imigrantska i demografska politika u zemlji, borba protiv korupcije…

Uostalom, zašto bi ti građani tražili promjene,  kada dobro žive? No u demokraciji nije problem što su jedni za, a drugi protiv promjena. Problem je kada pojedini građani nisu u stanju prepoznati realno stanje u društvu i ono što treba poduzeti, jer slabo prepoznaju da nije čovjek ono što govori, već ono što čini. Stoga, ne bi trebalo biti većih problema, jer samo „po djelima ćete ih nabolje prepoznati“ (Biblija).