Izvan rijetkih ruda, Kina drži još jedan „adut” protiv Tumpa

Nedavno je Bloomberg objavio komentar pod naslovom Kina drži sve karte u globalnoj farmaciji, u kojem se otvoreno navodi da, iako se čini kako je trgovinski rat između SAD-a i Kine ušao u razdoblje privremenog primirja, Peking drži adut koji još nikada nije iskoristio.

Taj takozvani adut odnosi se na aktivne farmaceutske sastojke i ključne početne materijale. U isto vrijeme, godišnje izvješće Američko-kineske komisije za gospodarsku i sigurnosnu reviziju upozorava da apsolutna dominacija Kine u farmaceutskim sirovinama predstavlja asimetričnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a.

Ako se čipovi mogu smatrati mozgom moderne industrije koji određuje buduću razinu tehnologije, tada su aktivni farmaceutski sastojci i ključni početni materijali krv modernog društva. U ovoj tihoj strateškoj igri Kina je, barem zasad, i tvorac pravila i najveći igrač za stolom.

Počevši s jednim antibiotikom

Zamislite sljedeći scenarij. Geopolitičke napetosti rastu, a kineska carina, pozivajući se na pregled usklađenosti s okolišnim propisima, obustavlja carinsko odobrenje izvoza za određene kemijske proizvode. Tri mjeseca kasnije pacijentu s upalom pluća u jednoj lokalnoj bolnici u Kansasu priopćava se da intravenski amoksicilin potreban za liječenje nije dostupan. Istodobno, u operacijskoj sali u New Yorku zalihe anestezije padaju na kritično nisku razinu, a nehitni kirurški zahvati odgađaju se na neodređeno vrijeme.

Upravo je to središnje upozorenje izvješća komisije, stanje koje se opisuje kao asimetrična međuovisnost.

Zapadna javnost na policama vidi proizvode farmaceutskih divova, označene kao proizvedene u SAD-u ili Švicarskoj, no takve oznake u velikoj su mjeri zavaravajuće. Takva proizvodnja često se svodi tek na završno pakiranje i označavanje. Iako se finalni proces može odvijati u New Jerseyju, aktivni sastojci mogu dolaziti iz Indije, dok međuproizvodi i kemijske početne sirovine potrebne indijskim tvornicama uglavnom potječu iz Kine.

Kako izgleda stvarna globalna podjela rada

U današnjoj globalnoj strukturi SAD i Europa dominiraju patentiranim i biološkim lijekovima, dok je Indija poznata kao svjetska ljekarna zbog masovne proizvodnje generičkih lijekova. Ipak, indijska farmaceutska industrija u velikoj se mjeri oslanja na Kinu, iz koje dolazi oko sedamdeset posto aktivnih sastojaka i međuproizvoda, ponajprije iz industrijskih središta poput Shijiazhuanga, Taizhoua i Lianyunganga.

Kina je pritom izrasla u niskotroškovnu, visokoproizvodnu i tehnološki zrelu bazu kemijske proizvodnje. Ona dominira proizvodnjom međuproizvoda za antibiotike, bez kojih ne mogu funkcionirati linije za penicilin i cefalosporine, kontrolira većinu svjetskog kapaciteta proizvodnje vitamina te određuje cijene i količine masovnih aktivnih farmaceutskih sastojaka poput antipiretika, analgetika i kortikosteroida.

Posebno zabrinjava činjenica da se ta dominacija ne temelji na jednom segmentu, već na potpunom i integriranom lancu vrijednosti.

Industrijski lanac koji Zapad više nema

Od osnovnih kemikalija na bazi nafte i ugljena, preko finih kemikalija do farmaceutskog inženjerstva, Kina je izgradila najpotpuniji kemijski industrijski lanac u ljudskoj povijesti. Ta povezanost uzvodnih i nizvodnih procesa omogućuje smanjenje troškova proizvodnje za trideset do četrdeset posto u odnosu na Europu i SAD, pa čak i za dvadeset posto u odnosu na Indiju.

Taj adut Zapad je Kini predao tijekom devedesetih godina, kada su farmaceutski divovi, suočeni s pooštrenim okolišnim propisima i pritiscima na dobit, počeli prebacivati proizvodnju aktivnih sastojaka niske dodane vrijednosti u Aziju. Zapad je zadržao istraživanje i razvoj te marketing, dok je proizvodnja, prljava, energetski intenzivna i s niskim maržama, postala kineska realnost.

Kina je te procese prihvatila u razdoblju snažne industrijalizacije, izgradila kemijske klastere bez presedana i stvorila dvije ključne prepreke, troškovnu i tehničku. Kroz optimizaciju procesa troškovi su svedeni na fizičke granice, dok su znanja i proizvodni postupci koji su na Zapadu izgubljeni u Kini očuvani i unaprijeđeni. Povratak proizvodnje na Zapad danas bi značio suočavanje s potpunim nedostatkom radne snage, infrastrukture i tehničke dokumentacije.

Zašto Indija ne može zamijeniti Kinu

Iako se Indija često navodi kao alternativa u strategijama udaljavanja od Kine, stvarnost industrije pokazuje drukčiju sliku. Indija ima snažne kapacitete za formulaciju lijekova, ali ovisi o kineskim sirovinama. Bez stabilne infrastrukture, potpunog lanca vrijednosti i cjenovne moći, pokušaji izgradnje neovisne proizvodnje nailaze na ozbiljna ograničenja. Kineske tvrtke u stanju su jednostavno sniziti cijene i učiniti indijske pokušaje neodrživima.

Od količine prema kvaliteti

Kina se više ne zadržava samo na masovnoj proizvodnji. Kroz modele ugovornog razvoja i proizvodnje, kineske su se tvrtke duboko integrirale u globalni razvoj inovativnih lijekova. Optimizacija sinteze i proizvodnja kliničkih uzoraka za lijekove visoke tržišne vrijednosti sve se češće odvijaju upravo u Kini, što znači da se kontrola postupno širi s količine na kvalitetu.

Pogled unaprijed

Dok Zapad ubrzava razvoj bioproizvodnje kako bi smanjio ovisnost o kineskoj kemijskoj industriji, Kina se suočava s potrebom daljnjeg tehnološkog napretka. Održavanje stabilnosti globalnog opskrbnog lanca i duboke integracije čini razdvajanje iznimno bolnim, možda bolnijim od same suradnje.

U nadolazećem desetljeću farmaceutska industrija ući će u fazu u kojoj će se učinkovitost i sigurnost morati pažljivo uravnotežiti. Oni koji budu sposobni isporučiti sigurnije lijekove uz niže troškove zadržat će pravi adut.