Kina i Rusija pripremaju najveće poniženje Amerike

Američka vojna nadmoć, temelj svjetskog poretka nakon Drugog svjetskog rata, više nije ono što je nekad bila. Iza kulisa velikih govora i spektakularnih vojnih vježbi odvija se tiha, ali sustavna priprema dviju sila koje su strpljivo čekale svoj trenutak. Kina i Rusija ne planiraju frontalni sudar sa SAD-om, već nešto daleko opasnije za Washington dugoročno poniženje koje razotkriva slabosti američke moći i ruši mit o nepobjedivosti.

Američka dominacija koja se polako topi

Nakon sloma Sovjetskog Saveza, Sjedinjene Države su ostale bez ozbiljnog vojnog suparnika. Taj trenutak povijesne euforije stvorio je uvjerenje da je američka nadmoć trajna i samorazumljiva. Međutim, početak 21. stoljeća donio je nešto sasvim drugo. Rusija se postupno konsolidirala nakon kaotičnih devedesetih, dok je Kina izrasla u industrijskog i tehnološkog diva čija se ambicija više ne skriva.

Problem za Washington nije samo pojava konkurenata, nego činjenica da se američke oružane snage nalaze usred dubokih i dugotrajnih reformi. Sve grane vojske prolaze kroz istovremenu doktrinarnu, tehnološku i kadrovsku transformaciju. Takav proces ne traje godinu ili dvije, već najmanje jedno desetljeće. U tom razdoblju SAD realno nema sposobnost voditi rat visoke intenzivnosti protiv ravnopravnog protivnika.

Kina kao strpljivi strateg

Kina ne žuri. Za razliku od američkog političkog sustava koji se mijenja svakim izbornim ciklusom, Peking razmišlja u desetljećima. Još sredinom 20. stoljeća kinesko vodstvo je zacrtalo cilj ponovne integracije Tajvana, s jasnim horizontom do 2049. godine. Ta dugoročna vizija omogućila je planski razvoj industrije, tehnologije i oružanih snaga bez naglih zaokreta.

Posebno je važno razumjeti kineski pristup modernom ratovanju. Kina je, uz pomoć ruskog iskustva, napravila ogroman iskorak u razvoju protubrodskih sustava, hipersoničnih projektila i koncepta zabrane pristupa prostoru. Time je ozbiljno ugrozila sposobnost američke mornarice da se slobodno kreće zapadnim Pacifikom. Američki nosači zrakoplova, simbol globalne moći, više nisu nedodirljivi.

Rusija kao katalizator promjena

Rusija, iako demografski i ekonomski slabija od Kine, igra ključnu ulogu u ovoj geopolitičkoj slagalici. Moskva je Washingtonu pokazala da rat visoke intenzivnosti nije teorijska vježba, već stvarnost. Sukob u Ukrajini razotkrio je koliko je američka vojna doktrina bila nepripremljena za suvremeno bojište preplavljeno dronovima, elektroničkim ratovanjem i masovnom potrošnjom streljiva.

Istodobno, Rusija je pomogla Kini da ubrza razvoj tehnologija u kojima je Zapad dugo imao prednost. Hipersonično oružje, protuzračni sustavi i sofisticirani senzori više nisu ekskluzivni američki aduti. Time je stvoren multipolarni vojni svijet u kojem SAD više ne diktira tempo.

Industrijska ovisnost kao Ahilova peta

Jedan od najopasnijih problema za SAD leži u industrijskoj ovisnosti o Kini. Velik dio američkog vojnog kompleksa oslanja se na kineske podizvođače i rijetke minerale koji su ključni za proizvodnju suvremenog oružja. Embargo Pekinga na određene rijetke metale pokazao je koliko je američka vojna proizvodnja ranjiva.

Primjer je zapanjujući. Većina sofisticiranih sustava američke mornarice, od optike do komunikacijskih uređaja, ovisi o komponentama koje dolaze iz Kine. U hipotetskom sukobu, Peking ne bi morao ispaliti ni jedan metak da paralizira američku industriju. Dovoljno je zatvoriti slavinu isporuka.

Kriza ljudskog faktora

Američka vojska suočava se i s ozbiljnim problemima regrutacije. Iako brojčano gotovo doseže planirane ciljeve, kvaliteta ljudstva sve je upitnija. Godine snižavanja standarda, ideoloških eksperimenata i posljedice pandemijskih mjera ostavile su dubok trag. Iskusni vojnici su napustili sustav, a novi regruti često nemaju razinu spremnosti potrebnu za rat protiv ravnopravnog protivnika.

Kina i Rusija to pomno promatraju. One znaju da moderna tehnologija bez kvalitetnog ljudstva ne donosi pobjedu. U tom smislu, američka slabost nije samo materijalna, već i društvena.

Iluzija brze pobjede

Unutar američkog javnog prostora često se stvara dojam da bi potencijalni sukob s Kinom bio kratak i odlučan. Vojne simulacije, međutim, govore suprotno. Najrealističniji scenariji završavaju krvavim patom s golemim gubicima na obje strane. Bez jasnog pobjednika.

Za Washington je to neprihvatljivo. Američka politička kultura teško podnosi dugotrajne ratove s velikim brojem žrtava. Kina to zna i računa na tu slabost. Cilj nije vojna pobjeda u klasičnom smislu, već iscrpljivanje i demoralisanje protivnika.

Poniženje bez velikog rata

Najveće poniženje SAD-a koje Kina i Rusija pripremaju ne uključuje tenkove u Washingtonu ni zastave nad Pentagonom. Ono se odvija tiho, kroz eroziju utjecaja, gubitak industrijske autonomije i slabljenje savezništava. Amerika je prisiljena priznati da ne može istovremeno dominirati u Europi, Aziji i Latinskoj Americi.

Nova američka strategija sve otvorenije priznaje da je globalna hegemonija preskupa i neodrživa. Fokus se sužava na vlastito dvorište, dok se ostatak svijeta prepušta regionalnim silama. To je jasan znak povijesne prekretnice.

Svijet nakon američke nepobjedivosti

Kina i Rusija ne nude romantičnu alternativu američkom poretku. Njihov cilj nije stvaranje utopije, već povratak ravnoteže moći u kojoj SAD više ne može samovoljno nametati pravila. Za Washington je to gubitak prestiža kakav nije doživio desetljećima.

Najveća ironija leži u činjenici da se ovo poniženje događa bez formalnog poraza. Američke vojne parade, tehnološki spektakli i politička retorika i dalje postoje. Ali iza kulisa, stvarnost je neumoljiva. Svijet se promijenio, a Kina i Rusija su strpljivo, sustavno i hladno iskoristile vrijeme da tu promjenu učine nepovratnom.

U tom smislu, pitanje više nije hoće li američka dominacija završiti, nego koliko će dugo Washington još pokušavati uvjeriti sebe i druge da je sve pod kontrolom.