Ako ovo ne pročitaš, vjerojatno si budala

Dragi naši “ne-čitatelji” koji ste unatoč svemu ovdje. Postoji jedna posebna sorta čitatelja, iako je riječ “čitatelj” ovdje krajnje diskutabilna, koja je svojim ponašanjem uspjela postati živi dokaz da čovjek može istovremeno koristiti internet i biti potpuno imun na njegovu osnovnu funkciju: razmjenu informacija. To su oni neponovljivi umovi koji ispod članka, s vidljivim ponosom i prstom koji drhti od samodopadnosti, ostave komentar: “Neću čitati vaš članak, ne interesira me što u njemu piše, ali znam sigurno da se s time ne slažem.” Namjerno smo provokativni, ali drugog puta nema.

Ovo nije komentar. Ovo je intelektualna ostavka napisana javno. Ovo je čovjek koji je došao na klupu u parku, sjeo pored vas, začepio uši, zatvorio oči i počeo vikati: “Ne zanima me što ćeš reći, ali nisi u pravu!” I to sve s uvjerenjem da je upravo pobijedio u raspravi koju je odbio započeti.

Raskrinkajmo tu budalu, jer budalom je moramo nazvati – ne iz nekakve želje za vrijeđanjem, već iz puke jezične preciznosti. Budala u klasičnom smislu nije onaj tko ne zna, već onaj tko ne želi znati, a istovremeno misli da zna bolje od svih. To je osoba koja je toliko zaljubljena u vlastito neznanje da ga tretira kao vrlinu. Njihovo “ne slažem se” ne proizlazi iz analize, argumenta ili trunke sumnje – ono izvire iz čiste, destilirane taštine. Oni ne odbijaju pročitati članak jer nemaju vremena; oni ga odbijaju pročitati jer se boje da bi ih mogao pokolebati. I to je njihov najdublji strah: da bi slova mogla srušiti kulu od karata koju zovu svojim stavovima.

I onda kliknu. Kliknu na članak koji “neće čitati”, ostave svoj manifest neznanja i odu dalje trolati po društvenim mrežama, uvjereni da su upravo održali lekciju. Ali znate što, draga naša intelektualno samoubojilačka braćo i sestre? Taj vaš klik, taj jedan jadni klik koji ste nam dali iz inata ili zablude, mi ga ne želimo. Taj klik je naš poraz.

Iskreno, radije bismo imali sto čitatelja koji pročitaju svaku riječ, promisle i pošalju nam argumentiranu kritiku od stotinu tisuća vas koji ulijećete kao pijani leptiri na lampu, samo da biste se opekli o vlastitu glupost. Mi ne živimo od vaših klikova. Mi ne trgujemo vašom površnošću. Naš portal nije tvornica jeftinog bijesa i ne želi biti. Svaki put kad netko poput vas klikne na članak, to je metrika koja laže, to je brojka koja ne predstavlja čitatelja nego prometnu nesreću. I zato vam poručujemo: niste dobrodošli. Ne trebate nam. Logično je to, samo da ste kojim slučajem pročitali članak, znali biste.

Najtužnije u cijeloj priči je to što je takva osoba uvjerena kako je njeno “ne” znak snage, a zapravo je samo potpis na vlastitoj intelektualnoj kapitulaciji. U svijetu koji vapi za razumijevanjem, dijalogom i bar minimalnom količinom empatije, vi ste oni koji na gozbu ideja dolazite s praznim tanjurom i tvrdite da je hrana pokvarena. Ne zato što ste je probali, već zato što vam je netko rekao da je zelena boja salate sumnjiva.

Zato, sljedeći put kad osjetite neodoljiv poriv da objavite svoje neslaganje s nečim što niste ni pročitali, sjetite se ove rečenice: vaše mišljenje o nepročitanom tekstu vrijedi točno onoliko koliko i vaš doprinos dijalogu – ništa. Ako ste već ovdje, pročitajte. Ako ne želite pročitati, produžite. Ali nemojte nam dolaziti na vrata s “neću” i “ne interesira me”, jer to nije stav. To je dosadna navika osobe koja je umislila da je centar svemira u kojem se sve vrti oko njenog neznanja.

Portal je javni prostor, a ne vaša osobna soba za ispušne plinove. Čitajte ili idite dalje. Logično.