Ljetos sam zapazio, i o tome nešto i napisao, kako sam na cijeloj plaži vidio samo jednu djevojku da čita knjigu, ostali čitači su gledali u telefone.
Vremena su se promijenila, tehnologija napreduje krupnim koracima, i nije čudo što se ljudi prilagođavaju novim vremenima i prilikama. Imaju sve novotarije brojne prednosti, ali ni stare navike nisu bez ikakvih vrijednosti, pogotovo za one ljude koji su već u poodmakloj životnoj dobi. Teško se naviknuti bez papirnatih novina u rukama, ako ste već trideset godina uvijek ujutro uzimali novine da se iz njih informirate o najnovijim događajima. Nije zgodno odviknuti se običaja da se probudite s otvorenom knjigom na grudima baš na onoj stranici do koje ste stigli u svom čitanju prije nego što vas je savladao popodnevni san, i da samo nastavite dalje čitati, a onda presavijete jedan ugao stranice i odložite knjigu do sutrašnjeg nastavka čitanja.
Ali i sada ima i mladih koji prednost daju papirnatim knjigama. Oni su u prednosti nad starijim generacijama jer imaju više mogućnosti izbora, imaju, možda, i veće materijalne mogućnosti. Do knjiga se dolazi lakše i za manje novaca. U skladu s tim, i oni se prilagođavaju i međusobno podržavaju, stimuliraju jedni druge na čitanje knjiga. Da je to tako, pokazuju nam neke sitnice.
Evo, jutros, dok sam išao u šetnju, na stanici jedne gradske autobuske linije vidim na klupi koja je postavljena za putnike, ostavljene dvije knjige. Njih je neko već pročitao, više mu nisu potrebne, i umjesto da ih gomila u svojim vitrinama, u privatnoj biblioteci, on ih ostavlja drugima na čitanje. Ne znam je li to učinila ista osoba, možda je jedna ostavila jednu, a druga drugu knjigu. Možda su te osobe kupile knjige, a možda su ih i one same naslijedile i samo ih prosljeđuju dalje, a ne zna se ni kako će sljedeća osoba postupiti s ovim knjigama. Ali bitno je da su knjige u optjecaju, da se čitaju, a da to ne košta puno, neke možda čak nimalo.
Raduje me uvijek kada vidim da ljudi čitaju, pa bilo kako, zato sam se i jutros obradovao vidjevši te dvije knjige na klupi. Samo se plašim da komunalci u svojoj revnosti ne pokupe sve takve knjige i bace ih u smeće. Sve mora biti čisto! Danas je, inače, mnogo onih kojima je knjiga samo – obično smeće.
Pomalo je besmislenom stavljati dnevni tisak na isti nivo s knjigom, eventualno sportske novosti. U ovo novo normalno vrijeme isto je ostaviti knjigu ili lopatu, samo je normalan čovjek zna i želi upotrijebiti.
U ratovima za totalitarizam i za demokraciju od uvijek su se palile knjige pa i cjele biblioteke kako bi znanja ostala nepoznata, a svaka kultura je također imala svoje kulturnjake kojima su se knjige objavljivale, a bilo e i onih kojima su knjige ostale neobjavljene.
Najveći neprijatelj čitanja su bile i danas su obavezne lektire.
Inamo internet i instant znanja.
Mlađe generacije i da žele pročitati koju knjigu, to je fizički jako teško. Njihov mozak je naviknuo na mobitele i kompjuter i s toga se prabaciti u stanje da glava može u miru čitati knjigu, nije lako. A naravno, i svi koji za posao koriste kompjuter 8-12 sati dnevno, nakon toga primit knjigu u ruke…
Knjiga na plaži, logično. Mozak je na godišnjem i dovoljno smiren za knjigu.
statistika iz knjižnica
60 posto Hrvata pročita godišnje barem jednu knjig
40 posto pročita više od deset knjiga
ali, takve ljude posjetitelji ovog portala rijetko sreću, kreću se u različitim krugovim
Više knjiga sam pročitao u pdf formatu nego u papirnom izdanju. Razlog je tome što gradska knjižnica odmah po ulasku nudi popularno smeće, dok ono nečitljivo, dosadno, štivo iz života niškorisnih, zapadnjačkih boemskih i snobovskih degenerika čija se imena nalaze na popisu obavezne lektire, preskačem. Ono što me zanima nemaju pa potražim na netu. Tako da je statistika irelevantna stavka u doba interneta kad su knjige dostupne online.
oš kupit
Od ožujka ne odlazim u knjižnicu, zbog maske koju bih trebala staviti,pa se snalazim na razne načine za doći do nove knjige.Jedan od načina je pregledavanje kutija za stari papir u ulazu zgrade. Tako nađem odlične knjige,pročitam,vratim.Neke od tih knjiga su vrlo,vrlo stare i vjerojatno na njih u knjižnici nikad ne bih naletila. Kad znaš da ništa nije slučajno, i čitaš “Koraljna vrata” od P.Pavličića iz navedenog nalazišta, kao da imaš povlaštene informacije…
nikad nije kasno,
inače , to je lektrira u drugom osnovne
ti možda potvrđuješ teoriju o vezi antimaskera i općim znanjem
ali
nikad nije kasno !!!
Mnogo puta sam zaspao nad otvorenom knjigom…
Zašto ima toliko ovaca na ovome svijetu?Zato jer ne čitaju!Imaju pametne telefone na kojima također mogu puno toga pročitati, ali neeee….oni gledaju nekakve kratke videe, memeove, slajdove…što kraće, to bolje…jer, uzmimo jednu prosječnu hrvatsku ovcu koja u životu nije pročitala čak ni Šegrta Hlapića, da mu netko pošalje jedan prosječan tekst s logičnog…kad bi vidio koliki je taj tekst, odmah bi odustao, a ako bi se čak uz najbolju volju odlučio na čitanje, odustao bi prije sredine, jer ništa ne bi razumio. Od starijih generacija još je ekipe koja nešto zna jer čita, ali ove koje dolaze…ovi s onblajm nastavom…na njih računaju elite jer ovi se neće znati da moraju stati ako im to pametni telefon neće reći.Evo, primjera.: razgovaramo moj sin i ja.On sedmi razred, ja s fakultetom.
“Mama” kaže on.”Napoleon je rođen u Hrvatskoj”.
“Otkud ti to?” preneraženo ću ja.
“Je, je…”sigurno će on.”Pa rođen je na Korzici!Korzika ti je u Hrvatskoj!”
A baš nam je obrazovni sustav. Više ga ne moš’ ni deformirati, koliko su ga izreformirali. Reformatori, ovi naši novovjeki… Pa sad izbacuje mlade koji nakon završenog visokoškolskog obrazovanja, ne mogu položiti jedan rutinski državni ispit. Koji je uz to uz političku pomoć (Josipa Rimac) i namješten. I za koji su imali pitanja….
P.S.
Javite se češće. Vi, za razliku od nekih koji odavde ne izbivaju, imate što reći.
A ima i nas sebičnjaka. Koji volimo biti u dobrom društvu. 🙂
LP
😉