fbpx

Nema knjige bez papira

Knjige

Knjige u elektronskoj formi sve su popularnije i sve više potiskuju one napravljene od papira, kakve su već stoljećima postojale.

Prošle godine vidim u jednom mjestu kroz koje svakodnevno prolazim da su, na mjestu biblioteke koju su porušili, napravili stambenu zgradu, a da novu biblioteku neće ni graditi. Dakle, smanjuje se i broj biblioteka, sve više se čita s Interneta. Dobro je da se na tom polju napreduje jer Internet zaista ima mnogo mogućnosti, donedavna nezamislivih. Omogućava nam da u rekordno kratkom roku imamo dostupno gotovo sve što poželimo od svjetskih znanja. Pri tome ne trebamo trošiti papir niti prostor za njegovo čuvanje i sve je mnogo jeftinije nego tražiti knjigu, pa ako je nađemo kupiti je ili iznajmiti, pa čuvati je i vratiti… Ali, ni u ovom slučaju nije baš sve tako kako se učini na prvi pogled. U to sam se uvjerio i sam, na vlastitom iskustvu.

Kad god mi je objavljena neka „prava“ knjiga, od papira, to mi je bio lijep događaj u životu. Kada bih uzeo novu knjigu u ruke bio je to divan osjećaj, u rukama mi je bilo nešto stvarno, opipljivo. Takvu knjigu sam mogao uzeti u svakom trenutku, mogao sam je ostaviti na policu ili nekome pokloniti. Mogao sam je imati i tamo gdje nema  struje niti signala za telefon. Takve knjige mi je moguće vidjeti u bibliotekama, u knjižarama, u kućama meni poznatih i nepoznatih ljudi. I ti susreti s takvim knjigama su uvijek izmamljivali moj osmijeh, kao da sam sreo nekog dragog poznanika.

A onda je došlo vrijeme elektronike. Počele su se pojavljivati i knjige u elektronskoj formi pa tako ni ja nisam odbio mogućnost da se i moje djelo vidi u tom svijetu. Slikovnica Djed zec mi je prevedena na engleski i pod naslovom The Grandpa Rabbit objavljena i kao elektronska.  Može se dobiti i verzija tiskana na papiru, ali je mnogo skuplja. Papirnatu slikovnicu sam dobio, a elektronsku vidio. Znam da elektronska ima niz prednosti: mogu je vidjeti bilo gdje u svijetu, ne moram je sa sobom nositi, znam i da je jeftinija, ali znam i da je to sve u tuđim rukama i da zavisi od tamo nekog nepoznatog i nepouzdanog dokle će tako biti. Jednim klikom se sve može isključiti i nestati, kao što je već činjeno do sada u mnogim slučajevima.

Evo opet jednog konkretnog iskustva. Nekoliko godina sam pisao za jedan portal koji je kasnije prestao s radom i naprosto sve svoje radove povukao s Interneta. Stotine tekstova koje sam tamo objavio su jednostavno nestali. Istina, većinu sam imao kod sebe u kompjutoru, a da nisam, bilo bi potrage za njima i ko zna koliko bih ih našao. Ali to se kako-tako dobro završilo, imam ja i gore iskustvo. Istina, moja je krivica što nisam radio kopije, ali sad je to nebitno. Prije nekoliko godina dobio sam jedan virus koji mi je sve dokumente uništio. Onda su mi se javili oni koji su to uradili i ponudili da sve „ožive“, ali da platim pozamašan iznos za to „dobročinstvo“.  Nisam pristao. Nekada ranije sam sve kopirao, ali to nisam činio posljednje dvije godine. Za to vrijeme napisao sam ko zna koliko novih tekstova, neke stare rukopise dovršio ili preradio, ii sve to mi je propalo. A da sam imao napisano na papiru…

Nakon ovih iskustava, naučio sam jedno – ako želim sačuvati nešto napisano što mi se čini važnim, moram to imati na papiru. Ovo ostalo, bez obzira na niz prednosti, ipak je nepouzdano. I knjige koje mi se čine važnima trebam imati na papiru, jer one ostaju. Da nije bilo takvih knjiga koje su sačuvane kroz stoljeća, mnoga znanja bi nam bila nedostupna i danas ne bismo sigurno bili još ni blizu znanju o Internetu. Tek knjiga od papira je istinska knjiga!

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
8 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
čitalac
Gost
čitalac
3 godine prije

Nije baš točna informacija da E-knjige još potiskuju papirne. To je bilo kada su se pojavile, ali sada Amazon i ostalo društvo konstatiraju da se je rast zaustavio a ima i podataka da im udio u tržišta malo i pada. Mnogi su pomislili da će potpuno zamjeniti tiskane ali to je bilo malo naivno. Uzele su svoj dio tržišta i tako će vjerojatno i ostati. Slična priča kao i kada se pojavio radio, mnogi u pomislili da je to kraj tiskanih novina. Pa nije bio. Isto tako je bilo i u slučajevima TV-Radio, internet-TV….

Alerik
Gost
Alerik
3 godine prije

Marko Marulić reče Knjigom se glave razbijaju. Možda je mislio na njihovu težinu, na knjige kao priručno sredstvo s kojim se može koga tresnuti po glavi. Ipak će biti da je mislio na sadržaj u knjigama. Ideje su one koje razbijaju glave, dotadašnje obrasce, vjerovanja. Djeluju na um i moćno su oružje. Kako za istinu, tako i za laž.
Zato je spaljena Aleksandrijska biilioteka, zato su uništene mnoge knjige (i puno onih koje govore o našem podrijetlu, a znamo – tko ne zna tko je i odakle je tikva bez korijena). Istina nije poželjni sadržaj knjiga. Fikcija jest. Pogotovu ako ima predznak struke, povijesti.
Danas se čita drugačije.Dolaze nove generacije odrasle uz postojanje mobitela, interneta, društvenih mreža i te generacije nisu sposobne čitati duže tekstove. Ne mogu se skoncentrirati više od 3 minute. pa su podobne za manipulacije svih vrsta.
Nekad su spaljivali knjige (i ljude) kako bi sakrili istinu. Danas to ne moraju. Na internetu je moguće putovanje kroz vrijeme. Bilo koji objavljeni tekst se može promijeniti nakon što je objavljen tako da nitko ne može do kraja biti siguran u vlastito sjećanje. S interneta nestaju portali, tekstovi. Doslovno se izmišlja povijest iz pozicije sadašnjosti.
Sve napisano na kompjuteru je pogodno za krađu i lako nestaje. Virus, fizička krađa laptopa (kao meni), kvar i – briše se sve.
Svi se pomalo učimo kako sačuvati stvari – tekstove, fotografije i ponovo saznajemo da je ‘staromodni’ način najbolji.Na stick pa u foto radnju.

17 novembar
Gost
17 novembar
3 godine prije

koliko veliki brat mrzi knjige film fahrenheit 451 je buducnost . ovo je mnogo ozbiljna tema

victory
Gost
victory
3 godine prije

Kada se uzme čitati knjiga to zahtijeva posvećenje puno vremena a provođenje sati za kompjuterskim ekranom čitajući knjigu fizički je puno zahtjevnije i nepraktično ako usporedi sa knjigom na papiru. Zato ću ja uvijek dati prednost tiskanoj knjizi.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije

Da su stari Sumerani pisali na elektronske “tablete” danas mi ne bi ni znali da su postojali a kamo li za druge važne stvari iz njihovog vremena. Sva sreća pa su svoje zapise ostavili na glinenim “tabletima”…
Papir je dobar materijal ali ni on nije pouzdan jer izložen vodi ili vatri nestaje zajedno sa svime što je na njemu pohranjeno.
Jednog dana, kada se dogodi “smak svijeta”, sav trud i znanje cijele civilizacije će nestati u nekoliko stoljeća (i prije) a oni rijetki koji uspiju preživjeti na zemlji, opet će biti ovisni o onima koji su se na vrijeme uspjeli otisnuti u svemir, pa će nastati novi ciklus Bogova i robova…

Sarka
Gost
Sarka
3 godine prije

Postovani Ivo
Od kraja 70-tih sam pisao poeziju ili, sto bi rekli nasi ljudi, pjesme. Jedan dio bih bacio nakon nekoliko dana nezadovoljan necim…bilo cim. Stihom, rimo, zarezom…
One “bolje” bi prepisivao u rokovnike.
Neke su zavrsile i kao muzički uradci kada smo napravili bend tamo neke 80 i neke.
Dodje rat i granata na pogresno mjesto.
I u trenu ostadoh bez dvije trecine “stvari”.
Preostali dio nisam mogao ponijeti sa sobom jer jednostavno nisam ni sam znao gdje cu zavrsiti. I da vucem kofer teka i rokovnika Evropom mi se tada, te 93 cinilo…glupo.
Kada sam nakon nekoliko godina vratio stan u kojemu sam zivio…ostale su samo plocice u kupatilu.
E, a da sam imao USB disk sve to sam mogao ponijeti u dzepu.
Ali se slazem s vama. Samo prevrtanje listova knjige je ugodjaj koji nove generacije nece poznavati.
Ili miris knjige…stare ili nove, svejedno.

Sarka
Gost
Sarka
3 godine prije
Reply to  Sarka

Sada nesto razmisljam…slican osjecaj imam i sa vinilom. Dzaba sva tehnika, kvalitet zvuka…dzaba sve. Meni draze slusati Floydove sa ploca.
A ista stvar se desila i sa njima. Jedan dio istopljen. Nadam se da je drugi u rukama nekoga koji cijeni moju muziku.
A da sam mogao birati sta da ponesem ponio bih rokovnike sa mojim stvarima.
Bilo je dobre novcane vrijednosti u plocama.
Skupljao sam ih gotovo cijelo desetljece.
Ali moje stvari su – moje.
Ploce sam ponovo poceo skupljati prije par godina.
Pjesme nisam napisao od kada sam otisao…ili dosao…zavisi s koje strane posmatram.

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
3 godine prije

Uljuljkani smo u blagodati tehnologije,a na drugoj strani jurimo prema našem debaklu,bilo ekološki,bilo svjetskim ratom.Dugoročno nije mudro se pouzdat samo u virtualu.Lako ostanemo bez struje i ode naše znanje.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik