Sedam godina nakon gašenja Aluminija Mostar, radnici i javnost još uvijek traže odgovore o ulozi Dragana Čovića u propasti tvornice i dolasku izraelskog kapitala.
Mostarski Aluminij već sedam godina stoji kao spomenik jednom od najprljavijih gospodarskih slomova u novijoj povijesti Hercegovine. Tvornica koja je hranila tisuće obitelji ugašena je u tišini jedne srpanjske noći 2019. godine, a ono što je uslijedilo nisu bile optužnice ni uhićenja, nego politički prešutni dogovor koji je izraelskoj M.T. Abraham Group na čelu s Amirom Grossom Kabirijem omogućio ulazak u najam tvorničkih kapaciteta. Dok su radnici prosvjedovali ispred sjedišta HDZ-a i bocama gađali vozilo Dragana Čovića, nitko nije postavio najvažnije pitanje koje danas odjekuje u predizbornoj kampanji: je li Čović svjesno prepustio Aluminij i čitavu Zapadnu Hercegovinu cionističkom režimu radi vlastite političke i osobne koristi.
Radnici su odmah nakon gašenja proizvodnje izašli na ulice i adresirali svoj bijes izravno prema čovjeku kojeg su smatrali glavnim krivcem. Središnjica HDZ-a u Mostaru postala je poprište najžešćih prosvjeda otkako je stranka na vlasti, a povici “Dragane, lopove” odzvanjali su hercegovačkim nebom dok je njegovo vozilo gađano bocama. Bio je to rijedak trenutak u kojem je radnički gnjev probio politički oklop i pokazao koliko duboko nezadovoljstvo tinja među onima koji su preko noći ostali bez egzistencije. No taj bijes nije proizveo nikakav konkretan pravosudni ili politički odgovor, a cijeli slučaj brzo je gurnut pod tepih.
Umjesto odgovornosti za financijski krah, otvorila se nova faza u kojoj se pojavljuje izraelski investitor Amir Gross Kabiri i njegova M.T. Abraham Group. U najam tvorničkih kapaciteta ulazi upravo ta kompanija, a poslovanje se nastavlja kroz novoosnovani Aluminij Industries. Za radnike koji su ostali bez posla, za male dioničare čiji je novac nestao i za javnost koja je tražila odgovore, cijela priča dobila je okus tektonske izdaje. Postavilo se logično pitanje: kako to da država nije uspjela spasiti vlastitu stratešku tvornicu, ali je zato vrlo brzo pronađen strani partner spreman uzeti ono što je ostalo?
Odgovor leži u višegodišnjoj pravosudnoj paralizi koju je Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona održavalo s gotovo kirurškom preciznošću. Tužiteljstvo HNŽ-a još je 2019. godine javno objavilo da postupa u više predmeta povezanih s Aluminijem, da su formirani spisi temeljem prijava radnika, Sindikata i malih dioničara, te da se provjeravaju sumnjivi poslovni potezi ranijih uprava. Tada je izdan i konkretan nalog Financijskoj policiji FBiH za nadzor financijskog poslovanja svih uprava. Javnost je obaviještena da se saslušavaju svjedoci i osumnjičeni, a pozivi su upućeni bivšim direktorima i predsjednicima nadzornih odbora.
Krajem 2020. godine Tužiteljstvo HNŽ-a potvrdilo je kako je zaprimilo šest izvješća Financijske policije FBiH koja ukazuju na osnove sumnje za počinjenje kaznenih djela protiv više odgovornih osoba u Aluminiju. Postupajući tužitelj u tim predmetima bio je Zekerijah Sinanović, a na papiru je sve izgledalo kao da se vodi ozbiljna istraga. Međutim, godine su prolazile, a jedini konkretan rezultat koji je ugledao svjetlo dana bila je jedna jedina optužnica protiv bivšeg direktora Ive Bradvice, koja je na kraju završila pravomoćnom oslobađajućom presudom.
Ostatak priče tone u mrak institucionalne šutnje. Istraga protiv nekadašnjeg generalnog direktora Mije Brajkovića obustavljena je bez velike pompe, a o drugim odgovornim osobama, upravama, nadzornim odborima i političkim zaštitnicima nije bilo ni traga ni glasa. Sedam godina nakon gašenja proizvodnje javnost još uvijek ne zna tko je potpisivao sporne ugovore, tko je odobravao sumnjive nabave sirovina i energenata, niti tko je izvlačio novac iz tvrtke dok je ona tonula prema sigurnoj propasti. To više nije samo pravosudni neuspjeh, to je aktivno sudioništvo u prikrivanju istine.
Sada stvari dobivaju novi, potencijalno eksplozivan zaokret. Federalno tužiteljstvo FBiH potvrdilo je da je Posebni odjel za suzbijanje korupcije, organiziranog i međukantonalnog kriminala, popularni federalni POSKOK, preuzeo predmet Aluminij iz ruku kantonalnog tužiteljstva. Taj potez izveden je 17. travnja 2026. godine, a iz federalne institucije poručuju kako se trenutno obavlja analiza i pregled spisa. Ključno je da federalni tužitelji nisu preuzeli prazan fascikl, nego predmet u kojem su godinama prikupljani dokazi, izvješća Financijske policije, dokumentacija i iskazi svjedoka.
Pitanje koje sada visi nad cijelim slučajem glasi: što je točno radilo Tužiteljstvo HNŽ-a svih ovih godina i zašto predmet ovakvog kalibra nikada nije došao do sudnice? Ako su postojala izvješća koja ukazuju na kaznena djela, ako su postojali svjedoci i dokumentacija, zašto nije bilo više optužnica i zašto su odgovorni nastavili mirno živjeti dok su radnici prosvjedovali na ulicama? Tajming preuzimanja predmeta dodatno je sumnjiv jer se savršeno poklapa s trenutkom u kojem Aluminij ponovno postaje goruća politička tema usred predizborne kampanje.
U samom središtu te kampanje stoji kandidat Petorke za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić, koji je Draganu Čoviću javno postavio niz izravnih pitanja. Među njima se posebno ističe ono koje pogađa srž problema: je li točno da su iz Aluminija prodavane sirovine Čoviću bliskim poduzećima po cijeni nižoj od proizvodne i je li on osobno unaprijedio posljednje direktore koji su uništili tvornicu? To pitanje nije retoričko, ono zadire u sam mehanizam kako je jedan industrijski div pretvoren u privatni servis za bogaćenje politički podobnih.
Priča o Aluminiju nije samo priča o lošem menadžmentu ili nepovoljnim tržišnim uvjetima. To je priča o političkom vrhu koji je godinama držao kontrolu nad tim poduzećem i koji je itekako imao interesa da istina o njegovom slomu nikada ne ugleda svjetlo dana. Ulazak izraelske kompanije u najam kapaciteta, dok su radnici ostajali bez posla, a mali dioničari bez ičega, odvijao se pod pokroviteljstvom iste one političke strukture koja je trebala zaštititi javni interes. Umjesto toga, javni interes je žrtvovan na oltaru privatnih dogovora i međunarodnih partnerstava koja se ne mogu objasniti nikakvom ekonomskom logikom.
Ako federalni POSKOK sada napokon otvori spise koji su godinama skupljali prašinu u kantonalnim ladicama, postoji realna šansa da odgovornost konačno dobije ime i prezime. No postavlja se i pitanje hoće li istraga ići dovoljno visoko da zahvati političku razinu bez čije zaštite ovakav kriminal ne bi bio moguć. Aluminij nije uništen slučajno niti ga je uništila nevidljiva ruka tržišta, uništile su ga konkretne osobe s konkretnim motivima i s vrlo konkretnom političkom zaštitom.
Hercegovina već sedam godina čeka odgovor tko je sve sudjelovao u tome da se jedan od najvećih industrijskih pogona pretvori u praznu ljušturu koju sada iznajmljuje strani kapital. Radnici su svoj sud rekli onog ljeta kad su gađali Čovićevo vozilo, a sudovi i tužiteljstva očito nisu imali hrabrosti nastaviti tamo gdje je narodni bijes stao. Sada kada predmet prelazi u ruke federalnog POSKOKA, više nema alibija ni izgovora, a javnost napokon ima pravo saznati je li Dragan Čović prodao Aluminij zajedno s povjerenjem cijele Zapadne Hercegovine.
42 komentara
Pa nije u snu potpisao.
Hahahahahahshahahahahahahaha
Potpisujem
Hadezeovac da ukrade ili unisti drustveno a u svoju korist, ma nema sanse.:)))
Uh vidi ga, ponosna sa kapicom,.. kako prca gojime iz heecegovine
Nekoga zanima novac i u to ulaže svu svoju energiju. Takav čovjek prikupi mnogo novca, ali u tom prikupljanju on umire, nestaje, postaje prazan, postaje prosjak. Ima sve više i više novca, a postaje sve veći prosjak. Netko ulaže svoju energiju u politiku, u moć. Postaje premijer, ali je duboko u sebi prosjak. Može biti najvažniji prosjak u zemlji, ali je ipak prosjak. Ulažu li ljudi svoju energiju na objekte, preživjet će život pun nerazumijevanja, nesvjesnosti.
Jadre lijepo je biti bogat,ali jedino ako si to zaradio i ne okrečeš se za sobom kad ideš ulicom,ali čović ni ne ide nikad pješke,pa kuri ga bolac za mentalno zdravlje ili tvoje biblijsko proseravanje.Jednog dana će riknut,ali bogatstvo ostaje potomcima,a ize tebe i mene nikome ništa.
Pohlepa je neka vrsta egzistencijalne bolesti.
Ništa s Biblijom nema upis. “Religije” su pohlepu pogrešno protumačile kao žudnju i zato su je pokušale potisnuti: “Nemoj biti pohlepan.” Tada čovjek ode u drugi ekstrem, u odricanje.
Jok,nije !
SAMO STE MALO ZAGREBALI OD DRAGANU,SAMO MALO.ALUMINIJUM I BRAJKOVIĆ,SOKOL,IZMIJEŠTANJE KORITA RADOBOLJE……..ITD.ITD.
NAJVEĆI KRIMOS OD SVIH BIH POLITIČARA OGRNUT EVROPEJSKOM ZASTAVOM .
SAMO ZA NJEGA TUŽILAC U HODNIKU SUDA IZGUBI DOKAZE U DUŽINI 50 METARA.
ISTRAŽITE NJEGOV DIL SA KABIRIJEM……
Ovaj tip, kao i svi drugi globalistički političari ima obraz kao debeli đon.
To je stara popularna fraza kod nas na Balkanu koja opisuje osobu koja je potpuno bezobzirna, bestidna i nema nimalo časti i označava osobu koja ne osjeća sramotu, čak ni kada uradi nešto očigledno pogrešno, nemoralno ili sebično.
Kao što je đon na cipeli napravljen od debele, grube kože koja trpi gaženje, prljavštinu i udarce, a da se ne ošteti, tako i ova osoba „trpi“ svaku kritiku ili sramotu bez ikakvog unutrašnjeg osjećaja krivice.
Za nju se kaže da ima „debeo obraz“. Ne može pocrveniti od stida, jer je taj „đon“ previše tvrd da bi propustio iskrena ljudska osećanja.
U svakodnevnom govoru, kada nekome kažete da mu je „obraz kao đon“, šaljete mu direktnu i oštru kritiku da je prešao sve granice moralnog ponašanja i da je izgubio ljudsko dostojanstvo.
Jako sam zabrinut za sudbinu staklenih boca koje su bacali na njegovo vozilo – da li su se boce slučajno razbile ili oštetile?
Mislim da je Čović povukao maestralan potez. Vlada Federacije BiH je namjerno išla na gašenje Aluminija da bi proizvela opšte nezadovoljstvo u narodu pred izbore a Čović u međuvremenu dovede investitore. Ne može se slučaj Aluminij posmatrati od gašenja a da se ne posmatra period prije gašenja. A investitir se nekim slučajem pojavio iz Izraela. Da je došao i iz Zimbabvea mislim da se ništa nebi promjenilo
Ne samo da je vlada FBIH isla na gasenje Aluminija, nego ga je i ugasila.
Aluminij je zahvaljujuci Covicu pokrenut tek nakon sesnaest mjeseci i novac od poreza se vratio u gradski i kantonalni proracun, koji su bili pred kolapsom.
To je jedini dobar potez u karijeri te stetocine.
Pazi Čović . POSKOK
Izvod iz knjige Šankara: Vivekaćudamani:
Među mislećim stvorenjima čovječje se rođenje teško stječe, među ljudskim bićima muževnost, među muškarcima brahmanstvo, među brahmanima želja da se slijedi staza vedske dharme, a među njima – učenost.
Međutim, znanje koje razlikuje između Sebstva i intelekta, praktično ostvarenje stapanja sa brahmanom i konačno oslobođenje od okova promjena, ne ostvaruje se ukoliko nema dobre karme iz stotina milijuna inkarnacija.
To troje – biti čovjek, želja za oslobođenjem i vodstvo učitelja – teško je ostvarivo, a ostvaruje se samo ljubaznošću bogova.
Onaj koji se ne trudi ostvariti oslobođenje i žudi samo za nestalnim predmetima, nakon što je s mukom ostvario ljudsku inkarnaciju, i u muževnosti znanje spisa, poput je samoubojice.
Tko je na ovoj zemlji umrtvljeniji od onoga koji, nakon ostvarenja ljudske inkarnacije i muškog tela, ludo žudi za ostvarenjima nestalnog ega?
Besmrtnost postignuta ostvarenjem bilo koje objektivne vrednosti se prekida, jer se u spisima jasno tvrdi da karma (delovanje) nije nikada uzrok oslobađanja.
Stoga mudar teži oslobađanju, nakon što se odrekao uživanja promenljivih predmeta i smerno prišao istinskom i velikom učitelju pa usmerenog duha prihvatio njegovo učenje.
Tada vežbom pravilnog razlikovanja, ostvarenog jogom, oslobađa svoju dušu – dušu uronjenu u moru uslovljenog postojanja.
Stoga onaj ko želi da zna prirodu svog Sebstvenog atmana, nakon što je došao do gurua koji ima znanje o brahmanu i sklon je (učeniku), treba da nastavi svoja istraživanja.
Samo onaj ko je snažnog uma, učen i sa snagom razumevanja, sposoban je za takvo istraživanje.
Samo onaj koji se oslobodio vezanosti, i ravnodušan napustio želje duha za vanjskim objektima, pa se uputio prema oslobođenju, dostiže atman.
Za to postoje četiri preduslova, kažu mudraci. S njima je pokušaj uspešan, a bez njih neuspešan.
Prvo je razlikovanje večnog i prolaznog. Sledi napuštanje želje za uživanjem plodova delovanja ovde i tamo.
Treće, posedovanje šest osobina počevši od ravnodušnosti prema objektima, i četvrto, težnja za oslobađanjem.
Brahman je stvarnost, prolazan svet je nestvaran.
Učitelj reče:
„Ne strahuj, mudri, za tebe nema opasnosti, postoje sredstva za prelazak okeana stalnog rađanja – ona pomoću kojih su jogini prešli. Pokazaću ti ih.
Postoji delotvorno sredstvo za prekid rođenja i smrti, s njim ćeš ostvariti najviše blaženstvo prelaskom okeana promenljivog života.
Pravilnim razumevanjem smisla vedante nastaje sjajno znanje. Njime se prekida velika patnja ciklusa rođenja i smrti.
U spisima je naznačeno da su dhyana, šradha, bhakti i joga neposredni uzroci oslobađanja. Ko god ih sledi, ostvaruje oslobađanje od vezivanja za utelovljeno postojanje.
Priroda lične stvarnosti mora da se upozna Sebstvenim duhovnim iskustvom, a ne tuđim rečima. Mesec se može videti samo svojim očima, ne tuđim.
Oslobađanje se ne ostvaruje (razmišljanjem o) brahmanu bez neposrednog doživljaja.”
Znaš čitam ja to i pitam se jesi li stvarno pronašao sebe? Za ovo o čemu pišeš moraš se osloboditi žudnje za ičim ovozemaljskom i sveg materijalnog? Jesi to stvarno učinio?
S moje perspektive je potrebno spoznati da si Božje dijete, raditi na povezanosti s Bogom i biti s Njim na istoj valnoj duljini i dio Njega i spoznati da nisi rođen za ovaj materijalni svijet nego rođen za nebo. Postoji jedna pjesma duhovnog karaktera koja ima naziv “rođen za nebo” i iz nje se da nešto naučiti!
Kada ideš na Nebo, onda napuštaš Zemlju.
Isto je kao kada iz jedne sobe odlaziš u drugu.
Zar misliš da možeš biti u obje sobe odjednom?
Sjeti se kako smo se nekada igrali u pijesku, pa smo se kod procesa odrastanja potpuno ohladili prema tim igrama građenja i rušenja kula koje smo napravili u pijesku.
Tako je i ovaj svijet jedna velika igraonica koju zauvijek napuštaju oni koji se ohlade za te igre kao što smo se nekada davno ohladili na igre u pijesku.
To unutarnje rashlađenje i ugasnuće, utrnuće žudnje za životom i zemaljskim iskustvima Budisti zovu Nirvana.
Onaj tko nije postigao Nirvanu će se opet novim rođenjem vratiti na Zemlju, a cilj ljudskog života je postići oslobođenje od vječnog kruga rađanja i umiranja i zbrisati odavdje.
Dobro je rekao Šankara – Šiva:
“Samo onaj ko je snažnog uma, učen i sa snagom razumevanja, sposoban je za takvo istraživanje.”
Kad tad postigneš nirvanu i shvatiš život i ne žudiš više za ničim osim “oslobođenja” od svega ovog materijalnog. Na kraju krajeva to se i dogodi. Glupo se vezati za stvari…. Jedino ljubav je vrijednost na kojoj trebaš graditi i sadašnjost i budućnost.
Upravo se na Čovića i slične odnosi gornji citat Šankare:
“Onaj koji se ne trudi ostvariti oslobođenje i žudi samo za nestalnim predmetima, nakon što je s mukom ostvario ljudsku inkarnaciju, i u muževnosti znanje spisa, poput je samoubojice.
Tko je na ovoj zemlji umrtvljeniji od onoga koji, nakon ostvarenja ljudske inkarnacije i muškog tela, ludo žudi za ostvarenjima nestalnog ega?”
To se kod njega i sličnih jasno vidi i zato sam objavio ove citate Šankare.
Znaš lako je na druge ukazati prstom, pogotovo ovakve kao neke veće griješnike. Ta materijalna komponenta je kod njih jako izražena ali što imaš od tog?
Ako se ne okreneš sebi i ne počneš od sebe mijenjati svijet nećeš ni njegov promijeniti. Onda ideš na izbore i opet bude izabran mada svi mrmljaju protiv njega i tako…
Nema ništa od namještenih izbora – to su sve iluzije.
Nirvana je stanje krajnje okrenutosti prema unutra i onda se doživljava Atman-Brahman, pravo Sebstvo čovjeka – ono što oživljava tijelo, a fizički svijet u tom stanju uopće ne postoji, jer je čovjek tada potpuno u duhovnom svijetu i više ne doživljava materijalni svijet, pa čak niti suptilni i niti mentalni svijet.
To je stanje u kome boravimo prije rođenja i koje na kratko svatko doživljava kada se probudi iz dubokog sna i kada nam se ne da niti mrdnuti prstom, niti otvoriti očne kapke.
Svi znaju za to blaženo stanje, a meditacijom se to izvorno stanje postojanja može puno duže doživljavati i to je zapravo ideja meditacije i Yoge – obnoviti naše izvorno stanje postojanja još za života na Zemlji.
Sastali se brahmani na svojem godišnjem skupu.
Koordinator im postavi pitanje.
* Tko se od vas smatra najboljim brahmanom neka podigne ruku. Dobiti će 6 ovaca.
Skupom zavlada muk. Pa i ne baš dugi.
Pojavi se jedna ruka u zraku, potom brahman koji je podigao ruku, izusti.
* Svaka čast najboljem brahmani od nas ali meni su ove ovce potrebne.
Umjesto de se propituje HDZ-ov kriminal te privatiziranje i zarobljavanje institucija, vi pisete nebuloze. Dok je ovakvih “napada” Covic moze vjecno vladati.
Kad je Mijo Brajkovic odlazio iza sebe ostavlja obnovljen Aluminij sa milijunima na racunima.
Nakon dolaska Alijanse i izbacivanja HDZ- iz vlasti, koga su postavili u upravu i kako su se odnosili prema prethodno visoko uspjesnoj kompaniji.
Zasto federalna vlada nije izjednacila Aluminij sa Zenickom zeljezarom u povlastenoj cijeni el energije. Zasto je EPBIH viskove el energije prodavala Vuku Hamovicu po diskontnoj cijeni dok je Aluminij istu placao 50 % skuplje.
Zašto je Tuđman ugasio Šibenski TLM i proslijedio jeftinu struju Mostarskom Aluminiju.
Zašto je Hrvatska Vlada po povlaštenim cijenama kontinuirano isporučivala struju Mostaru sve do 2013 g. a prekinula isporuku negdje oko 2018 g. jer ni takvu jeftinu struju Mostarski aluminij nije bio u stanju platiti. Što ono bi se reklo svojoj * matičnoj državi.
A da bi shvatio zašto nije plaćao, vrati se i ponovo sa pažnjom pročitaj tekst portala.
Čović pazi POSKOK.
Smatram da Vlada FBiH nije trebala nikada i nikome prodavati struju po povlaštenoj cijeni.
To je svjesno i direktno nanošenje štete EPBiH.
Ako jednoj firmi konstantno treba “sadaka” od druge firme, i to sadaka koja direktno ili indirektno nanosi direktnu finansijsku štetu toj drugoj firmi (dakle nanosi štetu firmi koja daje svoj proizvod ispod proizvodne cijene), onda firma primalac “sadake” ne treba ni da postoji.
Čime su to vrijedniji džepovi direktoraa i radnika firme koja uzima struju po povlaštenoj cijeni od džepova rudara koji kopaju ugalj za struju i džepova svih radnika koji učestvuju u procesu proizvodnje struje?! Da ne pominjem druge prerađivačke industrije koje nemaju takve povlastice “povoljnje struje. Takvo što se ne zove samo diskriminacija, već neodgovorno poslovanje koje zakon tretira i vidi kao KRIMINAL.
A kada se proizvodna cijena proizvoda neke tvornice bazira više od 60% isključivo na cijeni struje, i kada ta tvornica dobija struju po povoljnijoj cijeni, onda bi i magarac na mjestu direktora bio “uspješan”. Jer ne treba ti nikakvo umijeće niti menadžersko znanje da jedan takav proizvod prodaš i ostvariš plus tj. dobit. A upravo to je “tajna” uspjeha Brajkovića.
A o sasvim drugom aspektu post-ratnog Aluminija vidim da ne govori skoro niko: to je aspekt istjerivanja svih radnika koji nisu katoličke vjeroispovijesti. Predaju i prodaju Aluminija otvorenom cionisti iz Izraela vidim samo kao nastavak te politike. Koju je (po običaju) nezainteresovano Sarajevo aminovalo.
Tako da sve u svemu nemam nikakvu empatiju ni za “pad” Brajkovićevog Aluminija niti za ovaj današnji “pad” standarda post-ratno-privilegovanih dioničara i radnika. Jer se uporno preskače proces protiv otvorenog post-ratnog “aluminijskog” fashizma, koji punim plućima tamo i danas živi obučen u plašt cionizma, te nakon pljačke “nekatolika” naravno da dolazi na red i pljačka post-ratno “povlaštenih”.
Čović je hercegovački Šojić “Tesna koža”, sve će biti za “šuške”! Nažalost takvih kao što je Čović je cca 3/4 u BiH! Bez obzira kojem plemenu ili stadu pripadaju svi su isti!
Ovakvi bi na glavi stavili go**no na čelo da imaju od toga koristi. Ponosno bi ga nosili na čelu da svi vide.
Recimo da je rijetko koji političar koji ne gleda prvo vlastitu korist, a drugo opet svoju vlastitu korist i svoje rodbine. Svi veći političari pa i premijeri i predsjednici s ovih prostora također hodočaste u Izrael i nose kapice jer znaju koji je put do uspjeha…
Rijetko koji gleda za narod, za čovjeka.
Trebali bi biti humanisti i pošteni ali ja takve ne poznajem.
Poštovana, ovo je mafija, lopov nad lopovima, bivši veliki komunist koji je sa kumom Vrankićem kamenovao autobuse sa članovima HDZ BiH koji su išli iz Mostara na mitinge HDZ BiH u Zapadnoj Hercegovini 1990, bio jedan od rukovodstva “Soko” Mostar, veliki Jugoslaven, vođa navijača FK Velež Mostar, potpisivao se samo ćirilicom, nemam ništa protiv toga jer to je jedno od dva ravnopravna službena pisma u BiH, nikada u crkvu i na misu nije išao i odjednom “najveći domoljub, vjernik, patriota, it’d.” a u njegovim mandatima jer osim četiri godine HDZ BIH je vlast u BiH na svim razinama osim u općini Prozor Rama od 1990. i u tom periodu je “iscurilo” više od 500 tisuća Hrvata u BiH i sada nas je po crkvenim knjigama 283 tisuće!!
Da je baš netko tko odstupa od obrasca davno bi ga smijenili nego se uklapa.
Netko pošten nema šanse probiti se na neku bolju funkciju jer bi previše odskakao. Takve eliminiraju i marginaliziraju.
Da je Nikola Tesla živ i da kao genijalac živi u BiH i da nije član “cosa nostra” tj. “političkih stranaka” preturao bi kontejnere da nađe sebi nešto a posao ne bi dobio nikakav!
Pa nije tako samo u BiH! Pogledaj malo okolo… Svugdje je manje-više tako.
Da nema doznaka dijaspore i nas sa ino mirovinama, uz na mjesečnoj razini kojekakva zaduženja, ovo ovdje bi bankrotiralo a BiH prebogata sa svime! Šaka jada nas je ovdje otprilike dva i pol Zagreba ili kao jedan Beograd, mislim na broj stanovnika!
Znam da misliš na broj stanovnika i budi sretan dok je još ovako, dok vam se nisu naselili nepozvani gosti koji tjeraju s posjeda,…
Tebi je uvijek neko drugi kriv…nekada Srbi, sada Bošnjaci koje ti još uvijek nazivaš muslimani, sutra će to biti Hrvati koji ne razmišljaju kao ti…
Nije ti lako, nije.
A sjećaš se da sam ti postavio dokumentarac o…kako je to išlo?
Mogu se ja opet potruditi pa ga ovdje priljepiti…
Ja sam napisao “Tebi je uvijek neko drugi kriv…”, a ti pročitaš – mržnja???
Pa me onda ispljuva sa “mahalskim prevarantima koji otvoreno lažu, vrijeđaju i petljaju pa kada ih prokaže i opovrgne glume žrtvu”, a ja se ne mogu sjetiti da sam ikoga prevario, otvoreno lagao i petljao.
A da sam mahalski, jbga jesam…nisam ja birao gdje ću se roditi.
Hercegovina nije tvoja kuća!
Tvoja kuća je u Hercegovini.
I da budem brutalno iskren i pošten prema tebi…zaboli me kita šta se dogadja u tvojoj kući.
m.youtube.com/watch?v=0WHPA8NLydE
Izgleda da je ovaj Čović jako nesretan i nemiran i morao bi si pročitati ovu Einsteinovu mudrost;
“Miran i skroman život donosi više sreće nego težnja za uspjehom, koja je praćena stalnim nemirom”.
Već sam vam, na sličnoj temi, poslao ovaj video…
Pa evo još jednom…
m.youtube.com/watch?v=0WHPA8NLydE
I sa cijelom adresom koja će čekati validaciju
https://m.youtube.com/watch?v=0WHPA8NLydE
Na koje je niske grane pao, pokazuje i to da je i jednom notornom Plenkoviću postao kamen oko vrata.