Europska komisija namješta ankete kako bi stvorila lažni konsenzus

Europska unija upravo je objavila rezultate najnovijeg Eurobarometra koji prikazuju gotovo idiličnu sliku potpore građana politikama Bruxellesa. Brojke sugeriraju da Europljani žele dublju integraciju, više ovlasti za institucije Unije i da upravo obranu i sigurnost vide kao ključne prioritete. Problem nastaje kad se pogleda ispod površine i otkrije kako je cijeli upitnik pomno skrojen da isporuči upravo one odgovore koje Europska komisija želi čuti.

Eurobarometar je istraživanje javnog mnijenja koje se provodi dvaput godišnje od 1973. godine, a financira ga i operativno vodi Europska komisija. Već ta činjenica pobuđuje ozbiljnu sumnju u objektivnost cijelog projekta, s obzirom na to da ista institucija koja kroji politike ujedno i osmišljava pitanja te interpretira dobivene odgovore. U svakoj državi članici ispituje se otprilike tisuću ljudi, s time da broj varira od petsto ispitanika u manjim zemljama poput Cipra i Malte do tisuću petsto u Njemačkoj.

Kad se analizira način na koji su formulirana pitanja u posljednjem istraživanju, manipulacija postaje očita. Ispitanicima je postavljeno pitanje na koje aspekte bi se EU trebala fokusirati kako bi ojačala svoju poziciju u svijetu, a ponuđeni odgovori uključivali su obranu i sigurnost, energetsku neovisnost, konkurentnost, vrijednosti Unije i klimatske akcije. Nijedan od ponuđenih odgovora ne ostavlja mogućnost da građanin izrazi stav kako bi te ovlasti trebale ostati na nacionalnoj razini. Komisija potom te rezultate predstavlja kao dokaz da građani zahtijevaju upravo takav smjer djelovanja.

Uopće nije slučajno što se ponuđene opcije savršeno poklapaju s aktualnim političkim agendama Bruxellesa. Upravo sada Europska unija olabavljuje pravila o proračunskim deficitima kako bi potaknula izdvajanja za obranu i nudi članicama zajmove od sto pedeset milijardi eura za proizvodnju i nabavu naoružanja. Prošlo istraživanje Eurobarometra iz travnja pokazalo je da je dezinformacija glavna briga ispitanika, i to baš u trenutku kad je EU uvodila cenzorske mjere tijekom izbora u Mađarskoj i Bugarskoj te promovirala inicijativu Štit demokracije. U aktualnom upitniku dezinformacija se više ne pojavljuje kao opcija.

Njemačka politologinja Elisabeth Noelle-Neumann desetljećima je kritizirala Eurobarometar zbog takozvanih sunčanih pitanja. Još 1993. godine upozorila je da ovakav način formuliranja upita čini vidljivom samo pozitivnu stranu javnog mnijenja, dok negativnu potpuno skriva. Istraživanje Instituta Max Planck iz 2012. dodatno je potvrdilo da ispitanici po automatizmu odgovaraju sa slažem se, što znači da se korištenjem isključivo pozitivno formuliranih tvrdnji rezultati mogu usmjeriti u željenom smjeru.

Najnovije istraživanje tvrdi da sedamdeset tri posto građana želi da EU dobije više sredstava za suočavanje s globalnim izazovima. No ispitanicima je ponuđeno da se slože ili ne slože s tvrdnjom da Europska unija treba više sredstava, umjesto da im se da izbor između te opcije i primjerice tvrdnje da izvršne ovlasti Unije trebaju biti ograničene.

Povijest Eurobarometra otkriva još jednu mračnu praksu, a to je sustavno brisanje pitanja koja su generirala nepoželjne odgovore. Nakon što je Lisabonski ugovor stupio na snagu 2009. godine usprkos velikom protivljenju građana i odbijenom referendumu u Irskoj, Eurobarometar je 2010. pitao građane smatraju li članstvo u EU dobrom stvari. Kad je manje od polovice odgovorilo potvrdno, pitanje je zauvijek nestalo iz upitnika. Iste godine četrdeset sedam posto ispitanika izjavilo je da ne vjeruje EU naspram četrdeset dva posto koji su joj vjerovali, nakon čega je i to pitanje tiho povučeno.

Danas Komisija postavlja znatno neizravnija pitanja, poput onoga kakvu sliku u ispitaniku budi Europska unija, nudeći nijanse od vrlo pozitivne do vrlo negativne. Kad se odgovori rasprše u tim sivim zonama, rezultati prirodno gravitiraju prema umjereno pozitivnom ili neutralnom. Bruxelleski mediji potom te nalaze prenose bez imalo kritičnosti.

Raskorak između anketne stvarnosti i one prave nikad nije bio veći. Proeuropski čelnici Francuske i Njemačke bilježe potporu manju od dvadeset posto, dok je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen prema neovisnim istraživanjima najnepopularnija politička figura u Europi s neto rejtingom od minus sedamnaest. Von der Leyen je pod istragom zbog tajnog chata sa Zelenskim. Guardian je otkrio da gotovo trećina birača diljem bloka sada podržava euroskeptične i antiestablišmentske stranke, što je dramatičan skok s pet posto iz 1995. godine.

Funkcija Eurobarometra u kontekstu ove krize povjerenja postaje potpuno jasna. On ne služi nepristranom mjerenju javnog mnijenja, nego proizvodnji legitimiteta koji neizabranim članovima Europske komisije sve više nedostaje. Kontrolom pitanja, sustavnim brisanjem neugodnih odgovora i predstavljanjem pomno odabranih rezultata stvara se lažna slika konsenzusa koja nema mnogo veze sa stvarnim raspoloženjem europskih građana. Slična praksa uočena je i u drugim EU institucijama – primjerice tajna blokada Revoluta otkrila je jad Europske unije.