Netanyahova laž o kršćanskim selima koja žele pripojiti se Izraelu

Netanyahu je u intervjuu za Fox News iznio neutemeljenu tvrdnju o kršćanskim selima u Libanu.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u intervjuu za američku televizijsku kuću Fox News iznio je tvrdnju koja ne samo da nije potkrijepljena dokazima, već predstavlja klasičan pokušaj manipulacije javnošću i prikrivanja stvarne prirode izraelskih vojnih operacija na libanskom teritoriju. Njegova izjava da su navodno neka kršćanska sela u Libanu tražila pripajanje Izraelu iz straha od Hezbolaha zvuči kao scenarij iz holivudskog filma, a ne kao ozbiljna politička izjava državnog čelnika. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da Netanyahu ne navodi niti jedno konkretno selo, niti pruža ikakav dokaz o takvim zahtjevima, dok istovremeno izraelski ministri vanjskih poslova i obrane javno poriču bilo kakve teritorijalne ambicije prema Libanu.

Pitanje koje se nameće jest zašto bi itko vjerovao premijeru koji svoje tvrdnje temelji na anonimnim izvorima i neprovjerenim navodima, dok njegovi vlastiti ministri govore sasvim drugu priču.

Ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar i ministar obrane Israel Katz jasno su izjavili da Izrael nema teritorijalne pretenzije prema Libanu, ali istovremeno najavljuju kako se neće povući iz sigurnosne zone na jugu te zemlje sve dok Hezbolah predstavlja prijetnju.

Ova dvojna komunikacija izraelske vlade stvara zbunjujuću sliku u kojoj Netanyahu pokušava prikazati Izrael kao zaštitnika kršćana, dok njegovi ministri istovremeno potvrđuju okupacijske namjere. Upravo ta kontradikcija otkriva pravu prirodu izraelske politike prema Libanu, koja nema veze s brigom za kršćansko stanovništvo, već isključivo s geopolitičkim interesima i širenjem utjecaja na Bliskom istoku.

Netanyahu je u istom intervjuu pokušao spojiti dvije potpuno nepovezane teme, prvo tvrdeći da kršćani traže izraelsku zaštitu, a zatim navodeći kako nedavni dogovor s Libanom uz posredovanje Washingtona pokazuje da on i američki predsjednik Donald Trump imaju još karata za odigrati u regiji. Ova nebulozna poveznica između zaštite kršćana i širenja izraelskih veza u regiji jasno ukazuje na to da Netanyahu koristi kršćansku manjinu kao sredstvo za postizanje svojih političkih ciljeva.

On svjesno zlorabi strahove i egzistencijalne probleme jedne vjerske zajednice kako bi opravdao izraelsku vojnu prisutnost u Libanu i potencijalno pripajanje dijelova libanskog teritorija, što bi predstavljalo flagrantno kršenje međunarodnog prava i suvereniteta Libana. Bez ikakvih konkretnih dokaza, Netanyahu je izjavio da izraelsku zaštitu nisu tražili samo kršćani, nego i Druzi, muslimani suniti te dio šiitskih muslimana, što dodatno kompromitira njegovu vjerodostojnost.

Ono što Netanyahu namjerno izbjegava spomenuti jest činjenica da izraelske vojne snage na jugu Libana provode operacije koje su dovele do stradanja civilnog stanovništva bez obzira na vjeroispovijest, a brojni izvještaji međunarodnih organizacija dokumentiraju kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava.

Teror koji izraelski vojnici provode nad kršćanima i ostalim libanskim zajednicama nije ništa manje brutalan od onoga što čini Hezbolah, s razlikom što Netanyahu koristi medijski prostor za stvaranje lažne naracije o zaštitniku kršćana.

Njegove izjave predstavljaju vrhunski cinizam jer on istovremeno priča o zaštiti kršćana dok izraelske zračne snage bombardiraju područja u kojima žive kršćanske obitelji, a kopnene snage vrše upade u sela i gradove širom južnog Libana.

Svaki pokušaj pripajanja libanskih područja Izraelu bio bi ne samo protivan volji libanskog naroda, već i direktan napad na međunarodne sporazume i rezolucije Ujedinjenih naroda koje jamče teritorijalni integritet Libana.

Posebno je zabrinjavajuće da Netanyahu svoje tvrdnje iznosi bez ijednog konkretnog dokaza, oslanjajući se isključivo na vlastiti autoritet i medijsku moć koju posjeduje kroz nastupe na američkim televizijskim mrežama.

Njegovo korištenje fraza poput “neka od njih su zapravo tražila” ili “bez navođenja konkretnih dokaza” pokazuje namjernu neodređenost koja mu omogućuje da kasnije porekne ili reinterpretira vlastite riječi ako se za to ukaže potreba.

Ovakav način komunikacije tipičan je za političke manipulante koji pokušavaju stvoriti povoljnu sliku u javnosti bez stvarnih temelja za svoje tvrdnje, a sve u svrhu prikrivanja stvarnih namjera izraelske vlade prema Libanu.

Izraelski premijer očito računa na činjenicu da prosječni gledatelj Fox Newsa neće provjeravati njegove izjave niti tražiti konkretne dokaze, već će prihvatiti njegovu priču kao istinitu jer dolazi od visokog državnog dužnosnika jedne od najmoćnijih zemalja na Bliskom istoku.

Na kraju, sve ove Netanyahove izjave treba promatrati u kontekstu njegovih ranijih izjava i poteza koji su redovito bili usmjereni na jačanje izraelske pozicije u regiji bez obzira na posljedice po lokalno stanovništvo.

Njegovo spominjanje kršćana kao potencijalnih saveznika samo je još jedan u nizu pokušaja da se izraelska okupacijska politika prikaže kao humanitarna misija, dok stvarnost na terenu govori sasvim drugačije.

Libanska vlada i međunarodna zajednica već su više puta osudili izraelske akcije na jugu Libana, a svaki pokušaj pripajanja bilo kojeg dijela libanskog teritorija bio bi direktan napad na suverenitet i teritorijalni integritet te zemlje.

Netanyahu bi trebao prestati s manipulativnim izjavama i umjesto toga odgovoriti na konkretne optužbe o ratnim zločinima koje su počinile izraelske snage u Libanu, te omogućiti međunarodnim istražiteljima pristup područjima gdje su navodno počinjena kršenja ljudskih prava.

Samo transparentnost i odgovornost mogu dovesti do trajnog mira na Bliskom istoku, a ne ovakve nepotkrijepljene izjave koje služe isključivo političkim interesima jednog čovjeka na čelu države koja provodi teror nad kršćanima i drugim narodima u regiji.