Teheran je službeno pokopao 60-dnevni rok iz američko-iranskog memoranduma od 17. lipnja, optuživši Washington za kršenje dogovora prije nego što je uopće zaživio.
Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baghaei poručio je da Islamska Republika “nikada ne oblikuje svoju politiku pod pritiskom, ultimatumima ili vremenskim ograničenjima”. Memorandum je, kako je objasnio, predviđao 60 dana za razgovore o ukidanju sankcija i nuklearnom pitanju, uz mogućnost produljenja – no pregovori nikada nisu ni počeli.
“Uslijed grubih i širokih američkih kršenja, pitanje roka od 60 dana postalo je u potpunosti bespredmetno”, kazao je Baghaei.
Diplomatski rat riječima umjesto pregovora
Riječ je o najnovijem u nizu poteza koji ukazuju na potpuni zastoj u odnosima dviju zemalja. Dok Washington inzistira na hitnom postizanju dogovora, Teheran poručuje da ne pristaje na natjecanje s vremenom. Pitanje je koliko je ovakav stav realan s obzirom na sve glasnija upozorenja o mogućoj eskalaciji na Bliskom istoku.
Iranska diplomacija ovime šalje jasnu poruku – nijedna sila ne može Teheranu nametati rokove. No postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: ako je memorandum već mrtav, što je zapravo ostalo od pregovaračkog okvira između dviju država? I ima li uopće volje za novi dogovor, ili su obje strane već odabrale put konfrontacije?
Podsjetimo, Iran je još 2015. potpisao nuklearni sporazum sa svjetskim silama, iz kojeg su Sjedinjene Države jednostrano izašle 2018. godine. Od tada se odnos dviju zemalja kreće između krhkih primirja i otvorenih prijetnji, a ovogodišnji memorandum bio je pokušaj uspostavljanja novog okvira – pokušaj koji je, sudeći prema Baghaeijevim riječima, propao prije nego što je počeo.
Bez pregovaračkog stola i bez zajedničkog jezika, ostaje otvoreno pitanje tko će prvi popustiti – ili hoće li obje strane nastaviti igru čekanja u kojoj cijenu plaćaju građani Irana pod sankcijama i cijela regija na rubu novog sukoba.
Logičan postupak.