40 vođa ubijeno – Washington prikriva slom Izraela

Dok mainstream mediji bruje o uspjehu udaraca na iranski vrh, stvarnost na terenu priča sasvim drugu priču. Američka i izraelska vojna operacija koja je trebala obezglaviti Islamsku Republiku pretvara se u njihovu najveću stratešku noćnu moru. Pentagon je odavno službeno potvrdio ono što su insajderi tjednima šaputali, Iran nije imao ni namjeru ni nuklearne kapacitete za napad na američke interese u regiji.

Donald Trump je, pritisnut novim otkrićima u aferi Epstein, krenuo je intervencije protiv svoje volje i protiv svih preporuka profesionalnih vojnih planera. Načelnik Združenog stožera organizirao je ciljano curenje informacija za Axios upozoravajući da napad nije preporučljiv, no politički kalendar Benjamina Netanyahua i suđenje za korupciju koje ga čeka ovaj tjedan učinili su eskalaciju neizbježnom. Stvoren je narativ da će 40 ubijenih visokih dužnosnika, uključujući vjerske vođe, vladine dužnosnike i vojne zapovjednike, automatski dovesti do promjene režima.

Računica je bila jednostavna, eliminirati ključne figure i čekati da iz sjene izađu disidenti spremni preuzeti vlast pod američko-izraelskim pokroviteljstvom. Ti su ljudi već mjesecima pripremani, dobivali su prostor u javnosti tijekom prosvjeda krajem prosinca i početkom siječnja. No plan se raspao poput kule od karata jer bi svatko tko bi sada istupio i ponudio pregovore s agresorom trenutno izgubio svaki privid legitimiteta.

Vojna slika potpuno opovrgava službena priopćenja o dominaciji. Cijeli istočni dio Irana, gotovo 45 posto teritorija prema granicama s Turkmenistanom, Afganistanom i Pakistanom, ostao je potpuno netaknut jer je izvan dosega američkih i izraelskih sredstava. Upravo tamo Iranci su povukli svoje mobilne lansere, naučivši lekciju iz lipanjskih gubitaka, i istovremeno ih sklonili od kurdskih i azerskih manjina u zapadnim područjima koje su surađivale s američkim obavještajcima. Strateška dubina postala je ključni adut koji Zapad nije predvidio.

Iranski odgovor razotkriva svu nemoć hvaljenih obrambenih sustava. Za obaranje jednog jedinog balističkog projektila najnovije generacije potrebno je između tri i četiri presretača tipa THAAD ili Arrow, a u jednom zabilježenom slučaju ispaljeno ih je sedam bez uspjeha. Izraelska zrakoplovna baza Ramat David ponovno je pogođena, luka Rafah koja je sravnjena u lipnju i tek djelomično obnovljena opet leži u ruševinama. Tri F-15 oborena su u prvim danima sukoba, a procjene iz 2024. govore da Iran raspolaže s najmanje 500, a možda i do 2000 balističkih projektila, dok proizvodni pogoni ispod planina rade bez prestanka.

Američka mornarica već je potrošila dvije trećine streljiva koje nosi na brodovima, a prava ofenziva navodno tek slijedi. Uzalud bombarderi B-2 s bunker-buster bombama pokušavaju nešto promijeniti, dok iranska strategija zasićenja neba funkcionira besprijekorno. Prvo valovi dronova Šahid otvaraju obranu, zatim slijede balistički projektili srednjeg dometa, a povremeno se u salvama pojave i najsuvremeniji Khorramshahr-5 ili Fattah projektili. Nebo iznad Tel Aviva i Jeruzalema postaje sve propusnije, a zalihe presretača kopne brzinom koja zabrinjava čak i najveće optimiste u Pentagonu.

Načelnik Združenog stožera nije se protivio napadu iz pacifizma, već zato što točno zna da Amerika nema kapacitete za dugotrajni rat. Ovo priznanje, zamaskirano brigom da Iran ne predstavlja prijetnju, zapravo je hladno priznanje vlastite vojne inferiornosti za ovakav tip sukoba. Trumpovo spominjanje roka od četiri tjedna otkriva svijest da nakon tog perioda protivnik još ima streljiva, a američke snage ostaju praznih spremnika.

Zemlje Zaljeva koje su ustupile svoje baze za napade na Iran sada trpe razornu osvetu bez ikakve američke zaštite. Projektilima su gađani naftni objekti saudijskog Aramca i podatkovni centri Amazona, jer je Teheran savršeno naučio lekciju modernog ratovanja, na udare po vlastitoj ekonomiji odgovara se razaranjem ekonomskih meta pod američkom i izraelskom zastavom. Niti jedan presretač nije raspoređen za obranu Dubaija, Dohe ili Maname, saveznici su ostavljeni na milost i nemilost iranskom raketiranju.

Lloyd’s je suspendirao police osiguranja za tankere, nekoliko sati prije početka napada. Ova trgovačka zloupotreba povlaštenih informacija znači da je Hormuški tjesnac de facto zatvoren, većina brodova stoji usidrena na ulazu jer nema smisla riskirati plovidbu bez mogućnosti naplate odštete. Devet potopljenih iranskih brodova u Bandar Abasu vojnički je irelevantna vijest servirana za unutarnju potrošnju, zemlja kojoj prijeti se ne oslanja na mornaricu već na projektile duboko u unutrašnjosti.

Francuski nosač Charles de Gaulle koji je stigao kao navodni game changer samo nudi dodatne mete, ništa više. Francuska fregata koja je prošle godine četiri dana odbijala dronove Ansar Allaha u Crvenom moru potrošila je sve protuzračne rakete i morala se hitno vratiti u Toulon. Europska vojna industrija, desetkovana godinama mirovnih dividendi i isporukama Ukrajini, nema proizvodne kapacitete za dugotrajno ratovanje. Obećanja o ponovnom pokretanju tvorničkih linija ostala su mrtvo slovo na papiru.

Iranski raketni program poduprt kineskim i ruskim obavještajnim podacima pokazao se spektakularno učinkovitim, a glasine o isporuci hipersoničnih protubrodskih projektila kineske proizvodnje unose dodatnu paniku. Stručnjaci procjenjuju da salva balističkih projektila za zasićenje obrane praćena udarom ovih sofisticiranih raketa može ozbiljno ugroziti i nosače zrakoplova. Zapadni vojni komentatori koji tu mogućnost ismijavaju zapravo pokazuju prikriveni rasizam, odbijaju prihvatiti da bi jedna perzijska nacija koja obrazuje najveći broj inženjera na svijetu mogla tehnički parirati njihovim silama.

Posljedice za Izrael već su katastrofalne. Rezultat Gaze je negativan, Hezbollah nije neutraliziran, a Smotricheve najave aneksije Zapadne obale ne donose sigurnost. Netanyahua u lipnju očekuju izbori koji bi ga, prema svim anketama, trebali izbaciti s vlasti, a ovotjedno ročište na suđenju dodatno steže omču. Kad obrambeni sustavi zakažu, a projektili nastave padati, izraelsko vodstvo moglo bi posegnuti za onim o čemu Gérard otvoreno govori, taktičkim nuklearnim oružjem. Eskalacija do te razine više nije neostvariv horor scenarij.

Ubijeni iranski vjerski vođa od 86 godina znao je da je meta još od prvih dana 12-dnevnog rata kad su izraelski komandosi na terenu pokušavali atentate bespilotnim letjelicama. Njegova smrt, daleko od toga da slabi režim, dala mu je mučeničku auru koja prema šijitskoj eshatologiji znači izravno uzdizanje. Snimke milijuna ljudi na ulicama Teherana, ali i Islamabada, Bagdada i drugih gradova potvrđuju da je eliminacija proizvela efekt suprotan željenom. Plan da se paralelno s ubojstvima pojave proamerički disidenti srušio se pod teretom vlastite brutalnosti prvog dana napada.