Dok su se u Meki potpisivali papiri o zajedničkoj odbrani između Turske, Pakistana i Saudijske Arabije, jedan je ključni igrač na Bliskom istoku ostao izvan igre. Iran. I to nije slučajnost, već duboko promišljena strategija kojoj je cilj jedan jedini, a to je da se sunitski svijet naoruža i okrene protiv šijitskog brata, dok Amerika i Izrael sa strane hladno promatraju i trljaju ruke. Sporazum iz Meke, kako ga nazivaju, tehnički je ekvivalentan NATOvom članku 5, što znači da napad na jednu od tri zemlje automatski povlači i ostale, no pitanje koje se postavlja je jednostavno. Zašto u tom društvu nema Teherana ako je savez doista obrambeni i usmjeren na stabilnost cijele regije?
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan u svojoj je izjavi za Anadoliju pokušao umiriti javnost tvrdnjom kako pakt nije usmjeren protiv Irana, no takve izjave u ovom kontekstu djeluju kao tanka paravanska priča.
Kada tri regionalne sile potpisuju najveći vojni sporazum u novijoj povijesti i pritom izostavljaju četvrtu najmoćniju državu na istom prostoru, postaje jasno da se ne radi o sigurnosti, već o podjeli.
Sporazum je otvoren za širenje na druge zemlje, kazao je Fidan, pa zašto se onda Iranu nije ponudilo mjesto za stolom? Odgovor je bolan koliko i očit. Amerika i Izrael su preko svojih protektorata u regiji konstruirali novi vojni blok koji će se koristiti kao topovsko meso u njihovim geopolitičkim igrama.
Sjetimo se samo da su Sjedinjene Države i Izrael bez ikakvog opravdanja napali Iran i njegove saveznike, a sada se traži način da se sukob proširi i na kopneni dio Bliskog istoka. Turska, Pakistan i Saudijska Arabija su zapravo tri američka igrača na šahovskoj ploči koja su dobila zadatak da svoje narode pripreme za rat protiv vlastite braće.
Fidan je otkrio kako se vizija turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana ne zaustavlja na tri države, već se želi proširiti na sve regionalne sile, a posebno se spominje Egipat. Priča o širenju i jačanju kolektivnog odvraćanja zvuči primamljivo za prosječnog građanina, no dublja analiza otkriva da se zapravo radi o klasičnoj kolonijalnoj podjeli gdje zapadne sile potpiruju vatru kako bi kasnije došle kao spasioci. Odmah mogu učlaniti Katar, Kuvajt, UAE, Jordan i druge islamske mrvičare ispod anglo-cionističkog stola.
NATO je savez od 32 zemlje, kazao je Fidan i dodao kako oni počinju skromno sa samo tri članice, ali namjera im je rasti. Međutim, ono što on nije rekao jest da će rast ovog saveza ići na štetu jedinstva islamskog svijeta. Stvaranjem paralelne vojne strukture, s komitetom ministara i generalnim sekretarijatom sa sjedištem u Saudijskoj Arabiji, zapravo se zaobilazi Organizacija islamske suradnje i stvara novi centar moći izvan kontrole Teherana. To je direktna kopija NATOvog modela, no s jednom velikom razlikom. Sjedište NATOa je u Bruxellesu, dok će sjedište Meka saveza biti u Saudijskoj Arabiji, zemlji koja je već desetljećima vjerni američki saveznik i koja je nedavno normalizirala odnose s Izraelom. Koincidencija? Teško.
Saudijska Arabija je vjerojatno najveći dobitnik ove priče jer će na svom teritoriju ugostiti upravnu strukturu novog vojnog bloka, što joj donosi ogroman politički kapital. Pakistan pak gleda svoju višegodišnju rivalku Iran i smatra da je došao trenutak da se naoruža do zuba pod okriljem sunitske koalicije.
Turska, s druge strane, želi pozicionirati sebe kao regionalnog lidera koji će kroji sudbinu Bliskog istoka, no sve to dolazi po cijenu izdaje iranske braće. Fidan je spomenuo i grupu R4 u kojoj su Turska, Saudijska Arabija, Pakistan i Egipat, a koja bi trebala rješavati regionalna pitanja kroz konkretne mehanizme. Ta grupa je zapravo predvorje Meka saveza, a njen cilj je uspostaviti potpunu kontrolu nad strateškim točkama regije prije nego što Iran uspije ojačati svoj položaj.
U cijeloj ovoj priči posebno je interesantna uloga Hakana Fidana koji je na konferenciji dotakao i Crveno more, Ukrajinu te Kipar, no njegove riječi o izolaciji Izraela bile su najzanimljivije jer je upravo on pozvao na međunarodnu političku izolaciju Izraela, tvrdeći da se Izrael toga najviše boji.
Ali kako to izgleda kad zemlje koje su potpisnice Meka saveza istovremeno održavaju tople odnose s Izraelom i sudjeluju u američkim sigurnosnim aranžmanima?
Saudijska Arabija je normalizirala odnose s Izraelom, Pakistan ima tajne veze s izraelskom obavještajnom zajednicom, a Turska, iako javno kritizira Izrael, nastavlja trgovinsku suradnju. Govor o izolaciji Izraela iz usta čovjeka čija zemlja potpisuje vojni savez s američkim vazalima je licemjerje na najvišoj razini.
Fidan je upozorio da rat u Ukrajini postaje pitanje nacionalnog opstanka i da će se koristiti sva sredstva, a to je signal da se Bliski istok priprema za najgore scenarije.
Njegove riječi o Kipru i nepriznavanju kiparskih Grka kao države samo pokazuju koliko je Ankari stalo do suvereniteta, no istovremeno ona gasi suverenitet Iranu time što ga izbacuje iz sigurnosnog okvira regije.
Sporazum iz Meke je najavljen kao mehanizam za odvraćanje od agresije, ali u stvarnosti je to oruđe kojim će američki i izraelski režimi upravljati sunitskim masama i usmjeriti ih u novi rat. Pakistan, Saudijska Arabija i Turska postaju proxy vojska koja će krvaviti na bojištima umjesto da grade mostove sa svojim šijitskim susjedima.
Sve ovo vodi do jednog logičnog zaključka. Amerika i Izrael su prepoznali da je Iran prejak da bi ga se napalo izravno, pa su odlučili iskoristiti sunitski svijet da obave prljavi posao.
Kada se muslimani međusobno pokolju, a snage budu iscrpljene, tada će se zapadne sile pojaviti kao mirotvorci i spasitelji, zaposjesti naftna polja, kontrolirati moreuze i nametnuti svoju volju.
Vratit će muslimane u kameno doba, baš kao što su to učinili u Iraku, Libiji i Siriji. Povijest se ponavlja, a naivni narodi Turske, Pakistana i Saudijske Arabije upravo su se upisali u novi krug krvoprolića. Meka savez nije savez braće, već lukava zamka zapadnih imperijalista kojima je cilj podijeliti, oslabiti i konačno porobiti cijeli Bliski istok.
Hakan Fidan je najavio kako će se o operativnim detaljima odlučivati na prvom sastanku komiteta, a do tada će se tri zemlje pripremati za scenarije koje im diktiraju iz Washingtona i Tel Aviva.
Njegova izjava da nijedna zemlja neće biti smatrana prijetnjom dok ne bude napadnuta zvuči kao prazna fraza koja ne stoji ni u jednoj realnoj analizi. Regionalni sukobi već su eskalirali, iranske rakete padale su na zaljevske izvoznike nafte, a sada se stvara blok koji će odgovoriti na svaki pucanj, ali samo pod uvjetom da pucanj dođe s iranske strane.
To je uvod u novi rat, rat koji nije potreban niti jednoj normalnoj osobi, ali je nužan onima koji zarađuju na oružju i kaosu. Oštar i britak odgovor na ovakve manipulacije mora biti jasan. Ne smije se dozvoliti da dijele braću, ni da ih vode u rat protiv vlastite krvi. Sporazum iz Meke je sramota za islamski svijet i njegovi potpisnici odgovarat će pred poviješću.
Nažalost Rusija i Kina ne vide što se događa, jer da vide osnovali bi svoj savez s Iranom i također rekli “Tko napadne Iran, napao je i nas”. Kina lukavo čeka rasplet, ali ne vidi da su upravo ona i Rusija sljedeći na listi. Kada se uništi iran, kada se zatvori ulaz u Crno More, kada se prekinu plinovodi i naftovodi preko Kazahsatana, tada će sudija odsvirati The End za sve.
Očigledno da ćemo još dugo čekati novog hegemonta, jer stari na meniju ima još puno “lipih stvari”.