Sirijske demokratske snage zajedno s Kurdima, koje su navodno godinama uz američku pomoć ratovale protiv Islamske države, a ustvari su ratovale protiv Bašara Al-Asada, prestale su postojati kao neovisna vojna sila, a njihovi borci ulaze u strukture nove sirijske države. Na čelu te države nalazi se Ahmed al-Šara, bivši zapovjednik Fronta al-Nusra, nekadašnjeg sirijskog ogranka al-Qaide. Ako vam u toj rečenici nešto zvuči neobično, problem vjerojatno nije u vašem razumijevanju geopolitike, nego u tome što je razumijete predobro. Porazili su teroriste, a onda se priključuju teroristima.
Dana 25. kolovoza 2026. zapovjednik SDF-a Mazlum Abdi objavio je raspuštanje organizacije kao samostalne vojne sile nakon integracije njezinih pripadnika u sirijsku vojsku. SDF je s Kurdima godinama, prema zapadnim medijima, bio je jedan od glavnih američkih partnera u kopnenom ratu protiv ISIS-a, čuvao velike dijelove sjeveroistočne Sirije i preuzeo golem dio tereta borbe protiv džihadističkog kalifata. Sada se ta vojna struktura gasi, a njezini pripadnici ulaze u sustav kojim upravlja čovjek čija politička i vojna biografija počinje upravo u džihadističkom pokretu.
Simbolika je gotovo savršena
Sjedinjene Države su samo dan ranije, 24. kolovoza, uklonile Siriju s popisa država sponzora terorizma, uz obrazloženje da nova vlast zemlju udaljava od međunarodnog terorizma. Znači priznaju otvoreno da je vlast bila teroristička.
Dan kasnije nestaje kao samostalna sila jedna od najvažnijih organizacija koje su godinama, upravo uz američku potporu, ratovale protiv Bašara Al-Asad. Geopolitički gledano, sve se to može opisati kao stabilizacija, integracija i povijesna prekretnica. U normalnom jeziku, međutim, situacija izgleda kao scenarij koji bi producent političke serije odbacio kao pretjerano nevjerojatan.
Od al-Qaide u Iraku do predsjedničke palače
Ahmed al-Šara nije čovjek kojemu se ekstremistička prošlost slučajno našla u fusnoti životopisa. Nakon američke invazije na Irak borio se u redovima al-Qaide u Iraku, a kasnije je u Siriji postao vođa Fronta al-Nusra, organizacije koja je službeno bila povezana s al-Qaidom. Potom je predvodio Hayat Tahrir al-Sham, raskinuo s al-Qaidom, postupno promijenio političku prezentaciju i, nakon pada Asadove vlasti, završio na čelu države.
Naravno, ljudi mogu promijeniti uvjerenja, mogu napustiti ekstremističke ideologije i mogu raskinuti s organizacijama kojima su nekoć pripadali. Problem nastaje kada se iz mogućnosti osobne promjene prijeđe na političku pretpostavku da se promjenom funkcije automatski briše i prošlost. Skinete ratnu uniformu, obučete sako, zamijenite džihadističko priopćenje predsjedničkim obraćanjem i odjednom ista biografija počinje dobivati potpuno novi vokabular.
Kada običan čovjek mijenja posao, poslodavac mu provjerava životopis i traži potvrde. Kada bivši džihadistički zapovjednik preuzme državu, međunarodna zajednica organizira konferencije o obnovi, razgovara o sankcijama i pažljivo bira riječi kojima će opisati njegovu prošlost. To se, očito, zove napredak.
Problem koji se ne može oprati riječju „pragmatizam“
Najveći problem s pričom o političkoj transformaciji nije sama činjenica da je al-Šara nekada bio ekstremist, nego ono što su organizacije kojima je zapovijedao činile dok su bile pod njegovim vodstvom. U područjima pod kontrolom tih struktura dokumentirani su proizvoljna uhićenja, mučenja, zlostavljanje zatvorenika, pogubljenja, otmice i drugi teški oblici represije.
U Idlibu su 2024. izbili veliki prosvjedi upravo zbog optužbi za mučenje, represiju i samovolju vlasti HTS-a. Dio prosvjednika tražio je odlazak tadašnjeg vođe organizacije Abu Mohammeda al-Joulanija, danas poznatog kao Ahmed al-Šara. To je detalj koji se prilično teško uklapa u uglađenu priču o čovjeku koji je jednostavno jednog jutra odlučio postati umjereni državnik.
Politička komunikacija, naravno, ima rješenje i za takve neugodnosti. Mučenje se može pretvoriti u „kontroverze oko upravljanja“, represija u „sigurnosne izazove“, a bivša džihadistička organizacija u „pobunjeničku strukturu“. Kada neka osoba postane dovoljno geopolitički korisna, rječnik međunarodne politike pokazuje nevjerojatnu sposobnost prilagodbe.
Onda su došli masakri 2025.
Ako je netko smatrao da je sve to samo mračna povijest iz vremena građanskog rata, događaji iz ožujka 2025. otvorili su mnogo neugodnija pitanja. Tijekom nasilja na sirijskoj obali ubijen je velik broj alavitskih civila, a u zločinima su sudjelovale različite frakcije koje su se u međuvremenu našle unutar nove državne vojne strukture. Istrage su opisivale masovna ubojstva, pljačke, osvetničko nasilje i napade na civile.
Ovdje treba biti vrlo precizan. Nije dokazano da je predsjednik al-Šara osobno izdao naredbu za masakre i takvu tvrdnju nije odgovorno iznositi bez dokaza. Međutim, pitanje zapovjedne i političke odgovornosti time ne nestaje. Ako se teški zločini događaju pod strukturama koje su formalno pod državnom kontrolom, onda nije dovoljno da predsjednik izrazi zabrinutost i najavi istragu. Potrebno je utvrditi tko je naredio zločine, tko ih je izvršio, tko je za njih znao, tko ih je mogao spriječiti i što je država konkretno učinila nakon toga.
Upravo tu priča o „novoj Siriji“ postaje mnogo manje ugodna. Jer ako nakon masovnih ubojstava dobijemo nekoliko komisija, nekoliko priopćenja i nekoliko obećanja, a istodobno pojedinci povezani s odgovornim strukturama nastavljaju političke ili vojne karijere, onda se teško može govoriti o ozbiljnom suočavanju sa zločinima.
Istraga je najavljena, dakle sve je u redu
Gotovo svaka vlast nakon velikog skandala ili zločina objavi da će provesti temeljitu istragu. To je jedna od najstarijih političkih rečenica na svijetu, otprilike jednako uvjerljiva kao automatska poruka telefonskog operatera da je „vaš poziv iznimno važan“.
Ozbiljnost istrage ne mjeri se brojem konferencija za novinare, nego rezultatima. Tko je optužen? Tko je osuđen? Tko je smijenjen? Je li netko odgovarao po zapovjednoj odgovornosti? Jesu li žrtve dobile pravo na istinu, odštetu i pravdu? Ako odgovora na ta pitanja nema, tada najava istrage postaje politički alat za kupovanje vremena, a ne dokaz da sustav funkcionira.
Upravo zato izraz „politički pragmatizam“ ne može biti univerzalno opravdanje. Države smiju donositi pragmatične odluke, pregovarati s neugodnim akterima i surađivati s bivšim neprijateljima. Ono što ne bi smjele raditi jest pretvarati pragmatizam u sredstvo za ublažavanje, relativiziranje ili zaboravljanje dokumentiranih zločina.
A Kurdi? Hvala na suradnji
U toj novoj političkoj arhitekturi SDF odlazi u povijest kao samostalna vojna organizacija. Ni SDF nije bez vlastitih kontroverzi i optužbi za kršenja ljudskih prava, pa ovu priču ne treba pretvarati u jednostavnu bajku o potpuno dobrim i potpuno lošim stranama. Rat u Siriji takvu jednostavnost odavno ne dopušta.
Ipak, politički paradoks ostaje teško nadmašiv. Snaga koju je Washington godinama naoružavao i predstavljao kao ključnog kopnenog partnera u borbi protiv Islamske države sada se raspušta i integrira u vojsku države čiji je predsjednik svoju ratničku karijeru započeo u al-Qaidi u Iraku, a poslije vodio organizaciju koja je predstavljala sirijski ogranak al-Qaide.
Zamislite da je netko takav razvoj događaja predvidio prije deset godina. Vjerojatno bi ga proglasili ludim, teoretičarem zavjere ili barem čovjekom koji previše vremena provodi na internetu. Danas se isto to objavljuje u službenim priopćenjima pod nazivom „proces integracije“.
Kako se pere politička biografija
Najzanimljiviji proces u današnjoj Siriji možda nije ni vojna integracija, nego integracija prošlosti. Prvo je netko džihadistički zapovjednik, zatim pobunjenički vođa, potom pragmatični islamist, nakon toga tranzicijski političar, a na kraju legitimni predsjednik s kojim međunarodna zajednica mora razgovarati.
Sa svakim novim korakom nekoliko neugodnih riječi nestane iz biografije. Al-Qaida postaje „pobunjenička prošlost“, represija postaje „kontroverza“, a organizacije s dokumentiranim zločinima postaju „oružane frakcije“. Nije potrebno mijenjati povijest; dovoljno je promijeniti terminologiju.
To je vjerojatno najveće čudo moderne diplomacije. Ne pretvaranje vode u vino, nego pretvaranje biografije u PowerPoint prezentaciju u kojoj se svaki problematični slajd može nasloviti riječima „izazovi tranzicije“.
Stabilnost nije isto što i zaborav
Siriji je nakon godina rata potrebna stabilnost. To nije sporno. Sirijcima je potreban mir, funkcioniranje institucija, obnova gospodarstva i kraj beskonačnog ciklusa nasilja. Međutim, stabilnost koja se gradi na političkom zaboravu rijetko je trajna.
Ako su Assadovi zločini zločini, onda zločini počinjeni protiv njegovih protivnika, Alavita, Kurda, kršćana, sunita ili bilo koje druge skupine također moraju ostati zločini. Njihova moralna i pravna težina ne ovisi o tome je li počinitelj trenutačno koristan Washingtonu, Moskvi, Ankari ili bilo kome drugome.
Mučenje ne postaje prihvatljivije zato što osoba koja ga je tolerirala ili nije spriječila danas razgovara s diplomatima. Pogubljeni civil nije manje mrtav zato što međunarodna zajednica želi stabilnog partnera u Damasku. Masakr ne postaje „komplicirana tranzicijska okolnost“ samo zato što bi riječ masakr mogla pokvariti atmosferu na konferenciji o obnovi.
Jučerašnji ekstremist, današnji partner
Moguće je da se Ahmed al-Šara politički promijenio. Moguće je da je odbacio dio ideologije iz svoje prošlosti i da doista želi izgraditi drukčiju Siriju. To se ne može unaprijed odbaciti, ali se isto tako ne može ni unaprijed prihvatiti samo zato što je promijenio politički jezik i dobio međunarodno priznanje.
Promjena se dokazuje djelima, institucijama i odgovornošću. Dokazuje se odnosom prema manjinama, političkim protivnicima, slobodi medija, žrtvama represije i zločinima vlastitih snaga. Prije svega, dokazuje se spremnošću da se prošlost ne skriva iza riječi poput pragmatizma, stabilnosti i tranzicije.
Jer ako pobjeda na kraju rata može izbrisati sve što joj je prethodilo, onda međunarodno pravo prestaje biti pravo i pretvara se u program pogodnosti za pobjednike. Osvojite glavni grad, postanete dovoljno korisni i stari životopis polako se briše, dok vam oni koji su vas jučer nazivali ekstremistom danas pružaju ruku kao državniku.
A oni koji su godinama ratovali protiv terorizma? Njima se zahvali na suradnji, integrira ih se u novu strukturu i cijelu stvar proglasi povijesnom prekretnicom.
Doista jest povijesna prekretnica. Samo možda ne u smjeru u kojem ta fraza inače zvuči.
25 komentara
Neposredno nakon Assadova pada, Izraelske obrambene snage (IDF) izvele su stotine (prema nekim procjenama i tisuće) zračnih i pomorskih napada diljem Sirije.
Prema službenim tvrdnjama izraelskih vojnih snaga, u tim je operacijama uništeno između 70% i 85% cjelokupnog strateškog naoružanja Sirije.
Potpuno su neutralizirani ili teško oštećeni sustavi protuzračne obrane (PZO), vojna skladišta projektila, mornaričke baze te ključni vojni aerodromi i zračne baze (poput baza u središnjoj Siriji i zračne baze Abu al-Duhur).
Avioni i helikopteri gotovo potpuno eliminirani – ostao je tek vrlo ograničen broj starijih sovjetskih transportnih helikoptera (poput Mi-8) i francuskih lakih borbenih helikoptera Aérospatiale Gazelle.
Mornarica je izbrisana – izraelska mornarica i zrakoplovstvo uništili su svih 15 glavnih brodova koji su bili usidreni u sirijskim lukama, a sirijska mornarica je spala na nekolicinu lakih patrolnih čamaca i glisera koji služe isključivo za osnovni nadzor obale i sprečavanje krijumčarenja blizu obale.
40% tenkova i oklopnih vozila je neupotrebljivo ili uništeno.
Projektili i PZO su neutralizirani – potpuno su uništeni mobilni lanseri i skladišta balističkih projektila Scud te razni moderni raketni sustavi zemlja-zemlja i zemlja-more. Također je uništena i cjelokupna mreža protuzračne obrane (ruski sustavi Pantsir-S1, Buk-M2 i S-200). Ostala je znatna količina starijeg konvencionalnog topništva, minobacača i višecijevnih lansera raketa (VBR) koji su bili stacionirani u skladištima oko Idliba i sjeverne Sirije, a koje su Al-Džolanijevi koristili u završnoj ofenzivi.
U kolovozu 2026. godine, direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grossi potvrdio je da su nove sirijske vlasti službeno prijavile postojanje značajne količine nuklearnog materijala na lokaciji koja je bila strogo skrivana i nedeklarirana tijekom cijele vladavine Bashara al-Assada. Taj je materijal također stavljen pod strogi međunarodni nadzor i osiguranje.
Drugim riječima, Sirijci se sada mogu boriti kalašnjikovima, pištoljima, noževima i toljagama – što sada rade nažalost između sebe – a odabrani i izuzetni trljaju ruke.
Njima treba tek njihov namjesnik u Siriji koji će to držati pod kontrolom i slušati što mu kažu, a to je terorist Al-Džolani, tj. novobrendirani i demokratski neizabrani sirijski predsjednik Šara.
Inače su odabrani do trenutka pada Assada u Siriji nudili nagradu od 10 milijuna dolara za informacije koje će dovesti do uhićenja Al-Džolanija/Šare.
Nagrada je povučena nakon pada Assada, a nepunih godinu dana nakon toga predsjednik izuzetnih Trump je uredno službeno primio Al-Džolanija/Šaru u Bijelu Kuću kao sirijskog predjsednika.
Nikako da sakrijete mrznju prema sunnitskim muslimanima,makar se i trudili.
Na stranu Dzolani i slicni,vama je Asad mjera ljudskosti,humanosti,tolerancije,pa cak i islama,jer ste vi sebi uzeli za pravo da odredjujete i kakav je pravi islam,ko su pravi muslimani i sta treba da rade i kako da se ponasaju.
Nista analize kako je Asad zivio u Londonu,kako je tamo skole zavrsio i poprimio njihovu mentalnu DNK,nista o tome kako je njegov ozac dosao na vlast,(zar je mogao doci mimo znanja i suporta izabranih i izizetnih),isto kao i Saddam,i Gadafi,i Homeini carter letom iz Pariza,nista o zlocinima i tiraniji sekte koja je na pocetku brojala 4% stanovnika,ali je alavit bio kralj Sirije,kralj smrti,logora,mucenja,patnje i progona sunitskih muslimana.
Zamisli samo da Seselj bude predsjednik Hrvatske(paralela nije nacionalna,nego vjerska u slucaju Sirije,a antagonizam je isti i tamo i u slucaju Seselja)ili da Tudjman bude predsjednik Srbije.
Naravno da to ne mozete zamisliti,jer svaka podignuta glava sunutskog muslimana za vas je previse.
Ali svejedno je,mozete samo pisati i kukati,nema Asada a nema ni Esme i uzalud su spremali najstagijeg sina da nastavi ocevim stazama rfvolucije.
Na stranu i Dzolani,i on ce otici,ili ce ga sami sirijci maknuti ili izabrani,ali ostace Sirija u rukama muslimana i i nikad vise alaviti nece raditi ono sto su radili.
Ali sada ce za razliku od Asada,imati priliku na legalno sidjenje,javno i sdokazima cvrstim kao beton.
Jedan po jedan se pronaöaze u svojim jazbinama i pokazuju im se naredbe pismene i usmene,nedjela snimljena njihovim mobitelima i svjedocenja mucenih,silovanih,porodica i bliznjih.
Kukati mozete i dalje,a alvite mozete pozvati k sebi ako zelite.
Nermin neka prvi pokaze koliko je human i neka dovede jednu alavitsku familiju k sebi.
Naravno,prvo se mora utvrditi je li zbilja Nermin.
Nermine,hajde dolje kod ……..,nece ti niko nista😉
Čim vi dijelite muslimane na sunite i šiite, nema od vas čovjeka. Niste dobrodošli na ovaj portal.
Ne znas ti nista,a nisi toga svjestan.
Aleviti nisu muslimani,oni to sami kazu za sebe.
U Njemackoj i Austriji nisu ni u jednoj islamskoj organizaciji ili instituciji,jer sami kazu da su aleviti i osnovali su alevitsku vjersku uajednicu.
Njihova doktrina rusi same temelje onoga za cega ih vi drzite,ali znam ja vas narativ.
Za palestinu ste samo zato sto su zrtve izabranih i sto su kao niko drugi ugrozeni.
Da se oslobode i da ponosno dignu glavu,vi biste im trazili kakvog Asada da ih u red dovede,naravno po vasoj mjeri.
Znamo se dobro,deset godina jedni druge analiziramo,i ne znam sta vas cudi kod mene?!
Vasa podrska koljacu Asadu je fascinantna,dok sam ja prema ovom sabane apsolutno rrzervisan,ali mi je drago da je vas omiljeni sektas zauvijek otisao.
A sto se tice nepozeljnosti,samo me blokirate i prica zavrsena.
Mala tehnicka sitnica,ali ja sam i dalje ziv,i ovo sto kazem za te vase sektase alavite i heretike od islama,je stav apsolutno svih pravnih skola/mezheba islama,starih traduicionalnih ucenjaka,kao i svih danasnjih modernih.
Nema ni milimetra razilazenja medju njima.
Ali Logicno izgleda ucilo na Al Azharu?
Sve dok se vi dijelite po frakcijama Islama, i međusobno mrzite, koljete i ubijate zbog toga, izuzetni i odabrani će vam raditi što ih je volja.
Što i rade već stotinjak godina.
Da nemate nafte i plina, znali bi i čuli o vama kao što znamo o srednjoafričkim plemenima.
E moj Glupko,ti znas samo agencijske vijesti da prenpsis,mozak da ukljucis ne znas,ili ga uopce nemas.
Nisi cuo za algoritme,Al Hawarizmija,medicinu i operacije bez noza od strane Ibn Sine,dostignuca Ibn Rusda,Ibn Hazma,Al Firasija pionira avijacije,Ak Hawarizmija i mnoge druge iz Andaluza.
Pa evropljani kazu da je to zlatno doba evropske nauke u islamskom Andaluzu.
Pa muslimani su sistematizirali tkz arapske brojeve,dodali nulu i razvili algoritme da bi ti danas prenosio razne agencijske vijesti.
Naravno,kad su ostavili islam i ucenje,onda su pali.
Pa Jopernik,Galilej,Bruno i ostali su svoju znanost crpili upravo iz temelja znanosti koju su muslimani razvili,ali ti si neznalica teska.
Asadovi su gradili zatvore i katakombe da bi zatvarali ljude na pravdi Boga,umjesto da su ulagali u znanje i napredak.
Nemilosrdni gadovi,bez trunke milosti,u rangu s Isilovcima,su unistili Siriju i pitomo stanovnistvo pretvorili u rulju koja ne zna kud bi sa sobom zbog zla i mucenja koja su prosli.
Ali polahko,doce to sve na svoje mjesto.
A za Zapad i za to sto se culo,da nije zbog kolonijalizma i stotina miliona prognanih,ubijenih,izrabljenih,svjetskih ratova i najnovijeg razaranja vec razorenog islamskog svijeta?
Ili razvoja tehnologijr koja samo sto svojet nije unistila a zivot totalno obesmislila.
E to je razlika izmedju nas.
Ti si materijalista i hedonista a ja imam neka malo visa stremljenja,koja ti nikada izgleda neces razumjeti.
Tupko
Znam ja sve to što si napisao što se tiče arapskih dostignuća, ali u zadnjih stotinu godina je potpuno drukčija priča, kao što sam i napisao.
Ne bih ja svodio čitav Zapad da su krivi za svo zlo koje vam se dešavalo zadnjih stotinu godina.
Vrlo dobro se zna koji su bili glavni igrači, kolonijalisti, okupatori, izazivači ratova – izuzetni, odabrani, Englezi i Francuzi.
Slaveni stvarno nemaju veze niti sa time što se dešava u arapskom svijetu, kao što nemaju niti sa svojevremenim uvažanjem i eksploatiranjem robova iz Afrike.
Ne samo da ste podijeljeni po frakcijama Islama, nego i po plemenima, i takvi neujedinjeni ste laka meta za okupatore/kolonizatore/kaotičare i izazivače ratova.
A tvoje tvrdnje da sam ja materijalista i hedonista i da ništa ne razumijem, samo pokazuje da ne želiš razmišljati glavom, već samo vjerom i predrasudama.
Ti si i prije 10 godina ovdje hvalio i ISIL i Al Qaedu, ovisi koji su više sunita, alavita i kršćana ubili u nekom danu. Vidilo se i prije kome se ovi što ih ti zoveš pravi muslimani klanjaju, a posebno se vidilo prije ofenzive na Alep, kada je Joulani za izraelsku TV rekao Izrael može mirno spavati, mi se borimo protiv njegovih neprijatelja. Istovremeno je i Gaza gorjela a i pobijena palestinska djeca su neprijetelji Izraela. Nema to veze sa islamom
Nisam te zvao,a ne znas o temi nista.
Podrzavao sam 80% ukupnog stanovnistva,zeleci da se oslpbode koljaclke familije,pagana nad paganima,zlotvora kakvi se ne pamte.
Vrlo malo vas,ili niko ne zna kakva je Sirija bila tamnica za sunitsku vecinu.
Pakao na zemlji.
I ja nisam podrzavao ni isil niti bilo koga drugog takvog karaktera,ali sam naravno u mom prvom komentaru na ovom portalu sasuo sve u facu velikom” islamskom expertu” N.Babicu,kao i drugima poslije o stvarima koje ne znaju ili samo povrsno znaju.
I ja se tebi i ostalima ne izvijavam ni za sto,osjecam jedni vrstu satisfakcije,a vi mozete da placete,kukate,samoranjavate….sta god.
Vi kap nemislimani po ovom pitanju se drzite neutralno i to je najbolje,samo recite neka pravda i istina pobijede.
I predstavi se starim imenom da te se sjetim,vidis kako ti znas mene i po imenu i po prezimenu.
Isti ostao,cvrsto na istini,kao beton armirani.
Nikome se ne izvinjavam i nikome zlo ne cinim.
Nisam u vjerskim ratovima frakcija Islama – šiita, sunita i alavita.
Nisam iz tog podneblja, pa me niti ne zanima, i za mene su svi isti.
Ono što znam jesu brojke.
U razdoblju vladavine Assadovih od 1982. do početka rata u Siriji 2011. zbog političkih čistki ubijeno i nestalo između 25.000 i 45.000 ljudi, od kojih lavovski dio otpada na masakr u Hami u veljači 1982. godine, gdje je u tri tjedna vojne operacije pobijeno između 20.000 i 40.000 ljudi.
Riječ je bila o pobuni Muslimanskog bratstva koje nije voljelo sekularizam Sirije, a često su radili i atentate.
Nakon toga je u sljedećih skoro 30 godina ubijeno/nestalo oko 7.000 ljudi zbog političkih čistki u Siriji.
Pojavom Al-Qaide, ISIL-a, Nusre Fronta (sirijske ispostave Al-Qaide na čijem čelu je bio Al-Džolani/Šara od 2012. do 2016.), Jund-al Aqse, Liwa al-Tawhida, HTS-a (na čijem je čelu opet bio Al-Džolani/Šara od 2017. do 2025.) i drugih počinje bratoubilački rat u Siriji koji je od 2011. do danas odnio između 450.000 i 550.000 sirijskih života.
Što je 10 puta više nego u doba vladavine Assada, i to u puno kraćem roku.
U nepune dvije godine vladavine Al-Džolanija/Šare ubijeno je u Siriji uslijed političkih čistki, međuetničkog nasilja i frakcijskih sukoba između 5.000 i 6.500 ljudi.
Što je opet skoro isti broj kao u doba vladavine Assadovih nakon masakra u Hami, ali u 15 puta kraćem periodu.
Još jedna u nizu “velikih” Putinovih “pobjeda” ….. kako je ono Lavrov rekao ??
“Rusija ne započinje ratove,Rusija ih završava”
Znate li da su održani parlamentarni izbori nakon što je Al-Džolani/Šara preuzeo vlast krajem 2024.?
Pazite samo na koji način.
Izborni proces odvijao se u fazama, započeo je u listopadu 2025. godine, a završni dopunski izbori u nekim regijama dovršeni su u svibnju 2026. godine.
Umjesto da svi punoljetni građani izađu na birališta, primijenjen je višeslojni, indirektni sustav.
Izborno povjerenstvo koje je imenovao osobno Al-Džolani/Šara prvo je odabralo oko 7.000 lokalnih delegata u regionalnim izbornim kolegijima. Tek su ti delegati glasali s unaprijed odobrenih lista kako bi popunili parlamentarna mjesta.
Na takav način je izabrano 140 zastupnika u sirijsku Narodnu skupštinu (parlament), što je dvije trećine.
A preostalu trećinu (70 zastupnika) je Al-Džolani/Šara imenovao izravno i osobno početkom srpnja 2026.
Evo, da još bolje pojasnim po koracima:
Summa summarum – narod uopće nije glasao izravno niti za jednog od 210 zastupnika u sirijskom parlamentu, a u njemu su isključivo al-Džolanijevi/Šarini ljudi!
Zapadne zemlje i Europska unija službeno priznaju i prihvaćaju rad ovako izabranog novog prijelaznog parlamenta (Narodne skupštine).
EU – predvođena visokom predstavnicom za vanjsku politiku Kajom Kallas – službeno je pozdravila konstituiranje ovako izabranog novog sirijskog parlamenta u srpnju 2026. godine.
Izrael je,kako si naveo,zbrisao sirijsku oružanu silu neprekidnim bombardovanjem,a da ovaj Al-Šaronja nije ni glas povisio,što me dovodi do zaključka da je dotični zapravo vješto infiltrirani mosadovac.Prije ili kasnije otkriće se da mu je pravo ime nešto kao Yitzak Ben Šalamon ili tako nekako.
2013. smo bili preplavljeni vijestima o tragičnim događajima u Siriji, gdje je mali lokalni “diktator” (koji to do jučer nije bio) kemijskim oružjem napao vlastiti narod koji mu se protivio. Taj lokalni diktator i kriminalac je, zapravo, politički zaposlenik britanskih aristokratskih obitelji imenovan na mjesto predsjednika Sirije (inače kolonije europske oligarhije). Sirija je nastala nakon Prvog svjetskog rata, kada su, otkrićem nafte kao energenta budućnosti, moćni bankari preoblikovali cijeli Bliski, Bliski i Daleki istok. U to vrijeme svatko je, ovisno o svojoj moći i utjecaju, prigrabio komad zemlje u sjevernoj Africi koji mu je odgovarao za eksploataciju nafte.
Ali europski i američki mediji nikada ne spominju te najunosnije aristokratske poslovne dogovore u naslovima, već se isključivo usredotočuju na političku predstavu za narod. Ništa nije tako učinkovito kao zaglupljivanje masa (robova) koje zatim pasivno prate kroz medije što će se sljedeće dogoditi na političkoj pozornici, predstavljajući ih kao bespomoćne ovce u stadu koje čekaju da ih se usmjeri i odvede. U rat, na primjer.
Tako je lansirana i priča da se protiv Bašara Asada podigao nezadovoljan narod (iako 95 posto tih nezadovoljnika uopšte nisu Sirijci) te da se on po svaku cenu nastoji održati na vlasti, tako što opoziciju ubija, sakati, a čašu je posebno prelila informacija da je na sopstveni narod bacio čak i otrovan nervni gas sarin.
Fotografije žrtava sarina koje se objavljuju u vodećim globalističkim medijima ne znače da se radi o stvarno mrtvoj djeci i da su možda inscenirane.
Ali, uz snažnu medijsku sugestiju, prosječno obrazovani, a posebno neobrazovani ljudi, vjeruju u svašta. Međutim, najviše je “potresen” ovim fotografijama bio američki predsjednik Obama, kao poznati “mirotvorac” i dobitnik Nobelove nagrade. Savjetnici (o kojima ovisi njegovo mišljenje) rekli su mu da je to toliko ozbiljan zločin da SAD, kao “demokratska sila”, mora vojno intervenirati i obuzdati “luđaka iz Sirije”. Dio američkog Senata to je odobrio, a ako je Kongres protiv toga, vojska se može mobilizirati i bez toga, jer je Pentagon zapravo iznad svih političkih subjekata (čitaj političkih aktera) i uvijek može započeti rat.
U cijelom ovom medijskom spektaklu, gdje se na Zapadu navodno lome demokratska koplja – intervenirati ili ne, između parlamenata, vlada, sigurnosnih službi (koje zapravo sve kontrolira moćna globalna bankarska elita), poseban biser je otkrivanje “tajnih poslova” Velike Britanije sa Sirijom, koja je, unatoč sankcijama SAD-a i EU-a nametnutim Siriji 2011. godine, sklopila ugovor sa sirijskom vladom o izvozu dvije kemikalije od kojih se može napraviti otrovni plin – sarin. I taj ugovor je sklopljen prije točno godinu dana dok je u Siriji bjesnio građanski rat, a cijelo to vrijeme britanski mediji spominjali su mogućnost da Assad počne koristiti živčane otrove protiv vlastite oporbe. Kao da su “predvidjeli” kako će se situacija sa Sirijom razvijati.
“Predosjećaj” je možda bio prisutan i zato što je Bashar Al-Assad bio britanski student (navodno je studirao oftalmologiju), dok je njegova supruga Esma rođena u Britaniji i danas ima dvojno državljanstvo. Ona je također stručnjakinja za financije, pa je čak radila u bankarskoj grupi Deutsche Bank s hedge fondovima. Te fondove bankari koriste za varanje na burzi, a 1998. prešla je u “JP Morgan” gdje je radila s biotehnološkim i farmaceutskim tvrtkama. A onda se, kao vrhunska agentica, udala za Assada. Udajom za ovu Britanku, Bashar je pokazao svoju odanost Carstvu. Dakle, cijela obitelj Assad nedvosmisleno je britanski agent u Siriji. Samo bi naivni vjerovali u suprotno.
Esma al-Assad voli europski modni glamur, a njezine gole ruke nisu prikladne za islam. Esma ne krije da ne pripada tom arapskom islamskom svijetu, već je u službi europske aristokracije. Desno je, sa španjolskom kraljevskom obitelji.
Sada je optužba Velike Britanije za ubijanje “vlastitog naroda” čista farsa. Zato se Britanija neće vojno miješati u sirijske probleme. Ali dramatična ratna radnja mora se razviti tako da mediji prate obične ljude u Engleskoj.
Sirijci uzgajaju ovce, koze te nešto pamuka i krumpira, ali preko 70 posto gospodarstva ovisi o prodaji nafte i plina te naknadama koje se naplaćuju za njihov transport naftovodima iz Irana, kroz Irak, a zatim kroz Siriju preko Homsa do libanonske luke Tripoli. Izrael bi želio da dio ovog naftovoda završava u Haifi i da Izrael postane glavna luka za izvoz nafte iz Iraka i Irana. Na taj bi način izraelsko gospodarstvo (posebno vojska) značajno profitiralo i bilo manji teret za SAD. Ali koji bi dio kolača dobile francuske i nizozemske tvrtke? Britanija bi naravno htjela najveći udio, ali se ne bi formalno miješala osim ako ne bi morala. Za to ima Rusiju i Kinu.
Način da se dobije svaki posao je putem korupcije, poticanja etničkih sukoba, financiranja i instruiranja oporbe, terora putem lokalnih terorističkih organizacija, rušenja vlada i parlamenata, ubacivanja plaćenih agenata utjecaja i špijuna te mafijaških ucjena i reketarenja. Sve se to, naravno, radi iza kulisa, dok mediji za narod prikazuju borbe za slobodu i demokraciju te nezadovoljstvo lokalnom vlašću.
U čemu je problem sa Sirijom?
Poznato je da su Iran, Irak i Sirija potpisali ugovor o izgradnji plinovoda vrijedan 10 milijardi dolara. Proći će od iranskog plinskog polja Južni Pars do Damaska preko iračkog teritorija.
Prema ovom sporazumu, Sirija bi kupovala 20 milijuna kubičnih metara iranskog plina dnevno, a Irak bi primao profit od tranzita. Rusija bi osiguravala vojnu sigurnost za cijeli posao.
U kolovozu 2011. sirijske tvrtke za istraživanje plina otkrile su ogromne količine plina u Homsu, blizu libanonske granice i odmah pored ruske pomorske luke Tartus.
To je donijelo velike količine novca iz Rusije (koje su potrošili ruski naftni tajkuni), a Sirija je planirala iskoristiti taj novac za proširenje svog dijela plinovoda od Damaska do Tartusa, odakle bi se brodovi koji opskrbljuju europsko tržište punili gorivom. Izvoz sirijskog plina kupljenog od Irana tako bi prolazio kroz ovu luku u dometu ruske vojske. A u posao bi tada bile uključene ruske tvrtke Gazprom i Rosnjeft. A to bi povećalo kontrolu nad europskim tržištem plina koju Rusija već ima preko ovih rusko-izraelskih tvrtki (čitaj mafija).
Sirija je saveznica Iraka i Irana, a zajedno drže oko 20 posto prodaje nafte OPEC-a. A sada im je saveznica Rusija. To bi Putina učinilo moćnim naftnim i plinskim carem za Europu, što odgovara dijelu londonske oligarhije koji ga podržava i ima kontrolu nad Sirijom. A to uključuje i bankarsku obitelj Rothschild.
Sirijska oporba navodno to želi spriječiti, jer to nije u interesu nekih američko-izraelskih poduzeća. A netko u SAD-u je dovoljno moćan da drži Bijelu kuću u rukama. Tu je najmoćnija američka naftna kompanija pod kontrolom Rockefellerovog sindikata – Exxon Mobile. Njihove dionice su neočekivano pale, iako je cijena sirove nafte porasla s krizom u Siriji, na 110 dolara po barelu. Još jači porast cijene nafte bi im sigurno odgovarao. A povećat će se još više ako izbije rat.
Pametnom dovoljno da shvati što se događa u Siriji.
Hvala na podjeli znanja!
Nisam znao ovu priču, tek čisto generalno.
Baš zbog ovakvih komentara volim dolaziti na portal.
Bravo za tekst.
K tomu još je Sirijska teritorija dio projekta “veliki izrael”. Inače Sirija i Palestina čine Šam – obećanu zemlju.
Hafez i Bashar Assad su bili diktatori i ozbiljni ratni zločinci, od 1970 pobili su ljudi ni broj im se ne zna uključujući zadnji rat a u tajnim zatvorima je nestalo ljudi ni broj im se ne zna , Assad je uz to koristio i kemijsko oružje protiv civila i zato je u odsutnosti osuđen na smrt isto kao i Kemijski Ali u Iraku i Asahara u Japanu, al Shara je malo dijete za Hafeza i Bashara
Znamo mi, burte, da je tebi Al-Džolani/Šara puno bolji od Assadovih.
O njegovom liku i djelu u mojim drugim postovima na ovaj članak.
Burt ti si lud ili ti noge smrde
Imam problema i s vlastitim teroristima kojima ću objaviti podatke i djela.
Eto vidite,kad global mafiji nešto štima onda se može oprati biografija i najgoreg terorističkog ološa.U Putinovim slučaju je upravo obrnuto,traži se i izmišlja sve najgore ne bi li ga prikazali kao globalno zlo.Mislim je da je Reagan sve rekao onom rečenicom”On je kurvin sin,ali je naš kurvin sin”,čini mi se da je u pitanju bio Somoza.
Roccos, sve operu i zločine, kad se dadne zavjet..