Miris čistog doma mogao bi biti skuplji nego što mislimo – doslovno, po naša pluća.
Istraživači sa Sveučilišta Purdue otkrili su da mirisna sredstva za čišćenje, uključujući i ona na bazi botaničkih eteričnih ulja, u roku od nekoliko minuta stvaraju nanočestice koje mogu dospjeti duboko u pluća. Brandon Boor, izvanredni profesor građevinarstva koji proučava kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima, kaže da su te čestice čak brojnije od onih kojima smo izloženi stojeći uz prometnu cestu.
“Pokazali smo da reakcije ozona u zatvorenom prostoru s mirisima iz sredstava za čišćenje proizvode nanočestice koje nose respiratornu dozu usporedivu ili veću od one koju biste doživjeli stojeći vani uz prometnu cestu”, objašnjava Boor. “Čestice su različite po sastavu, ali ukupna doza može biti veća. Ne vidite dim, prašinu ili izmaglicu u zraku. Umjesto toga, mislite da zrak miriše sjajno, pa mora biti čist.”
Kemija u zatvorenom prostoru radi brže
Atmosferski kemičari već su znali da terpeni koje biljke ispuštaju, poput pinena iz borova, reagiraju s ozonom i stvaraju nanočestice u šumama. No tamo su razine terpena niske, pa se čestice formiraju sporo. U zatvorenom prostoru, mirisna sredstva za čišćenje ispuštaju terpene poput limonena, timola i linaloola u koncentracijama deset do sto puta većima nego u šumi.
Boor i njegova kolegica Nusrat Jung proučavali su utjecaj sredstava za čišćenje na unutarnji okoliš još od pandemije COVID-19. U modelnoj kući na kampusu Purduea, opremljenoj radnom kuhinjom i kupaonicom, testirali su konvencionalna mirisna sredstva i botaničke dezinficijense. Rezultati su pokazali da brisanje površina, prskanje i brisanje podova stvara milijarde ili bilijune čestica veličine 1–30 nanometara – veličine koju kućni mjerači kvalitete zraka često ne registriraju.
Daleko UV zračenje pogoršava stvar
Najviše iznenađenje bilo je koliko brzo čestice nastaju. “Dok završite čišćenje prostora, već ste stvorili puno nanočestica i udahnuli ih”, upozorava Boor. Dodatni problem nastaje kada se istovremeno koriste germicidne daleke UV-C lampe i mirisna sredstva. Lampe stvaraju ozon koji u kombinaciji s visokim razinama terpena dovodi do još intenzivnijeg stvaranja čestica.
Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: zašto industrija sredstava za čišćenje i dalje tako agresivno promovira mirisne proizvode kada su alternative bez mirisa već desetljećima dostupne na tržištu? Odgovor je vjerojatno u marketingu – miris je najlakši način da kupac povjeruje da je proizvod “odradio posao”. No cijena te iluzije plaća se zdravljem, posebno djece i starijih koji najviše vremena provode u zatvorenom prostoru.
Boor ne želi alarmirati, već educirati potrošače. Preporučuje proizvode bez mirisa ili s niskim udjelom mirisa, izbjegavanje kombiniranja više mirisnih proizvoda u istoj sesiji čišćenja, prozračivanje prostora tijekom i nakon čišćenja te – ključno – nikada ne koristiti mirisna sredstva istovremeno s uređajima koji generiraju ozon.
“Čišćenje uklanja viruse i bakterije s površina, ali može stvoriti i nevidljivo onečišćenje zraka”, zaključuje Boor. Nema vidljive prašine ni dima, ali čestice nastaju. Čist zrak, kako kaže, ne bi trebao mirisati kao koncentrirano voće – ne bi trebao mirisati gotovo ni na što.