Kralješci nizozemske djece koja su radila u 17., 18. i 19. stoljeću nose ožiljke teškog fizičkog rada kakve liječnici danas obično povezuju sa starošću, a ne s dječjom dobi.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Leidenu analizirali su ostatke 143 djece u dobi od 4 do 25 godina iz tri nizozemske zajednice i otkrili istrošene zglobove kralježnice, koštane izrasline na rubovima kralježaka te udubine u diskovima koji ublažavaju pritisak. Nalazi su objavljeni u International Journal of Paleopathology, a pokazuju da su djeca sa seoskih mliječnih farmi u Middenbeemsteru bila najteže pogođena — neka su oštećenja zadobila prije nego što su izgubila mliječne zube.
Radni dani od 17 sati
Povijesni zapisi govore o djeci koja su od četvrte godine radila 12, 15, pa čak i 17 sati dnevno. Do 19. stoljeća djeca su činila oko pet posto nizozemske radne snage, otprilike 27.200 djece. No učinci takvog života na dječja tijela dosad su ostali nepoznati.
Glavna autorica studije Alex Tutwiler usporedila je oštećenja zglobova s nošenjem pretijesnih cipela: koža se reže, stvaraju se žuljevi, a s vremenom se mijenja oblik i stopala i obuće. “To se na najosnovnijoj razini događa i u vašim zglobovima”, rekla je.
Djeca su patila i od takozvanih Schmorlovih nodula, oštećenja nastalih kada se mekani diskovi između kralježaka zbog prevelikog pritiska počnu izbočivati. Tutwiler ih uspoređuje s lopticom za stres koja se cijedi kroz mrežicu.
Neočekivani nalaz u tvornicama
Istraživači su očekivali da će najveća oštećenja pronaći kod djece koja su radila u industrijskim tvornicama u Arnhemu. No pokazalo se suprotno — tvornička djeca bila su fizički sličnija bogatoj djeci iz Delfta. Premda je predenje, šivanje i tkanje po 12 sati bilo iscrpljujuće, ono nije stvaralo ni približno toliki pritisak na kralježnicu kao nošenje mliječnih posuda i kalupa za sir na farmama.
Djeca iz Delfta, koja nisu radila, imala su manje problema s kralježnicom, ali su ona koja jesu nastala od jahanja i igre — ili, pak, od previše sjedenja i čitanja, što je također ostavilo traga.
Lekcija iz prošlosti
Nizozemska je na kraju zabranila dječji rad, ali problem nije nestao iz svijeta. UNICEF procjenjuje da je 2024. godine čak 137,6 milijuna djece diljem svijeta bilo prisiljeno na rad. Dugoročne posljedice na njihova tijela tek su djelomično poznate, dijelom jer ta djeca rijetko dolaze u dodir sa zdravstvenim sustavom.
Ovo istraživanje postavlja neugodno pitanje koje povijesni zapisi ne spominju: koliko današnje ekonomije, koje i dalje ovise o jeftinoj radnoj snazi, ponavljaju iste obrasce — samo s drugim zemljama u ulozi žrtve? Dok moderni liječnici liječe posljedice, stari kosturi svjedoče o cijeni koju plaćaju najmlađi. Kako Tutwiler kaže, čitanje povijesnih zapisa o dječjem radu jedno je, ali vidjeti učinke tog rada na rastućim kostima nešto je sasvim drugo.
Istraživačica sada planira koristiti CT skeniranje kako bi ispitala kako su dječje ruke i noge podnosile napore. No i bez toga, jedno je jasno: tijela djece iz prošlosti i dalje govore glasnije od bilo kojeg povijesnog dokumenta.
nekad od rada, danas od nerada. gledam susjedu
dosla zena s djecom malo u posjetu: to spava do
podne, sin devet godina, “krme malo” jedva hoda
od slanine, kcerka nije, njoj se ukocila celjust od
sminke, a i duge kandze ju jebu – bog da prosti;)
Dok je Čarls Dikens (sa pravom) pisao i oplakivao sudbinu malih britanaca iz siromašnih porodica, dotle je za decu iz kolonija govorio da nisu ljudi i da je on vlast da bi ih sve pobio. Pravi britanac.