Ulomci posude s ručkom u obliku dvoglave zmije, iskopani u rimskoj vili na sjeveroistoku Španjolske, otkrili su da se tajanstveni kult božanstva Sabazija širio i u ruralnim područjima Carstva.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Gironi objavili su u časopisu Antiquity nalaze iskapanja u rimskoj vili Collet. Među ulomcima su pronađeni dijelovi oboda i ručke u obliku dvoglave zmije. Posuda je razbijena i zakopana za vrijeme vladavine cara Augusta, između 27. godine prije Krista i 14. godine poslije Krista, što znači da potječe iz tog razdoblja ili neposredno prije njega.
Sabazije je božanstvo iz Trakije i Frigije, područja koja obuhvaćaju dijelove današnjeg Balkana i Turske. Njegov se kult ubrajao u tzv. misterijske kultove, koji su se širili Carstvom često mimo službenih tokova. Zmije su bile karakterističan simbol u privatnom štovanju Sabazija, iako su se pojavljivale i u drugim tradicijama, poput kulta Mitre.
Tragovi kulta u okolici
Istraživači nalaz povezuju sa Sabazijevim kultom zbog ranijih otkrića u obližnjoj Emporiae, današnjem Empúriesu. Arheolozi su tamo u grobnici iz Augustova doba pronašli prijenosni brončani triptih s prikazom Sabazija okruženog simbolima svog kulta.
Autori studije sugeriraju da je lutajući svećenik Sabazija mogao djelovati u Emporiae, možda nakon dolaska iz istočnih provincija Carstva. Utjecaj kulta potom se mogao proširiti na obližnju vilu u Colletu, gdje je uklopljen u privatno kućno štovanje. Mineralna analiza gline nije mogla utvrditi gdje je posuda izrađena, iako neke karakteristike upućuju na moguće podrijetlo iz Sjeverne Afrike.
Ovaj nalaz pokazuje da egzotični istočni kultovi nisu bili ograničeni samo na urbane sredine. “Naizgled manji kultovi nisu bili ograničeni na određena područja, nego su mogli činiti opsežne mreže štovanja unutar šireg Rimskog Carstva”, zaključili su istraživači.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest koliko su rimski misterijski kultovi zapravo bili rašireni i koliko su se uspješno prilagođavali lokalnim uvjetima. Ako se kult iz istočnih provincija ukorijenio u jednoj seoskoj vili na Iberijskom poluotoku, možemo li govoriti o dubokoj religijskoj transformaciji provincijskog društva? Činjenica da se posuda nalazila u radnoj vili, a ne u hramu, sugerira da je religijska praksa bila dio svakodnevnog života, a ne samo javnih svečanosti.
Nalaz iz Colleta pridonosi složenijoj slici religijskog života u rimskim provincijama. Rimsko Carstvo nije bilo samo administrativni i vojni stroj nego i prostor u kojem su se različite vjerske tradicije susretale i miješale. Otkriće posude s dvoglavom zmijom u jednoj seoskoj vili svjedoči o tome da su te mreže bile gušće i slojevitije nego što se dosad mislilo.